strah

[laka]

Drage moje sestre Kninjanke i braco Kninjani, kad bi ja razmisljao na takav nacin nebi nigdje mrdnuo od straha, nebi ni izasao iz kuce od straha, pa sad navodim od kojega sve; Strah od izlaska iz kuce, strah od povratka u kucu (ceka me ljuta zena zato sto kasnim na rucak), strah od voznje(udarice me neko), strah od pjesacenja umoricu se koliko imam da pjesacim), strah od letenja(sta ako padnem), strah od neletenja(necu stici ako idem necim drugim), strah od bolesti , nemoci, neimastine, samoce, strah od ljudi , zivotinja, strah za djecu, na kraju strah da necu doziviti unucice(lako je Cipi) pa da necu docekati da podju u skolu itd. itd. Ljudi nemam ja vremena za strahove, treba ziviti, raditi, smijati se, druziti se sa svim dobrim ljudima. Jos nesto da vam kazem, nemojte da se druzite sa teskim ljudima, sa smaracima kako kazu nasa djeca, ljudima koji vas opterecavaju svojim svakodnevnim problemima, taru vas satima sa raznim trivijalnostima(kao da mi svi nemamo svojih problema). Duzite se sa ljudima koji imaju duha, smisla za humor, sa onima koji su uspjeli da sacuvaju makar malo onog djeteta u sebi i zahvaljujuci tom djetaetu zarobili dio mladosti u svojim glavama. Takvi ljudi zrace optimizmom, vjerom u zivot, gaje nadu u bolje sutra i nose te sa sobom kao lavina pa nemate vremena za strahove. Licno ja imam dosta prijatelja iz 60, 61, 62, .... i moje generacije 64 sa kojima jednostavno ne mogu da ostanem ozbiljan, a ni oni sa mnom i vreme mi u njihovom drustvu prodje za tren. Neki koji me znaju prepoznace se u ovoj prici, zato drage moje Kninjanke i Kninjani nebojte se nicega i nemojte da razmisljate o strahu. Kad vas je najvise strah razmisljajte o necem ljepom o svojoj djeci, ljudima koje volite o zivotu koji je pred vama o mnogim ljepim stvarima koje tek treba da se dese. Toliko od mene na ovu temu i aj uzdravlje uz casu bevande i sto kaze Peki: Ko se boji straha jos.........

[R]

"Smetnje(u) na vezama" i starenje u dvoje
Mnoge pričice, osobito bajke počinju sa- bili jednom dvoje mladih...,a završavaju se -... živjeli su srećno i zadovoljno do kraja života.U ove tri tačke "između" i "međutim"stane sva sila dogodovština koje često bace malo tamne sjene na sreću i zadovoljstvo (blago rečeno).Kako stići do treće etape idući uglavnom samo svjetlom stranom?Šta ,ako se putanje baš ne usaglase pa neko malo brže gubi trku s godinama, ili ga malo više laže ogledalo, "pa se neda" i "drži se" i sujetno onom drugom upisuje negativne ocjene i procjene.Kako hladnokrvno pregurati "revalorizaciju" i stići do rezultata "nerješeno"?Čini mi se da naši stari nisu živjeli pod tolikim pritiskom mladolikosti i kondicije po svaku cijenu. Mogli su, mislim, biti izborani, sijedi , usporeni i zaboravni do mile volje, a da ne budu manje dragi i lijepi zbog toga. Blago njima, stvarno su sretnije starili. Šta, mislite o tome, društvo?

[R]

Nebi bilo strašno...
Odlazili su ovih godina mnogi moji dragi na put bez povratka, odlazili su ispraćeni po občajima krš&ćanskim i paganskim i vojničkim, uz pratnju mnoštva ljudi, žalovanja i daće. Ispraćani su "kako se valja","kako je bog odredio" , "kako narod kaže",da ništa ne bude zaboravljeno i da im ništa ne nasmete put do mjesta gdje su željeji vječni počinak ili gdje ih je život nanio.U pratnjama:crnine, tuga iskrena ili pritvorna , cvijeće pravo i vještačko i najviše- starosti, vršnjaka, sveznajućih savjetodavaca za ovakav "slučaj", pomalo naivno sretnih što ih je smrt opet zaboravila, pa ove sumorne ceremonije nisu zbog njih.
Vidjevši sve to , nešto se mislim ,da nekad kad na mene dođe red, nebi bilo strašno da zauvjek zaspem negdje usred ljutog dalmatinskog krša , gdje niko ne prolazi. Da me sunce i bura stope u šaku zemlje za kadulju, kosti mi izbijele i srsnu kao kamen među kamenjem ( baš ako i neko nabasa na njih da ne pozna da su kosti, nego kamen među kamenjem), i da mi duša na miru ode davnim putevima između zidina, bajama i smreke.

[studio]

Strah je najpozitivnija i najkorisnija ljudska emocija. Strah imaju svi, i onaj koji kaže da ga nema, taj ili je nenormalan, ili je totalno bolestan,..pa čak i lud ima strah, samo su možda granice njegovog straha pomjerene na više ili
niže. Zamislimo situaciju da nemamo straha šta bi se sve dešavalo iz ovih ili onih razloga !? Bitno je kontrolisati strah i ne dozvoliti mu da preraste u paniku, ili ne daj Bože - paranoju,..eeee, ondaK je vrlo zajebano.
Dakle plašimo se, ali mudro i realnih stvari,..kaže pjesnik - nikad ne plašimo djecu sa nečim što ne postoji, jer će se kroz čitav život plašiti tog istog.

[Dean Beric]

Straha nema, strah ne postoji, postoje samo uplaseni i onda, kao, oni znaju sta je to strah. Ja sam jednom davno mislio da me je strah. Ona je stajala tiha, lijepa, sva u ocekivanju. Nisam rekao nesto sto sam trebao, a da jesam sve bi krenulo nekim drugim vremenom nizbrdo do neke drugacije danasnjice. Koji put se sjetim tog (i takvih) trenutka i sad znam da to nije bio strah nego nesto mnogo vise i tajanstvenije koje me vodilo upravo danasnjoj danasnjici, mojim sinovima, unuku i buducim unucima i sretnim trenucima s njima. Sto sam propustio nikad necu saznati, sto sam dobio znam.
Kazu da postoji strah od visine, a ja znam odlican nacin da se izlijeci. Jednostavno se popne negdje visoko i skoci. Nestane straha, nestane svega.Zivot je suvise lijep da bi ga proveli straseci se straha.
Kazu da postoje strasivci, oni umiru cijeli zivot, a normalni ljudi samo jednom.
Nemoguce je letjeti iznad kukavicjeg gnijezda. Ni kukavice se ne boje gnijezda, samo im se neda slagati grancice i brinuti se o balavurdiji. Previse vole zivot.
Nekome smo se rugali da ga je strah ulaziti sam u mracnu prostoriju. Ne, rece on, hajde samnom pa provjeri.
Jedini strah koji mogu prihvatiti je strah od sudnjeg dana. Izgleda da poslije nece biti vina.

[PALE]

BRAVO LANO !
Dobro si započela temu , vidimo da su se ljudi umorili pišući ili bolje reći o'ladili. Šta reći za strah od razotkrivanja identiteta ? Od koga se kriju i zašto ? Gubitak imuniteta ! Meni je pomalo jasno to voajerstvo, maskembal, tu si sa svima, niko ne zna ko si ali ni ti ne znaš ko su oni, nekoga prepoznaš po glasu, nekoga po stasu. Možda je u pitanju igra a ne strah.
Jesi li ti Lana ili je to pseudonim ? Zamisli frku kad "skužimo" ko se krije iza nekog pseudonima ? Taj je gotov ! Kad bih znao da nemam istomišljenike, ne bih ni pisao ovo ali pretpostavljam da se samnom slaže svaki deveti učesnik foruma. Iako je tema STRAH mislim da se ovdje više radi o stidu a tek o strahu pisati, STRA'OTA !

[Dean Beric]

Vrlo intrigantna tema mi ne dozvoljava pasivno promatranje pa bih ovim naceo svojevrsnu diskusiju zbog potpuno suprotnih razmisljanja od nekih koje sam procitao. Potpuno uvazavajuci stav STUDIA ipak mislim drukcije. Niti imam nekih strahova, niti se osjecam bolestan, jos manje nenormalan. PALE je napomenuo da se mnogi od straha sluze pseudonimima, a ja sam nehotice na samom ukljucenju postupio suprotno, stavio puno ime. Na LAKINO nabrajanje strahova, za koje i on kaze da ih se treba osloboditi, vrlo je jednostavno rjesenje. Ne bojim se zene jer nikad nije ljuta (nekad davno je pokusavala ljutiti se pa je vidjela da se ja nikad ne ljutim i da je tako bolje). Strah od bolesti dovodi do bolesti same i onda se uplice u cirkulus vitiosus, jer bi se ustvari covjek koji se boji bolesti trebao ustvari strasiti straha...da ne duljim. Strah od neimastine je davno rijesio Herman Hesse u 'Sidarti', strah od samoce ne postoji - jedva cekam biti sam. Strah od ljudi ne postoji - jedva cekam biti s ljudima. Nema ni straha od zivotinja, jos malo pa ce izumrijeti, a ni za djecu me nije strah - dobro smo ih odgojili. Volio bih da netko uspije ovdje dokazati da postoji nepobjediv strah.
Kao apsurd na kraju: Strah me je da ovo necete shvatiti onako kako zelim da shvatite. Apsurd apsurda - i nije me strah, shvatite kako hocete.
Konacno, evo vam i recept (za djelovanje se posavjetujte sa specijalistom): Napisi na papiru pet velikih slova S,T,R,A,H. Ako nekome trebaju detalji nastavka rado cu mu pomoci uz napomenu da se do rjesenja dolazi postepeno, a pametniji i samostalno.

[PALE]

Dobro je Deane, ti si se javio iako se nisi "prepoznao" u tekstu. Ja sam očekivao da će neko od ovih uplašenih napisati nešto u svoju odbranu. I ja sam, kao mlađi, nasjeo na Heseovu priču o Sidarti. Sad sam skloniji da u njoj
vidim propagandu bogataškog lobija, kao da je ona "Linderburg" ili kako se već zove grupa naručila od Hesea nešto da utješi siromašne mase.To su i komunisti pričali narodu dok su trpali u svoje guzice.
Lijepa je priča- čemu strah od smrti kad ona mora doći ali nema onog ko se nje ne plaši. Ja bih podjelio strah na najmanje tri kategorije ; 1. LAKI -IREALAN gotovo besmislen,paničenje, bez ikakvih posljedica, 2. SREDNJI - REALAN , nemaština, bolest, smrt 3. TEŠKI-PATOLOŠKI, opet besmislen ali prisutan. Zašto uopšte postoji strah ili bol ? To religija fino objašnjava ali ja ne vjerujem da je Hrist kidnuo iz groba. E to ćemo saznati kad otkrijemo sastav Magelanovog Oblaka.

[Dean Beric]

''Znam misliti, znam citati, znam cekati'' U slobodnom tumacenju ako znam misliti znam i analizirati svaku situaciju i izvuci se, ako znam citati dostupno mi je svo znanje svijeta, ako znam cekati mogu nejesti, nepiti i nespavati, sto znaèi da sam slobodan. To sam ukrao od Sidarte (odnosno od Hessea).
Prije cetiri-pet hiljada godina pocela se stvarati jedna knjiga u koju je stalo sve. Zanemarivsi prolaznost papira, znanje u njoj je vjecno iako se moze mijenjati jer ''na ovom svijetu mijena, samo mijena stalna jest'' W.Shakesp. U toj knjizi prema odredjenoj situaciji uzviseni covjek se ponasa na ocekivani nacin. Medju ostalim sto sam zbio na dvije kucane stranice pise i:
Uzivaj u radostima jela, pica, sna, putovanja i ostalog, ali se bez jadikovke suoci sa stradanjem, bolom, bolescu i smrcu. Budi vedar i neosjetljiv prema gubitku ili dobitku. Budi sam sebi dovoljan. Cvrsto i spokojno stoj medju silama. Ako stojis sam oslobodjen si straha.
Ima toga jos mnogo.

[PALE]

Nisam toliko "duboko" zalazio u analizu, možda i nemam kapacitet, ali me nije STRAH reći šta mislim. Mnoge stvari su na površini. Malo opreza nije na odmet. Sa svačim se može manipulisati, kao što je i našim partizanima "ležala" ona Njegoševa "boj se onog ko je sviko bez golema mrijeti jada". Ko je nas naučio mrijeti bez golema jada ? Nije nas strah smrti ? Kako mi to, generacijama, umiremo sa osmjehom ? Jeb'o tu filozofiju. Vi umirite sa pjesmom u grlu, nisam ja u toj ekipi. Smrt je sastavni dio života i dolazi na samom njegovom kraju. Još uvijek me je strah nje.

[lana]

Nije nas strah smrti ? Kako mi to, generacijama, umiremo sa osmjehom ? Jeb'o tu filozofiju. Vi umirite sa pjesmom u grlu, nisam ja u toj ekipi. Smrt je sastavni dio života i dolazi na samom njegovom kraju. Još uvijek me je strah nje.

I ja se naginjem ovoj Palinoj neromantiènoj izjavi. Baš mi se sviða kako je rekao.
Tješimo se na razne naèine ali smo u drugom dijelu tunela i bolje vidimo izlaz nego ulaz. Ulaz se udaljio, a izlaz sve jasniji. A mi se pravimo da nam nije ništa.
Kao u onom vicu, kad je kamiondžija udario zaprežna kola. Iziðe van i vidi, konj se muèi u mukama, izvadi pištolj i ubije ga.
Kad izvuèe se seljak izpod kola, nosi lijevu nogu pod desnom rukom, i sve onako cupkajuæi, vièe: " Meni nije ništa, meni nije ništa....."
Taj vic mi je isprièao jedan frend moje sestre, meni taj vic otkida, smijala sam se pola sata, pa dva sata , pa pola dana.... pa smijem se svaki put kad ga se sjetim, jer vidim sliku uživo.
Svaki put kad mi je teško, i kad treba malo olakšati situaciju, ja se sjetim toga vica.
I to tako traje veæ 32 godine....
Toga frenda više nema meðu nama, šetao sa curom, mlad, taman završio faks, život pred njim, i naiðe budala udarena i zabode ga nožem. Nije poznao svog krvnika. Sluèajno se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Život me ponekad zbunjuje..........

[Dean Beric]

Niko pametan se ne boji smrti, a opravdan je strah od umiranja pogotovo od ono vremena malo prije. Taj strah spada u grupu strahova od nepoznatog. Uz to neki sebicnjaci ne mogu prihvatiti da je njihovo proslo i da kad ih vise ne bude i dalje ce se desavati neki normalni dogadjaji, veselja (a njih nema), vjencanja (a njih nema), cak i neki sprovodi na kojima ih nece biti.
Opravdavam i strah od nemoci, bespomocne starosti kad za svaku glupost treba tudja pamet, za svaku slabost tudja snaga. Sve slicno tome moze nekoga plasiti. Same smrti se ne treba bojati jer je jaca od svakog. Treba zato zivjeti prije, da se ne kajemo poslije, zivjeti sto se moze ljepse i veselije, ukratko: ZIVJETI
Vremenski gledano, mene nekad nije bilo i niko nije znao da me nema. Onda sam se rodio. Sad jedno vrijeme zivim, mozda i dugo dugo, a ustvari kratko, jer kad jednom prestanem zivjeti bit cu mrtav znatno duze.
Vezano za gornje planiram zivjeti koliko god mogu bolje, veselije, ljepse, radovati se svakom danu, svakom satu. Svako godisnje doba ima svoju ljepotu i svako zivotno doba ima svoju ljepotu.
Kad vidite nekog pjevaca sjetite se da on pjeva jer je za to placen. Ako vidite mene kako pjevam budite sigurni da pjevam besplatno, samo zato sto mi se pjeva. I jedan mali strah na kraju: Kad pjevam strasim se da ce me neko cuti (eto straha).

[PALE]

Ovo se malo zakomplikovalo. Sad bi leg'o neki dobar vic, kao što ga je Lana ubacila ali nikad nisam pamtio viceve. Nemam ja paničan strah od smrti a odavno znam da je neizbježna. Izgleda da sam sebičan po definiciji jer ću mi mnogo nedostajati, ako ikad umrem. Ovo je skoro vic. "Moje" još nije prošlo, volio bih biti svjedok mnogih događaja koje očekujem. Nije to sebično. Još uvijek volim život. Ako smo različite generacije, sasvim je za očekivati da različito razmišljamo. Ja ovo ćaskanje i nisam shvatio kao naučno dokazivanje teza. Svako treba da kaže šta misli, bez STRAHA.

[Jadra Matkovic]

Mene čisto strah koliko vi pišete o strahu.Pogotovo o smrtnom strahu.Kao da vas je strah pisati o nečem ljepšem.Nema straha,pišite pjesme,viceve....priče iz djetinjstva ,mladosti i ljubavi...Strah nas čeka u starosti ,važi za onoga tko ostari.Za Deana pouzdano znam da če ostariti a mi ostali kako nam bude....

[Hayda Blazic]

Evo, cisto uz put da se javim, strah me je da se necu imati cega bojati...drugih strahova nemam.