-Ako naporno radiš, nikad "nemaš vremena za nju". Ako ne radiš, onda si "bezvredna lenština i bitanga".
-Ako ona ima dosadan posao i malu platu, to je "iskorišćavanje". Ako ti imaš dosadan posao i malu platu, onda si "nesposoban kreten koji nema petlje da mrdne guzicu i potraži nešto bolje".
-Ako dobiješ unapređenje pre nje, to je "favorizovanje muškaraca". Ako ona dobije unapređenje pre tebe, onda ste imali "podjednaku šansu".
-Ako joj kažeš da lepo izgleda, to je "seksualno uznemiravanje". Ako ništa ne kažeš, onda si "peder".
-Ako plačeš, onda si "slabić'". Ako ne plačeš, onda si "neosetljivi gad".
-Ako je udariš, to je "zlostavljanje žene". Ako ona udari tebe, to je "samoodbrana".
-Ako nešto odlučiš bez nje, onda si "šovinista". Ako ona odluči bez tebe, onda je ona "savremena žena".
-Ako je zamoliš da uradi nešto sto joj se ne sviđa, onda je to "muška dominacija i iživljavanje". Ako ona zamoli tebe za takvo nešto, onda je to "dokaz ljubavi".
-Ako ti se sviđa žensko seksi rublje, onda si "perverznjak". Ako ti se ne sviđa, onda si peder.
-Ako voliš da žena brije noge, onda si seksista. Ako to ne voliš, onda nisi romantičan.
-Ako se trudiš da ostaneš u formi, onda si "uobražen". Ako se ne trudiš, onda si "nikakav".
-Ako joj kupiš cveće, onda "tražiš nešto". Ako joj ne kupiš cveće, onda si "bezobziran prostak".
-Ako si ponosan na ono što si postigao, onda si "narcisoidan". Ako nisi, onda si "neambiciozan".
-Ako ona ima glavobolju, onda je "umorna". Ako ti imaš glavobolju, onda je "više ne voliš".
-Ako često želiš seks, onda si "manijak koji je iskorišćava". Ako ne, onda "je sigurno neka druga u pitanju".
samo onako bezveze
Moderator: Gazda
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Hmmm
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Fri Apr 16, 2021 1:58 pm, edited 1 time in total.
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
samo onako bez veze
Ako prestaneš misliti "Što bi bilo kad bi bilo" onda a AKO ne postoji...
-
Andrea Pavkovic
- Posts: 78
- Joined: Tue Jun 06, 2006 10:02 am
- Location: Australia
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Komentari
Ovaj tekst sam nasao na Internetu objavila ga je jedna zenska , takodjer teska srca . Nisam ni ocekivao da ce ovaj tekst komentarisati muskarci .
-
Nenad Bolta
- Posts: 22
- Joined: Mon Dec 08, 2003 11:27 pm
- Location: U.S.A.
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Dan Republike
Sutra je 29 novembar, meni najdrazi dan u godini.Sluzbeno je to bio drzavni praznik - Dan republike, nesluzbeno bio je to dan svinjokolja i okupljanja, druzenja i uzivanja.Tih dana su se u grad vracali studenti i ucenici iz svih gradova ondasnje drzave pa je Knin bio zivlji nego obicnih dana.Gostione i kafici su bili krcati, svugdje se jelo i pilo, cascivalo i drugovalo. Zapravo, krenulo se sa tim ritmom jos od sredine oktobra, kada su pocele slave. Onda se nastavljalo do Dana republike, pa onda opet slave, pa jedan bozic, pa nova godina ,pa onda jos jedan bozic.
Bila su to sretna vremena mada neki kazu da su to bila olovna vremena ,vremena torture i proganjanja. Mene niko nije proganjao ni kinjio,a koliko znam ni nikoga iz moje okoline. I svi smo bili sretni i bezbrizni sa osiguranim egzistencijama i sigurnom buducnoscu. Znali smo da cemo imati posla kad zavrsimo skolu, da cemo se besplatno lijeciti kad i ako nam to zatreba, da ce nam se djeca besplatno skolovati i tako dalje. Ljeti smo isli na ljetovanja u radnicka odmaralista, zimi na sindikalne izlete,sindikat se brinuo i o zimnici. Bez problema smo rijesavali i pitanje krova nad glavom. Istina, bili smo onda skromniji, ali i bezbrizniji i nista nam nije falilo a druzenja i prijateljovanja smo imali u izobilju.
Jos u osnovnoj skoli su nas ucili da volimo sve ljude bez obzira na porijeklo i nacionalnu pripadnost, da pomognemo susjedu, da priskocimo u pomoc starijem bez da nam to neko naredi, da dajemo krv kad to mozemo, da kupimo markice crvenog kriza jer time pomazemo nemocnima. Isli smo na radne akcije, na posumljavanje Crvene zemlje, cistili grad, isli u izvidjace. Svasta su nas ucili i naucili, a najprije da budemo ljudi
Nazalost, danas nista od toga nije u djiru, danas je to ili ofucano ili ludo, danas svako gleda svoja posla i bori se za svoje parce kruha. Na bliznje oko sebe niko ni ne gleda. I svi smo zabrinuti za svoja radna mjesta, svoj posao, svoje kuce i stanove jer im prijete hipoteke, zabrinuti smo za buducnost jer ona nije svijetla i sigurna kao nekada. I usprkos tome neki i dalje tvrde da sve ono ranije nije valjalo, da je bilo neljudsko i nehumano, neslobodno, totalitarno i kako li vec.Srecom, sve ono cemu su me onih davnih godina ucili nastavnici i ucitelji ja sam prihvatio kao svoje, kao nesto najnormalnije jer takvo ponasanje nikom nece donijeti nista lose. Naprotiv, moze donijeti samo dobro.
Svega se ovog ja prisjetim sa tugom. Tuzan sam jer se ovih dana prije tridesetak godina uzivalo i drugovalo dok mi danas ostaju sjecanja i poneko pice s nogu. No, i to pice je neukusno,bljutavo da bljutavije ne moze biti jer me i ono podsjeca na sretne dane kojih vise nikad biti nece. A siguran sam da ih nikad nije ni bilo u drugim drzavama, ma koliko one bogate i mocne bile. Zato-sretan vam Dan republie.
Bila su to sretna vremena mada neki kazu da su to bila olovna vremena ,vremena torture i proganjanja. Mene niko nije proganjao ni kinjio,a koliko znam ni nikoga iz moje okoline. I svi smo bili sretni i bezbrizni sa osiguranim egzistencijama i sigurnom buducnoscu. Znali smo da cemo imati posla kad zavrsimo skolu, da cemo se besplatno lijeciti kad i ako nam to zatreba, da ce nam se djeca besplatno skolovati i tako dalje. Ljeti smo isli na ljetovanja u radnicka odmaralista, zimi na sindikalne izlete,sindikat se brinuo i o zimnici. Bez problema smo rijesavali i pitanje krova nad glavom. Istina, bili smo onda skromniji, ali i bezbrizniji i nista nam nije falilo a druzenja i prijateljovanja smo imali u izobilju.
Jos u osnovnoj skoli su nas ucili da volimo sve ljude bez obzira na porijeklo i nacionalnu pripadnost, da pomognemo susjedu, da priskocimo u pomoc starijem bez da nam to neko naredi, da dajemo krv kad to mozemo, da kupimo markice crvenog kriza jer time pomazemo nemocnima. Isli smo na radne akcije, na posumljavanje Crvene zemlje, cistili grad, isli u izvidjace. Svasta su nas ucili i naucili, a najprije da budemo ljudi
Nazalost, danas nista od toga nije u djiru, danas je to ili ofucano ili ludo, danas svako gleda svoja posla i bori se za svoje parce kruha. Na bliznje oko sebe niko ni ne gleda. I svi smo zabrinuti za svoja radna mjesta, svoj posao, svoje kuce i stanove jer im prijete hipoteke, zabrinuti smo za buducnost jer ona nije svijetla i sigurna kao nekada. I usprkos tome neki i dalje tvrde da sve ono ranije nije valjalo, da je bilo neljudsko i nehumano, neslobodno, totalitarno i kako li vec.Srecom, sve ono cemu su me onih davnih godina ucili nastavnici i ucitelji ja sam prihvatio kao svoje, kao nesto najnormalnije jer takvo ponasanje nikom nece donijeti nista lose. Naprotiv, moze donijeti samo dobro.
Svega se ovog ja prisjetim sa tugom. Tuzan sam jer se ovih dana prije tridesetak godina uzivalo i drugovalo dok mi danas ostaju sjecanja i poneko pice s nogu. No, i to pice je neukusno,bljutavo da bljutavije ne moze biti jer me i ono podsjeca na sretne dane kojih vise nikad biti nece. A siguran sam da ih nikad nije ni bilo u drugim drzavama, ma koliko one bogate i mocne bile. Zato-sretan vam Dan republie.
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
nastavak
Dok sam ovo gore napisano stavljao na Galeriju proslavljao sam Dan republike sa prvim komsijom Jocom. Pijuckamo #Niksicko# i on svako malo pita sto to radim.Ja mu prepricam a on jednostavno odreza #Koja li si ti komunjara#.Naravno da se nisam naljutio na ovo.Pa dao mi je najljepsi kompliment.Ako on smatra da je ljubav prema bliznjem svome komunizam,da je bratstvo i jedinstvo nesto lose,da je ondasnji zivot bio utopija onda ja jesam taj.No, ne bih se nazvao komunjarom,to su,po meni oni koji su odmah na pocetku svoj komunisticki dres promijenili nacionalistickim.To su oni kojima se frigalo za radnike i radnicka pravo,to su oni koji su dobrobit svih podredili svojoj licnoj dobrobiti.To su oni koji se danas smijulje na svu radnicku muku i njihove strajkove,smijulje se jer su se dobro potkozili.
Ja bih sebe svrstao u one koji zale za onom drzavom i onim uredjenjem,za oinom sigurnoscu i onom bezbriznozcu.Moj dobri komsija Joca, iako je i sam radnik, ili sve ovo ne razumije ili je popio malo vise.
Ja bih sebe svrstao u one koji zale za onom drzavom i onim uredjenjem,za oinom sigurnoscu i onom bezbriznozcu.Moj dobri komsija Joca, iako je i sam radnik, ili sve ovo ne razumije ili je popio malo vise.
Bravo Zele, bravo potpuno se slazem sa tobom,jer i ja sam okusio zivot i u ovoj jebanoj zemlji za koju smo mislili da je nesto lijepo, bogato Amerka-Holivud ha,ha,ha nikad oni nisu imali niti ce nikad imati ono sto smo mi imali u NASOJ JUGI, a sta se tice bratstva i jedinstva ZIVILO!!!!!!!
pozdrav ile!!!!!
pozdrav ile!!!!!
-
maky
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
samo onako bez veze
I ja se slažem da treba vratit topik in memoriam.Može li netko objasniti zašto je ukinut!
-
Hayda Blazic
- Posts: 34
- Joined: Sun Jul 17, 2005 8:02 pm
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
IN MEMORIAM
Topik IN MEMORIAM je zamišljen kao gradska oglasna ploča ili bandera gdje su postavljene vijesti o odlasku naših Kninjana , nešto kao osmrtnice .
Takve vijesti ostaju najmanje 40 dana na topiku i poslje se brišu .
Znam da je gubitak drage i bliske osobe bolan , svi smo to iskusili ali ne smijemo dozvoliti da nas bijes ili ljutnja prema nekome tko nam nije drag zaslijepi i napravi od nas osobu sa lošim karakteristikama .
Takve vijesti ostaju najmanje 40 dana na topiku i poslje se brišu .
Znam da je gubitak drage i bliske osobe bolan , svi smo to iskusili ali ne smijemo dozvoliti da nas bijes ili ljutnja prema nekome tko nam nije drag zaslijepi i napravi od nas osobu sa lošim karakteristikama .
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Brzim po sjecanje
Sjecate li se kako je putovati vlakom.Ja sam to gotovo zaboravio i zato sam prije nekoliko dana sjeo u brzi do Nisa. Cim sam se ukrcao podsjetio sam se kako sam nekada na kninskoj stanici docekivao brze iz svoh krajeva ondasnje Jugoslavije. Kako sam njima spartao po citavoj drzavi, pa i sire. Kako sam sa drustvom u vagon restoranu ili kod konobara koji je svoj biffe vukao na kolicima, pio hladno pivo iigrao karte ako bi nas bilo Äetvoro. A te igre su bile najslaÄe, na koljena bi stavili kakvu torbu i udri po briskuli.
Onda je dosla svijetla buducnost, neko je upalio svjetlo i sve je krenulo naopako. I vlakovi su onda posustali i polako iskliznuli iz Å¡ina nasih zivota. Danas je ostao tek pokoji vagon, kojeg vuku posustale lokomotive.
Ovo putovanje mi je vratilo sjecanja daleko unazad,u doba kad smo se kao mulci svercovali putujuci na "Dinarine" utakmice. Podsjetio sam se i "Äire", koji se sporo ali uredno vukao od LiÄke Kaldrme do Drvara i iz kojeg smo iskakali u voznji da bi uz prugu brali kupine i onda trcali za "Äirom" koji se puzevom brzinom penjao ka Drvaru.Tako je to onda bilo. A danas, danas se ni ne mora iskati iz nasih vlakova od svega dva vagona. Stoje oni na svakoj banderi iako nose �asan naziv"brzi".
Posjetio sam se i kninske stanice na kojoj je vazda bilo ljudi. Uvijek je neko nekog docekivao ili ispracao,ili je tu dosao da ubije vrijeme.Nedostaje mi ta guzva i kolorit, ona draga najavljivanja vlakova koji polaze sa "krnjeg",oni kupei u kojima se uvijek dobro zabavljalo,ljudikalo i divanilo. I nikad ni autobusi ni brodovi nece zamijeniti taj ugoÄaj. A pricalo se u kupeima o svemu i svacemu osim o politici. Ne vjerujem da je razlog tomre bilo "ono" vrijeme,prije ce biti da ljudi i nisu na tu temu imali ista pametnog reci. Normalnije im je bilo vrijeme ubiti salama i doskocicama,olajavanjima i vragolijama svake vrste.
I tako, putuj moj brzi vlak ,kojeg sam odmah nazvao"brzi od bandere do bandere".Stigli smo sa samo tri sata zakasnjenja. Za neupoucene Od Beograda do Nisa ima oko 200 kilometara. To kasnjenjeje u prosjeku, jer zna on kasniti i mnogo vise. Nista zato, bas sam se nauzivao putovanja, za slijedecih dvadeset godina. Putovao sam u skladu sa vremenom i prostorom i nista se tu ne moze promijeniti. A one nekadasnje vlakove i krcate zeljeznicke stanice mogu samo sanjati.
Onda je dosla svijetla buducnost, neko je upalio svjetlo i sve je krenulo naopako. I vlakovi su onda posustali i polako iskliznuli iz Å¡ina nasih zivota. Danas je ostao tek pokoji vagon, kojeg vuku posustale lokomotive.
Ovo putovanje mi je vratilo sjecanja daleko unazad,u doba kad smo se kao mulci svercovali putujuci na "Dinarine" utakmice. Podsjetio sam se i "Äire", koji se sporo ali uredno vukao od LiÄke Kaldrme do Drvara i iz kojeg smo iskakali u voznji da bi uz prugu brali kupine i onda trcali za "Äirom" koji se puzevom brzinom penjao ka Drvaru.Tako je to onda bilo. A danas, danas se ni ne mora iskati iz nasih vlakova od svega dva vagona. Stoje oni na svakoj banderi iako nose �asan naziv"brzi".
Posjetio sam se i kninske stanice na kojoj je vazda bilo ljudi. Uvijek je neko nekog docekivao ili ispracao,ili je tu dosao da ubije vrijeme.Nedostaje mi ta guzva i kolorit, ona draga najavljivanja vlakova koji polaze sa "krnjeg",oni kupei u kojima se uvijek dobro zabavljalo,ljudikalo i divanilo. I nikad ni autobusi ni brodovi nece zamijeniti taj ugoÄaj. A pricalo se u kupeima o svemu i svacemu osim o politici. Ne vjerujem da je razlog tomre bilo "ono" vrijeme,prije ce biti da ljudi i nisu na tu temu imali ista pametnog reci. Normalnije im je bilo vrijeme ubiti salama i doskocicama,olajavanjima i vragolijama svake vrste.
I tako, putuj moj brzi vlak ,kojeg sam odmah nazvao"brzi od bandere do bandere".Stigli smo sa samo tri sata zakasnjenja. Za neupoucene Od Beograda do Nisa ima oko 200 kilometara. To kasnjenjeje u prosjeku, jer zna on kasniti i mnogo vise. Nista zato, bas sam se nauzivao putovanja, za slijedecih dvadeset godina. Putovao sam u skladu sa vremenom i prostorom i nista se tu ne moze promijeniti. A one nekadasnje vlakove i krcate zeljeznicke stanice mogu samo sanjati.
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
samo onako bez veze
Hvala Peky na objašnjenju .Mogu primjetiti da već dugo nije bilo obavijesti o smrti nekog od naših Kninjana ,što mi je drago.Puno pozdrava svim galeristima.