strah

[Jovan-Repko Urukalo]

Meneje uhvatio neki strah u zadnje vreme,da necu imati sta citati ne GALERIJI i kako ce GALERIJA jednoga dana bez mene.

[Dean Beric]

a, i ostalim nešto o muskom strahu
Prvi put se strah javlja prvi put
Drugi put se strah javlja kad prvi put ne mozes drugi put
Treci put se strah javlja kad drugi put ne mozes prvi put
A onda prestaje strah, pocinje cekanje:
Cekanje iduce subote (52 subote u godini)
Cekanje iduceg desetog (12 desetih u godini)
Cekanje iduceg tridesetprvog (7 tridesetprvih u godini)
Cekanje iduce sezone (4 sezone u godini)
Cekanje iduce godine (1 godina u godini)
Cekanje
Repko, bez Galerije ces nekako i moci

[Radmila Bogunovic]

Šta je zapravo strah?
Ako nešto definišeš kao strah, samim tim on to prestaje biti.
Za moj pojam strah je nešto što te prosto iznenadi, što se pojavi i stvori emociju u trenutku.Ono o čemu se priča unaprijed kao o eventualnom strahu je percepcija nečega što zovemo strah bez stvarnog doživljaja emocije.O strahu, dakle, možemo pričati samo teoretski,a kada ga zaista doživimo, teško ćemo ga opisati.
Medjutim, drugi i blaži izraz za ovu emotivnu kategoriju je strepnja i onjoj se da pričati, pošto se ona,zapravo, doživljava više mozgom a manje srcem za razliku od one prve.
Moguće da sam se upetljala u objašnjavanju, ali kazaće se samo.

[PALE]

Žao mi je Jadro ali ti si zalutala. Tema je STRAH. Nisam je ja postavio a i da jesam, svejedno. Ako misliš pisati pjesmice, izaberi topic koji je za to. Možda si i pogodila topic ali te je bio STRAH reći šta misliš ? Strah je urođen. Kad razum procjeni da je situacija opasna, javlja se strah. Da li je smrt opasna po čovjeka ? To je nezgodno pitanje koje ima dva tačna odgovora. A tebi Talija, ne boj se, biće strahova.

[Dean Beric]

Strah nije u nama, nego dolazi prema nama i treba se znati maknuti u stranu da strah prodje kraj nas. Kad je jak vjetar stabla se boje jer su velika i kruta, trave se ne boje jer su male i meke. One se sagibaju dok vjetar prolazi. Covjek je ziv dok je mek, kad se ukruti, gotov je.
Ljudi veliki izvana, maleni unutra, lome se na prvom vecem vjetru. Covjek naizgled malen, skroman, a velik u sebi ne boji se vjetrova zivota. On zivi i vjetrovi zivota ga odrzavaju u pokretu.
Usput receno, tijelo se suocava sa opasnostima luceci adrenalin koji daje dodatnu snagu. Um bi se trebao suociti s opasnostima smirivanjem, sto uvijek daje dodatnu snagu, a ostaviti tijelo da samo napravi ono sto najbolje zna.
Zivot je smrtonosna bolest, a prenosi se seksualnim kontaktom.

[PALE]

Čitao sam, i ranije, slična razmišljanja američkih poglavica, i moram priznati da me i danas njihova jednostavnost istine oduševljava. Ima tu i malo samurajske mudrosti. Eh, da sam se ja duhovno izdigao iznad običnog smrtnika, bilo bi mi mnogo lakše prihvatiti ovo što je Dean napisao. Nije to baš tako, bar kod mene. Moji strahovi su u meni, ili ako nisu, uvijek mi se nađu pri ruci. Možda ih "šlepujem" nekakvom sajlom. Rado bih ih se otarasio bez da čitam 14 tomova Frojda, ako može cvikcangama ? Ovu sam temu shvatio kao ćaskanje o raznim konkretnim strahovima, da se više ljudi uključi. Očekivao sam nešto kao " ja tamo kad ono- zmija, usr'o sam se", a mi odosmo u "smisao života".
Interesantno bi bilo čitati šta ljudi misle o nekome ko nema nikakvog straha ! Mislim da bi malo njih reklo " uaau, nirvana" a mnogi bi se složili da je - hendikepirana budala.

[Dean Beric]

Pesimist se ujutro probudi, razbudi i shvati da je smrtan i cijeli dan je uplašen.
Optimist se ujutro probudi, razbudi i shvati da je jos ziv i cijeli dan je veseo.

[PALE]

Lijepo je probuditi se, shvatiti da si živ i cijeli dan biti optimistično raspoložen. Sad ja ispade neki pesimista a samo sam bio iskren. Šteta što ljudi neće da pišu o sebi, to bi bilo mjerilo a ne nekakvi udžbenici iz psihologije i kojekakve definicije. Koliko vas misli da će sutra biti bolje ? Saberite se pa da vas ja pitam na osnovu čega tako mislite ? Da nećete, slučajno, da budete mlađi, lijepši, zdraviji ? Neki će biti bogatiji ali ovo prethodno sigurno ne. Budimo iskreni bar prema sebi. Šta radimo mi na galeriji ? Dijelimo sa drugima radost života ? Gdje su mladi ljudi ? Zabole njih za galeriju. Priča o događajima od prije 40 ili 50 godina nije optimizam. Normalno je da smo u ovom "uzrastu" nostalgični ili još bolje- elegični. Naravno da mi je drago kad se probudim, živ. Već sam rekao da me je strah smrti. To ne znači da sam taj dan pun optimizma ali, j....., ćeramo dalje !
Po definiciji, pesimiste ne bi trebalo ni da postoje. Ako već postoje, čemu se nadaju ? Vjerovatno smo svi optimisti na neki svoj način !

[Hayda Blazic]

Lijepo je probuditi se, shvatiti da si živ i cijeli dan biti optimistično raspoložen. Sad ja ispade neki pesimista a samo sam bio iskren. Šteta što ljudi neće da pišu o sebi, to bi bilo mjerilo a ne nekakvi udžbenici iz psihologije i kojekakve definicije. Koliko vas misli da će sutra biti bolje ? Saberite se pa da vas ja pitam na osnovu čega tako mislite ? Da nećete, slučajno, da budete mlađi, lijepši, zdraviji ? Neki će biti bogatiji ali ovo prethodno sigurno ne. Budimo iskreni bar prema sebi. Šta radimo mi na galeriji ? Dijelimo sa drugima radost života ? Gdje su mladi ljudi ? Zabole njih za galeriju. Priča o događajima od prije 40 ili 50 godina nije optimizam. Normalno je da smo u ovom "uzrastu" nostalgični ili još bolje- elegični. Naravno da mi je drago kad se probudim, živ. Već sam rekao da me je strah smrti. To ne znači da sam taj dan pun optimizma ali, j....., ćeramo dalje !
Po definiciji, pesimiste ne bi trebalo ni da postoje. Ako već postoje, čemu se nadaju ? Vjerovatno smo svi optimisti na neki svoj način !

Pale, cemu strah od smrti. Kad budes mrtav i tako ce ti to biti svejedno. Svi koji navrate na Galeriju imaju neke svoje razloge. Jedan od mojih razloga je pogledati iz danasnje perspektive nas mali gradic kakav je nekad bio...i vratiti pozitivne uspomene. A onda guram dalje i stvaram nova sjecanja.

[PALE]

Kad bi sami odlučivali čega se plašiti a čega ne, bilo bi lako. I ja mislim da će mi biti svejedno ali, ipak, otkud mi to znamo. Što se tiče razloga za svraćanje na galeriju, lijepo si rekla. Iz istog razloga svraćam, vratiti pozitivne uspomene. Uspomenama se ne pune baterije. To se zove nostalgija. Poslije toga svi mi guramo dalje. Izgleda kao nesretan izbor teme mada nisam siguran da bi se puno ljudi javilo i da je tema bila "sreća". pozdrav svima koji prate forum

[Petar-Peky Bukarica]

Vec niz godina moji strahovi se ne odnose direktno na mene . Vecina tih strahova dolaze zbog brige za zivot djece . Strah da im se nesto lose ne dogodi , da zamke koje ih cekaju u zivotu ne budu kobne i da se iz njih izvuku sa pozitivnim iskustvom , da uspijesno provezu slalom zvani zivot .
Trenutno nemam strah od smrti , izbjegavam misliti o tome i automatski nema straha , ko moze nije lose .
Galerija je cista nostalgija i zato se na njoj zadrzavaju oni malo stariji , koji se vise toga sjecaju iz " onih vremena " .
Ima jedan sto kaze : Kada sam se vratio u domovinu , shvatio sam da je nostalgija bolje rešenje!
Maloprije sam setao preko jedne livade ( barica ) sa mojim Buddy-em i pjevisio " Ej , ruse kose curo imas ... " i vjerovali ili ne suze mi dosle na oci .
Nego da se vratim na temu o strahu koji , kao sto neko rece , dolazi prema nama i mislim da se nesto od toga moze eskivirati sa dobrom voljom i zdravim razumom .

[Milenko Seat]

"Tko se ne boji ili je lud ili pijan,ili oboje" jedna je od uzreèica koju sam èuo još u djetinjstvu od nekog starijeg,složiæu se s tom izrekom,svi se mi neèeg bojimo,za sebe ilèi svoje najdraže,ali je stvar racionalizacije tog straha,gledanje u realnost,pogled u buduænost.......
Strah od smrti,èemu,glupo je o tome uopæe razmišljati,kad ti doðe,doæi æe.... i tu se ništa ne može,zato dok ne doðe treba sebi u realnim okvirima priuštiti sve što se može,a veseli te,s tim da pri tom drugom ne nanosi bol...................

[Klapac]

JA SE BOJIM SAMO DA SPIRO NE OBRIJE BRK!

[PALE]

Bavio sam se ribolovom kao i mnogi drugi, išao na Krku i Butižnicu koju smo zvali Raljevac ( kako mi čudno izgledaju ova imena dok ih pišem ) i svi smo znali kad je najbolje "na muvu"- pred sam mrak i sve dok se još vidi. Pastrva, kako smo zvali pastrmku, je tad uzimala mušicu. Jedno vrijeme sam se skoro sudarao sa Jandrijom Šimićem a nekoliko godina ranije sa Korpom i Žicom ( Korpa i Žica su bili OPASNI ribari ) oko Borića, uzvodno od sastavaka. Ja klinac a oni već dripci, u pozitivnom smislu. Tada smo lovili na "škuriju". Kad riba prestane sa bacanjem, mi kući. Nisam namjeravao pisati o ribolovu nego o povratku iz njega. Vraćam se pored klaonice, pored kuće starog Goluba, pa prečicom preko Spasa. Kad krenem kroz šumu, jedva nazirem stazu i ima tako ići nekoliko stotina metara. U to vrijeme smo gledali u kinu "Okusi Drakulinu Krv" koji je prilično uticao na nas klince. Kako se približavam izlazu iz šume, sve veća prpa. Sve mi se čini da mi Drakula "dahće" za vratom. Povremeno se okrenem "da se ohrabrim" pa nastavim još brže. Tu dionicu sam prelazio sa olimpijskim rezultatom, 2,51 s. što bi rekli atletičari.

[lana]

Ni sa mnom nije bolje što se mraka tièe. Gledala sam neku emisiju o tome kako nas držanje i hod predodreðuju za žrtvu i kako se da nanuèiti da se iz žrtve promijeniš u osobu koju ne dira niko.
Naime, žrtva hoda povijenih ramena i nesigurnog koraka i gleda samo preda se i u zemlju. Ako želiš izbjeæi moguæe napade, treba se nauèiti hodati uspravno, opletati sa rukama i laktovima, koraèati moraš odluèno, gledati lijevo i desno i eventualni napadaè dobije signal da si tvrd orah, da je bolje da te zaobidje.
Nekako nedugo poslije te emisije, nadjemo se muž i ja u parku, preraèunali se sa zalaskom sunca i zatekla nas noæ. A taj dio parka važi za malo opasniji. Primjenila sam sve nauèeno!