Ozivljavanje grada

[Petar-Peky Bukarica]

Ajde da ozivim sliku na neke ljude,mjesta,predmete i pojmove koji mi se vrzmaju po glavi,ali po abecednom redu.Ovo su samo na brzinu nabacana sjecanja,o svakom ovom "slovu" bi se mogla napisati knjiga,pa i vise.To ce vjerovatno netko i napraviti jednog dana,prije nego sve pozaboravljamo.

Atlagica most
Do 63. sam stanovao iza Atlagica mosta.
Ostale su u sjecanju slike odlaska u skolu preko mosta,borba sa burom koja je cini se bas na tom mostu ludovala vise nego u drugom djelu grada,valjda zbog "vrata" koja su stvarala Ljubacka strana i tvrdjava sa Spasom.Bilo je dana kad ne bi isli u skolu jer nismo imali pri ruci nekog od starijih da nas prevedu preko mosta a mi nejaki i mali ni sa ciglom u turbi ne bi uspjeli oduprijeti se naletima bure.
Za nas klince osim okupljanja ispred nase zgrade (jer je na njoj bila rasvjeta a bio je betoniran i jedan dio,gdje su obicno popodne i predvece sjedili roditelji) mjesto okupljanja bio je i Atlagica most.Na mostu je postojala rasvjeta i asvalt tako da je to bilo idealno mjesto za bezbrizne bosonoge djecije igre i zezancije jer saobracaj vozila skoro da nije ni postojao.

Bobis
Ugostiteljska radnja koju je otvorio splitski "Bobis" u kuci Marka Grgica,na glavoj ulici,pored doma JNA.
Prvi lokal koji je licio na kafic ili je mozda i bio kafic.Nije se pustala muzika kao u kaficima (iako mi se cini da su postojali neki zvucnici) ali je atmosfera bila ugodna.Pogled na glavnu ulicu,setaliste i blizina kina,plesnjaka davali su mu veliki znacaj i zivost.Sjecam se da su tu radili teta Vinka i Marko (vlasnici lokala) i Cina.
Teta Vinka,gospodja,ljubazna i uvijek nasmijana,puna razumijevanja za svakoga i za ono djete sto je doslo po kolac i za nakresanog tipa sto trazi vinjak "na brzaka".Marko (ne znam zasto smo teta Vinku uvijek zvali "teta" a cika Marka samo Marko) je cesto radio u lokalu i znali smo stajati za sankom u zacenjivati kad bi doslo neko djete nesto traziti a Marko nervozan i mrgodan od sebe odbrusi nesto u svom stilu.
Jos su bolje baze bile kada bi subotom neka zena sa sela usla da mu proda neki svoj proizvod.Cina,vesela i okretna,uvijek nasmijana i spremna za salu,rodjena konobarica,bila je zastitni znak kninskog Bobisa.Miha (ili Zagreb,inace Mihajlo),radio je kao prevoznik (na posebnim rucnim kolicima sa dva tocka i znakom bobisa na njima),ustvari on je ujutro docekivao Marjan-expres i preuzimao posiljku za Bobis.A u posiljkama razni kolaci,keksi,bombonjere,sladoledi,bomboni ...
Sjecam se odlicne expreso kave sa slagom,a slag iz Ledo pakovanja (koji smo cesto uzimali umjesto sladoleda) pa onako leden polako se topi i daje ljep okus kavi.

Cirkus
Dolazili su kod nas u svim godisnjim dobima.Knin im je bio dobro mjesto prije odlaska na obalu u ljeto ili da prije zime a poslije sezone na obali uberu jos koju paru.
Cirkusom smo nazivali svaki vid zabave koji je pljenio paznju,djece,odraslih i vojnika kojih je u Kninu bilo u velikom broju.Cesto su to bili samo "zabavni parkovi" sa ringispilom (zaboravio sam i kako se kaze) i drugim aparatima za mamljenje para.Stolni nogomet,dzuboks,automati za vadjenje cigareta,streljane sa mirisljivim ruzama od krem-papira u raznim bojama sa pozlatama,pa rusenje cakica sa krpenim kuglama.Nisam se mogao nagledati onih kutija americkih cigareta,to je bio san snova,SF ...
Prvi ringispili su se vrtili rucno,gazda odredi klince koji ce ici gore na vrh da vrte u krug i za nagradu dobiju da se voze dok drugi okrecu i tako u krug.Poslije su dolalazili sve veci i moderniji ringispili sa "letecim" stolicama na kojima su sjedili odvazni klinci ili djevojka i momak na stolici iza nje pa bi upravo izgledala leteca a tek kad bi sjeli vojnici.
Rijedje su dolazili "pravi" cirkusi sa predstavom u kojoj bi sudjelovali zongleri,madjionicari,akrobaticari,komicari,zivotinje ...
Tada su se trazili nacini kako uci na predstavu jer smo pokusavali na svaki nacin da gledamo sto vise predstava iako je bio isti program.Nekad se plati karta,nekad pomognes nesto ljudima iz cirkusa,nekadse "upadne" u guzvi ili ispod satora a najcesce ostanemo "visiti" naokolo.

Cantruni
"Cantruni" ili lubenice su u ljeto stizale u nas grad kamionima ili zeljeznicom.Ako smo se zadesili oko pijace ili oko "lampe" kad su stizali u grad obicno bi nas vlasnici pitali da im pomognemo istovariti jer su dovozili na tone robe i bez dosta ruku puno bi im vremena trebalo da to sami istovare.Poslje obavljenog posla bili bi placeni sa lubenicama koje smo jeli kod zidica ili gimnazije u nudili prolaznike.Istim tim lubenicarima smo se nocu prikradali,dok su od umora shrvani zaspali na vrpi
od "cantruna",sa namjerom da im ukrademo koji komad i smugnemo na uobicajeno mjesto gdje bi uz cerekanje i zezanciju budili usnule gradjene.
Sjecam se price da se Struco (ili neko drugi) prisuljao do usnulog trgovca i stao razgledati koji komad da mazne,oko mu je zapalo za jedan "cantrun" koji se nalazio ispod glave od lubenicara.Prisao mu je polako,podigao glavu,izvukao "cantrun",spustio glavu i kliznuo u noc.Ako je bilo gusto pri bjezanju koristio se Retelov portun jer si brzo bio na
rivi u mraku i lako si mogao uteci posto si bolje poznavao predio.
Poznati su bile benkovacki "cantruni" sa karakteristicnim sarama i oni drugi skroz tamno zeleni koji su stizali iz unutrasnjosti,ne mogu se sjetiti iz kog kraja,mozda okolina Banja luke.
Ako si uzimao lubenicu (za pare) onda si izabrao onu koju si provjerio stiskajuci je kraj uha i zatim dao trgovcu da je otvori,praveci trokut na njoj,uzorak se koristio za viditi boju i za probati.
Da ne zaboravim i sjemenke (spice) od lubenica,sa njima smo se takmicili u bacanju u dalj.Vlaznu spicu stavis izmedju palca i kaziprsta i stisnes a ona vrci otprilike par metara.Druga disciplina je bila izbacivanje spice iz usta pa ko dalje.

Cela
Danas je sisanje na "celu" u modi,nekad se to radilo zbog usiju koje su se cesto znale pojavljivati kod skolske djece ili iz ekonomskih i prakticnih razloga.Osisas se na "celu" (nulu,nularicu,celenku...) i miran si do sljedeceg ljeta.Tako gole glave svak moze procitati sa tvoje "tintare" jesi li bio za djavla jer su izasli na vidjelo svi tvoji oziljci i ogrebotine sto si ih zaradio negdje u nekim okrsajima ili nestaslucima.
Ako si se osisao na "celu" znao si sta te sljeduje kada se pojavis u drustvu ili skoli.Padale su poznate "cvrge",malo ko da je prosao pored tebe a da ti nije opalio "cvrgu".Bilo je majstora (obicno oni stariji) koji su udarali "cvrge" tako jako da su suze vrcale a mjesto gdje te pogodi cijeli dan je bridilo i boljelo na dodir.
I tih "cvrga" je bilo razlicitih od onih "krvnickih" koje su se pravile kada srednji prst zategne iza palca i odapne,do onih "gadnih" kad srednji prst nategne sa drugom rukom prema unazad pa odapne do onih "bratskih" kad kaziprst nategne iza palca i otpusti.

Dinarino igraliste
Upoznao sam "Dinarino" igraliste 63. godine i od tada smo bili sastavni dio jedno drugog,narednih desetljeca.Cesto smo kao klinci provodili sate i sate igrajuci loptu,karte,praveci kule od kartona (koji smo uzimali sa otpada od samoposluge) ili samo onako zavaljeni u susnju,
vatajuci zavjetrinu u suncanom zimskom danu i puckajuci nase prve cigarete.Malo koji klinac iz grada da nije dolazio na igraliste da se okusa u Dinarinoj nogometnoj skoli.Talentirani pioniri su ostajali i nastavljali sa treninzima a ovi drugi,antitalenti,u koje sam i ja spadao su se i dalje motali po igralistu pomazuci Mili a poslje i Jovi koji su bili Dinarini "oruzari".Vjerovatno postoji
naziv ali ja ne znam kako se zove trava koja je rasla po dinarinom igralistu.Pruzala bi se po metar/dva od korjena i prekrivala zamlju i sitno kamenje na povrsini igralista.Dobijao se utisak kad gledas iz daleka da je igraliste travnato ali kad panes,pa se pruzis po onoj travi onda vidis da si upravo 'pobranao" teren.To najbolje znaju generacije Dinarinh igraca koji su igrali na tom terenu.Bila je to bas "ljekovita" trava,iako nije spadala u tu vrstu.
Igraliste je bilo popularno mjesto za kockanje (po pare).Nekad se znalo naci i po par "vrpa" na kojima se igralo na karte,obicno se igrao bankuc,poker ili anjc,rijedje maus ili koja druga igra.
Na 'vrpama" je bilo osnovaca,srednjoskolaca,odraslih besposlicara i tako tih tipova.Znala je i milicija intervenisati jer su vjerovatno komsije prijavile ove nase protuzakonite radnje.Jedne prilike su blokirali igraliste i koliko nas se naslo na igralistu potovarili u dvi marice i odvezli u stanicu milicije (staru).
Tamo je palo slikanje,uzimanje podataka ,otisaka i svecano otvaranje kartoteke (dosijea).Pala je poneka "odgojna",a koga je dopao Cerovac sa onim "spicokama" broj 46,malo se duze cesao.
Poslje su posjecene topole oko igralista pa je igraliste okrenuto na istok-zapad,dobilo je novi izgled sa atletskom stazom i ostali terenima za atletiku i mali nogomet,rukomet,odbojku i kosarku,klubske prostorije i pomocno igraliste.
Igraliste se koristilo za obuku i takmicenja osnovaca,srednjoskolaca,vojske i ostalih sportskih drustava i drugih gradskih svecanosti
i proslava.
A i sami gradjani su nasli svoj kutak za balote koji je bio najposjeceniji dogadjaj poslje Dinarine utakmice.Svakodnevno se tu skupljalo po 50 i vise gradjana koji su uzivali u igri ili samo u promatranju odajuci za bulinom,zanovjetajuci i provocirajuci sto je znalo igrace dekoncentrisati ali uvijek u nekoj granici da ne dodje do sukoba.Onaj ko izgubi mora bi se "poklepiti po usima" a pobjednici i publika su uzivali u provociranju.
Cuven je bio Markov gest kad bi pobjedio,popeo bi se na obliznji kamen i vikao da ga svi cuju : "Lika rani konja i junaka,Dalmacija Sirinica Marka".

Dzuboks
Jedini dzuboks "sezdesetih" nalazio se u domu JNA.Postavljen u restoranu,ujedno sali za ples i zabave,uza zid,kod bine za muziku.Znali smo sate i sate provoditi "ciceci" pored njega ubacujuci sitnis,slusajuci muziku,raspravljajuci o nekim stvarima kojih se nikako ne mogu sjetiti,
koje su onda vjerovatno izgledale ozbiljne.
Kad bi ponestalo sitnisa cekali bi da neko naidje i ubaci novcic,pokusavajuci ga nagovoriti da ubaci nesto po nasem izboru.
S'obzirom kakav su kriterij imali u domu JNA (nista japanke,farmerice,kratke gace i takvi fazoni),izbor muzike u dzuboksu,za divno cudo, je bio na razini muzike koju su slusali mladi i po drugim zabavama i popularnim radio emisijama.Ploce (singlice) su bile birane od domace zabavne,pop domace i strane.Ne mogu se sjetiti da li je bila koja narodna "singlica",mislim sa narodnom muzikom.Netko mi je rekao da je vojnik koji je tada radio po tom pitanju "obrlatio" (zamolio) odgovornog starjesinu da postavi ploce po svom izboru i na nasu srecu on je bio poklonik muzike koju smo i mi rado slusali.
Od svih tih pjesama,a bilo ih je oko 25-30,meni su ostale u sjecanju "Sitting on the dock of the bay" Otis Reddinga i "Oh well" Fleetwood Mac.
Poslje nekog vrenena smo "prokljuvili" da dzuboks moze svirati,ne samo na odredjenu kovanicu,nego i na kovanicu od 5 para,malu kovanicu cini mi se neke bakreno-kafene boje,samo je malo pritisnes prije nego je spustis u otvor i ona dobije ubrzanje,upane u odredjeni prostor i krene muzika,pod uslovom da si pravilno ubacio.Sta se u automatu dogadjalo da je "palio" na tu foru ne znam.Takodjer smo koristili i tanku zicu koja je bila savijena na vrhu,uvuces je u otvor i znalacki malo prodrmas,potrazis neki dio gdje se zakaci i povuces prema gore,po zavrsetku brzo izvuces zicu i sakrijes ispod jakete ili kosulje da te ne primjeti dezurni vojnik ili oficir.

Djakonije
Djakonijama ili drangunlijama su se zvale,ako se ne varam,sve male nevazne stvarcice a ipak zgodne za upotrebu i cesto vidjene na nekomu ili necemu.Ako ti je trebalo nesto u tom smislu znao si gdje ces otici,pravac donji dio grada,kod znanog Dusana-Cice Simica.
Nekadasnji kiosk (trafika) za cigarete i novine (pored ljeve platane na skretanju za rivu) preuredio je Cica u svoju malu radnju gdje je prodavao svakojake djakonije.Lasncice,narukvice,mindjuse,satove,kaise za satove i za gace,naocale,franje,djecije pistolje,pistaljke,snale za kosu,prscenje,igle...,ma ne mozes nabrojati koliko je toga bilo.Nije bio dovoljan izlog na kiosku,nego bi Cica izbacio jos i pomocni stol na kojem su se bljestale sve te plasticne ili staklene djakonije,boje zlata,srebra,crvene boje,zelene,zute,plave,sarene...,svih boja i dezena,nema da nema (moze samo da nestane).Najbolje se prodavalo kada je subota,koji svetac ili pazarni dan.Ako bi se koje djete zaletilo i "capilo" koji komad od izlozene robe,nije Cica pravio veliku galamu, imao je razloga.
Uz djakonije vrtio se tu u pocetku i vrtuljak a poslje i pokoja deviza,ako je trebalo.Sve se znalo u ono doba i nisu nikom smetale ni djakonije,ni vrtuljak ni pokoja deviza.

Elektro materijal
Prvu bolje opremljenu,specijaliziranu radnju za "tehnicku robu" dobili smo sezdesetih kada je izgradjena stambena zgrada za vojna lica
preko puta zidica.U prizemlju te zgrade nalazile su se dvije Dinarkine trgovine koje je dijelio ulaz u zgradu.Sa ljeve strane se nalazila predavaonica radio i tv aparata,gramofona,ploca,tv i radio antena ...,sa desne se nalazila trgovina "bijele tehnike",frizideri,ves-masine,sporeti,bojleri ...
Prva prodavaonica je imala vanjske zvucnike tako da se cesto cula muzika i prekoputa na zidicu.Poslovodja je bio Jovo Radic i ako si kupovao plocu mogao si traziti da je probas (poslusas),onda bi i prolaznici mogli slusati.Cesto smo sa zidica znali otici do prodavaonice zamoliti da nam pusti neku plocu po nasoj zelji,ako nije bilo guzve.
Trgovina je nudila veliki izbor domacih i stranih zabavnih i pop&rock traka,ploca,singlica i long play,takodjer i veliki izbor narodnih pjesama od kojih su najslusanije i prodavanije bile ploce Jovice Nonkovica,kninskog izvodjaca narodnih pjesama.
Borovnica (ako se ne varam,primam ispravku) bio je poslovodja druge prodavaonice u kojoj je sve bilo po koncu,cisto i bjelo,kao sto dolikuje novoj prodavaonici "bijele tehnike".Manje zanimljiva i ineresantna za nas mladje tako da smo tamo rjetko ulazili,skoro nikako.
Trgovine su imale duzinom visoko ostakljene izloge tako da si vidio sta i tko se unutra nalazi sto je razlog vise da se ne ulazi u trgovine bez potrebe.

Fortica
Razne su vojske protutnjale nasim krajem,zadrzavale se neko vrijeme i u tom svom boravku u Kninu trazile siguran zaklon za svoj boravak.Svi su ga nalazili na brdascu Spas povise danasnjeg grada.Gradili su i dogradjivali taj prostor povise grada davajuci mu nazive na svom jeziku.Fortica (ital. Fortezza-mala utvrda) je naziv koji se zadrzao kod Kninjana do danasnjih dana.
Na Fotici ili tvrdjavi (ne znam porijeklo rjeci),kako smo je jos zvali,je prostor na kojem su odrasle generacije i generacije Kninjana.Njoj smo se penjali kad smo se kao mala djeca igrali indijanaca i kauboja ili partizana i njemaca,brali prva jaglace,ljubicice ili jorgovan za majke ili uciteljice,brali tek pozutjele tresnje ili zelene kajsije po tvrdjavi jer ako ih ne uberes ti ubratce ih "boricani" (grupa djecaka iz borica) pa cemo ostati praznih dzepova i majica u koje smo trpali nedozrelo voce.
Fortica i Bosket (suma ispod nje) su imala idealna skrovita mjesta gdje smo igrali karte,pusili prve cigarete i probali prvi alkohol,poslje su ta mjesta koristena za tajne sastanke sa simpatijama.
Penjali smo joj se i nocu,kad u gradu sve zatvori a Mome (Momir Maglov) signalom (upaljenim vanjskim svjetlom) daje znak,"ajmo sta se ceka,gitara zove".Colja je gitaru drzao objesenu na zidu restorana i ako se nije bilo raspolozeno za pjesmu "bacili" bi na karte.Cesto se znalo otici u ribu ili zabe i donjeti kod Mome da spremi,sta je on rado cinio jer smo dosta puta znali biti jedini gosti.Kada bi i on stavio "kljuc u bravu" ne rijetko bi ostajali na tvrdjavi do zore uz pjesmu,razgovor ili strastveni zagrljaj.
E,onda je Mome prebacen u "Balkan",zamijenio ga je neki novi sef,koji nije znao "obicaje",pa je jedno vece,kada je htjeo zatvoriti restoran jer ce ponoc,a mi jos nismo preigrali (briskulu i tresetu) za pice koje smo potrosili,nazvao miliciju.Dosla patrola (Pero i jos jedan),sef im objasnio i onda mi rekli svoju pricu,da preigravamo,milicioner Pero pravicno i znacajno rece "neka preigraju".
Poslije je napravljen "zog" za balote i najzanimljivije partije su padale kad se smraci.Na zogu nije bilo rasvjete pa posto su ekipe obicno bile vec dobro "zagrijane",nije se moglo prekinuti nego bi se bule zamota u papir i zapalio da bi se imao ikakav orjentir,a tek kad bi se isli punti prebrojavati,galama da se u gradu culo.
Cesto si,lutajuci tvrdjavom,sretao nase Kninjane kako sa porodicom ili gostima sa strane,setaju forticom objasnjavajuci im okolinu ili pricajuci im price o istoriji naseg kraja.


Gostiona Ozegovic
Vjerujem da postoji ne mali broj Kninjana,koji nisu imali potrebu da idu u donji dio grada,pogotovo kada je otvorena nova pijaca i kafici u gornjem gradu.Samim tim nisu ni znali,kako Stiv rece za "boemski kvart" koji se nalazio od Pravoslavne do Katolicke crkve.Biser od tih par gostiona,krcma,kafica,konoba,bila je Gostiona Ozegovic.Gostiona je bila vlasnistvo Petra-Pese Ozegovica,uglednog kninskog ugostiteljskog radnika.Dok je drzala kuvana jela,gostiona je bila posebno posjecena zahvaljujuci velemajstoru kuhinje,gospodinu Madzaru.Imala je svoju pecaru u dvoristu i u ljetnom periodu tesko se moglo odoliti mirisu ili zvuku kasapa dok udara po panju.Sve to imale su i neke druge gostione u kninskom kraju i sirom Juge,medjutim ambijent je ono sto daje dusu jednom lokalu a dusu i zivot ovoj gostioni davali su gazda Peso sa suprugom Milkom,osoblje i gosti koji su dolazili u lokal na "svakodnevnu prozivku".
Vjerujem da bi mnogi od njih,kad bi ulazili u gostionu pogledavali kraj vrata gdje su im papuce i topli kucni dzemper,jer je atmosvera uvijek bila prijatna i nekako domaca.Znalo se u danu vise potrositi alkohola nego u deset drugih lokala skupa ali nikad nije doslo do izgreda.Znalo se cuti do hotela kad se vodi neka rasprava o puntima na karte ili balote ali nikad sa psovkom ili uvredama.Zavrsilo bi se uvijek nekom salom ili smijehom uz nazdravljanje i novo narucivanje.
A kad krene pjesma,prozori lagano vibriraju a zavjese se priljube uz njih od pustih decibala i maligana.Takodjer se znalo zapjevati i "sotto voce",u po glasa,uz pratnju gitare.Sve to imale su i neke druge gostione u kninskom kraju i sirom Juge,medjutim ambijent je ono sto daje dusu jednom lokalu,a dusa ovog lokala i naseg Knina su bili ljudi koji su se povrh svega sastajali jednom godisnje,zauzimali vec zauzeti lokal i slavili svoj dan,dan "40 Velicanstvenih".Tog dana su se svi abonenti odazvali i dosli na proslavu,vidjeni Kninjani,od doktora,pravnika,inzinjera,privatnika,vatrogasaca,radnika,sluzbenika,penzionera ...Cijelu noc bi se jelo i pilo uz pjesmu i zamor.
Danas bi oni bili prozivani za diskriminaciju,jer osim gazdarice i konobarica (Milena i Likic-ke) svi prisutni su muskog pola.Buco i Milan su napravili karte (za briskulu) sa likovima 40 velicanstvenih koje su bile uokvirene i krasile zid gostione.
Kad sve ovo spojis to nije imala niti jedna gostiona u kninskom kraju ili sirom Juge.Na zalost sve dobro brzo ode,tako i "Velicanstveni" sa svojom gostionom polako napustaju ovaj svijet i odlaze u tisinu i zaborav,kao i druzenja i pjesma koja ih je krasila.


Herbarij
I dan danas kad se sjetim skolskih herbarija,nasmijem se od srca.Ako ste zaboravili ili niste nikad ni culi za taj pojam to vam je fascikla ili folder od tvrdoga kartona koji je bio povezan na dva mjesta kurdelom i ona je ujedno bila provucena da se ta fascikla mogla povezati.U nju su se stavljali listovi papira,formata A4 a na te listove su se ljepile sasusene presovane biljke.Te biljke su bile vec odredjene po knjigama i ucenici su ih trebali naci u prirodi,ubrati,staviti pod neki teski predmet (presu) i kad se osusi zaljepiti na odredjeni list papira na kojem je bio napisan naziv biljke i nesto ukratko o njoj.
E,sad oni vredni i vredniji bi to tokom godine uredno popunjavali a oni ljeni i ljeniji (kampanjci) bi to pokusali,kao i obicno,skupusiti sve u zadnjih dan/dva.Mozete zamisliti nasto su izgledale te biljke ubrane tek jucer,onako zelene,jos pune soka koji se razljeva po papiru.
Bilo je slucajeva da su neki "najhrabriji" brali biljke oko skole,prije pocetka nastave i jos sa zemljom na korjenju stavljali ih u herbarij i donosili na pregled.Sjecam se da se i nastavnik smijao tim nasim naivnim pokusajima da ga izvaramo,sve onako koristeci u ono vreme dozvoljene pedagoske mjere.Za razliku od tih,neki su herbariji bili prava riznica biljki sakupljenih sa uredno napisanim podatcima i propisno spresovanim,mala enciklopedija.Obicno su djevojcice imale tako dobro uradjene herbarije.




Izvidjaci-
Izvidjace i izvidjacku organizaciju sam upoznao kada sam preselio kod igralista Marsala Tita 63.Prostorije koje smo zvali
"sala izvidjaca" a i poslje kada je preselila u gornji dio grada (zgrada JZ9).
Predpostavljam da sam se uclanio preko sestre,posto je starija, i njenih prijateljica Kate i Mire,a one predpostavljam
preko Sutjeske ciji je brat Rade i sestra Radojka,takodjer stariji od nje,bili takodjer clanovi izvidjaca.
Tako je to islo,po rodu,prijateljstvu,simpatijama i raznim drugim putevima postajalo se izvidjac.Malo tko da nije bio u
izvidjacima,tacnije u Odredu izvidjaca "Bosko Zunic",po imenu od narodnog heroja koji je poginuo u ratu.
Svi koji su volili druzenje i "avanture" odlazili su u izvidjace i sa njima odlazili na izlete,kampove,logorovanja,
ljetovanja,zimovanja,takmicenja...
Kao mali "poletarci i pcelice" ucili pjesme i neke osnovne izvidjacke zakone i vjestine.kada smo porasli i postali
"izvidjaci i planinke" svladavali smo tehnike orjentisanja u prirodi,signalizaciju sa zastavicama,prvu pomoc,brzo
podizanje satora,prezivljavanje u prirodi...
Odlazak na ljetovanje sa izvidjacima je bio dogadjaj za cijeli grad,jer mnogi su tada prvi put odlazili na duze od kuce
a starjesine su im bili obicno nesto stariji od samih njih.Teta Jela Bakmaz (zvali smo je Goca Jela ?) je cesto isla kao
kuharica tako da nije falilo i domace spize.
Sala izvidjaca je bila jedina javna prostorija u kojoj su se mladi okupljali uz druzenje,igre (sah,stoni tenis,covjece ne
ljuti se,domine...),poslje su imali gramofom i cini mi se TV.
Mislim da svi oni koji nisu imali priliku da budu clanovi odreda izvidjaca ostali su uskraceni za jedno bogatije i
potpunije djetinjstvo.
Evo u par rjeci sta o izvidjacima kaze Miroslav-Mika Antic :
Možda nijedan psiholog nece uspjeti da objasni zašto su izvidaci listom dobri ljudi. Tu nema pravila, nema
recepta, tu postoji klima, nešto što formira i svijest i savjest, neka posebna toplina, neka lijepa svjetlost u ocima.
Biti izvidac, to znaci u samom sebi biti zdrav, obican, praveden, sanjar, poeta i drug. U ovoj sveopštoj jurnjavi za
egzistencijom, u ovim ekscesima, koji tu i tamo zahvataju mlade, izvidaci su ona bijela, lijepa i cista strana mladosti.



Jogurt
Jogurt ili kiselo mljeko mogao si kupiti u mljecnom restoranu (na Desica raskrscu) gdje je radila Stipina zena (druge radnice,na zalost,ne mogu prepoznati),pa u samoposlugama,robnoj kuci i jos nekim trgovinama.Mogao si ga sam napraviti koristeci onaj kupovni kao "mustru" za kiselenje (ne znam koja je prava rijec za to),
sad ce neko reci "prava si ti mustra",mogao si i sa planine (Brezovac) sanjeti u teci od par litara,vozeci se u autu a da se ni kap vode ne napravi u njemu od drndanja po makadamu.
E,ali niti jedan se ne moze mjeriti sa onim iz Desica prolaza,gdje se nalazilo skladiste kninske mljekare.Nocni cuvar u tom skladistu bio je jedan covjek po imenu Lazo,i svaki put kad bi se zaglavilo do kasno (do pred zoru ili slicno) odlazili bi u prolaz kod dobrog Laze.Zazvali bi ga po imenu,onda bi on onako bunovan,zamotan u bundu pita "sta je klapci".Kad bi cuo da trazimo da nam da jogurta,da smo gladni,obavezno bi rekao da nema i da ne smije davati.Mi bi opet zatrazili moleci ga,onda bi se on okrenuo i iz skladista bi donio pune ruke jogurta.Uzivali smo u jogurtu koji nas je osvjezavao poslje pica i duvana.A dobri covjek Lazo bi se opet uvukao u skladiste,zamandalio vrata i nastavio u svom stilu,cuvati mljeko,jogurt i provjeravati brojno stanje ovcica koje veselo preskacu preko ogradice.
Nekad se znalo i zapjevati poslje tog ranog jogurta.Zamislite sliku idu momci sa jogurtom u ruci i pjevaju,veselo.
Svi su ti jogurti po gradu (a i sirom Dalmacije) dolazili iz "Lazinog skladista" ali okus onog iz Lazine ruke je nenadmasiv,sto se tice okusa i ugodjaja.



Nastavlja se.

[Petar-Peky Bukarica]

Kninske crtice

Posebno pretstavljanje podvornika Mile Curuvije nije potrebno,znan je svima.Neke situacije nisu opcepoznate i o jednoj od njih zelim nesto napisati.U ucionici,u prizemlju,lijevo od ulaza,notirana kao ucionica 4,bio je pijano.Marko Uvodic Splicanin rece,da je pijano jedina bestija koju kad udaras po zubima ne ujeda vec svira.Mile podvornik,za osiguranje od zloupotrebe pijana kupio je katanac Titan,nazvan po proizvodjacu,teskog ne manje od kile.Ti katanci imali su jednu manu,udarcem sa strane su se otvarali bez kljuca.Medju nama,u razredu,bilo je nekoliko muzickih talenata,Ante Rajcic i Velic Jandre,prije ostalih.Povremeno bi se obio katanac,a muzicki talenti bi svirali taktove melodija,u to vrijeme znane svima.Jednom prilikom u razred je usla profesorica Lija Vukadin,a kako je Mile cuo svirku ,uletio je u razred,da izvidi situaciju.U bijesu,Mile nije vidio Liju i pocela je njegova vika.Lija ,kao iskusna profesorica,je ustala i naslonila se na prozor.Milin monolog poceo je pricom kako su u zgradi gimnazije ,za vrijeme drugog svjetskog rata,boravili cetnici i talijanski fasisti ali gore bande od nas u ovu zgradu nije ulazilo,trebalo bi na ulaz u gimnaziju staviti naviljak drace,da banda ne ulazi u zgradu.Jos je u bijesu po klavijaturi tukao straznjicom,tvrdeci da i on zna svirati.Bijesan kakav je dosao tako je i izasao.Nestasluci djaka,za Milu,bili su urota protiv gimnazije,odnosno pkusaj rusenja zgrade.

Lovru Simunovica,lozaca parnog grijanja,znaju gotovo svi gimnazijalci,iz tog doba.Kad bi Mile podvornik nekim poslom odlazio,izmedju dva zvona,a neko to primjetio da Mile silazi prema gradu,neko bi sisao u lozionu,kod lovre,obavijestavajuci ga,da je Mile odsutan,mozda nece stici da odzvoni,pa bi bilo dobro da ga on zamjeni.Dobri lLovre bi odzvonio 10-15 minuta ranije,jasno nastava je prekinuta,a kad bi Mile pristigao na vrijeme,imao je sta cuti,jasno Lovre je samo rekao da je on to napravio u interesu skole.

Lijep pozdrav svima Dusan Colakovic

[Petar-Peky Bukarica]

Crtice iz okolice Knina


Blizina Knina i rad u struci,dovela me u Obrovac.Gradic ispod Velebita,na udaru orkanske bure i tipicanu Bukovicu.Svaki grad ima svoje price,uiverzalne i svevremenske.O dvije pricice ovom prilikom.

Zali se Covjek Ivi Jurjevicu da ga zena vara,imao je dokaze.

Pita njega Ive:kuha li ti zena?Kuha rece.

Opet pitanje: pere li te? Pere rece.

Jos jedno pitanje: iznosi li novce iz kuce? Ne iznosi.

Ive,nakon tih pitanja zakljuci: Proce to nju.



Poslije posjete Kninu Tito je te 1954 godine,posjetio Benkovac i Obrovac.

Dolaskom u Obrovac,priredjen mu je velicanstven docek,kao i svugdje.Interesirao se Tito o privredi,bratstvu i jedinstvu,petgodisnjim planovima,turizmu i tako to.Iskoristio je priliku da ih pita treba li im sto?Mislio Tito da im treba metar asfalta,jer ga ni metar nije bilo.Nista od toga nisu trazili.Zamolili su ga jedino da im dozvoli da u gostionama mogu igrati karte,jer im je to milicija zabranjivala.Tito im obeca da ce to odmah rijesiti.Od tada se karte mogu igrati u svim gostionama.Vremena su se promjenila,pa i milicioneri,kad nisu u sluzbi igraju karte sa ostalima.

Pozdravljam vas Dusan Colakovic

[Petar-Peky Bukarica]

"Mala Svicarska"

Kad je palo staro perzijsko carstvo,osvajaci nisu znali sta ce sa nako velikom bilbiotekom,pa su zatrazili misljenje svoga vodje,a on odgovori:"Ako u tim knjigama pise isto sta i u nasim knjigama,one su nepotrebne,a pogotovo ako u njima pise drugacije onda ih treba unistiti",rece u sedmom stoljecu Arapin Omar II,ali otkuda takav varvarizam,koji je odjeknuo u svijesti i obicnog covijeka,dogodi se u dvadesetom stoljecu krajem sezdesetih godina izmedju Dinare i Promine,a varvarin tih dana nije imao u ruci jatagan vec olovku,pa ipak sa svojim varvarskim cinom unisti proslost (i buducnost) raskosi jednog vremena u kojem je zivjelo poljoprivredno dobro Lovre Montija.
Narocito sta se je ta literatura sastojala iz svih oblasti poljoprivrede,pisano:Cirilicom,Latinicom,Njemackim jezikom,
Talijanskim,Madjarskim,Francuskimi Poljskim jezikom.
Pisalo je kako i u nasim,a pisalo je i na drugim jezicima od nasih autora.Svojim dubokim tragom u povijesti to imanje je steklo sudbinu da bude jedinstven muzej kao svijedocanstvo o prohujalom vremenu o nekadasnjem razvoju poljoprivrede u Evropi,jer je ono bilo uzorno dobro gdje su dolazili studenti na praksu iz mnogih evropskih zemalja.
Kako iskustvo pokazuje civilizovani zivot ne bi mogao dugo da opstane bez nauke.Moc nauke je toliko velika da se opravdano moze predvidjeti ono sta se uz pomoc nje zeli postici.Antropolozi su otkrili da je civilizovan zivot postojao u mnogim razlicitim oblicima kroz ljudsku povijest.Tokom osamnaestog stoljeca izraz civilizacija se odnosi na otmen nacin zivota,ljudske zakone,lijepo ponasanje ukratko na sve kulturne zakone za koje se je smatralo da predstavljaju najvisi izraz
covijecanstva,a mnogi to nisu mogli da shvate ni 200 godina kasnije.
Ispod Dinare,koja se stoljecima uzdize na sjeveroistoku,oprastaju se pet rijeka od svoje koljevke,na cijim su se obalama odvajkada susretali,preplitali i sastajali razliciti svijetovi kulture i civilizacije da bi se svih pet sastale pod starim gradom i niz kanjon prepun prizora ljepote tekle u zagrljaj plavog Jadrana,a izmedju njih u samom srcu doline 1845-te godine,na Biserkovoj glavici Lovre Monti podize "malu Svicarsku",jer se njegovo imanje drugacije i nije moglo nazvati,kad se zna sa cime je raspolagalo.
Dalmacija je tada zivjela u razlicitim drustveno-politickim uredjenjima,kao sta su Austro-ugarska monarhija i Kraljevina Jugoslavije,a Dalmacija je bila od 1815. do 1918 godine,vise od jednog stoljeca u sklopu bivse Austrije.Industrije u Dalmaciji tada i nije bilo,a kad je rijec o selu i seljaku,onda je situacija bila jos gora.Tada su postojali odnosi pod imenom kmetija i livel,a to je pogodba izmedju vlasnika zemlje i seljaka da mu svake jeseni dava uvijek istu kolicinu proizvoda kojeg skine sa
zemlje,ali svojom organizovanom proizvodnjom.Imanje Lovre Montija po svim zahtijevima ondasnjih poljoprivrednih dostignuca ubraja se medju poznatija poljoprivredna dobra u tadasnjoj Evropi.Na njemu se odvijala kako ratarska tako i stocarska proizvodnja po svim tehnicko-tehnoloskim zahtijevima,sto je imalo znacajan utjecaj na razvoj poljoprivrede u brdsko planinskim predjelima,a to se narocito odnosilo na poboljsanje proizvodne sposobvnosti do tada domace autohtone rase krava.
Naime,malo je kome i poznato da se je jos 1890-te godine iz Tirola uvezlo nekoliko grla priplodnog materijala za poboljsanje domace niskoproduktivne buse,a to je zabiljezeno kao prvi uvoz jedne rase iz neke zemlje u drugo podrucje.Podatak koji se nalazi u svim knjigama na poljoprivrednim fakultetima u Svijetu.
Autor ovih redova je procitao u jednoj knjigi iz biblioteke,koja je dozivjela varvarsku sudbinu,da podrucje Knina ima sve karakteristike alpske klime,a radeci diplomski rad iz ove oblasti podaci govore da ono podrucje spada u medeiteranski oborinski rezim,pa stoga i nije cudo da je na padinama iza danasnje supove skole rasla i maslina,koja nazalost nikad nije mogla rod da donese,jer su joj mladice uvijek zavrsavale na vijencima,ili na kicenju izloga.
Pedantno vodenje maticnog knjigovodstva,pocev od stocarske proizvodnje pa i ratarske, svakako da je osnov kvalitetnog rada onog imanja, te po tome nije ni malo zaostajalo u svom tehnickom-tehnoloskom radu za jacim poljoprivrednim dobrima u ondasnjoj Evropi toga tipa. Malo bi ko i povjerovao da je svaki panj ranog grozdja imao na sebi zutu drvenu dascicu na kojoj je bilo sve napisano o njegovoj sorti i ostalim potrebnim podacima, a tako i svaka vocka, a da se i ne govori o takvoj evidenciji u stocarstvu, bez cega se ono i nije moglo razvijati.Svako grlo krava bez obzira na kategoriju imalo je metalnu oznaku na uvu, a tako i kod svinja.
Svaka kokos je na nozi imala aluminijski prsten sa potrebnim oznakama,a rasa je bila Leghorn,pa i svako se je jaje evidentiralo.Raspolagalo se je i sa inkubatorom, koji je radio na petrolejsku lampu, tako da je imanje praktikovalo zaokruzenu tehnolosku cijelinu, kao solidan proizvodjac robne proizvodnje na svim proizvodnim procesima na svim granama proizvodnje.Priplodni materijal, bilo da se radi o stocarstvu,ili kvalitetne sadnice iz vocarstva,koristeno je po udaljenijim mijestima dalmatinskog zaledja,a narocito se je odnosilo na govedarstvo i ovcarstvo,sto je odigralo znacajnu ulogu u razvoju stocarstva u onim brdsko planinskim regijama u poboljsanju niskoproduktivne domace buse i ovce pramenke,koje su se tada gajile,pa je uloga imanja Lovre Montija odigrala i te kako znacajnu ulogu u razvoju poljoprivredne Dalmacije i u njezinom zaledju.Primjera radi,kada je pocetkom 30-tih godina gotovo sva loza po Evropi bila unistena od bolesti,u Glavici se je dolazilo po sortni materijal za obnovu vinogradarstva,a narocito krajem II rata.
Blizina rijeke Orasnice iskoriscena je za natapanje ranog povrca,koje se je gajilo na danasnjem Breskviku.Motornom pumpom se je voda dizala do odredjenog nivoa,na istocnom dijelu sume,odaklen je slobodno betonskim,otvorenim kanalom okolo sume,iznad supove skole,doticala do razvodnih kanala basce,pa i do bazena za kupanje u predivnom cvijetnom parku,koji se je nalazio ispod upravne zgrade,u samom centru objekta.
Pocetkom pedesetih godina,sa prvim proljetnim danima,nedjeljom,Glavica je vrvila od gradjana,kako smo onda nazivali gradsko stanovnistvo,koje je dolazilo da se divi onome sta je bilo u nasoj maloj Svicarskoj i vracali bi se nazad sa buketima kojekakvog cvijeca.
Glavicka,kako se je oduvijek zvala njezina srednja poljoprivredna skola,dala je mnoge poljoprivredne strucnjake,koji su se sluzili njezinom prebogatom bibliotekom,koja kasnije nije imala nekog znacaja za savremenije tehnoloske procese u poljoprivredi,ali je imala i te kako povijesnu vrijednost.Nije smetala ni jahacima apokalipse,iza kojih su ostajali samo smrt i glad.Pokusaj da se obnovi tradicija Glavicke skole bio je krajem pedesetih godina i iz samo dva razreda iskolovalo se za
samo 4 godine (kako sam imao prilike cuti) za nevijerovati koliki broj inzinjera i doktora poljoprivrede.
U velikim povijesnim promijenama,u burnim vremenima stvaranja nove drzave,umijesto da ostane putokaz za buducnost razvoja poljoprivrede na savremenijim principima razvoja i primijene dostignuca,jer je poslijeratni razvoj nase poljoprivrede tekao razlicitim tempom,a bio je tijesno povezan i zavisan od privrednog razvoja u cijelini,a prije svega od sprovodjenja industralizacije zemlje.U tim posljeratnim godinama svako selo je na podrucju Dalmacije imalo neki oblik zadrugarstva,ali se je odmah krenulo na proces spajanja manjih sa vecim zadrugama,pa i njihovoj likvidaciji.Nagli razvoj industrije zahtijevao je smijestaj dosljaka,a Glavicke njive bile su im pred nosom za gradnju kuca,tako da je jedino ostalo da se sve rijesi sibicom i to bas onako kako je Hitler zapocinjao svoj pohod,a Hajne nije rekao uzalud,da onaj ko olako pali knjige,jos bi lakse palio i ljude.
Jos uvijek ogrnut sijecanjima na onu malu svicarsku,na domak moga rodnog praga,pokusah otrgnuti od zaborava dah onih prohujalih vremena i sacuvati u vremenima koja nadolaze,pa se mozda nece neko ni pitati kad pogleda u prolazu spomenik Lovre Montija ispred opcinske zgrade: -"Ko je ovo bio"?Dobro je da je od mermera,jer bi i on zavrsio na lomaci u onom bazenu gdje smo naucili plivati 1947.,u kojem je umijesto vode samo pepeo od knjiga cuvene i bogate biblioteke Glavicke srednje poljoprivredne skole,koja je zivjela u civilizovanom vremenu sa osobljem,kojem je Lovre Monti pokazao zakone,koje treba da posjeduje civilizovan covijek,jer bez toga nije mogao da podigne onu Glavicu-Malu Svicarsku.

Napisao: Stiv

[Vujatovic Zeljko-Zej]

Stive, oliti kicma transe, trebas da znas da spomenik Lovri Montiju nije original koji je stajao kod skole nego kopija koja je slucajno nadjena u zagrebackoj gliptoteci i po njoj je izliven sadasnja bista. Original je samo postolje jer se nije moglo pretopiti u sekundarne sirovine. Nazalost i takve se stvari dogadjaju. Pozdrav Zej

[Petar-Peky Bukarica]

Neke od knjiga iz nastavne knjiznice polj. skole Glavica su "zive" i nalaze se u privatnom vlasnistvu.Postavljene su kopije naslovnih stranica na Galeriji,stranica Grad.

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 25


POGLED SA TVRÐAVE


O državnim praznicima, gore, na tvrðavi,viori trobojka i blista kad je sunce. Podignuta na masivnom jarbolu od zahrðalog željeza, kojemu ni zub vremena ni svakojake nevere, nisu naudile, naša zastava sveèarski leprša. U prvomajska, vjetrovita jutra, okupan suncem taj barjak blista, te i zidine okolo njega èini se postaju blistavije i jošte ponositije.

Pod njim tvrðava stoji uzdignuta na vrhu kamene litice, nedokuèiva. U osami, naprosto iznikla iz grada ona ga èuva, sklupèanog pod njezinim skutima. Promatrana sa ulica odozdo, tvrðava se èini tako blzu pa opet posve nedostupna za svakoga izvan njenih bedema. Otud, ona spokojno nosi u svojim kulama, zidinama, osmatraènicama i mraènim odajama, tajnovitu prošlost i slutnju nedokuèive buduænosti grada.

Svo vrijeme veæina naših mještanasamo povremeno baca upitne poglede u pravcu fotrice. Poglavito, fortica njima služi da izmere duljinu puta do svojih kuæa, onima koji tegljaju svoju spizu i drugima koji su se bili zanijeli po gostionama, pa sad niako do kuæe stiæi. Drugog posla sa tvrðavom oni nemaju.

Doduše, nije lako ispeti se na tvrðavu. Sa njene zapadne strane, do jedinog preostalog prozora stiže se veranjem uz gomilu stijenja i kamenja koje se pod nogama neprestance obrušava. Tu avanturu samo još djeèina iz donjeg grada poduzima, mimo znanja nji'ovih æaæa i matera. Sa juga litica pod bedemom je prava i visoka, te je potrebna alpinistièka oprema i vještina za ispeti se. Do fortice ipak ide prilaz iz grada. I to sa dvije strane. Od pijace i Vatrogasnog doma sa jedne i od Dešiæa raskrsnice sa druge. Oba prilazna puta sjedinjena kod Loredanovih vrata, nastavljeju strmom stranom, pored drvoreda starih lipa i špalira javne rasvjete. Oni završavaju pred kapijom tvrðave. Saèinjena od teškog drveta, okovanog zahrðalim èavlima, izvitoperena od silnih kiša, kapija više nikako nije mogla biti sasma zatvorena. Tako su posjetitelji tvrðave unutra ulazili najèešæe provlaèeæi se. Istina, tijekom dana otvarana su mala vrata na toj kapiji, što nikako nije olakšavalo ulazak u tvrðavu, jer se moralo saginjati i preskakati preko visoka praga.

Osama naše fortice, pored toga buduæi s neruke, ima se pripisati još mnogo èemu. Prije svega tvrðave se grade za obranu i nadgledanje, a nikako za ugošæavanje, prije svega znatiželjnika. Noæu, bez rasvijete, tvrðavi se teško prilazilo a svaki ulazak unutra iša je na osobnu odgovornost. Tijekom godine, željni doživljaja pogleda sa zidina tvrðave, namjernici su se suèeljavali sa drugim raznovrsnim preprekama. Po kiši, nikome u gradu ni na pamet ne pada iæi gore. Okrene li na buru, uza stranu nije se dalo. Kad poledi bivalo je još teže. Osim svega toga, tamo se nema ni šta raditi...

Pa i pored svega ma onih koji odolaze na tvrðavu, manje više redovito. Svi oni imaju svoje jake razloge. Na tvrðavu nedjeljom dolaze mladi vojnici sa svojim posjetama. Poneko i od starijih mještani takoðer zna doæi gore, mahom tijekom ljeta. Oni obièno dolaze sa osobnim autima, koje onda ostave pred kapijom, te sa svojim rijetkim gostima, sa tvrðave raygledaju grad i okolicu. Mladosti ipak na fortici ima ponajviše. Sa školom i poslije nje, u sunèeva prijepodnevlja, u veljaèi, negdje u zavjetrini gore, mladi navjeèæuju novu sezonu blejanja po gradu. Oni, jope malo stariji, imaj svoje naroèite razloge. Njima nije pravilo nikakvu razliku ni doba dana ni doba godine. Tako, prièa se po gradu u po glasa, o nepoznatoj grupi njih koji subotom uveèe, pošto završi igranka u Domu, nastavljaju svoju zabavu meðu tim istim zidinama do zore.

Poradi svega drugog, na tvrðavu ponajviše vrijedi doæi radi pogleda. Odatle grad i njegova okolica su na dohvatu ruke.

Dok je dolje u gradu vrijeme kolektivnog ruèka, pa nigdje nikakvu priliku smotriti po putu, u dostojanstvu tvrðava motri na sve strane grada. Stojeæi uz šitoki bedem na sjeveru, sa suncem u leðima i pogledom uprtim u daljinu, prema opaljenim i ogoljenim visovima Plješevice i Dinare, i mordinom neba, još dalje prema Bosni, u trenu se prièini kako otuda i odozdo, preko bujnih krošnji, kroz zeleno i treperavo plavo, nošena taktovima pjesme ''Samba Pa Ti'', prilazi kakva nepoznata prilika prizivajuæi one daljine iza nje, u topao zagrljaj, tu, na vrelom bedemu tvrðave. Koncentrirajuæi pogled malo u lijevo, uz Bulinu stranu, krivuda mrka, kratka kompozicije putnièkog vlaka za Graèac, zamièe u usjeke i prve tunele, pa opet iskrsava obasjana suncem, šaljuæi bljeskove sa svojih prozora èak do tvrðave. Za to vrijeme kod Dešiæa promakne pokoji kamion, èiji bljesak cakla sa prozora ostaje uhvaæen u oku. Oko magacina manevarka neumorno radi.

Izaðe li se na bedem iznad ulazne kapije, Krèiæ i Dinara su cijali pred okom. Plavo i sivo talasaju nizbrdo sve do Kninskog polja. Nošen vjetriæem što poigrava lišæe pod forticom, zrak puni nosnice nostalgijom nedokuèive vrleti Dinare i pitomine polja oko Civljana, otkuda iz njenih izvorišta kristalno buèi Krka. A onda, blizu tvrðavi, rasprostrta sama periferija Knina, oko Preparandije, pa prema Depou i još bliže uz rijeku,umiljato prijanja egzaltiranom srcu, èiji se ubrzani odjeci æute svo vrijeme u ušima.

Ništa ljepše nego li u nedjeljno jutro, po suncu, uæi u onu osmatraènicu, tamo iza dvospratne zgrade u dnu glavnoga trga, koji se prostire od ulaza tvrðave prema njenome juðnom kraju. Odatle promatrati tržnicu po kojoj su se razmilili naši mještani, kao sitni mravi. Tu i tamo, kroz prorijeðene krošnje stoljetnih stabala pijace, proviruje pokoja roda sa bijelim šudarom na glavi. Tu ona prodava svoju blitvu i kapulu, onima koji toga dana vare manistru i brudete.

A onda, još malo dalje i južnije, kad se izaðe na posljednju, najvišlju stražaru fortice, puca pogled na Atlagiæa most, na bujne obronke, koji sa Vrbnika silaze do rijeke, na milinu usnule površi plavo zelene Krke, koja od mosta lagano vijuga kroz vrbake i vodoplavne livade, prema kamenitom tjesnacu pred Oæestovom, Raduèiæem i Kistanjama. Tu tišina, zeleno i plavo neprekidno šapatom razgovaraju, nudeæi na dodir svakom tko bi tu zna stiæi, svu snagu ljepote i sklada ovoga svijeta i našega grada, sjedinjene u jedinstven i nigdje ponovljiv doživljaj vjeènosti.

rujan / septembar 2012

[Petar-Peky Bukarica]

Kninske crtice


Postoje li neki dogadjaji,koji promjene zivot,ili sudbine ljudi,koji se o njih ocesu.Prica se odnosi na moga pokojnog oca Jovana.Iz Golubica,rodnog mjesta mog oca,odlucili smo pjesice doci do Knina,ne klasicno putem,nego malo drugacije,preko Zelembaba.Naspram zaseoka Simici,u sedrenoj pecinici,bio je nekakav betonski postament.Objasnio je da se tu ukazala Gospa Lurdska,a na postamentu bio je kip Gospe,sve datirano u 1931 godinu.Poslije drugog rata je unisten.Na ukazanju Gospe,osim kninskih franjevaca,biskupa sibensko-kninskog,dosao je i pravoslavni svecenik,sa sluzbom u mjesnoj crkvi svetog Stevana.Tom se dogadjaju do 1941godine pridavala manja paznja,medju pravoslavcima.Na neki nacin pustilo se katolicima da slave svoju Gospu u miru.Te 1941 godine,osjetio se pravoslavni svecenik nesigurno,pa pozelio otici u Srbiju.Najprije ode kod (NDH)vlasti,da se raspita,postoji li nacin za dobijanje dozvole za prolaz kroz NDH,do Srbije?Na njegovu srecu,nisu zaboravili,da je bio jedini pravoslavni svecenik na ukazanju Gospe,u Golubicu,pa dobi propusnicu odmah,jasno i popadija,ali je ona krenula nesto kasnije,posto je spremala neke licne i porodicne stvari.Stricevi moga pokojnog oca bili su crkveni tutori,pri crkvi svetog Stevana,pa odose do popadije da dogovore pomoc pri selidbi u Srbiju.Pri pomoci bila su potrebna trojica mladjih ljudi,svi Colaci,medju njima i moj otac.Eto pet ljudi,zahvaljujuci Gospi naslo se u Srbiji,pop,popadija i troje Colaka.Od te trojice Colaka,tokom rata prezivio je samo moj otac.

Srdacno vas pozdravljam, Dusan Colakovic

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA BR. 26

Vani kiša, i bura, u naletima šibaju przorska okna, sa sviju strana. Niz staklo sljevaju se krivudavi potoèiæi. Iza njih, na drugoj strani prozora, prilièno nerazgovijetne konture stvarnoga svijeta, prepuštenog bujnosti imaginacije promatraèa. Kod prozora zaustavljen pogled u apstrakciji ospoljenog, prepušten mislima, slijedi zamišljeni pravac put fortice, upinjuæi se dokuèiti prohujala vremena.. Burno je ona jedared marširala ovijem prostorom, zavirila u grad i nestala netragom...

Prošlost je danas gotovo posve uklonjena sa pozornice svakodnevice. Tvrðava jedino oèitava njeno bivanje. To èini i mala kapale, kod Dešiæa, svojim odupiranjem na sred srede ceste. Ovdje i ondje ostao još pokoji kamen i ruševina u polju obrasla draèom. I pamæenje naroda. Stjeèe se dojam kako spomenièka arhitektura u gradu ispunjava posve neuobièajen zadatak, uklanjanja povijesti od nametljive nazoènosti, toga ponekad bezumnog prošlog doba, zametanja njegovih tragova.

Utom, grad je ipak naša potrebu da ziðe svoje spomenike, sve poradi obilježavanja slavne, novije povijesti. Nièu spomen-ploèe, èije natpise ovdašnje kiše brzo sapiraju. Pa onda biste u parku pred školom i naravno, velebni spomenik oslobodiocima što stražari nad gradom. Ali, ni taj posa kao da nije iša lako, vrag bi ga zna zašto! Ovo se oèitava ponajprije u izabiru mjesta za njihovo podizanje. Kao a se time htjelo istodobno postiæi dva cilja, istaæi a opet uposliti potrebitu diskreciju. Tako, svojim pristupom spomenièkoj gradnji, istaknuta je ambivalencija prema povijesti. More biti...

Kad se iz grada poðe cestom prema Golubiæu, kada za leðima ostanu i posljednje kuæe poredane uz nju, sa dvorištima punim mladih stabala trešanja jabuka i kajsija, kad prestanu vinogradi, gotovo u visini Vrpolja, stiže se do spomenika palim borcima u NOR-u. Na nekoliko koraèaja od ceste, u sjeni špalira od èempresa, kojima udari bure na toj èistini nijsu ostavili prilike za porasti, ograðen niskom, izblijeilom kolonadom od betona, prekrit tananim pokrovom od prašine, poèiva ovaj spomenik na osami i u zaboravu. Ostaje prepušten promicanju rijetkih auta i posjetama zvaniènika iz grada, koji se ponekad tuda nahode za Dan borca. Kapija ograðenog prostora spomenika nije zakljuèana. Uska staza od betona što vodi od ulaza završava u podnožju spomenièke ploèe, na kojemu stoji davno odložen vijenac od plastike, kišom ispranih i suncem izblijedilih boja. U tišini i zaboravu, koju u veljaèi narušava, povremeni zvižduk bure, kroz ogoljele krošnje kržljavih stabala i zamršenog, izgužvanog žbunja, pored ceste i obraslih rubova livada, dok šturmava sa padina Dinare, spomenik neèujno plovi u susret zatomljenoj prošlosti.svojega mjesta i mladosti koje više nije. U žarke dane kakvi su u kolovoza, isto biva. Samo, tada taj spomenik zarobljen u prostranstvu plavetnila, prikovan žegom, u lelujavom hladu i miru, pruža pribježešte od sunèeve pogibelji. Tu zalutali putnik, ako zasjedne usni, u beskrajnom šumoru èempresa i ravnomjernom odazivu cvrèaka. Još ga samo reva puleta iz daleka dvorišta prene, kojemu se sklonjenom od sunca ispod duda, oko oèiju roje muve.

Okrijepljen trenom poèinka u hladu, razgaljen laganim povjetarcem zapletenim po granju nad glavom, ogledavši se zadivljen oko sebe otkriva nestvarni prostor. Ogromnu tišinu. Blještavilo sunca. Pjeskovito zelenkaste obronke Plješevice i Dinare koji se na momenat gube u treperenju zraka i žege. Pogled skrene u livadu i živicu preko ceste kuda rasutu èièak i razlièak, bazga i veliki muhar, trepuša, grahorka, mirisavi broèac i dobrièica, krestac i trstikasta vlasulja. Grudi se nadimlju od ljepote, tijelo pada u zanos nestvarne slobode. Daleko prema jugu naziru se bedemi fortice i mnoštvo crvenih krovova. Promina kao fatamorgana nagovješæuje morsku puèinu sa druge strane. Èini se na dohvat ruke Dinara, ponosita i gromadna, sad i ona spava pod suncem. Gore uz cestu, iza nadvožnjaka, odakle ova oštrim nagibom silazi do Šegotina vrela, oko sklizne put Plavna i kristalnog plavetnila neba iznad lièkih i bosanskih planina, kojima je zatvorena na sjeveru kninska dolina. Negdje tamo prema zapadu, priklonjena Stara Straža. Lièkom prugom, poput gusjenice gamiže putnièki za Graèac. Na èas zaklonjen usjekom, uðe u tunel pa iznova bljesne u suncu, pomolivši koji tren poslije se sa druge njegove strane. Jedva èujno otuda stenje i bruji zahuktala dizelka.

Uprilièen tako bi praznik za dušu i odata poèast zaboravljenima. Otkrivena još jedna nenadomjestiva ljepota prostora i postojanja. Sa tog mjesta, pun spokoja, namjernik može natrag u zagrljaj grada. Ako li mu pak nije bilo dosta sve širine oko spomenika znanim i neznanim, koju ovaj nudi tijelu i duši, onda neka produlji odatle put nepoznatog, svejedno na koju stranu, granica i tako nema.

decembar/studeni 2012

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA XXVI


Ni zime više nisu kao što su bile ...
Negdje tamo pod konac listopada, prve bure u našim krajevima nagovješæuju primicanje zime. Uistinum još nije hladno ali, sa burom donjeta vlaga dugih, dosadnih kiša, ulazi kao stud lagano pod kožu i u kosti, te nagoni èeljad i sve živo vanka tražiti topli zaklon. Insan tada sve uèestalije sjeda uz šparet, pun koruna koji bukte i pucketajui, iz kojeg krešu varnice u lužnicu a po zidovimakužine liže odsjaj svjetlucavih plamièaka. Na stolu, na dohvat ruke, dvolitra novog bijelog i èaša. U pripaljenoj cigari i odbijenom prvom dimu nazire se zagubljeni sunèev dan...

Polovicom prosinca prve susnježice motaju se oko vrhova Dinare i u razbarušenim pramenovima idu naniže, svakim novim danom sve bliže gradu. Obièno u dane kad se proslavljalo formiranja Prve i Druge proleterske udarne brigade iz Rudog i Èajnièa, grad bude zahvaæen prvim vijavicama. Tih dana napolju je sve manje svijeta. Samo oni što moraju. Izjutra djeca idu u školu bez zastajkivanja. Zaposleni grabe na posa. Ide se po spizu, po kruv, ponetko treba inpoštati pismo malome u vojsku. Kad odmakne dan ulice su jopet puste. Na raskrsnica kod Dešiæa nema žive duše, nema na njoj ni pasa. Na hotelu navuèeni, kao snijeg bijeli zastori, unutra se sve primirilo, on i u podne spava. Za vrijeme velikog odmora samo stariji razredi idu vanka kupiti marendu. Tek najednom gradom protandrlja kakva kamionèina, obièno vojna, i za sobom ostavi u zraku miris bemzina. Iz parnjaèe što stoji pred željeznièkom, kulja u gustim oblacima bijeli dim, kojeg vjetar kovitla te se on razlaže po svojim rubovima odnošen burom.Ali, još uvijek, to nije ona prava zima. Ona dolazi tek tamo iza Božiæa i Bogojavljenja.

Veliki snijeg obièno dolazi noæu, da ga niko ne bi osmotrio. Prije toga je južilo par dana, èak je i kiša sveèeri obmanjivala. Onda bi tijekom noæi iznenada okrenulo na buru, sve jaèu. Vjeter bi stao huèati i pahulje staju zasipati grad. Do jutra je znalo biti sve gotovo. Vlaga se isušila, poledilo a ozgo pao suhi snijeg. Narednog jutra kao da nièega nije bilo samo vedro i tiho. Sunce bojažljivo svjetluca po snjegu. Nameti do poviše koljena. Samo bijelo i plavo na sve strane. Na uglovima od kuæa kuda je proša kovitlac, odnešen snijeg, pod kojim se pomolio led, na cièi i on je plav. Po dvorištima zaleðene èesme. Krèiæ navukao ledenu èipku pa skriven iza nje pao u zimski san. A Dinara blizu. Sa krova, poviše prozora draperije ledenjaka, prozori bijeli kao da je po njima prosuto mlijeko. Na prozoru od kužine spletene šare od inja. Ponegdje izgrenana mala rupica kroz koju malena djeca vire napolje u snijeg bez tragova. Pokoja ševa slijeti na snijeg, proskakuæe kratko u traganju za mrvama i brže bolje prhne u obližnje žbunje. Matera je iduæi po kruv morala vezati krpe preko cipela jer drugaèije po poledici uza stranu do kuæe ne bi mogla. Æaæa je ujutro iduæi na posa prvo omotao stopala, preko noæi pored špareta, osušenim šuvericama, obuo cokule,namazane mašæu, priveza krampone, izbrontula nerazgovjetno pa se zaputio prema Slavku Rodiæu sa podignutom kragnom šinjela. Ne bi on tamo nikad stiga bez onih vražjih krampona, sa kojima su prvi alpinisti osvajali snježne vrhove. Toga jutra Jelica nije donjela mlijeko. Nije se dalo od nameta stiæi iz Kninskoga polja do grada. U kužinu piri kroz dovratke, piri oko prozora, ispod praga. Kad bi se moglo sjediti na šparetu. Zrak proziran kao kristal, zvoni, pod nogama snijeg škripi. Na nebu se jasno razgranièavaju bordure od Spasa, Dinare i Plješevice, krovovi kuæa. Po snijegu svjetluca milion sunaca. Kad bi bilo moguæno nekako žmiriti i hodati, bilo bi puno lakše. Sa stanice odjekne zvižduk lokomotive pa se i on zamrzne u zraku. Po gradu na sve strane iz dimnjaka lelujaju bijeli pramièci, oko kuæa miruše ugalj u naloženim peæima. Pri udisanju nabubrile kuglice u nosnicama se ljepe jedna uz drugu sa bolom. Poslije dan dva malo popusti, snijeg se ovlaži. Nastupa vrijeme sanjkanja. Mlaði osnovci poslije škole smandrljaju zadaæe i nama izjure vanka, jer dan je još kratak. Strma ulica pred kuæom pretvara se u bijeli mravinjak po kojem prilike skakuæu, kotrljaju se, kližu i sanjkaju. Dvoje – troje njih gura pred sobom veliku grudvu za snjeèka. Od onih šta jure nizbrdo nemaju svi saonice, poneko se spušta u obijenom emajliranom lavoru. Graja se razliježe ulicom. Curice što stoje po strani zasipane su grudvama, na šta one kuražnije, tobože ljute uzvraæaju. Deèki hine bježati te im dopuštaju da bace grudvu na njih. Ali, sa brzim sagibanjem, vješto izbjegavaju grudvama sa koraka udaljenosti, na šta djevojèice crvene od uje a oni opet se smiju i podražavaju još više.

Kako mrak prilazi ulici sve bliže, galama jenjava. Pali se svijetlo na stubu. Tek poneko od starijih je osta vani. Oko lampe poèimaju se rojiti prve krupne pahulje novoga snijega. Tišina obvladala. Po kuæama svi prozori osvijetljeni i pogledom se mjeri njihova rasprostrtost. Na nebu oblaci bez konca i kraja, tek jedva nizirani, sivi i teški, natkrilili usnuli grad sklupèan u bijelu loptu od snijega.
To su bile zime.

sijeèanj / januar 2013. god.

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 27





Koliko li je samo puta naš grad prespavao svoju ljepotu?!
Zora je. Nebo pocima da blijedi. Ugašeno vec je mnogo zvijezda, koje ledena noc s pocetka sijecnja, prosipa vedrim nebom. Samo je još zornjaca jasna. Stoji krupna i sjajna, tamo nisko na nebu, malo udesno od masiva Dinare, koji jedva primjetno silazi prema istoku. Cini se, eno zvijezde baš poviše Sinja ili – Imotskoga.

Nije lako dici se iz vruca kreveta rano, dok je kuca još ledena i puna mraka. Jednako, nemili se covjeku spremiti pa izici vanka, dok grad još duboko spava, nemajuci zapravo kuda poci, osim eventualno put željeznicke, i tamo uhvatiti prvi vlak u 4 i 20! Ako nije u pitanju rad u tvornici u Sivericu ili Drnišu, onda je bolje pocekati pa ici sa 3273 u sedam i jedanaest. Tad ce biti puno toga za viditi a ide i znatno brže od onog prvoga.

Spustajuci se ulicom Gojka Sinobada prvo što pada u oci, to je kako se mrak lagano razgoni sa neba, sakuplja iznad ravne i beskrajne Bukovice, oko vrha Promine. Ulicna svijetla još gore. U zraku nema daha, nema kretnje. Šutnja na sve strane. Trava požutila, polegla sparušena od velikog mraza, kao da je skuhana. Zemlja u parku pred školom, siva, tvrda i sleðena. Kod disanja na usta izlazi oblak guste pare, koja istom nestaje pred ocima. Drvece prazno, grane ukocene, nigdje tice cuti. Za pravo cudo nema zvuka ni sa kolosijeka ni od stanice. Na sve strane samo tišina u koju je grad potonuo. Tu i tamo pokoji dimnjak oživio pa šalje slabašne pramicke dima pravo u zrak, koji se izdižu visoko. I Spas i tvrðava su još u plavicastom mraku. Usput, na pokojem prozoru pale se svijetla.

Prema robnoj, od Dešica, iznenada protutnji prevoznik Nikica Kanazir, kud li ce on u ovaj cas sa svojim autom? Onda opet tišina. Opcina i Dom zdravlja u mraku. Cesta k’o metlom pocišcena, suha, nigdje papira na njoj. Koracajuæi niz cestu, covjeka se doimlje kako je asfalt sada narocita ledena pec, koja pojacava studen, pa ova nesmetano ulazi oko vrata, na rukave, do tijela, pa ide niz kralježnicu, goneci zatecenog u ovo vrijeme napolju, da neizostavno bilo gdje utekne, ili da se nama’ vrati u svoj krevet. A zrak samo, pri svakom novom udisaju i koraku sjece u grudima a uši otpadaju

Dolje na gradskom trgu, pred robnom, puno svijetla iz okolnih izloga prodavaona, iz pošte, od stanicne rasvjete i sa perona. Pred komandom, u kamenoj stražari, vojnik u bundi, sa potkapom na glavi, na straži, ne mrda. Nema teže smjene straže za izdurati do one od cetiri do šest ujutro. To je najhladnije doba noci a baš tada se i najljepše spava.

Nakon brzih koracaja uz ona tri cetiri skalina, vec otvorivši ona vrata od stanice pored dvije telefonske govornice, sasma je druga prica. Parno grijanje pod punom snagom, odmah udari u glavu, pa se poslije one cice zime vani sad cini kao da je preðen prag rajskog naselja. Istina žmirava svijetla i praznina hola odaju pospanu atmosferu, sve je usporeno sa ustajalim, nježno milujuci zajapurene obraze, zrakom.Garderoba neradi. Turisticki šalter prazan. Novinarnica još nije otvorena. Šalter za karte broj dva ima pogašena svijetla. Na prvom svijetlo gori ali nema službenika. Nigdje nema ni drugog osoblja. Tako rano nema ni putnika. Tek od neke na blagajni broj jedan, iza velikog ormana u kojemu su karte poslagane po tajanstvenom rasporedu, izlazi pospani blagajnik.. ,, Povratnu kartu do Splita, za drugi razred putnickog ‘‘. Blagajnik sa palcem vješto ide po dnu reda od karata, kao po nevidljivoj tastaturi kakvog instrumenta, pa izvlaci jednu pravokutnu, od smeðeg tankog kartona kartu. Zatim je snažno utisne u metalnu napravu, koja stoji s lijeve strane šaltera. Masivna željezna naprava poput glave od konja, ugibajuci se na pritisak, uz osobitu zvonku škripu - lupu, na kartu utisne datum putovanja. Gomilica od cetrdeset i šest dinara, u papirnim i metalnim novcanicama, nestade sa šaltera i karta sa njom. Posao kupovine karte je završen.

Ima još po ure do polaska vlaka. Cekaonice i prvog i drugog razreda prazne. Ali zato u restoranu je vec živo. Utekli od zime skretnicari i magacioneri nocne smjene, poneko ko se tu zatek’o bez namjere putovanja, konobari i kuvari kao da nisu preko noci stajali u poslu. Miriše kava, kuva se rakija, iz kuhinje dopire miris pristavljene kuvane rane. U zraku puno duvanskog dima, koji zajedno sa posljednjim ostacima noci omamljuje. Ukraj restorana dvojica krenula sa pivom. Na stol pored prozora spolja pada svijetlo dana. Baš tada u misli ulazi jedna žena, u cijem krevetu je uprav sada najtoplije mijesto na svijetu. Vrh Dinare porumenio, samo sto nije na njemu sunce izašlo. Njegovo stijenje izblijedilo. Sad bi tvrðava vec mogla biti obasjana njegovim prvim zracima. I nebo posve ublijedilo. U tom casu javlja se bura. Ona odmah ima posla sa opušcima po peronu. Za to vrijeme samo led u prozoru daje nagovjijestiti o kom je godišnjem dobu rijec i o velikoj zimi kojoj se nikako ne da odoliti. Suvomrazica u Kninu.


Srecom kod nas zime nisu dugo trajale. Svega mjesec i nešta jace. Vec koncem sijecnja, dok snijeg nije okopnio sa prisojnih livada i iz ograda,po žbunju u gajevima se pojavljuju blijedo žute latice cvjetova jaglaca i nježne, roze latice krokusa. A vec prvih dana veljace eto visibaba i ljubica. Ali, dok ne stigne pravo proljece, dok sa pijace krumpjeri, kupus i gra ne budu istjerani mladom kapulom, mrkvom, peršunom, mladom blitvom i prvom zelenom salatom, pristiglim iz Vrpolja, našem narodu valja, kako zna i umije, boriti se sa nametima snijega, sa burom ili sa suvomrazicom, od kojih je ova posljednja možda i najgora.






veljaèa / februar 2013

[Drago Kovacevic]

Govor Ilije Petkovica na promociji 100- godišnjeg kalendara NK "Dinara"

Dragi prijatelji, dragi gosti, dragi moji Kninjani!

NK “Dinara” obilježava u ljeto 2013. stotinu godina od osnivanja i kontinuiranog rada.
Sama po sebi, ta je cinjenica impresivna, jer u našemu podneblju, stogodišnje organizacije su rijetkost, a nogometni i sportski klubovi narocita rijetkost.
Na Balkanu je, iskustvo nam govori, sve tako rovito, krhko i kratkotrajno, a cesto i sa ugraðenim “mehanizmom samouništenja”.
NK “Dinara” je, cinjenicom da je “doživjela stotu”, pokazala otpornost spram opakog “balkanskog sindroma” predodreðenog za samodestrukciju.

To nikako ne znaèi da NK “Dinara” nije prošla strašne momente i kataklizmicne dogaðaje.
“Dinara” je, možemo slobodno kazati, sportski, ali i sociološki fenomen koji vrijedi opisati i po mogucnosti objasniti.

Vrijedno je taj fenomen približiti široj javnosti i gledati da se ne upadne u zamku uvjek prisutne politizacije koja na žalost obilježava naše vrijeme i pritišce istinu do njenog deformisanja.
Za saopštenu ambiciju je od presudnog znacaja postaviti neka pitanja.
Kako je jedan mali nogometni klub, iz maloga grada u dalmatinskom zaleðu, gdje je uvijek bilo svega više nego novca, uspio da se kroz sto godina održi?
Na koji je nacin klub odoljevao vremenu i kako je moguce da kroz svoju istoriju preživi tri krvava rata i cak osam državnih tvorevina, a ostane na istome mjestu, pod istim imenom, nicuci više puta iz pepela kao Feniks?
Kako je, pored svih nevolja i ogranicenja uspjevao odgojiti na desetine vrhunskih igraca, koji su igrali nogomet širom svijeta?
Kako to, da su pokraj najraznovrsnijih prepreka koje može postaviti život i istorija, igraci Dinare, clanovi njene uprave i njeni navijaci, uvjek ostakali lojalni klubu, cak i onda kad je sve govorilo da to nije moguce?

Postoji jedan tacan, mada je to i uopšten odgovor na postavljeno pitanje.
Jednostavan je i nimalo patetican, mada to neupucenima može i tako zvucati, a glasi - Kninjani su oduvjek voljeli „Dinaru“.
Bez toga ona se ne bi održala.
„Dinara“ je od žitelja Knina tradicionalno doživljavana i tretirana kao opšte dobro, nešto što svima pripada i što treba cuvati.
Pri tome, nije bilo bitno u kojem se takmicarskom rangu nalazi, kako trenutno igra i može li bolje.
Od njenog osnivanja, pa kroz vrijeme, klupske upravu su bile svjesne okolnosti u kojima klub egzistira, i u pravilu, nisu imale nerealne ambicije.
NK „Dinara“ je pratila tempo života grada i dijelila sudbinu njegovih graðana.
Oduvjek je bila srasla sa „živim tkivom grada“.
Knin je bio multietnicka sredina, ali i raskrsnica razlicitih politickih i drugih interesa koji nadilaze tu sredinu i od nje su nezavisni.
Njegova multietnicnost i multikonfesionalnost je u nekim istorijskim situacijama korištena kao povod za šire sukobe.
Kninska istorija je burna i dramaticna, a u pojedim periodima i tragicna.
Položaj na geografskoj i politickoj karti, kao i konstelacije nacionalistickih interesa, uslovljavali su, u balkanskim prilikama zakašnjelih emancipacija, nerazumne meðunacionalne sukobe, od kojih je onaj od 1991. do1995. bio po posljedicama za Kninjane - kataklizmickih razmjera..

NK „Dinara“ u svojoj istoriji nikada nije bila klub u kome je nacionalno odreðenje bilo vidljivo.
Nacionalna tolerancija se u životu kluba podrazumjevala. To je bio sami temelj njenoga postojanja.
Kninski Srbi i kninski Hrvati, smatrali su NK „Dinaru“ svojom, i ne postoji Kninjanin koji za nju nije navijao.
Na stadionu NK „Dinare“, u njenim klubskim prostorijama, na njenim tribinama ili bilo gdje drugo, ne pamti se neki nacionalisticki ispad ili provakacija, a da ima veze sa klubom.
Klubski simboli su bili anacionalni, a takva praksa i klubska politika veoma široko prihvacena meðu Kninjanima.
Tako izgraðen odnos unutra kluba imao je svoju eticku, a ne etnicku crtu, jer su „Dinaru“ zajedno stvorili i održavali i Srbi i Hrvati, advokati, ljecnici, profesori, ugostitelji, obrtnici,ðaci, zanatlije, radnici i seljaci
Na prvoj fotografiji NK „Lav“, „Dinarine“ pretece, snimljenoj 1913. godine vidi se osnivac i predsjednik kluba Milan Amanovic, a sa njim u nogometnoj opremi još deset mladica.
Istražujuci, možemo lako zakljuciti da je od momaka na toj fotografiji, samo Milan Amanoviæ etnicki Srbin.
Entuzijasti koji se tu vide,nisu se okupili oko nacionalnih simbola nego oko nogometne lopte koju je on donio iz Praga.
Taj i takav duh je pratio NK „Dinaru“ u najvecem dijelu njene istorije.
U kasnijim godinama, kad se nogomet poceo masovnije igrati, stanje se u etnickom smislu mijenjalo, ali je to suštinski za „Dinaru“ bilo potpuno nebitno.
Njena vrata su širom bila otvorena svima a igrao je onaj ko je to najbolje umio u datom trenutku..
Nakon 1995.. godine, obnovljen je rad kluba..
Promjenjen je tradicionalni grb i klupske boje NK „Dinara“. Za to nije bilo razloga.
Grb i znamenja NK „Dinare“ su ostala neuprljana kroz njenu istoriju i zajednicka su tekovina graðana Knina.
Iz klupskih prostorija uklonjeni su raniji tragovi postojanja, ranija znamenja, fotografije, pehari i priznanja. Ispred imena kluba dodato je odreðenje „Hrvatski“.
To je, može se lako pretpostaviti, uraðeno pod pritiskom politickih faktora i pobjednicke euforije. No, to je potpuno mimo principa i etike na kojoj je utemeljena NK „Dinara“.
Vrijeme ce pokazati da je promjena klupskih boja i simbola , a pogotovo uklanjanje klupskih priznanja, pehara i fotografija ranijih generacija iz klubskih prostorija bila pogrešana i ishitrena odluka.
Obilježavanje stogodišnjice „Dinarinog“ postojanja, može biti dobar povod da se ponovo razmotri utemeljenost odluka donesenih nakon 1995. godine.
„Dinara ne može imati dvije povjesti, dvije prošlosti, nego samo jednu. Racionalnim ljudima nije svojstveno mijenjati prošlost jer je to nemoguce.
Takvi pokušaji, osim što su po sebi neprihvatljivi, ugrožavaju buducnost i ljudima koji iza nas dolaze zamagljuju stvarnost i istinite predstave o životu.
Svaka istinita oznaka prošlosti potrebna je buducim generacijama, a „Dinara“ ce trajati i treba da traje.
Postoje, dakle svi razlozi da se napiše objektivna, istinita i sveobuhvatna povijest NK „Dinara“, koja ce baciti svjetlo na prošlost, onakvu kakva je bila, na ljude koji su tu prošlost stvarali, na igrace, clanove uprave, na trenere, brojne volontere i entuzijaste. koji nisu žalili truda da NK „Dinara“živi sportski i društveni život citavo jedno stoljece.
.

[Milorad-Micko Dujmovic]

malo se javljam no ovaj put moram reagirati na pisanje mog dragog prijatelja Drage Kovaèeviæa.nije u pitanju taština veæ ljtnja u zaobilaženju istine i koketiranju sa politikom (koja je na Galeriji strogo zabranjena).veæ sam na Galeriji pisao da su prièe o Dinari više prièe nego istina.zato se èudim što moj prijatelj Drago prièice i èakule pretvara u povijest te takvu "povijest" i prokletu politiku TRPA u usta èuvenom Iliji Petkoviæu-Kuši.tko sretniji od mene zbog dinarinog kalendara posveèenog stogodišnjici.njenu povijest zapisujem 45 godina.EVO VEÆ MJESEC DANA SJEDIM ZA KOMPJUTEROM I PIŠEM TU POVIJEST Naime pod pokroviteljstvom NS Hrvatske i grada Knina pravi se monografija.i odmah da vam kažem.USLOV DA UÈESTVUJEM U STVARANJU DINARINE MONOGRAFIJE BIO JE :OTALNI ODMAK OD POLITIKE !!!!!! naprotiv svi ste pozvani(odbor u Beogradu) te svi širom svijeta da pomognete u pisanju monografije po mom skromnom mišljenju KLUBA KOJI JE IMAO NAJTURBULENTNIJU I SPECIFIÈNU POVIJEST. i opet ponavljam Drago Kovaèeviæu.DINARA SE NIKADA NIJE ZVALA "LAV", Milan Amanoviæ NIKADA NIJE STUDIRAO U Pragu, te nije osnovao "Dinaru" no ima neke inicijalne zasluge sa JOŠ PET-ŠEST ondašnjih kninskih fakina.puno pozdrava svim ZALJUBLJENICIMA U NAŠ KLUB .i na kraju, što reèe moj veliki uzor Miljenko Smoje :"Neæu politiku u moju butigu"!
Milorad Dujmoviæ-Micko iliti mobidik.

[Petar-Peky Bukarica]

Moze li se pricati o Dinari a da se ne spominju 90-te i one godine poslje njih,bar ne u nekoj zlobi ili revansizmu.
Ako moze,bilo bi mi drago,u protivnom cu biti prinudjen brisati takve postove.
Mobidik ja bih ti bio zahvalan a vjerovatno i puno drugih Kninjana i sportskih radnika sirom svijeta bi te rado zamolili,kad bi imali priliku kao ja,da nam izneses tu istinu koju znas,da ne zivimo u zabludi ovo vremena sta nam je preostalo i da ne ucimo djecu pogresno.
Nadam se da cu imati srece i sredstava da nabavim monografiju,odnosno monografije,jer za dobrim se konjom prasina dize.Da se bolje snadjemo u tom metezu i prasini pomoci ce nam mobidik sa njegovom istorijom Dinare a u povjerenju cuo sam da ce i M.R. stampati knjigu o njegovih 30 godina uz Dinaru i o samom klubu,ili tako nesto.
Ovaj drugi (M.R.) je nekoliko godina stariji od mene a sa mobidikom sam generacija i nisam znao svih ovih godina da je on dok smo mi pravili pizdarije po gradu,predano sjedio i poslje domaceg,kojeg ja zanimljivo nikad nisam imao,unosio podatke o prosloj Dinarinoj utakmici,ocjenama igraca,utiske poslje meca sa trenerom i navijacima,razgovor sa A.Matkovicem u vezi kakav tekst da se objavi.Sve to zabiljeziti i sacuvati,svaka cast.
Da mi (mislim na ekipu) nismo znali da ti jos od osnovne to uredno biljezis,ma bas ti svaka cast.
Nemoj se zbog ovog ljutiti,bas si me ugodno iznenadio.

[Drago Kovacevic]

Dragi Micko..
Upravo smo završili sastanak - UO Bivših igraèa i prijatelja NK "Dinara". Na sastanku su bili, Ilija Petkoviæ, Nikša Ðujiæ, Ðorðe Bjegoviæ, Milan Vukadin - Cika, Željko Sankoviæ - Žeka, Jovo Vuèenoviæ i ja. Razgovarali smo o daljnjim aktivnostima u projektu "Sto godina Dinare". Program i projekat je veoma intezivan i mi smo, kao ozbiljni ljudi pravili dogovor kako da ga do kraja, i na najbolji naèin realizujemo. Nas prije svega, u cijeloj prièi zanima da to uradimo pošteno, faktografski, na visokom estetsko nivou i bez politizacije. Mi respektujemo èinjenicu da "Dinara" ima sto godina. To stoljeæe se, na žalost, proteže kroz tri krvava rata i osam državnih tvorenina. Sve je prolazilo a "Dinara" opstajala. Potpuno je legitimno, da ti imaš svoje viðenje stvari, koje su opreène onome što je g. Ilija Petkoviæ, predsjednik našega udruženja kazao u svom govoru koji sam ja, prvenstveno u cilju da obavjestim Kninjane i "Dinaraše" van Berograda o za nas, znaèajnom dogaðaju. No, smatram da bi bilo pošteno kazati sa èim se u tome pristupu ne slažeš, šta je politièarenje i šta se ne slaže sa istinom, moralom i što bi mi Kninjani rekli sa "ljudstvom". Malo me je povrijedila tvoja konstatacija da ja "stavljam u usta" tekst Iliji Petkoviæu. Da te, kao meni dragog èovjeka, podsjetim. Ilija Petkoviæ je svjetsko ime. Sve što je radio, mjerilo se svjetskim metrom. Evo, kao igraè igrao je svjetska i evropska prvenstva. Kao trener i nogometni struènjak takoðer. Bio je na svjetskim prvenstvima dva puta. Mislim, da je to za poštovanje. I kako misliš da ja njemu mogu nešto nametnuti nešto, odnosno, kako misliš, da bi meni uopæe takva ideja mogla pasti na pamet?
Nije mi jasno, kako ti uopæe pada na pamet, da bih ja javno objavio nešto što se nije dogodilo, a pogotovo kako bih ja manipulisao Ilijom Petkoviæem?
Dobro je da si od ideje da pišeš samo svoju knjigu i sa namjerom da je "prodaješ" kako si ranije ovdje, na ovom sajtu pisao, evoluirao da to radiš sa gradom. Dobro je da su ti uzori Mišo Uroš i Miljenko Smoje. I meni su. Dakle, sliènih smo godina u slažu nam se ukusi. Mišo je meni bio profesor a veliki Smoje dragi i poštovani poznanik.
Ali, ne sviða mi se, što ovako, bez ikakvogh dokaza tvrdiš, kako su "Dinaru" napravili fakini. Nije taèno. Fakini mogu igrati na male goliæe, ali fakini ne prave stogodišnje klubove. Za tvoju potrebu, uzmi "Sportsku enciklopediju" Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, i proèitaj odjeljak o NK "Dinara". To možeš naæi i na internetu, ako nemasš svezak enciklopedije. Tamo imaš elementarne podatke. Dakle, ne mogu prihvatiti kritiku "kako ja od prièica i æakula" pravim monografiju. Prosto, nije taèno.
Ja imam kontakt, naše udruženje ima kontakt, sa današnjim strukturama grada i "Dinare". Za njih smo štampali kalendare i do kraja februara dolazimo u Knin da im to uruèimo, i da se dogovaramo o zajednièkim aktivnostima. Moji se kontakti odnose na gradonaèelnicu, g. Vrdoljaka i g. Livaju. Pošteno æemo prièati o svemu na tom sastanku, jer je "Dinara", naše zajednièko dobro. I nadam se da æemo se dogovoriti oko najvažnijih stvari.
Inaèe, ponosan sam na ono što je do sada uraðeno. A uraðeno je na najveæem moguæem nivou, zato što to radimo profesionalno i sa ljubavlju. Amateri su dragi moj prijatelju Micko, i prostituciju upropastili. Da se ne šalimo, pretjerano. Vidimo se u Kninu, do kraja mjeseca i imaæemo o èemu prièati. Srdaèan pozdrav!