Ozivljavanje grada

[Aco Dimitrijevic]

Svakako da su detalji znacajni jer dopunjavaju sliku do njene cjeline. Osim toga u vezi sa osjecanjima upravo detalji daju specificno znacenje i pomazu kod prepoznavanja.
I ja sam dobio moje prve i jedine frnje u Kninu. Zasto kazem jedine, pa zato sto sam ih dobio vrlo rano tako da nisam imao prilike da ih upotrebljavam na odgovarajuci nacin. Naime, te frnje su bile od drveta, u bojama, plavoj, zelenoj, zutoj, crvenoj. Cini lo me se kasnije da su bile nekako malene. Prvog, drugog dana izgubio sam vecinu njih pod krevetom i ormarom. Nakom toga nikad nisam video iste takve frnje. Ubrzo su se pojavile one od celika, stakla i kamena a njih su u mojoj okolici zvali drugacije...

[Jovan-Repko Urukalo]

Ja se sjecam odlicno parfunerije gdje je radio Nenad Petojevic.Prva radnja do mehanicke radnje Paske Maricica,direktno preko puta Djemine slasticarne.Nenad je uvjek nosio onu Francusku kapu i na poslu i usred ljeta i to nije bas bilo toliko davno. Sjecam se njegove zene Mike koja bi ga nekada zamjenila u radnji i kcerke Cedne koja je bila nevjerovatno ljepa.Sjecam se bolje tog vremena nego sto je bili prekjuce. Ja se sjecam te iste radnje gdje radio Risto Vodjevici u toj radnji odnah poslije rata si mogao kupiti gumene lopta i koje kakve igracke,naravno ko je imao para,a do Djemine slasticarne je bila knjizara u kojoj je radio Jandrija Jelic a do knjizara je bila brijacnica koju je drzao Dusan Zelembaba.

[Dean Beric]

Do zidica je redom bila prva Maricica radnja, kasnije limarija, danas samoposluga, do nje iza prolaza u Ljubicica dvoriste mljekara, kasnije prodavnica odijela, danas kafic koji sad ne radi. Iza tih u kuci Berica je bila Nenadova parfimerija i brijacnica, kasnije spojena u vecu parfimeriju u kojoj je radila Ruza, a imala je jedno vrijeme i jako zgodnu, lijepu, simpaticnu i pametnu pomocnicu. Sada je prodavnica cipela.

[Ile Cenic]

i ja se sjecam Nenada i parfimerije a najvise pistolj plasljivac za koji sam skupljao novac 5 godina htio sam da budem najbolji na kan/kan (ako se sjecate igre kauboja), a u medjuvremenu sam malo odrastao pa mi nije bilo toliko do igranja. Repko moram da te malo ispravim brijacnica je bila Branka Zelembabe koji je kasnije otisao za Beograd.
Asad ajmo malo u donji dio grada gdje su zivili stari obucari Jakov Parizota pa stari Dusan Ceko te Ljuljaj Gega pekara, pa sodara Jove Jovanovica, pa Fifijeva svjecara itd.Dobra stara vremena kad nismo imali puno ali smo bili sretni.

[morana]

Do zidica je redom bila prva Maricica radnja, kasnije limarija, danas samoposluga, do nje iza prolaza u Ljubicica dvoriste mljekara, kasnije prodavnica odijela, danas kafic koji sad ne radi. Iza tih u kuci Berica je bila Nenadova parfimerija i brijacnica, kasnije spojena u vecu parfimeriju u kojoj je radila Ruza, a imala je jedno vrijeme i jako zgodnu, lijepu, simpaticnu i pametnu pomocnicu. Sada je prodavnica cipela.

u gore navedenoj mjekari su radili moji roditelji i Mileva Vukojevic

[Petar-Peky Bukarica]

Interesantna je bila ta Nenadova parfumerija . Ne sjecam se bas nekih parfema , nesto mi se mota po glavi da su se parfemi tocili , bile su vece boce ( 1/2 litre ili cijelu litru ) pa su se po izboru pretakale u manje bocice , ili sam to vidio u nekom filmu . Meni su u sjecanju ostali ribarski stapovi , pogotovo od bambusa , oni su mi bili san . Zanimljivo , jer nikad nisam bio neki zaljubljenik u ribarenje a moj domet su bili , kao sto Zele rece , jasenici sa Galjnace .

[Goran Zelic-Zele]

Sjecam se da je Nenad,osim sto je vodio parfimeriju kod hotela,bio i neki faktor u ribolovackom drustvu Krka.On je prodavao dozvole za ribarenje,bpostojale su sedmicne,mjesecne i godisnje dozvole.A sjecam se i kad su dosli ti stapovi od bambusa.Bili su naslagani do vrata,na podu,a pod je bio crn,od nekakvih dasaka.Tu su se prodavali i mirisni sapuni koji su tada bili pojam.U kucama smo obicno imali one ruzne sapune za pranje robe,zvali su se @Jelen@,a mirisni su se kupovali kad bi nam dolazio neko vazan u goste ili kad bi se islo na ekskurziju.
Sjecam se i @parfema@ koji su se tocili iz velikih boca.Postojao je miris pokosenog sijena,crna macka ,cicak i jos neki kojih se sada ne mogu sjetiti.Te mirise je kasnije prodavao i u donjoj parfimeriji kod gostione Markisa.Musterije su donosile svoje bocice u koje se onda presipao trazeni miris.

[Radmila Bogunovic]

Često se na ovom topiku spominje Nenadova parfimerija, ali niko do sada nije spoenuo to da tamo nije radio samo Nenad. Ja se kao sastavnog dijela tog mirisnog kutka sjećam crne, simpatične Bose (tada Markoš), koja se kasnije udala za Momira Barića (meni u drugom gimnazije predavao fiziku).Po otvaranju robne kuće radila je u tamošnjoj parfimeriji, a šta je danas sa njom zaista ne znam.

[PALE]

Naravno da se Naca ne sjeća ove radnje, bila je premlada, a ovi stariji kažu "kako da se ne sjećamo". Nismo ista generacija pa da je u pitanju ko ima bolju memoriju. Neko mlađi, sa odličnom memorijom, nije je ni mogao memorisati. Pojedini pamte radnike, lijepe radnice, imena i prezimena. Meni je ostala slika drvenog poda, mirisa parfema, klikera, i neko me podsjetio bambusovih štapova. Mislim da je Nenad nosio brkove, nisam siguran.

[Dean Beric]

Svijeæe preko puta pijace je izradjivao stari Bandic, otac Fifija i Rose (Urosa), a kupovao je od djece stare novine samo ne previse.
Gega je Duljaj, a ne Ljuljaj.
Jandrina knjizara i apoteka su bile u Vujatovica kuci. U apoteci je nekad radila Tonka (jedino upamceno prezime: Apotekarica).
Nenad je imao dvije kceri, Nevenku i Cednu. Nevenka je negdje profesor matematike. Kuca im je bila blizu Atlagica, preko puta starog skladista i imali su veliku terasu (stoji i danas).
Moram mladjima navesti da se u mljekari (u kojoj su radili Moranini roditelji, pa je pozdravljam) kupovalo mlijeko i kiselo mlijeko u staklenim povratnim bocama zaèepljenim tankim staniolom. Jedno vrijeme se prodavao samo bijeli i crni kruh, uz kifle, pa se pojavio polubijeli (kojeg su iz stosa zvali polucrni), a kasnije i bina, neki kruh od feta koje su se lako odvajale.
Trebalo bi mozda napraviti seriju mapa starog Knina svako deset godina sa rasporedom trgovina i ostalog. Meni se to neda pa poklanjam prijedlog kome god.

[Ile Cenic]

Deane, mala ispravka Nenad je imao tri kceri Nena,Cedna i Ljilja sada su sve tri u Kanadi.

[Jovan-Repko Urukalo]

Jesu Ile, sve tri Nenada Petojevica kceri su ovdje u Torontu i mate Mika je jos ziva i svi su dobro.Nenad je bio funkcioner u N.k. Dinari mnogo godina dok sam ja tamo igrao i u ribarskom drustvu.Imao je brkove i uvjek je bio crven u luci, pa mu je to ljepo stajalo sa onom Francuskom kapom koju nikada nije skidao.Mi igraci smo znali puno puta doci u parfumeriju i namirisati se djabe za na korzo ili neki drugi poduhvat, onda bi se Nenad hvalio kako ima najmanju piriju za presipanje parfema i kako mu mi nogometasi reklamiramo radnju mukte.Bila su to dobra i ljepa vremena.

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA KNINA Br. 6




Jedna od tajni koje su me opsjedale u ranom djetinjstvu, pored onih iz prica o vjesticama, vilenjacima, Kuginoj kuci, starim mlinovima i o ciganima koji kupe djecu pored puta, a sa kojima su nas roditelji zastrasivali pred spavanje ili kad nismo bivali poslusni, bila je tajnovinost kamenitog brijega koji se podizao od desne obale Radljevca.

Plamteci pod ljetnim suncem, od njegova radjanja pa sve do pred smiraj dana, pritisnuta plavetnilom beskrajnog neba, pusta i ogoljena, mjestimicno prosarana niskim grmljem i pokojim grabicem, stoji strma strana isprjecena kao visoki bedem pred svakim pogledom ispod Spasa na zapad. Zatvarajuci vidik budila je slutnju o nedokucivim daljinama. Usavsi iznenada u moj zivot ta je strana postala sinonim svemu nedostiznom. Kada mi je u jednoj prilici receno da preko te strane vodi cesta u tamo neke Ravne Kotare i Zadar, to je za mene bilo isto sto i kraj svijeta. Posto danima nisam primjecivao oblak prasine ili svjetlucanje sunca u prozoru slucajnog kamiona, tajanstvenost te strane bivala je samo pojacana.

I dan dans ne znam pouzdano njeno pravo ime. U mojoj kuci govorilo se Bulna strana, pa sam je i sam tako zvao. Onda sam jednom prilikom procitao u Slobodnoj Dalmaciji, a mozda i na kakvoj zemljopisnoj karti naziv Bulina strana.

Onda smo jednog dana posli u setnju prema Bulnoj strani. Hodanje je trajalo beskrajno dugo. Jedva smo stigli do mosta na Radljevcu, podno strane. Poslije smo krenuli ka prvoj okuci u pravcu sjevera. Ivicom ceste bili su kameni kolobrani, crno obojeni na vrhu. Cesta je bila siroka, sa blagim zavojima i prostranom krivinom na kraju. Oko ceste u ovome djelu vegetacija je bila nesto bujnija nego na drugim mjestima strane. Savladavsii tu krivinu, naisli bi na prometni znak koji nagovjestava serpentine pred nama, sto me je posebno uzbudjivalo a kojima je nastavljano dalje penjanje ceste, ovoga puta u pravcu juga. Na rubovima ceste bile su naslage fine prasine poput brijeloga brasna, i tu odmah kanal za odvodjenje bujice.

Posmatrana danas ta cesta je bila onda nevjerovatni susret graditeljskog umijeca, brige o zivotnom okolisu i bezbjednosti prometa. Vjerujem da je ta cesta bila izgradjene kada i ona prema Krcicu, Kijevu, Sinju i Splitu, u doba Napoleona, pod graditeljskim nadzorom marsala Marmonta.

Onda smo jednoga leta stigli i na sam vrh, do potpornog zida nad ambisom koji je stitio od jakog vjetra i survavanja. Tu bismo, iscrpljeni posjedili nekoliko trenutaka jer je sunce przilo sve uokolo. Pogled sa toga mjesta bio je nezaboravan, na istoku Dinara, na sjeveru Pljesevica, a na jugu Promina. Podno vijugala je lijeno smaragdna Krka, gubeci se u kamenom kanjonu. Jednog dana, tu na samoj okuci, stajala je velika crvena mrlja u prasini ceste. Objasnjeno mi je da je tu bila pregazena mazga. Tragicna sudbina te mazge meni je samo potvrdjivala umisljanje da su to bila jedna od onih kola sa ciganima koji kupe djecu.

Vracajuc se umorni iz setnje, prvo olaksanje dozivjeli bismo kod mlina i njegove vodojace u visokim stablima, koji su bili sa lijeve strane ceste pri samom ulasku u grad, nesto prije kuce Boska Zunica.

Danas se pitam, nije li ta strana dobila svoje ime po djevojci koja je sa visoke litice okoncala svoju nesretnu mladost, ili je mozda dobila ime opet po djevojci koja je sa svojom pratnjom cesto na tu stranu izlazila, sve u nadi nece li ugledati svoga princa koji je davno nestao bestraga.

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA Br.7



JEDNA ALTERNATIVA

Grad ne cine samo njegovo ime, zemljopisna lokacija, prirodna okolica, plan ulica i zonirani dijelovi po raznim namjenama, kao na primjer poslovna zona ili stambena zona. Grad isto tako cine stanje duha njegivih zitelja, njihovi idejni koncepti kao tragovi vremena u kojem su zivjeli i povrh svega osjecajnost ljudi a prije svega mladih.

Nastali iz potreba stanovnika grada, uporabom razlicitih simbolika, grad i zivot u njemu tijekom jednog razdoblja, dobivaju posebna znacenja, koja mu cine njegov osobeni identitet i proizvode sustavnu distinkciju.

Otuda je rodjen i “Zidic”!

Taj otvoreni prostor u gradskom sredistu, na glavnome putu pa nije moguce zaobici ga izlozen suncu, bas ispred skole. Postao je mjesto sacekivanja, susreta i okupljanja. Izgledanja.

On postaje izraz i iskaz mladih. Sjedeci na Zidicu salje jasnu poruku. Tu sam, hocu da se vidim i – da te vidim. Zidic je komunikacija u siframa.

Zidic je postao i ostao ambijent, trag u kojem je upisano jedno vrijeme i zivoti sviju koji su na njemu sjedili, ili pored njega prolazili, jednom dnevno ili sto puta, rano ujutro, prije skole, u rano popodne, s vecera i kada se potpuno smraci.

Za neke druge, morao je da postoji jedan drugi zidic. Jos jedan zidic. I on je stvoren. Posvema oprecan onome prvom, istinskome. Ispod parka pred sudom, preko puta nekadasnje knjiznice. Drukciji i u gradnji, od sedre, sa zivicom iza, i zivicom ispred. U debeloj hladovini. Ovaj mali zidic postaje skrovito, intimno mjesto. Za suncanih dana u hladovini, nocima u sjenama. Za ledjima sumor lisca i strujanje zraka.

Na njemu je tekla komunikacija tajnama. Ovaj drugi zidic bio je vise za dvoje, za dvije tri manje grupe djaka, stasalih momaka i djevojaka iz “gornjega grada” Njegovi gosti znali su biti poslovni ljudi iz okolice, u predahu od ljekarskog pregleda, davanja iskaza, prilaganja dokumenata sa taksama. I mnoge domacice, tegleci svoju spizu po sparnim danima, zastajale bi da predahnu.

Bilo je onih koji su vrebali. Ali, bilo je i prolaza kroz zivicu posred trotoara, pa je dolazilo i do elegantnih izbjegavanja.

Kratkotrajno zastajanje, prikupljanje snage i odvaznosti, a onda produzavanje, nanize do grada ili uzbrdo, svojim kucama…

Koga tamo vise nema?

[Vjeko]

Mnogi su se odnas penjali i spustali od Gimnazije do zidica niz Stepeniceili nanjima sjedili i igrali Trlje ili skakali preko konapa ili Ganbe igrsli.
Ja neznam koliko ima stepenica od Zidica pa do Gimnazije ali one prve tri stepenice su bili popularne kavo Zidic jer se nate tri Stepenice igra mali
Nogomet ili nozni tenis i li kava,ili zuje.
Nate stepenice igrali nasi poznati Kninski nogometasi koji su nosili dres Kninske Dinare a kasnje razni klubova sirom Yugoslavije .
Na oni par kvadrata koliko je jedna Stepenica imala tri proti tri na male golove to su samo mogli oni ko je ima tehnike ja mislim da takve stepenice nigdi nije bilo u yugi kavou nasemu Kninu .Kada se jemali nogomet igra tu je uvjek bilo punogledaovaca jer to je bila milina gledati kako barataju sa loptom znalo se igrati od podne pa do kasno navece
Evo par koima smo se mi divili C. Bjegovic V . Bjegovic I. Petkovic J .Urkalo
Cagalj. N . Dujic. M . Stanic M .Cuco ijos mnogi tehnicari kavo I .Maric (Siz) ili iz moje Generacije Frane ili Iso i jos mnogi-
Eto jos neznam koliko stwpenica ima do Gimnazije ja sam isa u staru skolu au gimnaziju sam isa samo ako treba da na nekom satu smetam .