Postovana gospodjo,
Sasvim slucajno obavijesti me jedan o tome,a nikada i nisam bio obavijest
avan,a niti me to interesira.Cak mi je i katalog poslao i gledam vec vidjeno.
U svom dijelu"Apolo"Saaalpmon Renek pise da je osnovmi zadatak
umjetnosti da prikaze ljepotu,a ovome nadodajem da je slikarstvo dusi
poslastica.
Iz kataloga zakljucujem da jos mnogi slikari gubeci se u svom zivotu i
lutajuci,pod najezdom zapadnjackog akademizma,pa JOS i naseg,svojim
radovima brisu svu nastalu ljepotu covijeka kao stvaraoca,pa im bas sve
postaje umjetnost,tako da jos u pojedinim galerijama prisutna ta slikarska
agonija,dok se po Evropi mnogim ovakvim slikarima vrata galerija
zatvaraju,jer su shvatili da je slika individualni cin koji mora izazvati radost
kod gledaoca.Sve su tomanje-vise jos uvijek neke prljave plohe u kojima
su zaaobidjene elementarne forme slikarstva,pa ne samo da kod gledaoca
kvare i nesto ukusa,vec ga vrijedja i gledati,pa mi se cini da se saloni sa
ovakvim programom i trebaju tajno odrzavati.Zloupotreba imena Sakona.
KNINJANKE I KNINJANI
Moderator: Gazda
-
Senka Jaramaz Tosic
- Posts: 27
- Joined: Thu Jan 19, 2012 3:05 am
Moje posotvanje,Stive,
vidim da nije potrebno biti slikar,kao Vi,da bi covjek imao stav prema umjetnosti,a to je da ona mora prikazati ljepotu,onu stvarnu,a ne onu koju vidi autor.Kao pasionirani posjetilac izlozbi,imala sam priliku vidjeti djela naseg proslavljenog slikara,koji godinama zivi i radi u Parizu.Bila sam zbunjena,jer je njegovo vidjenje prirode i svijeta uopce,bilo za mene nepojmljivo. Zanimljivost je u tome da brat tog slikara zivi i stvara ovdje,prekrasne slike.Bila sam u prilici da mu pomognem u obezbedjivanju prostora za izlozbu,a kasnije i posjetim njegov atelje.Taj,nas domaci slikar je radio slike koje su ljepotom plijenile,ali nije imao slavu svog starijeg brata.Eto,mislim da se razumijemo oko teme sta je ljepota u slikarstvu.
vidim da nije potrebno biti slikar,kao Vi,da bi covjek imao stav prema umjetnosti,a to je da ona mora prikazati ljepotu,onu stvarnu,a ne onu koju vidi autor.Kao pasionirani posjetilac izlozbi,imala sam priliku vidjeti djela naseg proslavljenog slikara,koji godinama zivi i radi u Parizu.Bila sam zbunjena,jer je njegovo vidjenje prirode i svijeta uopce,bilo za mene nepojmljivo. Zanimljivost je u tome da brat tog slikara zivi i stvara ovdje,prekrasne slike.Bila sam u prilici da mu pomognem u obezbedjivanju prostora za izlozbu,a kasnije i posjetim njegov atelje.Taj,nas domaci slikar je radio slike koje su ljepotom plijenile,ali nije imao slavu svog starijeg brata.Eto,mislim da se razumijemo oko teme sta je ljepota u slikarstvu.
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
-
Senka Jaramaz Tosic
- Posts: 27
- Joined: Thu Jan 19, 2012 3:05 am
Dragi moji sugradjani,clanovi Galerije,
radujem se svakoj slicici iz Knina,koji sam napustila prije skoro 50 godina.Vjerujem da nemate vremena pogledati,ali ako nekoga prepoznate na slikama,imenujte ga.Nesto su se svi uspavali,a tuzno je vidjeti slike bez imena ljudi koji su na njima.Ajde malo zivnite,pa nismo valjda zaboravili odakle smo otisli u svijet.Pozdrav svima.
radujem se svakoj slicici iz Knina,koji sam napustila prije skoro 50 godina.Vjerujem da nemate vremena pogledati,ali ako nekoga prepoznate na slikama,imenujte ga.Nesto su se svi uspavali,a tuzno je vidjeti slike bez imena ljudi koji su na njima.Ajde malo zivnite,pa nismo valjda zaboravili odakle smo otisli u svijet.Pozdrav svima.
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Slovo o Misi Popovicu
9.XII 2015.dok su se obrisi Dinare poceli gubiti u hladnoci tog decembarskog
predvecerja, tiho poput sjene krenuo je iza stare trgovine starog Cite Sinobada,
a upaljena vanjska rasvjeta od sjene nije mogla da napravi sjenu.
Sudbinom i brigama natovaren otvorio je vrata napustene garaze i u svojoj
osami i samoci, u malom vazicu upalio je preostali komadic sterike ciji je
plamicak zaigrao po ledenim zidovima stare garaze, pa se najednom i umirio.
Dok je cutke lezao na nekim daskama pri bljedom sjaju mirnog plamicka
sterike, slusao je huk bure u zeljeznoj konstrukciji visokog stanicnog reflektora. Sve je oko njega odisalo vecernjim mirom i hladnocom. Bolno za
njegovu proslost. Ta prokleta njegova sudbina. U hladnoci teske su i uspomene. U zjenici njegovih bezivotnih ociju dogorijevao je plamicak
preostalog dijela sterike. Smrt je jedina muka koja se ne nastavlja.
Zar tako? Zar tako da se zavrsi zivot nako plemenita covjeka, kod kojeg
sudbina vise i nije imala sta da trazi, a samo je u svojoj osami cekao sutrasnje decembarsko jutro. Prokleta ljudska sudbina.
Druze stari, zivoti su nam se rasuli, proslost ostala u rusevinama, zarobljeni dani naseg zajednistva jos u meni came, ali ne umiru
i zivo vracaju sijecanja iz prohujalih vremena, pa i zuljaju dusu.
Plemenitost tvoje duse kao nasljedje od tvojih cestitih roditelja dolazilo je
i od tvoje prosvijecenosti i s vremenom postala sustina tvoje kulture.
Briljantno si stekao visoko akademsko obrazovanje, u svom domu divnu
duhovitost izgradjenog humanog akademskog obrazovanja, tvojih najvisih
vrijednosti. Krasile su te sve one najljepse ljudske vrline koje covjeka cine posebnim. Uvijek si sirio nadu i dostojanstvo, hrabrost i pozrtvovanost.
Znao si cesto citirati Cvajga i njegovo, da je intelektualni napor najveca
covjekova radost. Ode ti zivot kao burom odnesen, dragi druze moj.
Sijecanja koja naviru iz daleke nam proslosti, pocev od DTO, pa preko
studentskih nam dana, ozivljavaju danonocno prohujala nasa vremena, a i
nijesmo stigli da se vidimo, ali jaka proslost cuva jaka sijecanja.
Zbogom ti stari druze moj, pa neka su ti sretne staze tvojoj dusi ka nebeskim visinama. Tamo negdje iza preljepe duge, u beskraju tvojih
voljenih tamnih suma, daleko, daleko od vatre Pakla, inzenjeru Popovicu
Miso-duso mnogih dusa grada Knina.
Napisao: Stevan-Stiv Biserko
predvecerja, tiho poput sjene krenuo je iza stare trgovine starog Cite Sinobada,
a upaljena vanjska rasvjeta od sjene nije mogla da napravi sjenu.
Sudbinom i brigama natovaren otvorio je vrata napustene garaze i u svojoj
osami i samoci, u malom vazicu upalio je preostali komadic sterike ciji je
plamicak zaigrao po ledenim zidovima stare garaze, pa se najednom i umirio.
Dok je cutke lezao na nekim daskama pri bljedom sjaju mirnog plamicka
sterike, slusao je huk bure u zeljeznoj konstrukciji visokog stanicnog reflektora. Sve je oko njega odisalo vecernjim mirom i hladnocom. Bolno za
njegovu proslost. Ta prokleta njegova sudbina. U hladnoci teske su i uspomene. U zjenici njegovih bezivotnih ociju dogorijevao je plamicak
preostalog dijela sterike. Smrt je jedina muka koja se ne nastavlja.
Zar tako? Zar tako da se zavrsi zivot nako plemenita covjeka, kod kojeg
sudbina vise i nije imala sta da trazi, a samo je u svojoj osami cekao sutrasnje decembarsko jutro. Prokleta ljudska sudbina.
Druze stari, zivoti su nam se rasuli, proslost ostala u rusevinama, zarobljeni dani naseg zajednistva jos u meni came, ali ne umiru
i zivo vracaju sijecanja iz prohujalih vremena, pa i zuljaju dusu.
Plemenitost tvoje duse kao nasljedje od tvojih cestitih roditelja dolazilo je
i od tvoje prosvijecenosti i s vremenom postala sustina tvoje kulture.
Briljantno si stekao visoko akademsko obrazovanje, u svom domu divnu
duhovitost izgradjenog humanog akademskog obrazovanja, tvojih najvisih
vrijednosti. Krasile su te sve one najljepse ljudske vrline koje covjeka cine posebnim. Uvijek si sirio nadu i dostojanstvo, hrabrost i pozrtvovanost.
Znao si cesto citirati Cvajga i njegovo, da je intelektualni napor najveca
covjekova radost. Ode ti zivot kao burom odnesen, dragi druze moj.
Sijecanja koja naviru iz daleke nam proslosti, pocev od DTO, pa preko
studentskih nam dana, ozivljavaju danonocno prohujala nasa vremena, a i
nijesmo stigli da se vidimo, ali jaka proslost cuva jaka sijecanja.
Zbogom ti stari druze moj, pa neka su ti sretne staze tvojoj dusi ka nebeskim visinama. Tamo negdje iza preljepe duge, u beskraju tvojih
voljenih tamnih suma, daleko, daleko od vatre Pakla, inzenjeru Popovicu
Miso-duso mnogih dusa grada Knina.
Napisao: Stevan-Stiv Biserko
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
U sjecanje na Milana Trivica
U sjecanje
Jedan nas filozof rece,da ako u covjeku ne sija bilo kakva vrijednost,onda
umire covjek. Dah bure sa Koma i grgoljava Zrmanja iznenada uzese dusu,
na pragu Mokropoljskog proljeca, njegovom ponosu, mjestaninu Milanu
Trivicu. Na pragu proljeca svoje koljevke u kojoj proljeca vise nikad nece
biti kao nekada, jer je Milan bio onaj pravi sjaj svih Mokropoljskih proljeca,
a to nije bio jedini sjaj u nasem Milanu, a i ne vidim onoga ko bi sve one
vrijednosti koje su sijale u nasem Milanu mogao i nabrojiti. Milanu koji je
plijenio svojom dobrotom i cije je srce uvijek bilo otvoreno za svakoga.
Od malena je gaijo ljubav prema prirodi i sportu, u cemu ga je njegova
dosljednost, upornost, znanje i neiscrpna energija ucinili najagilnijim
entuzijastom na razvoju sporta, a narocito biciklizma i lova. Sa biciklom se
je stavio rame uz rame sa velikanima tog sporta u trci oko Jugoslavije.
Duboko je bio ukorijenjen u sva svoja shvatanja i uvijek je sam birao
svoj zivotni put ne dozvoljavajuci da ga drugi vodi i savijesno izvrsavajucu
sve zadatke ispred sebe, a da pri tome nije izgradjivao svoju licnost, te sve
to idealno simbolizuje vrijednosti velikog covjeka sa osmijehom, koji je
svojim zivotom trajno obiljezio razvoj sporta pod tvrdjavvom, ali ostace
zapamcena njegova energija, kao hrabra borca i sportasa prilikom
krstenja naseg asvalta prvenca biciklom od mosta do mosta.Po dobru ce
se pamtiti i sa ponosom ga se sijecati. Pamtice se po iskrenosti,pamtice se
po plemenitosti i vedrini koju je uvijek sirio oko sebe. Svak iza sebe ostavlja svoju
zivotnu pricu, a nas Milan ih je ostavio bezbroj, te bi ih bilo
tesko uvezati u jednu knjigu. Druze stari, ja i nepomisljam da zaboravim i
one zajednicke lovove u kojima su snjegovi Dinare zatrpavali nase
tragove. Tebe i nasa druzenja zaboravicu onog momenta kad cujem
udarac latice od ruze kad pane na zemlju. Derace bure sa tvoga Koma,
grgoljice tvoja Zrmanja, ali pored njih Mokropoljska proljeca vise nikad
nece biti kao nekada, a ti druze stari, ovo novo na svom pragu ne doceka.
Hvala ti za dugogodisnja druzenja i neka te nase misli prate ka rascvjetalim
proljecima Raja, u kojima ce sijati sve tvoje divne i neizrecive vrijednosti,
a vijeruj da nas malo nije koji ti to zelimo.
Napisao: Stevan-Stiv Biserko
Ode jos jedna Kninska legenda,covjek koji je voleci Knin cijeli svoj zivot dao njemu i ljudima Knina.Fotograf,cije slike i dan danas gledamo,biciklista koji je zastupao Knin na mnogim trkama ,covjek koga smo svi volili.
Napisao: Jovan-Repko Urukalo
Jedan nas filozof rece,da ako u covjeku ne sija bilo kakva vrijednost,onda
umire covjek. Dah bure sa Koma i grgoljava Zrmanja iznenada uzese dusu,
na pragu Mokropoljskog proljeca, njegovom ponosu, mjestaninu Milanu
Trivicu. Na pragu proljeca svoje koljevke u kojoj proljeca vise nikad nece
biti kao nekada, jer je Milan bio onaj pravi sjaj svih Mokropoljskih proljeca,
a to nije bio jedini sjaj u nasem Milanu, a i ne vidim onoga ko bi sve one
vrijednosti koje su sijale u nasem Milanu mogao i nabrojiti. Milanu koji je
plijenio svojom dobrotom i cije je srce uvijek bilo otvoreno za svakoga.
Od malena je gaijo ljubav prema prirodi i sportu, u cemu ga je njegova
dosljednost, upornost, znanje i neiscrpna energija ucinili najagilnijim
entuzijastom na razvoju sporta, a narocito biciklizma i lova. Sa biciklom se
je stavio rame uz rame sa velikanima tog sporta u trci oko Jugoslavije.
Duboko je bio ukorijenjen u sva svoja shvatanja i uvijek je sam birao
svoj zivotni put ne dozvoljavajuci da ga drugi vodi i savijesno izvrsavajucu
sve zadatke ispred sebe, a da pri tome nije izgradjivao svoju licnost, te sve
to idealno simbolizuje vrijednosti velikog covjeka sa osmijehom, koji je
svojim zivotom trajno obiljezio razvoj sporta pod tvrdjavvom, ali ostace
zapamcena njegova energija, kao hrabra borca i sportasa prilikom
krstenja naseg asvalta prvenca biciklom od mosta do mosta.Po dobru ce
se pamtiti i sa ponosom ga se sijecati. Pamtice se po iskrenosti,pamtice se
po plemenitosti i vedrini koju je uvijek sirio oko sebe. Svak iza sebe ostavlja svoju
zivotnu pricu, a nas Milan ih je ostavio bezbroj, te bi ih bilo
tesko uvezati u jednu knjigu. Druze stari, ja i nepomisljam da zaboravim i
one zajednicke lovove u kojima su snjegovi Dinare zatrpavali nase
tragove. Tebe i nasa druzenja zaboravicu onog momenta kad cujem
udarac latice od ruze kad pane na zemlju. Derace bure sa tvoga Koma,
grgoljice tvoja Zrmanja, ali pored njih Mokropoljska proljeca vise nikad
nece biti kao nekada, a ti druze stari, ovo novo na svom pragu ne doceka.
Hvala ti za dugogodisnja druzenja i neka te nase misli prate ka rascvjetalim
proljecima Raja, u kojima ce sijati sve tvoje divne i neizrecive vrijednosti,
a vijeruj da nas malo nije koji ti to zelimo.
Napisao: Stevan-Stiv Biserko
Ode jos jedna Kninska legenda,covjek koji je voleci Knin cijeli svoj zivot dao njemu i ljudima Knina.Fotograf,cije slike i dan danas gledamo,biciklista koji je zastupao Knin na mnogim trkama ,covjek koga smo svi volili.
Napisao: Jovan-Repko Urukalo