samo onako bezveze

[Hespera]

Moze i ona "ostaricu necu znati dal ces za mnom zaplakati ko ja za tobom "
Je li to bez veze

[Jovan-Repko Urukalo]

Ja se dobro sjecam kada nije bilo ZIDICA uopste.Od osnovne skole prema dolje ulici je bili strmo i samo zemlja do tratuara,zarasla sa kojekakvim trnjem i koprivom,gdje smo se mi djeca igrali i mastali o kojem cemu.Uza zid do Maricicove mehanicarske radnje bilo je staro gvodze:zardzale kamionske kabine,zardzala koja kakva vojna vozila sto su ostala od rata,diferencijali od kola gdje smo mi razbijali i vadili balinjere.Tu smo se igrali vatalice,sakrivanja i partizana.Korzo nije bilo tu nego na rivi.Ja se ne sjecam,ali znam da je zidic podignut nesto prije nego je Tito dosao u Knin i stavljena su neonska svijetla izmedju hotela Dinara i do zelj, stanice i setalo se na ulici.Na zidic smo se navikli poslije i ostao je simbol sastajanja dogovaranja,druzenja i bilo je ne shvatljivo da bi dosao u grad,a da nisi bio na ZIDICU.Jedino znam da je ono moj,nas,ZIDIC i da ga mogu i srusiti,ali on ce uvjek ostati ljubav svih nas koji smo potrosili dosta vremena na njemu. Pozdrav.

[Dean Beric]

Sjecam se mutno kad se radio zidic i kad se asvaltirao trotoar, jer pamtim i ono vrijeme kad je samo ulica bila asvaltirana. U nasu kucu se penjalo na jednu stepenicu, a u kucu do nas na dvije. Sad poslije par asvaltiranja moj je portun na nivou trotoara a ulaz do mene ima samo jednu stepenicu.
Kako je zidic tu od mojih najranijih sjecanja, grmova po trotoaru, kartonskih kutija s kamenjem, pogotovo u sjenci znaka za mehaničarsku radnju, nekako sam ostao vezan za njega (i za ovaj danas virtualni). Uvijek kad se zakačim za galeriju vracam se u ono vrijeme kad smo mi mladju pratili mote starijih. Jedna od regula je bila da cure koje nemaju momka okrecu kod urara, a one koje su se htjele poslije naci s momkom bi dosetale skoro do kraja zidica, kao slucajno dale kakav ugovoreni znak i okrenule se polako prema stanici. Onda bi izabranik kao krenuo uz skalinadu prema gimnaziji, pa okolo. Tako smo mi mladji ucili sta cemo kad odrastemo, a onda je doslo vrijeme Doma i pracenja do ulaza. Sve je bilo puno jednostavnije, ali se izgubila ona zanimljiva tajnovitost.
Onaj stvarni zidic je malo zakacen s vrha, sto mi ne smeta jer sam uglavnom sjedio nize od sredine. Pogotovo je nedirnut sami kraj do Maricica (danas Konzum) gdje bih sjedio popodne dok ne zadje sunce, uvijek u hladu i uz neki vjetric. Kad bi se skupila ekipa kladili bi se na par nepar na registracije auta u prolasku. Katkad bi cekali po pola sata da prodje makar jedan.
Malo sam nabacao zbrda zdola. Ko je ikad sjedio na zidicu nece zamjeriti.

[Jadra Matkovic]

Svitu što se nekad živilo
nij bilo "vako sivilo
išlo se u kino,ručalo se fino
pozvalo se ljude za svoj stol.
Svitu,što se nekad živilo,
čeljadi se ženskoj divilo,
lajalo na pase,puvalo u base,
u Krki se plesa rock&roll.
Što je ovo sad
ne prepoznaje se više kuć‡a moja,
koji nam je vrag.
Svako gleda kako drugog da inbroja
prije je bilo svašta
,kuvala se pašta...
Svitu što se nekad jubilo
vrime se bez mire gubilo
išlo se u tiće,zvalo se na pić‡e
činija se nije neki plan.
Svitu,što se nekad živilo,
nije bilo "vako sivilo
živilo se bome noć i dan!

[Jadra Matkovic]

Ćaća je ima sat u malom džepu.Takvog sata nema više niko.Iz njega se vrime razlilo ka mliko,ko vino šta je uteklo svom čepu.Kad bi ć‡aća zasta da otare čelo i sat bi sta i mudro bi muča.Nije ima srca da odbroji uru čoviku šta sidne umoran da ruča. Ɔaća se moga i bez sata snać‡i,po pivcu,mački,po jugu u zraku.Al more bit ćutija se jači sa satom,šta je svitlija u mraku.
Pričaju ljudi,starili su skupa,sat je bija srce u ćać‡inu tilu.I nije se znalo što to šuška,lupa, što to tira naprid vrilu krv kroz žile.Sve dok nisu oba ostali bez glasa.Sve dok nije zemlja rekla zadnje slovo.Još se nije znalo što je puklo, stalo, jer na njima sve je bilo kao novo.


Moj otac nije imao ovakav sat ,ali priča me podsjetila na njega.Da je živ sad bi imala priliku čestitati mu rođendan....ali...

[Jadra Matkovic]

Popis stvari koje se smatraju normalnima:?????????????????
-Sve ono radi čega zaboravljamo tko smo i što želimo;kad to zaboravimo,možemo raditi samo da bismo proizvodili,stvarali višak i zarađ‘ivali.

-potratiti godine na fakultetu i nakon svega ne pronać‡i posao.

-Raditi od 9 ujutro do 5 popodne na poslukoji nam ne pruža nimalo zadovoljstva kako bismo nakon trideset godina staža stekli pravo na mirovinu.

-Vjerovati da je moć‡ daleko važnija od novca,a novac daleko važniji od sreće.

-Brinuti o stvarima kao što su automobil,kuća ili odijeć‡a,i vrednovati život po tim predmetima,umjesto da pokušamo otkriti u čemu je pravi smisao življenja.

-Napadati sve one koji se usude biti drugačiji.

-Smješkati se pod svaku cijenu,čak i kada želimo samo zaplakati. Žaliti ljude koji iskazuju svoje osjeć‡aje.

-Jesti tri puta dnevno ,čak i ako nismo gladni.

-Vjerovati da čvrsto držimo sve što smo jednom prilikom osvojili.

-Biti uvjeren da žene mrze nogomet, a muškarci kuhinje.

-Živjeti u uvjerenju da biti dobar,pristojani pošten znači da ć‡e nas drugi ljudi smatrati slabima,ranjivima i povodljivima.


Dali su ovo normalne vrijednosti prosudite sami... :?:

[Dean Beric]

Pisem kratki osvrt na igre moje mladosti, skupio sam do sada 41.a kad budem pri kraju stavicu spisak na forum
Nesto me muci. Kastas je izgovor za micanje ili nemicanje smetnje kod igre franja. Dali neko zna odakle dolazi i sta u stvari znaci rijec kastas.
Zadnje s ima kvacicu, ali ovdje to krivo izadje.
Ko mi to objasni bicu mu zahvalan i uvijek cu mu se fino javiti.

[Ile Cenic]

ako se ne varam mislim da je kastas za nemicanje , stani da premjerimo opet ili tako nesto...

[Nada-Naca Jaramaz]

PARADOKS NAŠEG VREMENA

Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,
ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje;
kupujemo više - uživamo manje;

Imamo veće kuće, a manje porodice;
više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma;
više znanja, a manje rasuđ‘ivanja;
više stručnjaka, a još više problema;
više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno,
smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo,
prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno,
gledamo TV suviše. Molimo se rijetko.
Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše
vrijednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto
mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako
da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
Putovali smo na mjesec, a problem nam je otić‡i preko ulice i
upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom,
ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.

Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral.
Imamo sve vie hrane, a sve smo više nezahvalni.
Gradimo jače kompjutere sa već‡om memorijom,
ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu,
a zaboravljamo na kvalitet.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;
velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.
Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.
Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.
Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.

Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;
sve je više luksuznijih kuć‡a, ali i podijeljenih domova;
ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeć‡e i niskog morala;
sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve - da te oraspolože, otupe ili ubiju.

ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neć‡e biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer ć‡e ta mala osoba uskoro odrasti i otić‡i. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reči "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neć‡e biti tu.
Nađ‘ite vremena da volite, nađ‘ite vremena da razgovarate, i nađ‘ite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.

Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događ‘aju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.


***
Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar Džordž Karlin nakon smrti svoje supruge

[Andrea Pavkovic]

... tako istinito... na zalost

[Hespera]

Davno , na danasnji dan , jedan decko mi je kod Loredanovih vrata rekao da me voli . To je bio njegov poklon za moj 18. rodjendan .
Kasnije se pokazalo da bas i nije bio iskren , ali nema veze , ja sam bila srecna .
Eto od mene nesto malo drugacije

[Jovan-Repko Urukalo]

Dejane;Repko ce Tebi objasniti sto je rijec KASTAS; je rije kada igras franje ili banice i kada ti franja stane iza nekog predmeta i nevidi se ti vices KASTAS to znaci da ti franja stoji tu gdje je i onaj koji je gadja nemoze pogoditi i ti si spasen.U stvari KASTAS je rijec koja je postala od rijeci KAKOSTOJI.Pozdrav.

[Hespera]

Kod mene uvek ima svasta bez veze pa tako i danas.
Elem , moj sin srednjoskolac treba da nauci nesto malo o epskoj poeziji i da obradi pesmu "Zenidba kralja Vukasina".
Ja se ubih pricajuci kako je epika esencija narodne mudrosti et cetera ... ,molim ga da cita a ja cu mu kao objasniti ali on crce od smeha .
Zacenjuje se mali , ja se nerviram ali sve nekako izgurah dok ne dodjosmo do :
" Sto Momcilu do koljena bjese
Vukasinu po zemlji se vuce"
Tu on pade na krevet i poce se valjati od smeha , a ja dzabe objasnjavaj da se radi o sablji , jok ne vredi.
Ima jos svasta , bolje da ne pricam i ovako sam se izblamirala.

[Nada-Naca Jaramaz]

E moja Hespera, pa kako dijete drugacije da protumaci. I ja kao i on. Kakva crna sablja

[Hespera]

O vraze Nace , izgleda vedar duh cini da budes uvijek lijepa.