Evo jedan copy/paste Naninog maila:
Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog (Noam Chomsky), donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.
1. PREUSMJERAVANJE PANJE
Panju javnosti preusmjeravati sa vanih problema na nevane. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmiljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju svijeta.
2. STVARANJE PROBLEMA
Ta metoda se naziva i problem-reagovanje-rjeenje. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagovao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namerom, da javnost lake prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo ruenje socijalne drave.
3. POSTUPNOST PROMJENA
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, na kaičicu, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
4. ODLAGANJE
Jo jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unapred. Ljudi tako ne osete odjednom svu teinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Sem toga i zajednička nada u bolju budućnost olakava njihovo prihvatanje.
5. UPOTREBA DJČIJEG JEZIKA
Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postiemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snanije dejstvo na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.
6. BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, elje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponaanja.
7. NEZNANJE
Siromanijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja niih drutvenih slojeva treba da bude to slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viih i niih slojeva ostao nepremostiv.
8. VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost treba podsticati u prihvatanju prosječnosti. Potrebno je ubijediti ljude da je (in, u modi), poeljno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.
9. STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE
Treba ubijediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usled oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustaće od traenja pravih uzroka svog poloaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10. ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. Sistem, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čoveku i na fizičkom i na psihičkom planu.
PRICAM TI PRICU !
Moderator: Gazda
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
Otvori vec jednom taj svoj padobran i spusti se na majcicu Zemlju,pa
pisi i otrgni od zaborva svoja sijecanja,jer je to potrebno,a dali je za nasu
Galeriju,ili knjigu,samo pisi.Narocito uz pomoc ovih pomagala sakojima je
caskom moguce ispraviti i ubaciti zaboravljeno,a ne kao nekada,kada je-
recimo-Tplstoj 13 puta prepisivao svoj"Rat i mir"dok ga nije izbrusio kako
je zelio.Gete je Fausta pisao 20 godina,Puskin Onjegina 7 godina i td i td.
Hemingvej rece,ako se sijedne pisati,treba da ostane 4oo rijeci na papiru
taj dan i sto se god vise razmislja o recenici,postaje bezvrijedna.
Lako je knjigu napisati samo kad se nadje odgovarajuci naslov i lako je
pocetipisati,ali je bolno odustati.Necitam nista,ali mi vele da se i nezna
po knjizarama cega sve ima-Pupavcevai samo-P I S IIIIII,........
pisi i otrgni od zaborva svoja sijecanja,jer je to potrebno,a dali je za nasu
Galeriju,ili knjigu,samo pisi.Narocito uz pomoc ovih pomagala sakojima je
caskom moguce ispraviti i ubaciti zaboravljeno,a ne kao nekada,kada je-
recimo-Tplstoj 13 puta prepisivao svoj"Rat i mir"dok ga nije izbrusio kako
je zelio.Gete je Fausta pisao 20 godina,Puskin Onjegina 7 godina i td i td.
Hemingvej rece,ako se sijedne pisati,treba da ostane 4oo rijeci na papiru
taj dan i sto se god vise razmislja o recenici,postaje bezvrijedna.
Lako je knjigu napisati samo kad se nadje odgovarajuci naslov i lako je
pocetipisati,ali je bolno odustati.Necitam nista,ali mi vele da se i nezna
po knjizarama cega sve ima-Pupavcevai samo-P I S IIIIII,........
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
Pisi Pupavceva i nepovijeravaj se nikome,a da li valja,samo ce ti se reci.
Jedan oce da se saovim proslavi.
Sjaj mijesece preko Bralovaca,pozdravider mi malu kod ovaca.
Mala moja cobanice naljepsa,ja bi tebi na ovciju vareniku dosa.
Etomene preko zemlje Crvene,kad zapijevam ti dodji po mene.
Uzvari bronzim vaarenike od ovacai neplasi se mojih poljubaca.
Ja cu doci ocinjeg mi vida i sijescemo kod onoga zida.
Dok zut mijesec bude po nama svoju svijelost liti
Nas dvo zagrljeni ovciju vareniku ce mo piti.
Neka ovce u toru bleje,slusacemo lavez psa,slavuja i krestanje kreje.
Sijedicemo srecom zagrljeni,ljepoto moja moj grabicu zelenii.
Mijesinu ssira nacimati necu-jer sta ce mo prodavati-odnio ti vrag svu srecu!
Jedan oce da se saovim proslavi.
Sjaj mijesece preko Bralovaca,pozdravider mi malu kod ovaca.
Mala moja cobanice naljepsa,ja bi tebi na ovciju vareniku dosa.
Etomene preko zemlje Crvene,kad zapijevam ti dodji po mene.
Uzvari bronzim vaarenike od ovacai neplasi se mojih poljubaca.
Ja cu doci ocinjeg mi vida i sijescemo kod onoga zida.
Dok zut mijesec bude po nama svoju svijelost liti
Nas dvo zagrljeni ovciju vareniku ce mo piti.
Neka ovce u toru bleje,slusacemo lavez psa,slavuja i krestanje kreje.
Sijedicemo srecom zagrljeni,ljepoto moja moj grabicu zelenii.
Mijesinu ssira nacimati necu-jer sta ce mo prodavati-odnio ti vrag svu srecu!
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Dragine price
Napisao : Drago Kovacevic
Lukavica
Voz za Sarajevo, išao je iz Beograda, sat prije pola noći.
Milana je ispratila Milena i društvo iz škole, Darko, Lepa i Miško sa djevojkama. Pjevali su na rastanku neke tugaljive vojničke pjesme, a glasovi im bili prepukli od popijenog alkohola prethodne noći i dana. Milan nije pio i jedva je čekao da krene i da se sva ta predstava oko odlaska završi. Desetak minuta prije polaska voza stigao je i Bogoljub Kahriman.
- Došao sam na nekoliko dana iz Kanade i u klubu mi rekoše da ideš u vojsku i da si ostavio boks. Zašto?
- Vreme mi je za vojsku, a bez tebe ja teško mogu biti bokser.
- Možeš vjeruj mi. Ima ono što se ne uči, srce, glavu i tvrde pesnice. Hoćešda vidim u Sarajevu da tamo treniraš? Naši u klubu imaju dobre veze i mogu to srediti.
- Nemoj, u vojsci ću razmisliti šta dalje da radim. Hvala ti za sve čemu si me naučio.
- Javi se, ja ću Darku ostaviti adresu.
Zagrliše se i Bogoljub ode. Milana je obradovao njegov dolazak da se oproste.
Za desetak minuta, voz je već izlazio iz Beograda. Dok je grabio kroz noć i daljinu, on je razmišljao o Nataliji. Šta li mu je htjela poručiti onim poljupcem? Šta ona zapravo hoće od njega? Zašto se prema njemu ponaša da čas razumije kako ga voli a čas kako ga mrzi i ne podnosi?
I pored pijanog pjevanja i dreke regruta kojih je bila prepuna sarajevska kompozicija, Milan je uspio zaspati i probudio se u Podlugovima na ulasku u Sarajevo. Već se bilo razdanilo. Izašao je iz voza razmišljajući šta da radi do odlaska u kasarnu. Pred sarajevskom stanicom je ugledao lijepu fontanu i prvo što je uradio, otišao je da se umije. Iz nevelike torbe u kojoj je nosio samo najneophodnije stvari, sredstva za higijenu i dokumenta, izvadio je peškir i temeljno obrisao lice. Odmah se osjetio bolje i prvo što mu je palo na pamet bijaše život je lijep. Odlučio je da obiđe grad u kome nikad ranije nije bio, a za koga je čuo mnogo dobroga, pa da onda uvečer uzme taksi i odveze se do nekoliko kilometara udaljene kasarne. Tako ga je savjetovao i rođak koji je nekoliko godina prije upravo tu služio vojsku.
Dan je bio lijep.Nebo nad Sarajevom ličilo je na svijetli svilajski kamen, išaran tek po negdje nekom tamnom mrljom gradskih isparenja i fabričkog dima.
Hodao je ka Baščaršiji, uzvodno uz Miljacku ispresjecanu mostovima. Gradska Vijećnica mu je privukla pogled skladom i zlaćanim odbljeskom.
Kad se našao pred katedralom njeni zvonici su mu vukli pogled u visinu. Odatle bliza Begova džamija, izgledom i svojom kupolom natjera ga da zastane i uđe u džamijsko dvorište puno golubova, ali ne dalje od šedrvana sa koga je žuborila voda. Hodajući tog lijepog dana zrele jeseni bučnom Ferhadijom punom mladosti ka Baščaršiji, zaključio je da nema puno takvih gradova, tako lijepih i sa tako lijepim djevojkama.
Ipak nije čekao noć da ode u kasarnu. Poslije šetnje je ručao na Baščaršiji, a onda taksijem otišao u kasarnu. Na kapiji velike kasarne čekao ga je jedan drugi svijet. Već je tu počelo legitimisanje, preuzimali ga dežurni i konačno je stigao u prostoriju za prijem regruta.
Crnomanjast, mlad vodnik ga je dočekao za stolom držeći u ruci karton. Pitao ga je za lične podatke mada je na kartonu sve pisalo.
- Odakle si, pitao je vodnik.
- Iz Beograda, odgovorio je Milan.
- E, vas najviše volim, rekao je nadmeno.
Milan ga je upitno pogledao.
- Šta me gledaš? U danima koji predstoje, pobrinuću se da ribaš svakoga dana, baš zato što si iz Beograda.
- A, odakle ste vi, bojažljivo upita Milan.
- Iz Despotovca, ali to nije važno, reče vodnik.
- Pa za što mi onda pretite?
- Ne pretim, ali ti odmah stavljam do znanja da ne volim Beograđane jer ste mangupi i ne slušate, svi redom. A kod Tome to ne prolazi, jel jasno.
- Jasno, reče zbunjeno Milan.
Toga dana Milan je zadužio i obukao uniform, bio ošišan do glave, a nakon kupanja su ga u kupatilu zaprašili nekim čudnim praškom, ružnoga mirisa, koji mu je ličio na prašak protiv buva kojim je njegova baba, davno, po nekad znala posipati biljce, s proljeća.Dobio je i nekoliko vakcina pa kad je došao u spavaonu gdje je morao gomilu vojne odjeće složiti u relativno malu metalnu kasetu, nije se osjećao bašdobro. Srećom, naišao je na desetara, bašiz Batajnice koji ga je prepoznao,išao je u školu godinu prije njega i zvao se Mišo Babić. Pomogao mu je i pokazao mu je kako se to radi.
- Sad ćemo biti zajedno i ja ću ti pomoći, rekao mu je, odlazeći kod drugog regruta da i njemu pomogne.
- Hvala ti, reče Milan.
- Sačekaj da ovo uradim pa da te vodim u menzu na večeru. Ovdje sve mora po planu. Navićićešse ti brzo, nisi džaba sportista.
Taj prvi dan, Milan je legao mrtav umoran. Ujutru, prije svanuća, čuo je kako se neko dere Ustaj vojsko. Svjetlo u spavaoni je bilo upaljeno i on na vratima vidje vodnika Tomu, onoga to mu je jučer kazao da ne voli Beograđane. Vojnici su poskakali iz kreveta, no njemu dođe da ba ne poslua odmah. Ostade u krevetu. Vodnik je sa vrata preletio očima preko spavaone da vidi jesu li svi ustali.Ustremi se ka njegovu krevetu, stie tamo, dograbi ćebe i zbaci ga sa Milana.
- A, ti si Beograđanine. to ti ne ustaje, pravi se mangup, aa?
- Nisam znao da treba tako odmah, reče toboe naivno Milan.
- Odmah nego kako, naučiću ja tebe pameti. Ajde, na noge, dreknu Toma sevajući očima.
Milan skoči. Iako nije podnosio dreku bio je zadovoljan sobom to je iznervirao tog neugodnog vodnika.
Kad je vodnik izaao, priao mu je desetar Mićo Babić i prijateljski se smjeeći rekao.
- Pazi, ovaj je neugodan. Imaće sa njim problema jer je sadista i ne voli Beograđane.
- To mi je jučer odmah rekao. A zato ne voli?
- Zato to su ga ranije neki zezali, i on uobrazio da su svi Beograđani mangupi, da se izvalče i da imaju veze kod viih oficira. Čudan tip. Teraćete sigurno često da riba WC i da poarči. Čuo sam da je nekog momka iz Zemuna prije mog dolaska istukao kad su ostali sami, ali se to zatakalo.
- Mene bi teko istukao, nasmija se Milan.
- Znam, ali moe imati neugodnosti, to sam htio da ti kaem.
- Hvala ti.
Vodnik Toma je zaista narednih dana uvjek pronalazio za Milana neke vanredne obaveze, vraćao ga sa smotre da ponovo čisti čizme, da se ponovo obrije iako se tek počeo brijati i radio mu razne sitne smicalice uz dreku i bučne predstave pred drugim vojnicima. Morao je svako jutro da očisti WC, a samo ga je pravilo slube zatitilo da ne poarči svaku noć, ali je poarčio svaku drugu.
Jednoga dana, negdje pred zimu i prvi snijeg, stigao je glas da u posjetu kasarni dolazi vrhovni komandant drug Tito. Svi oficiri u toj velikoj kasarni su se uznemirili, jer je, iako uredna i čista, kasarna za vrijeme te posjete morala blistati. Trajale su pripreme nedjelju dana i Milan je svaki dan ogromni vojnički toalet na spratu svoje spavaonice morao očistiti tako da se vodnik Toma moe na podu ogledati. Na sam dan Titove posjete, on odluči da napakosti vodniku. Predvidio je vreme kad će ovaj doći u kontrolu i na samom ulazu nije očistio nita. Kad ga je, na inače praznom spratu, čuo da se penje uza stepenice, dohvatio je krpu i četku i pravio se da radi. Toma je po navici dotrčao do ulaza i vidjevi neočićeno, počeo luđačku dernjavu.
- ta je to propalico, na ta to liči? Ja ću tebe na vojni sud.
Milan mu je, ne okrećući se dobacio tiho.
- Ne deri se majmune.
Tad je Toma izgubio svaku kontrolu i desnom nogom svom snagom po nogama udario arca. Ovaj je to instiktivno osjetio, zauzeo čvrst stav i nije se sruio, ali ga je zaboljelo.
- Za ovo će na vojni sud vodniče, prosikta Milan kroz zube, jo uvjek se ne okrećući i dreći četku za ribanje u rukama.
- Kakav vojni sud, pa ko je vidio da sam te udario. Oće opet, reče Toma nekim potmulim glasom.
Milan se tada okreku, pusti četku iz ruku, i zabode mu takav aperkat u pleksus da se ovaj samo previo unapred, kao da je pukao u pojasu. Dohvatio ga je da ne padne, malo pridignuo i nasmija mu se u lice. Toma je ostao bez vazduha, i zijevao kao riba na suvom, kolutajući očima. Kad je doao do vazduha, Milan ga pusti i podrugljivo mu reče:
- Ni ovo niko nije video vodniče, a sad se gubi da zavrim posao.
Do kraja vojnog roka ga Toma nikad vie nije dirao. Siledije očito razumiju najbolje jezik sile. Naao je nove rtve i na njima hranio svoj sadizam.
Lukavica
Voz za Sarajevo, išao je iz Beograda, sat prije pola noći.
Milana je ispratila Milena i društvo iz škole, Darko, Lepa i Miško sa djevojkama. Pjevali su na rastanku neke tugaljive vojničke pjesme, a glasovi im bili prepukli od popijenog alkohola prethodne noći i dana. Milan nije pio i jedva je čekao da krene i da se sva ta predstava oko odlaska završi. Desetak minuta prije polaska voza stigao je i Bogoljub Kahriman.
- Došao sam na nekoliko dana iz Kanade i u klubu mi rekoše da ideš u vojsku i da si ostavio boks. Zašto?
- Vreme mi je za vojsku, a bez tebe ja teško mogu biti bokser.
- Možeš vjeruj mi. Ima ono što se ne uči, srce, glavu i tvrde pesnice. Hoćešda vidim u Sarajevu da tamo treniraš? Naši u klubu imaju dobre veze i mogu to srediti.
- Nemoj, u vojsci ću razmisliti šta dalje da radim. Hvala ti za sve čemu si me naučio.
- Javi se, ja ću Darku ostaviti adresu.
Zagrliše se i Bogoljub ode. Milana je obradovao njegov dolazak da se oproste.
Za desetak minuta, voz je već izlazio iz Beograda. Dok je grabio kroz noć i daljinu, on je razmišljao o Nataliji. Šta li mu je htjela poručiti onim poljupcem? Šta ona zapravo hoće od njega? Zašto se prema njemu ponaša da čas razumije kako ga voli a čas kako ga mrzi i ne podnosi?
I pored pijanog pjevanja i dreke regruta kojih je bila prepuna sarajevska kompozicija, Milan je uspio zaspati i probudio se u Podlugovima na ulasku u Sarajevo. Već se bilo razdanilo. Izašao je iz voza razmišljajući šta da radi do odlaska u kasarnu. Pred sarajevskom stanicom je ugledao lijepu fontanu i prvo što je uradio, otišao je da se umije. Iz nevelike torbe u kojoj je nosio samo najneophodnije stvari, sredstva za higijenu i dokumenta, izvadio je peškir i temeljno obrisao lice. Odmah se osjetio bolje i prvo što mu je palo na pamet bijaše život je lijep. Odlučio je da obiđe grad u kome nikad ranije nije bio, a za koga je čuo mnogo dobroga, pa da onda uvečer uzme taksi i odveze se do nekoliko kilometara udaljene kasarne. Tako ga je savjetovao i rođak koji je nekoliko godina prije upravo tu služio vojsku.
Dan je bio lijep.Nebo nad Sarajevom ličilo je na svijetli svilajski kamen, išaran tek po negdje nekom tamnom mrljom gradskih isparenja i fabričkog dima.
Hodao je ka Baščaršiji, uzvodno uz Miljacku ispresjecanu mostovima. Gradska Vijećnica mu je privukla pogled skladom i zlaćanim odbljeskom.
Kad se našao pred katedralom njeni zvonici su mu vukli pogled u visinu. Odatle bliza Begova džamija, izgledom i svojom kupolom natjera ga da zastane i uđe u džamijsko dvorište puno golubova, ali ne dalje od šedrvana sa koga je žuborila voda. Hodajući tog lijepog dana zrele jeseni bučnom Ferhadijom punom mladosti ka Baščaršiji, zaključio je da nema puno takvih gradova, tako lijepih i sa tako lijepim djevojkama.
Ipak nije čekao noć da ode u kasarnu. Poslije šetnje je ručao na Baščaršiji, a onda taksijem otišao u kasarnu. Na kapiji velike kasarne čekao ga je jedan drugi svijet. Već je tu počelo legitimisanje, preuzimali ga dežurni i konačno je stigao u prostoriju za prijem regruta.
Crnomanjast, mlad vodnik ga je dočekao za stolom držeći u ruci karton. Pitao ga je za lične podatke mada je na kartonu sve pisalo.
- Odakle si, pitao je vodnik.
- Iz Beograda, odgovorio je Milan.
- E, vas najviše volim, rekao je nadmeno.
Milan ga je upitno pogledao.
- Šta me gledaš? U danima koji predstoje, pobrinuću se da ribaš svakoga dana, baš zato što si iz Beograda.
- A, odakle ste vi, bojažljivo upita Milan.
- Iz Despotovca, ali to nije važno, reče vodnik.
- Pa za što mi onda pretite?
- Ne pretim, ali ti odmah stavljam do znanja da ne volim Beograđane jer ste mangupi i ne slušate, svi redom. A kod Tome to ne prolazi, jel jasno.
- Jasno, reče zbunjeno Milan.
Toga dana Milan je zadužio i obukao uniform, bio ošišan do glave, a nakon kupanja su ga u kupatilu zaprašili nekim čudnim praškom, ružnoga mirisa, koji mu je ličio na prašak protiv buva kojim je njegova baba, davno, po nekad znala posipati biljce, s proljeća.Dobio je i nekoliko vakcina pa kad je došao u spavaonu gdje je morao gomilu vojne odjeće složiti u relativno malu metalnu kasetu, nije se osjećao bašdobro. Srećom, naišao je na desetara, bašiz Batajnice koji ga je prepoznao,išao je u školu godinu prije njega i zvao se Mišo Babić. Pomogao mu je i pokazao mu je kako se to radi.
- Sad ćemo biti zajedno i ja ću ti pomoći, rekao mu je, odlazeći kod drugog regruta da i njemu pomogne.
- Hvala ti, reče Milan.
- Sačekaj da ovo uradim pa da te vodim u menzu na večeru. Ovdje sve mora po planu. Navićićešse ti brzo, nisi džaba sportista.
Taj prvi dan, Milan je legao mrtav umoran. Ujutru, prije svanuća, čuo je kako se neko dere Ustaj vojsko. Svjetlo u spavaoni je bilo upaljeno i on na vratima vidje vodnika Tomu, onoga to mu je jučer kazao da ne voli Beograđane. Vojnici su poskakali iz kreveta, no njemu dođe da ba ne poslua odmah. Ostade u krevetu. Vodnik je sa vrata preletio očima preko spavaone da vidi jesu li svi ustali.Ustremi se ka njegovu krevetu, stie tamo, dograbi ćebe i zbaci ga sa Milana.
- A, ti si Beograđanine. to ti ne ustaje, pravi se mangup, aa?
- Nisam znao da treba tako odmah, reče toboe naivno Milan.
- Odmah nego kako, naučiću ja tebe pameti. Ajde, na noge, dreknu Toma sevajući očima.
Milan skoči. Iako nije podnosio dreku bio je zadovoljan sobom to je iznervirao tog neugodnog vodnika.
Kad je vodnik izaao, priao mu je desetar Mićo Babić i prijateljski se smjeeći rekao.
- Pazi, ovaj je neugodan. Imaće sa njim problema jer je sadista i ne voli Beograđane.
- To mi je jučer odmah rekao. A zato ne voli?
- Zato to su ga ranije neki zezali, i on uobrazio da su svi Beograđani mangupi, da se izvalče i da imaju veze kod viih oficira. Čudan tip. Teraćete sigurno često da riba WC i da poarči. Čuo sam da je nekog momka iz Zemuna prije mog dolaska istukao kad su ostali sami, ali se to zatakalo.
- Mene bi teko istukao, nasmija se Milan.
- Znam, ali moe imati neugodnosti, to sam htio da ti kaem.
- Hvala ti.
Vodnik Toma je zaista narednih dana uvjek pronalazio za Milana neke vanredne obaveze, vraćao ga sa smotre da ponovo čisti čizme, da se ponovo obrije iako se tek počeo brijati i radio mu razne sitne smicalice uz dreku i bučne predstave pred drugim vojnicima. Morao je svako jutro da očisti WC, a samo ga je pravilo slube zatitilo da ne poarči svaku noć, ali je poarčio svaku drugu.
Jednoga dana, negdje pred zimu i prvi snijeg, stigao je glas da u posjetu kasarni dolazi vrhovni komandant drug Tito. Svi oficiri u toj velikoj kasarni su se uznemirili, jer je, iako uredna i čista, kasarna za vrijeme te posjete morala blistati. Trajale su pripreme nedjelju dana i Milan je svaki dan ogromni vojnički toalet na spratu svoje spavaonice morao očistiti tako da se vodnik Toma moe na podu ogledati. Na sam dan Titove posjete, on odluči da napakosti vodniku. Predvidio je vreme kad će ovaj doći u kontrolu i na samom ulazu nije očistio nita. Kad ga je, na inače praznom spratu, čuo da se penje uza stepenice, dohvatio je krpu i četku i pravio se da radi. Toma je po navici dotrčao do ulaza i vidjevi neočićeno, počeo luđačku dernjavu.
- ta je to propalico, na ta to liči? Ja ću tebe na vojni sud.
Milan mu je, ne okrećući se dobacio tiho.
- Ne deri se majmune.
Tad je Toma izgubio svaku kontrolu i desnom nogom svom snagom po nogama udario arca. Ovaj je to instiktivno osjetio, zauzeo čvrst stav i nije se sruio, ali ga je zaboljelo.
- Za ovo će na vojni sud vodniče, prosikta Milan kroz zube, jo uvjek se ne okrećući i dreći četku za ribanje u rukama.
- Kakav vojni sud, pa ko je vidio da sam te udario. Oće opet, reče Toma nekim potmulim glasom.
Milan se tada okreku, pusti četku iz ruku, i zabode mu takav aperkat u pleksus da se ovaj samo previo unapred, kao da je pukao u pojasu. Dohvatio ga je da ne padne, malo pridignuo i nasmija mu se u lice. Toma je ostao bez vazduha, i zijevao kao riba na suvom, kolutajući očima. Kad je doao do vazduha, Milan ga pusti i podrugljivo mu reče:
- Ni ovo niko nije video vodniče, a sad se gubi da zavrim posao.
Do kraja vojnog roka ga Toma nikad vie nije dirao. Siledije očito razumiju najbolje jezik sile. Naao je nove rtve i na njima hranio svoj sadizam.
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
-
branka.pupavac
- Posts: 27
- Joined: Sun Oct 06, 2013 9:27 am
samo bi se nadovezala....
Ne bi ga imenovala Bogom, spoznao pa je boansku istinu, igrao se sa ivotnom silom i crpio znanja iz oceana svih znanja.Stevan-Stiv Biserko wrote:1856.godine rodio se je jedini vidjeni bog,sa imenom Nikola Tesla,pa nam
netrebaju ti izmisljeni bogovi,Sve zvijexde u svim galaksijma ce nestati,a
njegova ce sama ostati u tom univerzumu.
Te mogućnosti imamo svi, samo da ih nismo svjesni, opterećeni predrasudama, opranih mozgova od kolskog sistema, porodičnog odgoja, od medija..izgubili smo nit koja nas povezuje međusobno i sa univerzumom.
Svi smo mi povezani međusobno, mi smo u svemu i sve je u nama, samo da toga nismo svjesni.
Odvojili smo se od prirode i ivotne sile, od vode, drveća i trave i ivotinja, odvojeni smo i sami od sebe. Predali smo se materijalizmu a traimo mir i sreću.
Vodi nas strah i mrnja a ne ljubav i zahvalnost za sve to smo i za sve to imamo.
Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren.
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
Ima interesnatnih rijci za odgovor,ali Petrov filter isuvise je gust za bilo
kakav moj odgovor,pa cak nesmijedoh zucnuti na tekst o Misi Urosu,
koji je opisan kao pedagog-klovn.Svdija mi se ovo sta navedoste
skolske sisteme kao neke kocnice,ali,........
Religija je za one koji postojeci Svijet neosijecaju kao svoj.
Pozdravljam.
kakav moj odgovor,pa cak nesmijedoh zucnuti na tekst o Misi Urosu,
koji je opisan kao pedagog-klovn.Svdija mi se ovo sta navedoste
skolske sisteme kao neke kocnice,ali,........
Religija je za one koji postojeci Svijet neosijecaju kao svoj.
Pozdravljam.
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
geni i sito
Branka, rekao bi da je sve u genima, tesko da skolstvo, porodica ili mediji mogu utjecati na tu silu koju nose geni.
Slazem se da je materijalni interes nadvladao sve ljudsko u covjeku i malo je onih koji nisu ovisni o njemu. Mozda jednog dana, kad "masi" prekipi, dodje do neke revolucije, tamo za 50 ili 100 godina.
Stiv, malo si "prekrdasio", sto se tice sita i zabrane pisanja.
Slazem se da je materijalni interes nadvladao sve ljudsko u covjeku i malo je onih koji nisu ovisni o njemu. Mozda jednog dana, kad "masi" prekipi, dodje do neke revolucije, tamo za 50 ili 100 godina.
Stiv, malo si "prekrdasio", sto se tice sita i zabrane pisanja.
-
branka.pupavac
- Posts: 27
- Joined: Sun Oct 06, 2013 9:27 am
pitam se pitam
Pa i da na sve utiče genetika, kako da pojasnim činjenicu, da se mi Balkanci prehladimo od propuha a ostali narodi se ne prehlađuju od istoga.
Ili na primjer, zato ja, koja imam svjetlu put, vie ne koristim nikakve kreme za sunčanje niti kada sam u tropskim krajevima a ne izgorim od sunca. A ranije sam, cijelu svoju mladost, svako ljeto ličila na jastoga. Dodue, sad imam "deblju kou".
Jedina stvar je da sam odbacila tvrdnju da nam sunce kodi i da se treba zatititi sa kremama. Shvatila sam da nam sunce donosi zdravlje i jedina stvar, da to bude tako, je da sam u stanju potpune oputenosti, mira u dui i onda nema opeklina.
Mediji su nas "naučili" ili "otkrili istinu" da nam sunce kodi, rak koe i ostale gluposti- "statistika ne lae" i normalno, ponudili su nam rjeenje za osvjeenje, kreme sa zatitnim faktorima ili čitaj između redova- kreme sa cinkovim oksidom.
I tako mi namazani tim kemikalijama veselo skakućemo po plai, zatitili se mi od sunca, nema problema.
Ili jo jedna takva činjenica, za koju nauka nema odgovora: Ako je rak neizlječiva bolest, zato puno ljudi ozdravi uz pomoć alternativne medicine. Oni koji u tome uspiju, kau da su potpuno promijenili način razmiljanja i gledanja na svijet i da im je zato uspjelo. Bez te mentalne promjene ne ide, na alost.
I sad, gdje je tu granica između genetike i mentalnog programiranja, kojem, smo podvreni cijeli na ivot od strane gore navedenih izvora.
Roditelji nas prvi programiraju, a njih su njihovi roditelji i tako dalje.
U ono to nam kau roditelji nikad ne podvoumimo. Za kolski sistem isto vai. Ni zemlja dugo vremena nije bila okrugla i nije vrtila pa su ljudi uzimali tu tvrdnju zdravo za gotovo iako nije bilo dokaza, da je stvarno tako. I prvi koji se usudio misliti drugačije je gorio na lomači.
Nije li i danas isto?
Ili na primjer, zato ja, koja imam svjetlu put, vie ne koristim nikakve kreme za sunčanje niti kada sam u tropskim krajevima a ne izgorim od sunca. A ranije sam, cijelu svoju mladost, svako ljeto ličila na jastoga. Dodue, sad imam "deblju kou".
Jedina stvar je da sam odbacila tvrdnju da nam sunce kodi i da se treba zatititi sa kremama. Shvatila sam da nam sunce donosi zdravlje i jedina stvar, da to bude tako, je da sam u stanju potpune oputenosti, mira u dui i onda nema opeklina.
Mediji su nas "naučili" ili "otkrili istinu" da nam sunce kodi, rak koe i ostale gluposti- "statistika ne lae" i normalno, ponudili su nam rjeenje za osvjeenje, kreme sa zatitnim faktorima ili čitaj između redova- kreme sa cinkovim oksidom.
I tako mi namazani tim kemikalijama veselo skakućemo po plai, zatitili se mi od sunca, nema problema.
Ili jo jedna takva činjenica, za koju nauka nema odgovora: Ako je rak neizlječiva bolest, zato puno ljudi ozdravi uz pomoć alternativne medicine. Oni koji u tome uspiju, kau da su potpuno promijenili način razmiljanja i gledanja na svijet i da im je zato uspjelo. Bez te mentalne promjene ne ide, na alost.
I sad, gdje je tu granica između genetike i mentalnog programiranja, kojem, smo podvreni cijeli na ivot od strane gore navedenih izvora.
Roditelji nas prvi programiraju, a njih su njihovi roditelji i tako dalje.
U ono to nam kau roditelji nikad ne podvoumimo. Za kolski sistem isto vai. Ni zemlja dugo vremena nije bila okrugla i nije vrtila pa su ljudi uzimali tu tvrdnju zdravo za gotovo iako nije bilo dokaza, da je stvarno tako. I prvi koji se usudio misliti drugačije je gorio na lomači.
Nije li i danas isto?
Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren.
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Pripovijest iz naroda
Pripovijesti iz naroda
Dobretina luka ili 63 groba
od P. Mirkovica
Prije 300 godina nekakav Nikola Dobreta iz Dalmacije naseli se sa svojom porodicom na Grahovo u Bosni ne daleko od Lijevna i tu je kao iz neba pao. Grahovo tada bijase kao pustinja obrasla sumom i zasuta kamenom. Dobreta raskrci u sumi na jednom brezuljku kuciste ispod koga je izviralo vrelo bistro kao kristal a studeno kao led i na tom mjestu podigne kucu. Sad malo po malo krcio je i radio kao mrav. Kroz nekolike godine u toj pustinji i krsu, u toj prasumi, ukazase se rodne njive, cvjetne livade i pasnjaci, a krdovi
stada sirili su se po okolnijem brdima i dolinama. Dom i druge staje virile su iz daleka kroz kitnjaste grane pitomih vocnjaka kao mala varosica. Kuca velika na izbu, pa oko nje vajati, ispred kuce klijeti, zgrade u redovima, nize kuce ambar i kukuruzana, malo nize kosare za konje i goveda. U ravnici dubi velika pojata a pred njom arman-guvno.*
Odmah u prisoju stali su torovi, pritoci i nasloni izverugali se kao sancevi, i to su bile staje za ovce i koze. Na potocicu koji je od vrela hitio unoru, i zuborkao niz drazicu svojim verugavim koritom, dubio je i hucao mlin, kao bumbar u svom sacu
Prvu njivu je Dobreta svojom rukom iskrcio i u plodovita pretvorio, prozove se "Dobrotina luka". Malo po malo i drugi ugledajuci se na Dobretu, nasele se oko njega, i po primjeru njegovu pretvore krs i sumu u plodne njive. Tako se ta okolina pretvori u selo, koje danas broji preko dvjesta kuca.
Kuca Dobretina bijase na glasu da i danas ima uspomena i pripovijedanja o njoj, u njegasvi seljacki poslovi radise se u jedno isto vrijeme, ni jedan nije stajao za drugim, jer se tu bijase namnozila velika zadruga i odzak. Kad vam kazem, iz kuce Dobretine moglo je poci osim drugih radina, samih kosaca po 30, pa onda mozete misliti, koliko ih bijase u kuci. Ta bome ne kao danas u nas po selima, iscrvilo se pa kukavni covjek i zena tamo gjoja zakucilo. A jadna je seljaku kuca i kucistina, ako je samac! - Ako podje kositi? Nema mu ko u mlin, nema kopati, nema orati t. j. petnaest mu poslova stoji a on ukocio se sam kao kamenjak, pa kosi ili ore, a jecam mu opada i tice ga pozobase, ili otkosi gnjiju. A tako mu i drugi poslovi propadaju. U nas vec skoro uplovilo je tako, covjek i zena u kuci, te eto odmah sirotinje. To je najveca zalost i propast nasijem poljodjelcima, to je za njih crv koji im podgriza temeljni korijen. Tesko samcu u tijesnu klancu i u prostranoj kuci . Okanite se ljudi djelidbe i rasipanja, ljubite slogu i zadrugu, sreca ce vas sresti.
Tiha je noc, jos sve mrtvim snom pociva, samo mjesec blijedi kao gumno-arman zalazio je za gorske vrhunce. Danica odskocila, a nebo i ono jos treptijase sa milion sitnih zvijezdica, koje su se prema mjesecini osijevale u bistroj rosi. Kumova slama ili mljecni put zazario se, pa se cini da se je zapuzario. Rujna zora osijecala se i svojim rumenilom zablijestila, - nagovjescivala je lijep dan. I kad bi gledali tu tihu noc, sjajni mjesec, sitne zvijezde i krasnu zoru, nikad ne bi ni umom pomislili, da ce takovi predhodnici donijeti u njedrima svojijem kome zalostan dan. Zora se dijelila i orozi ju prvi docekase i pozdravise. I sitne ptice u lik skocise i u skladu svojuharmonicnu pjesmu otpjevase toj divnoj zori prethodnici bijelog dana. I marljivi radin hoce da im poredi i pozdravlja tu divnu prirodnu sliku. Sve suncanim ishodom ozivi i zagmili a svak se tvorcu zahvaljuje i poce uzivati i blagovati na bogatoj njegovoj, ne znajuci sta koga ceka. Tako jedne krasne noci porani Dobreta i razbudi svoju djecu, djeca poslusna ustase na lagane noge, a seoski cisti zrak i svjezina srca im i duse nabrekivase. Puni veselja i zadovoljstva odose svaki za svojim poslom, kuda ih stari naredi. Stari Dobreta jos sa 30 kucana svojih, brace, sinova, bratica, unuka i t. d. poklepce kose, a pojasu pomamne konje, za pojas zagjenu svijetlo oruzje i pogju kositi na "Dobretinu luku".
Kosci toga dana svi izginu a sa njima i stari Dobreta. Evo kako je to bilo. :
Nikola Dobreta imagjase cerku jedinicu, krasna to djevojka bijase, ne bijase joj para u mjestu. Jedan momak u selu veoma ju je volio a ona njega naprotiv nije voljela ni viditi, niti su pak roditelji njezini zeljeli je dati za istoga. Taj isti mladic pokusavao je vise puta da djevojku otme i odvuce na sramotu, ali to nije mogao uciniti, jer kao sto vam rekoh, djevojka ga nije voljela, pa tu je svrsetak, a drugo, kuca Dobretina bijase na glasu i snagom da je nije tako lako mogao oteti i odvuci.
Jedne veceri dogje taj zaljubljenik sa vise svojih prijatelja, da na silu otme djevojku. Dogju kuci zgrabe je, ali ona zapomaze, na sto skoce kucani Dobretini pa navale na neprijatelja i otmu djevojku. U tom otimanju poginu jedan Dobretin. Ubije ga onaj isti momak. Taj slucaj zapali pozar koji je bilo mucno ugasiti. Ovi uskipe na osvetu, a onaj bojeci se : prvo Dobretine djece, drugo vlasti, odmetne se u hajduke.
Hajdukovao je vise godina, ali da, on ne bijase hajduk, koji ustaje i zasticuje domovinu i narod, vec samo onaj, koji osvetu hoce da ucini kome, i da mirni narod uznemiruje kao i dan-danasnji sto takovih kukavica ima.
On skupi oko sebe takovu cordu, takovu vrstu ljudi kao i on sto je, te su plijenili i uznemiravali mirne radine, a najvise gledali su da se osvete Dobreti i djeci Dobretinoj, pak su vise puta napadali, ali su ih Dobretina djeca odvazno docekivala i svaku navalu junacki odbila.
Dobreta otidje na Dobretinu luku kositi, te u jednom prikrajku ne pomisljajuci na zlo o jednom hrastu objese pusat i drugu prtljagu, pa zagju kositi. Kosbasa prvi poce osijecati otkose, pa za njim uredase se koscipo livadi kao zdralovi po vazduhu i valjase otkose kao brvno. Znoj je lijevao sa kosaca, jer ilinska zarina sibala im je uz obraze,. Sunce se malo po malo dizalo u vis i nagovjescivalo podne, ali kosa marljiva radina jos je sibala kroz travu.
Blizu je podne. Uzina se pomolila od kuce pa vec i dogje pod onaj hrast gje je oruzje kosacko. Bas onda, kada kosci zagjose u onu dolinu da iskose onaj mah na jedan put zacu se vriska neka. Oni izlete na brdo ali imadose sto i vidjeti, hajduci dosli, uhvatili djevojku posjekli ju a oruzje uzeli.
Stari Dobreta, kada vidje to, srce mu uskipi i vikne: "Na juris djeco, pa ili se osvetiti i oruzje dobiti, ili izginuti. To je za nas ukor i sramota da nam se oruzje i djevojka otima na nase oci. Ta taj glas i kod mene vako stara drugacije ce po sirokom svijetu trubiti. Ako su oni tako kukavicki uzeli oruzje, ja ga necu kukavicki pustiti." Kosci sa kosama za starim Dobretom jurise na hajduke i nastane sjeca kakovu nije Grahovo ni prije ni poslije zapamtilo. Kosci svi izginu a tako i hajduci, samo kosbasa i arambasa bijahu ostali, te i oni u taj cas jurne jedan drugom kao lavovi i podjele mejdan tako, da oba poginu. Na istom mjestu na "Dobretinoj luci" gdje su se isjekli kosci i hajduci budu i sahranjeni, i to kosci njih trideset u red na jednu stranu, a hajduci u red takodjer njih trideset na drugu stranu. Megju njima naporedu kosbasu i arambasu u zacelju, a vise tih djevojku. To su 63 groba.
Ti grobovi bijahu pecat za propast Dobretine kuce i zadruge, kao sto i narodna poslovica u tima krajevima veli: "Dobretina kuca presta, zadruge nesta." Te uz to pokazuju smjelost i junastvo staroga Dobrete i njegove djece, pokazujuci da je postenje preteznije od svega.
Iza toga bijase propast i rasip kuce Dobretine, ona mladez, udovice sirote ostanu same kao cele bez matice. Bez gospodara ostavsi svaka udovica uzme svoju djecu i povede ih u rodbinu. Udovica starog Dobrete bijase rodom iz K. i odvede jedinka sa sobom u svoje rodno mjesto. Odrani ga, i od njega sama od toga vremena do danas u K. namnozilo se je te porodice preko 50 kuca. Samo danas se ne zovu Dobrete vec M. , Ali dobro znaju staro prezime.
Jos cu ovdje nadovezati narodnu pripovjetku, koju sam od naroda slusao u Grahovu o istom Dobreti, kako se sa vilom ozenio, te ce to upravo biti i karakteristika samom mome pisanju o Dobretinoj luci i 63-ima grobovima.
U starija vremena zivio je jedan covjek na Dobretinoj luci a zvao se Dobreta. On bijase covjek grdna uzrasta, junacan, krjepka i snazna tijela, da mu para u ono vrijeme nije bilo. U svacemu je druge ljude nadmasivao. Bijase strasan lovac. Jednog dana otide Dobreta u lov u planinu, ali nista ne mogne uloviti. On se vrati kucii uz put navrati se tako zvanoj: "Vodenoj pecini" Resenovackoj. Iduci Dobreta pecini, gledao je svojim sokolovim ocima oko sebe ne bi li sto ugledao. Na jedan put ugleda pecinu i pred njom smotri cetiri djevojke, uhvatile se u kolo, pa okrecu kolo naokolo i pjevaju : "Skoci kolo da skocim, skoci kolo na okolo, skoci nogo neces mnogo". - On pogje lakim korakom i pocne bolje motriti: ali da, to ne bijahu djevojke vec vile. Prigje sasvim blizu i ugleda njihove kosulje na travi gje su ih svukle i sjaje se kao sunce. Sad zaleti se kao vuk u janjce te, ugrabi jednu vilinsku kosulju, kad vile vide zalete se kosuljama i one tri zgrabe svoje kosulje i odmah ih nestane. Ona, kojoj je Dobreta ugrabio kosulju ostane kod njega i pocne ga moliti da joj povrati kosulju, ali on pun veselja i slavo dobiti ne dadne joj kosulje. Dobreta pogje kuci a i vila zapristane za njim placuci i jadikujuci. - Dogju kuci. Kod kuce Dobreta se dizao do neba sto je taki lov ulovio. Dobreta nije bio ozenjen, te vjenca vilu za sebe, izrodi s njome devet sinova i devet ceri. Jedan put kad je Dobreta zenio najstarijeg sina, zena njegova vila smolila ga je, da joj da njenu vilinsku kosulju da se proveseli u njoj. Ali Dobreta joj nedadne jer se bojao da mu ne utece. Ona ga je klela. I proklela ga, te su Dobreta i njegovi sinovi svi izginuli u jedan dan, a ona onda dobije svoju vilinsku kosulju i nestane je sa cerima i najmlagjijem sinom. Preseli se iz Uilice u Osjecenicu i sad kazu zivi sa cerima, a sina je pustila, ozenila ga i dala mu da radi.
Dobretina luka ili 63 groba
od P. Mirkovica
Prije 300 godina nekakav Nikola Dobreta iz Dalmacije naseli se sa svojom porodicom na Grahovo u Bosni ne daleko od Lijevna i tu je kao iz neba pao. Grahovo tada bijase kao pustinja obrasla sumom i zasuta kamenom. Dobreta raskrci u sumi na jednom brezuljku kuciste ispod koga je izviralo vrelo bistro kao kristal a studeno kao led i na tom mjestu podigne kucu. Sad malo po malo krcio je i radio kao mrav. Kroz nekolike godine u toj pustinji i krsu, u toj prasumi, ukazase se rodne njive, cvjetne livade i pasnjaci, a krdovi
stada sirili su se po okolnijem brdima i dolinama. Dom i druge staje virile su iz daleka kroz kitnjaste grane pitomih vocnjaka kao mala varosica. Kuca velika na izbu, pa oko nje vajati, ispred kuce klijeti, zgrade u redovima, nize kuce ambar i kukuruzana, malo nize kosare za konje i goveda. U ravnici dubi velika pojata a pred njom arman-guvno.*
Odmah u prisoju stali su torovi, pritoci i nasloni izverugali se kao sancevi, i to su bile staje za ovce i koze. Na potocicu koji je od vrela hitio unoru, i zuborkao niz drazicu svojim verugavim koritom, dubio je i hucao mlin, kao bumbar u svom sacu
Prvu njivu je Dobreta svojom rukom iskrcio i u plodovita pretvorio, prozove se "Dobrotina luka". Malo po malo i drugi ugledajuci se na Dobretu, nasele se oko njega, i po primjeru njegovu pretvore krs i sumu u plodne njive. Tako se ta okolina pretvori u selo, koje danas broji preko dvjesta kuca.
Kuca Dobretina bijase na glasu da i danas ima uspomena i pripovijedanja o njoj, u njegasvi seljacki poslovi radise se u jedno isto vrijeme, ni jedan nije stajao za drugim, jer se tu bijase namnozila velika zadruga i odzak. Kad vam kazem, iz kuce Dobretine moglo je poci osim drugih radina, samih kosaca po 30, pa onda mozete misliti, koliko ih bijase u kuci. Ta bome ne kao danas u nas po selima, iscrvilo se pa kukavni covjek i zena tamo gjoja zakucilo. A jadna je seljaku kuca i kucistina, ako je samac! - Ako podje kositi? Nema mu ko u mlin, nema kopati, nema orati t. j. petnaest mu poslova stoji a on ukocio se sam kao kamenjak, pa kosi ili ore, a jecam mu opada i tice ga pozobase, ili otkosi gnjiju. A tako mu i drugi poslovi propadaju. U nas vec skoro uplovilo je tako, covjek i zena u kuci, te eto odmah sirotinje. To je najveca zalost i propast nasijem poljodjelcima, to je za njih crv koji im podgriza temeljni korijen. Tesko samcu u tijesnu klancu i u prostranoj kuci . Okanite se ljudi djelidbe i rasipanja, ljubite slogu i zadrugu, sreca ce vas sresti.
Tiha je noc, jos sve mrtvim snom pociva, samo mjesec blijedi kao gumno-arman zalazio je za gorske vrhunce. Danica odskocila, a nebo i ono jos treptijase sa milion sitnih zvijezdica, koje su se prema mjesecini osijevale u bistroj rosi. Kumova slama ili mljecni put zazario se, pa se cini da se je zapuzario. Rujna zora osijecala se i svojim rumenilom zablijestila, - nagovjescivala je lijep dan. I kad bi gledali tu tihu noc, sjajni mjesec, sitne zvijezde i krasnu zoru, nikad ne bi ni umom pomislili, da ce takovi predhodnici donijeti u njedrima svojijem kome zalostan dan. Zora se dijelila i orozi ju prvi docekase i pozdravise. I sitne ptice u lik skocise i u skladu svojuharmonicnu pjesmu otpjevase toj divnoj zori prethodnici bijelog dana. I marljivi radin hoce da im poredi i pozdravlja tu divnu prirodnu sliku. Sve suncanim ishodom ozivi i zagmili a svak se tvorcu zahvaljuje i poce uzivati i blagovati na bogatoj njegovoj, ne znajuci sta koga ceka. Tako jedne krasne noci porani Dobreta i razbudi svoju djecu, djeca poslusna ustase na lagane noge, a seoski cisti zrak i svjezina srca im i duse nabrekivase. Puni veselja i zadovoljstva odose svaki za svojim poslom, kuda ih stari naredi. Stari Dobreta jos sa 30 kucana svojih, brace, sinova, bratica, unuka i t. d. poklepce kose, a pojasu pomamne konje, za pojas zagjenu svijetlo oruzje i pogju kositi na "Dobretinu luku".
Kosci toga dana svi izginu a sa njima i stari Dobreta. Evo kako je to bilo. :
Nikola Dobreta imagjase cerku jedinicu, krasna to djevojka bijase, ne bijase joj para u mjestu. Jedan momak u selu veoma ju je volio a ona njega naprotiv nije voljela ni viditi, niti su pak roditelji njezini zeljeli je dati za istoga. Taj isti mladic pokusavao je vise puta da djevojku otme i odvuce na sramotu, ali to nije mogao uciniti, jer kao sto vam rekoh, djevojka ga nije voljela, pa tu je svrsetak, a drugo, kuca Dobretina bijase na glasu i snagom da je nije tako lako mogao oteti i odvuci.
Jedne veceri dogje taj zaljubljenik sa vise svojih prijatelja, da na silu otme djevojku. Dogju kuci zgrabe je, ali ona zapomaze, na sto skoce kucani Dobretini pa navale na neprijatelja i otmu djevojku. U tom otimanju poginu jedan Dobretin. Ubije ga onaj isti momak. Taj slucaj zapali pozar koji je bilo mucno ugasiti. Ovi uskipe na osvetu, a onaj bojeci se : prvo Dobretine djece, drugo vlasti, odmetne se u hajduke.
Hajdukovao je vise godina, ali da, on ne bijase hajduk, koji ustaje i zasticuje domovinu i narod, vec samo onaj, koji osvetu hoce da ucini kome, i da mirni narod uznemiruje kao i dan-danasnji sto takovih kukavica ima.
On skupi oko sebe takovu cordu, takovu vrstu ljudi kao i on sto je, te su plijenili i uznemiravali mirne radine, a najvise gledali su da se osvete Dobreti i djeci Dobretinoj, pak su vise puta napadali, ali su ih Dobretina djeca odvazno docekivala i svaku navalu junacki odbila.
Dobreta otidje na Dobretinu luku kositi, te u jednom prikrajku ne pomisljajuci na zlo o jednom hrastu objese pusat i drugu prtljagu, pa zagju kositi. Kosbasa prvi poce osijecati otkose, pa za njim uredase se koscipo livadi kao zdralovi po vazduhu i valjase otkose kao brvno. Znoj je lijevao sa kosaca, jer ilinska zarina sibala im je uz obraze,. Sunce se malo po malo dizalo u vis i nagovjescivalo podne, ali kosa marljiva radina jos je sibala kroz travu.
Blizu je podne. Uzina se pomolila od kuce pa vec i dogje pod onaj hrast gje je oruzje kosacko. Bas onda, kada kosci zagjose u onu dolinu da iskose onaj mah na jedan put zacu se vriska neka. Oni izlete na brdo ali imadose sto i vidjeti, hajduci dosli, uhvatili djevojku posjekli ju a oruzje uzeli.
Stari Dobreta, kada vidje to, srce mu uskipi i vikne: "Na juris djeco, pa ili se osvetiti i oruzje dobiti, ili izginuti. To je za nas ukor i sramota da nam se oruzje i djevojka otima na nase oci. Ta taj glas i kod mene vako stara drugacije ce po sirokom svijetu trubiti. Ako su oni tako kukavicki uzeli oruzje, ja ga necu kukavicki pustiti." Kosci sa kosama za starim Dobretom jurise na hajduke i nastane sjeca kakovu nije Grahovo ni prije ni poslije zapamtilo. Kosci svi izginu a tako i hajduci, samo kosbasa i arambasa bijahu ostali, te i oni u taj cas jurne jedan drugom kao lavovi i podjele mejdan tako, da oba poginu. Na istom mjestu na "Dobretinoj luci" gdje su se isjekli kosci i hajduci budu i sahranjeni, i to kosci njih trideset u red na jednu stranu, a hajduci u red takodjer njih trideset na drugu stranu. Megju njima naporedu kosbasu i arambasu u zacelju, a vise tih djevojku. To su 63 groba.
Ti grobovi bijahu pecat za propast Dobretine kuce i zadruge, kao sto i narodna poslovica u tima krajevima veli: "Dobretina kuca presta, zadruge nesta." Te uz to pokazuju smjelost i junastvo staroga Dobrete i njegove djece, pokazujuci da je postenje preteznije od svega.
Iza toga bijase propast i rasip kuce Dobretine, ona mladez, udovice sirote ostanu same kao cele bez matice. Bez gospodara ostavsi svaka udovica uzme svoju djecu i povede ih u rodbinu. Udovica starog Dobrete bijase rodom iz K. i odvede jedinka sa sobom u svoje rodno mjesto. Odrani ga, i od njega sama od toga vremena do danas u K. namnozilo se je te porodice preko 50 kuca. Samo danas se ne zovu Dobrete vec M. , Ali dobro znaju staro prezime.
Jos cu ovdje nadovezati narodnu pripovjetku, koju sam od naroda slusao u Grahovu o istom Dobreti, kako se sa vilom ozenio, te ce to upravo biti i karakteristika samom mome pisanju o Dobretinoj luci i 63-ima grobovima.
U starija vremena zivio je jedan covjek na Dobretinoj luci a zvao se Dobreta. On bijase covjek grdna uzrasta, junacan, krjepka i snazna tijela, da mu para u ono vrijeme nije bilo. U svacemu je druge ljude nadmasivao. Bijase strasan lovac. Jednog dana otide Dobreta u lov u planinu, ali nista ne mogne uloviti. On se vrati kucii uz put navrati se tako zvanoj: "Vodenoj pecini" Resenovackoj. Iduci Dobreta pecini, gledao je svojim sokolovim ocima oko sebe ne bi li sto ugledao. Na jedan put ugleda pecinu i pred njom smotri cetiri djevojke, uhvatile se u kolo, pa okrecu kolo naokolo i pjevaju : "Skoci kolo da skocim, skoci kolo na okolo, skoci nogo neces mnogo". - On pogje lakim korakom i pocne bolje motriti: ali da, to ne bijahu djevojke vec vile. Prigje sasvim blizu i ugleda njihove kosulje na travi gje su ih svukle i sjaje se kao sunce. Sad zaleti se kao vuk u janjce te, ugrabi jednu vilinsku kosulju, kad vile vide zalete se kosuljama i one tri zgrabe svoje kosulje i odmah ih nestane. Ona, kojoj je Dobreta ugrabio kosulju ostane kod njega i pocne ga moliti da joj povrati kosulju, ali on pun veselja i slavo dobiti ne dadne joj kosulje. Dobreta pogje kuci a i vila zapristane za njim placuci i jadikujuci. - Dogju kuci. Kod kuce Dobreta se dizao do neba sto je taki lov ulovio. Dobreta nije bio ozenjen, te vjenca vilu za sebe, izrodi s njome devet sinova i devet ceri. Jedan put kad je Dobreta zenio najstarijeg sina, zena njegova vila smolila ga je, da joj da njenu vilinsku kosulju da se proveseli u njoj. Ali Dobreta joj nedadne jer se bojao da mu ne utece. Ona ga je klela. I proklela ga, te su Dobreta i njegovi sinovi svi izginuli u jedan dan, a ona onda dobije svoju vilinsku kosulju i nestane je sa cerima i najmlagjijem sinom. Preseli se iz Uilice u Osjecenicu i sad kazu zivi sa cerima, a sina je pustila, ozenila ga i dala mu da radi.
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Sat Apr 11, 2015 1:04 pm, edited 3 times in total.
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Putovanja
Igor Ozegovic (Goranov i Sandrin) mi je dozvolio da vam pokazem kratki film o njegovom putovanju po Americi. Na motoru "Triumph Scrambler 900" proputovao je : Texas, New Mexico, Colorado, Utah, Arizonu, Nevadu, Californiu, Kansas, Oklahomu, sve skupa oko 5000 milja. Igoru cestitam i zelim jos puno ovakvih i slicnih avantura, svaka cast.
Link za film mozete naci na stranici : www.liveleak.com naziv filma je: 2014 Motorcycle Trip Westward .
Link za film mozete naci na stranici : www.liveleak.com naziv filma je: 2014 Motorcycle Trip Westward .
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am