Ozivljavanje grada
Moderator: Gazda
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Oivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 15
KOD PEE
Za dugo vremena bilo je jedno mjesto u gradu, koje se razlikovalo od svih drugih njemu sličnih. Postepeno, reklo bi se, ono je sticalo nad njima i preimućstvo. To preimućstvo poticalo je prije svega od njegova poloaja u gradu, ireg ambijenta kojega je ono bilo dio a posebice i ponajvie moda, od aure koja je o tomu mjestu bila stvorena i ostala lebdjeti nad njim. Tako, čim bi se spomenulo to ime, odmah je bilo jasno o čemu je tu riječ.
.
Stići do toga mjesta trebalo je krenuti prema glavnom raskrću u gradu, poznatijem medju narodom kao Deaića raskrsnica. Na tom prometnom čvoritu, kao svojevrsni biser u kruni grada, nalazilo se i ono, to mjesto, koje je davalo sasma osoben ig liku i ivotu cijelog grada. Po sebi, ono je bilo samo jedan segment u gradskom mozaiku od kojega je bila sačinjena slika grada. Budući da je to bilo javno mjesto, ono je značajno uticalo i na nijansiranje vidova postojećeg drutvenog ivota u gradu, doprinoseći tako oslikavanju naravi ljudi, ali istovremeno pomaući i u razotkrivanju njihovih navika i običajnosti. Premda svojim izgledom ono nije nudilo pretjerane estetske a ni značenjske doivljaje, ono je ipak magnetski privlačilo mnoge, uključujući tu i mlade, koji su se odnekuda tu biće osjećala zrelijim i vanijim. Bioje to u stvari jedan naročit tip mladih iz grada. To su bili oni sa putenim kosama, u dinsicama, u uskim majama svih boja, tijesno pripijenim uz tijelo i sa raskopčanim kouljama, izvučenin povrh hlača. Jedan od tih mladih, koji su navraćali u Peino dvorite, čineći ga tako naročito raspoznatljivim u gradu, bio je i Mitola. Cijela ta grupa mladihi su sa svojom pojavom davali ne samo tomu mjestu, nego i cijelomom gradu, iznimnu arolikost i ivost, te na taj način obiljeili jedno srećnije doba iz povijesti grada.
Tih godina gostione su bile naročito omiljena mjeta okupljanja u gradu. Za razliku od svih drugih, ova, o kojoj je riječ, bila je smjetena na najljepem mjestu. Ne samo da je bila u posebice ivom prostoru grada, nego je jo u svom izravnom dodiru sa ulicom nudila vanredne pogodnosti neposrednog doticanja ivota ulice grada. Njena lociranost tako nije mogla pruiti vie za posvemani doivljaj grada i sopstvenog bivanja u njemu.
Kako je sa cijelom svojom duinom gostiona bila izloena istoku, imajući na toj strani i jedan veliki prozor, a sa ulaznim vratima okrenutim prema jugu, njena je unutarnjost dobivala preko dana puno prirodne svijetlosti, od koje je stvaran unutar naročit ugođaj topline i bliskosti. Sa druge strane, poloaj toga mjesta nudio je pogledima ono najljepe iz gradslog okolia. Sjedeći uz veliki prozor, posjetilac je mogao prije svega, pogledom obujimiti cijeli hrbat vrha Dinare, koji je dominirao obzorom, ako li ovaj nije bio u oblacima. Taj prizor krasio je sobom svaki opaaj i osjet promatrača sjedeći unutra.
Kada bi posjetilac zastao na ulaznim vratima, putajući svom pogledu punu slobodu, ovaj bi istrog trena spontano kretao u blago sputanje niz cestu, između drvoreda, prema centaru grada, čiji je početak u dnu, sa lijeve strane, označavaala plavičasta fasada zgrade Splitske banke. U tom istom trenu, odmah biva zamjećena, za vedrih dana, neta vie
nego na drugim stranama, pastelna boja neba. Tom blagoću koja je dolazila sa visina, bilo je navjećivano beskrajno more pod njina, koje je u svom odsjaju na nebu, pričalo o svojoj blizini i prostranstvu, budeći time slutnju, gotovo čenju, za daljinama.
Gledano sa istoga mjesta, u pravcu juga, dosta udesno od Dinare, u tom istom nebu, moćno se ugnjezdiila Promina. Sa svojim zaravnjenim vrhom, koji je neodoljivo potsjećao na dobro natučenu beretu, kako su je nekada znali nositi radnici sa mlinice, činila je ona, sa visokim platoom pod njom, snaan kontrapunkt vrhovima Dinare i dalje na jugoistoku, Kozijaka. Bilo je zatim dovoljno pgledati, stojeći pred tim mjestom, samo malo vie ulijevo, gore prema eljezničkom mostu, i pogled, sada vođen krivudavom cestom između blokova stambenih i poslovnih zgrada, zavravao je povie krovova i viekatnica, na travnatim obroncima Pljeevice i Dinare, koja jedna drugoj hitaju u zagrljaj kod egotina vrela. Gledajući jo dalje, u tom istomm pravcu, pogled se gubi uranjajući u modre daljine, zaprečene zatupastim vrhovima bosanskih planina. Ostavi samo jo koji tren tu, ali okrenuvi sada pogled sasma u desno, nenadano osjećaj miline ispunjava insana. Pred očima sve samo zeleno i bujno. Pogled tada prosto trči na zapad, niz cestu, prema mostu na Radljevcu i Bulinoj strani. Sa toga mjesta vodio je najkraći put iz grada u njegovu najbliu okolicu, koja je započinjala, a ujedno i zavravala odmah tu, kod kuća unića, podno Spasa i zadnje strane fortice. Taj pravac je bio najmanje prometan, preko dana i u toku tjedna od svih drugih u gradu, te je čovjek mogao idući na tu stranu mirne due preputati se svom matanju. Na kraju, stojeći na uglu pred ulazom, otvoren je jo jedan vidik promatraču, koji upotpunjava jedinstvenost poloaja toga mjesta. Naime, gledajući u pravcu ulice, koja sa Deića raskrsnice jedina ide odatle navise, cijeli pogled biva ispunjen tvrđavom, istočnom i sjevernom stranom njenih bedema. To je ujedno najobuhvatniji pogled na gorostasa i svjedoka, koji danonoćno bdi nad gradom. Istodobno, dojam blizine tvrđave sa tog mjesta činio ju je jo većom, dok su njeni bedemi izgledali jo moćniji.
ivost na ulici pred gostionom, trajala je neprekidno dobar dio dana, sve tamo negdje do četiri pet popodne. Na momente bila je riječ o pravoj vrevi. Poput auta svih vrsta, koji su pleli na sve strane, tu je uvijek bilo i svakakvog naroda. Prijepodne, tu su se srestali slubenici svih rangova, đaci, domaćice, umirivljenici svih kategorija, boraci, po sili slube rano penzionirana vojna lica, ukorisnici invalidskih mirovina, potonoe, elljezničari, nastavnici, kuriri, posluitelji, oficiri. Mladi muevi, oni tako rekuć starosjedioci, su naročito bivali zapaeni. Trebalo ih je samo viditi nedjeljom izjutra, dok sa mreom ili kakvim zamotuljkom sa spizom u ruci, svjee izbrijani i začeljani, tuda ure i sa naročitom ivoću, prosto sa zanesenoću, koja je prelazila i na njiovo dranje tijela, sa govorom u iframa, priopćavaju jedni drugima razne dogodovtine ili značajno iznose svoje planove za to isto popodne. Nije manjkalo ni namjernika iz okolice. Gledajući sve te prolaznike, sticao se dojam da svi oni tuda ne samo to moraju, nego čak ele to čeće u toku dana proći.
Poneki od njih navraćali su i u gostionu. Onako usput, prilikom prelaenja sa jedne na drugu stranu ulice, ili idući od prodavaone mjeovite robe do prodavaone auto dijelova, neki na putu od mlječnog restorana do mesnice, ili pak od prodavaone Borova do trafike i delikatesne radnje pored nje. Bilo je tu svakako i onih koji su imali posla u fotografskom
atelju, gdje bi podizali svoje slike za osobne karte ili pasoe, ili u ispostavi hidroelektrana. Ponekad bi poneko od putnika za Bukovicu tu prekraćivao vrijeme, ili ulazio da se ugrije, do nailaska autobusa. Ni unutra nije bilo manje ivo, kako od redovitih abonenata, pa preko pasioniranih kartaroa, do onih koji su ulazili samo da popijujednu s nogu u svom dnevnom ritualu.
Gostiju je bilo uvijek, nekad samo po koji a nekad ih je bila i puna kuća. Oni redoviti su, kako to i priliči, imali poseban tretman. Veterani brikule i treeta, te ljubitelji lova i pasa, bili su naročito dobrodoli, od kojih su ovi posljednji najvie vremena provodili u zadnjem dvoritu, pored tenare sa psima i njihovim podmlatkom, prije ili poslije marende. Među redovitim gostima, za čudo, bilo je i očitih poklonika rok-muzike, koji su nalazili tu svoj prostor za ubijanje vremena do početka večernjeg ivota u gradu, kada bi oni odatle odlazili negdje drugdje, a njihova mjesta preuzimali veterani. Naročito zanimljivo i posjećeno to je mjesto bilo u večernjim satima, potkraj tijedna i svakako u veće dravne praznike, u koje su mogli biti ubrojeni Dan eljezničara, Prvi Maj, pa Dan oslobođenja grada i svakako praznik Dana Republike. Tada je gostiona postajala mjesto na kojem se odvijao bujni i sadrajni ivot. Narečeni praznici su sluili kao povod za spontano upriličavanje banketa, koje su pratili pjesma i druge nezaboravne predstave prisutnih.
Jutrom, čim se Sunce pomoli iza grebena Dinare, ono nama' baci unutra svoje prve zrake, arajući senkama od lića i draperija sa prozora pod gostione. Unutar, sve je nekako izgledalo po domaće. Obasjavajući tako rustične stolove i stolice, zavijese i kockaste stoljnjake, sunce je otkrivalo jedan, za Dalmaciju pomalo neuobičajeni ambijent. Naime, sva ta drvenarija, tapeti po zidovima, način na koji je bio uređen ank, sa detaljima okolo njega i po zidovima, sa uredno sloenim policama za piće, stvarali su neodoljivi utisak gostilne pri staroj mami. Pa i sama suvlasnica gostione, koja je osobno, u prepodnevnim satima znala često posluivati svoje goste kavom koju je kuhala, ponaala se vie kao pokrovitelj a manje kao neko od osoblja. Sve to vie osobeno za kafe, a neuobičajeno za gostione, nije ni najmanje smetalo gostima. Dapače, kao da ih je uprav to najvie i privlačilo k tome mjestu.
Unutarnjost gostione bila je podijeljena u dvija dijela. Prvi, neta manji, iamo je ulogu bara i nalazio se između ulaznih vrata i anka. Tu su svoje mjesto za stolom zauzimali oni koji su najčeće pili kavu ili samo jedno piće, i koji su volili odatle gledati vanka ili pročitati tampu. U isto vrijeme to su bili oni koji su kontrolirali ko je ua a ko izaa, a ta je jo bilo vanije od svega, kad je ko ua a naročito kad je izaa iz gostione.U drugom, neta prostranijem dijelu, koji je bio vie uvučen unutra, slueći kao separe, obasjan neta slabijim, diskretnim, svijetlom, bilo je mjesto za igrače karata, poslovne sastanke i sudionike već pomenutih banketa. Njima je takav poloaj te prostorije najvie i odgovarao, jer su uvijek morali biti dobro skoncentrirani na svoje vane poslove koje su tu poduzimali, a bivajući pomalo i zaklonjeni od radoznalih pogleda. Bilo je tu i onih trećih gostiju, koji su najvie volili da stoje oko anka. To su bili oni iz redova profesionalaca, koji su stalno bili u prolazu, ali koji su na koncu ostajajali, mnogo due, a neki i najdue. Oni su uvijek morali imati punu kontrolu nad sopstvenim kretanjem, te im je stoga pridravanje anka najvie pogodovalo toj svrsi.
Sjedeći u kutu, uz prozor gostione kod Pee, bez glasa, oslonjen o pod tapom, sa jednom rukom poloenom pored ruba stola, sa drugom pridravajući svoj tap, dolazio je često on tu da provodi svoje preostalo vrijeme. Povremeno bi isputao guste oblake dima iz velike lule, koji su na tren zaklanjali njegov lik. Zagledan niz praznu ulicu, prebire tako on paljivo po sjećanjima na svoju neobuzdanu mladost, po ostatcima davno minulih nemirnih vremena. Gleda zamiljeno on i sve tee prepoznaje svoj grad koji sada bruji novim ivotom.
rujan/septembar 2010
KOD PEE
Za dugo vremena bilo je jedno mjesto u gradu, koje se razlikovalo od svih drugih njemu sličnih. Postepeno, reklo bi se, ono je sticalo nad njima i preimućstvo. To preimućstvo poticalo je prije svega od njegova poloaja u gradu, ireg ambijenta kojega je ono bilo dio a posebice i ponajvie moda, od aure koja je o tomu mjestu bila stvorena i ostala lebdjeti nad njim. Tako, čim bi se spomenulo to ime, odmah je bilo jasno o čemu je tu riječ.
.
Stići do toga mjesta trebalo je krenuti prema glavnom raskrću u gradu, poznatijem medju narodom kao Deaića raskrsnica. Na tom prometnom čvoritu, kao svojevrsni biser u kruni grada, nalazilo se i ono, to mjesto, koje je davalo sasma osoben ig liku i ivotu cijelog grada. Po sebi, ono je bilo samo jedan segment u gradskom mozaiku od kojega je bila sačinjena slika grada. Budući da je to bilo javno mjesto, ono je značajno uticalo i na nijansiranje vidova postojećeg drutvenog ivota u gradu, doprinoseći tako oslikavanju naravi ljudi, ali istovremeno pomaući i u razotkrivanju njihovih navika i običajnosti. Premda svojim izgledom ono nije nudilo pretjerane estetske a ni značenjske doivljaje, ono je ipak magnetski privlačilo mnoge, uključujući tu i mlade, koji su se odnekuda tu biće osjećala zrelijim i vanijim. Bioje to u stvari jedan naročit tip mladih iz grada. To su bili oni sa putenim kosama, u dinsicama, u uskim majama svih boja, tijesno pripijenim uz tijelo i sa raskopčanim kouljama, izvučenin povrh hlača. Jedan od tih mladih, koji su navraćali u Peino dvorite, čineći ga tako naročito raspoznatljivim u gradu, bio je i Mitola. Cijela ta grupa mladihi su sa svojom pojavom davali ne samo tomu mjestu, nego i cijelomom gradu, iznimnu arolikost i ivost, te na taj način obiljeili jedno srećnije doba iz povijesti grada.
Tih godina gostione su bile naročito omiljena mjeta okupljanja u gradu. Za razliku od svih drugih, ova, o kojoj je riječ, bila je smjetena na najljepem mjestu. Ne samo da je bila u posebice ivom prostoru grada, nego je jo u svom izravnom dodiru sa ulicom nudila vanredne pogodnosti neposrednog doticanja ivota ulice grada. Njena lociranost tako nije mogla pruiti vie za posvemani doivljaj grada i sopstvenog bivanja u njemu.
Kako je sa cijelom svojom duinom gostiona bila izloena istoku, imajući na toj strani i jedan veliki prozor, a sa ulaznim vratima okrenutim prema jugu, njena je unutarnjost dobivala preko dana puno prirodne svijetlosti, od koje je stvaran unutar naročit ugođaj topline i bliskosti. Sa druge strane, poloaj toga mjesta nudio je pogledima ono najljepe iz gradslog okolia. Sjedeći uz veliki prozor, posjetilac je mogao prije svega, pogledom obujimiti cijeli hrbat vrha Dinare, koji je dominirao obzorom, ako li ovaj nije bio u oblacima. Taj prizor krasio je sobom svaki opaaj i osjet promatrača sjedeći unutra.
Kada bi posjetilac zastao na ulaznim vratima, putajući svom pogledu punu slobodu, ovaj bi istrog trena spontano kretao u blago sputanje niz cestu, između drvoreda, prema centaru grada, čiji je početak u dnu, sa lijeve strane, označavaala plavičasta fasada zgrade Splitske banke. U tom istom trenu, odmah biva zamjećena, za vedrih dana, neta vie
nego na drugim stranama, pastelna boja neba. Tom blagoću koja je dolazila sa visina, bilo je navjećivano beskrajno more pod njina, koje je u svom odsjaju na nebu, pričalo o svojoj blizini i prostranstvu, budeći time slutnju, gotovo čenju, za daljinama.
Gledano sa istoga mjesta, u pravcu juga, dosta udesno od Dinare, u tom istom nebu, moćno se ugnjezdiila Promina. Sa svojim zaravnjenim vrhom, koji je neodoljivo potsjećao na dobro natučenu beretu, kako su je nekada znali nositi radnici sa mlinice, činila je ona, sa visokim platoom pod njom, snaan kontrapunkt vrhovima Dinare i dalje na jugoistoku, Kozijaka. Bilo je zatim dovoljno pgledati, stojeći pred tim mjestom, samo malo vie ulijevo, gore prema eljezničkom mostu, i pogled, sada vođen krivudavom cestom između blokova stambenih i poslovnih zgrada, zavravao je povie krovova i viekatnica, na travnatim obroncima Pljeevice i Dinare, koja jedna drugoj hitaju u zagrljaj kod egotina vrela. Gledajući jo dalje, u tom istomm pravcu, pogled se gubi uranjajući u modre daljine, zaprečene zatupastim vrhovima bosanskih planina. Ostavi samo jo koji tren tu, ali okrenuvi sada pogled sasma u desno, nenadano osjećaj miline ispunjava insana. Pred očima sve samo zeleno i bujno. Pogled tada prosto trči na zapad, niz cestu, prema mostu na Radljevcu i Bulinoj strani. Sa toga mjesta vodio je najkraći put iz grada u njegovu najbliu okolicu, koja je započinjala, a ujedno i zavravala odmah tu, kod kuća unića, podno Spasa i zadnje strane fortice. Taj pravac je bio najmanje prometan, preko dana i u toku tjedna od svih drugih u gradu, te je čovjek mogao idući na tu stranu mirne due preputati se svom matanju. Na kraju, stojeći na uglu pred ulazom, otvoren je jo jedan vidik promatraču, koji upotpunjava jedinstvenost poloaja toga mjesta. Naime, gledajući u pravcu ulice, koja sa Deića raskrsnice jedina ide odatle navise, cijeli pogled biva ispunjen tvrđavom, istočnom i sjevernom stranom njenih bedema. To je ujedno najobuhvatniji pogled na gorostasa i svjedoka, koji danonoćno bdi nad gradom. Istodobno, dojam blizine tvrđave sa tog mjesta činio ju je jo većom, dok su njeni bedemi izgledali jo moćniji.
ivost na ulici pred gostionom, trajala je neprekidno dobar dio dana, sve tamo negdje do četiri pet popodne. Na momente bila je riječ o pravoj vrevi. Poput auta svih vrsta, koji su pleli na sve strane, tu je uvijek bilo i svakakvog naroda. Prijepodne, tu su se srestali slubenici svih rangova, đaci, domaćice, umirivljenici svih kategorija, boraci, po sili slube rano penzionirana vojna lica, ukorisnici invalidskih mirovina, potonoe, elljezničari, nastavnici, kuriri, posluitelji, oficiri. Mladi muevi, oni tako rekuć starosjedioci, su naročito bivali zapaeni. Trebalo ih je samo viditi nedjeljom izjutra, dok sa mreom ili kakvim zamotuljkom sa spizom u ruci, svjee izbrijani i začeljani, tuda ure i sa naročitom ivoću, prosto sa zanesenoću, koja je prelazila i na njiovo dranje tijela, sa govorom u iframa, priopćavaju jedni drugima razne dogodovtine ili značajno iznose svoje planove za to isto popodne. Nije manjkalo ni namjernika iz okolice. Gledajući sve te prolaznike, sticao se dojam da svi oni tuda ne samo to moraju, nego čak ele to čeće u toku dana proći.
Poneki od njih navraćali su i u gostionu. Onako usput, prilikom prelaenja sa jedne na drugu stranu ulice, ili idući od prodavaone mjeovite robe do prodavaone auto dijelova, neki na putu od mlječnog restorana do mesnice, ili pak od prodavaone Borova do trafike i delikatesne radnje pored nje. Bilo je tu svakako i onih koji su imali posla u fotografskom
atelju, gdje bi podizali svoje slike za osobne karte ili pasoe, ili u ispostavi hidroelektrana. Ponekad bi poneko od putnika za Bukovicu tu prekraćivao vrijeme, ili ulazio da se ugrije, do nailaska autobusa. Ni unutra nije bilo manje ivo, kako od redovitih abonenata, pa preko pasioniranih kartaroa, do onih koji su ulazili samo da popijujednu s nogu u svom dnevnom ritualu.
Gostiju je bilo uvijek, nekad samo po koji a nekad ih je bila i puna kuća. Oni redoviti su, kako to i priliči, imali poseban tretman. Veterani brikule i treeta, te ljubitelji lova i pasa, bili su naročito dobrodoli, od kojih su ovi posljednji najvie vremena provodili u zadnjem dvoritu, pored tenare sa psima i njihovim podmlatkom, prije ili poslije marende. Među redovitim gostima, za čudo, bilo je i očitih poklonika rok-muzike, koji su nalazili tu svoj prostor za ubijanje vremena do početka večernjeg ivota u gradu, kada bi oni odatle odlazili negdje drugdje, a njihova mjesta preuzimali veterani. Naročito zanimljivo i posjećeno to je mjesto bilo u večernjim satima, potkraj tijedna i svakako u veće dravne praznike, u koje su mogli biti ubrojeni Dan eljezničara, Prvi Maj, pa Dan oslobođenja grada i svakako praznik Dana Republike. Tada je gostiona postajala mjesto na kojem se odvijao bujni i sadrajni ivot. Narečeni praznici su sluili kao povod za spontano upriličavanje banketa, koje su pratili pjesma i druge nezaboravne predstave prisutnih.
Jutrom, čim se Sunce pomoli iza grebena Dinare, ono nama' baci unutra svoje prve zrake, arajući senkama od lića i draperija sa prozora pod gostione. Unutar, sve je nekako izgledalo po domaće. Obasjavajući tako rustične stolove i stolice, zavijese i kockaste stoljnjake, sunce je otkrivalo jedan, za Dalmaciju pomalo neuobičajeni ambijent. Naime, sva ta drvenarija, tapeti po zidovima, način na koji je bio uređen ank, sa detaljima okolo njega i po zidovima, sa uredno sloenim policama za piće, stvarali su neodoljivi utisak gostilne pri staroj mami. Pa i sama suvlasnica gostione, koja je osobno, u prepodnevnim satima znala često posluivati svoje goste kavom koju je kuhala, ponaala se vie kao pokrovitelj a manje kao neko od osoblja. Sve to vie osobeno za kafe, a neuobičajeno za gostione, nije ni najmanje smetalo gostima. Dapače, kao da ih je uprav to najvie i privlačilo k tome mjestu.
Unutarnjost gostione bila je podijeljena u dvija dijela. Prvi, neta manji, iamo je ulogu bara i nalazio se između ulaznih vrata i anka. Tu su svoje mjesto za stolom zauzimali oni koji su najčeće pili kavu ili samo jedno piće, i koji su volili odatle gledati vanka ili pročitati tampu. U isto vrijeme to su bili oni koji su kontrolirali ko je ua a ko izaa, a ta je jo bilo vanije od svega, kad je ko ua a naročito kad je izaa iz gostione.U drugom, neta prostranijem dijelu, koji je bio vie uvučen unutra, slueći kao separe, obasjan neta slabijim, diskretnim, svijetlom, bilo je mjesto za igrače karata, poslovne sastanke i sudionike već pomenutih banketa. Njima je takav poloaj te prostorije najvie i odgovarao, jer su uvijek morali biti dobro skoncentrirani na svoje vane poslove koje su tu poduzimali, a bivajući pomalo i zaklonjeni od radoznalih pogleda. Bilo je tu i onih trećih gostiju, koji su najvie volili da stoje oko anka. To su bili oni iz redova profesionalaca, koji su stalno bili u prolazu, ali koji su na koncu ostajajali, mnogo due, a neki i najdue. Oni su uvijek morali imati punu kontrolu nad sopstvenim kretanjem, te im je stoga pridravanje anka najvie pogodovalo toj svrsi.
Sjedeći u kutu, uz prozor gostione kod Pee, bez glasa, oslonjen o pod tapom, sa jednom rukom poloenom pored ruba stola, sa drugom pridravajući svoj tap, dolazio je često on tu da provodi svoje preostalo vrijeme. Povremeno bi isputao guste oblake dima iz velike lule, koji su na tren zaklanjali njegov lik. Zagledan niz praznu ulicu, prebire tako on paljivo po sjećanjima na svoju neobuzdanu mladost, po ostatcima davno minulih nemirnih vremena. Gleda zamiljeno on i sve tee prepoznaje svoj grad koji sada bruji novim ivotom.
rujan/septembar 2010
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Oivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 16
HOTEL
U nemirnoj povijesti naega grada, tijekom vremena, zeru toga je ostalo nedoticano a jo manje neizmijenjeno. Ljudi su izgleda bili najpodloniji narečenom djelovanju zuba vremena. Jedni su odlazili a na njihova mjesta drugi dolazili. Oni to su dolazili, često su bili tuđi i nepoznati, a oni to su ostajali, opet su često morali toliko sebe mijnjati kako bi opstali, tako to naprosto vie nisu bili oni isti, prijanji. Unatoč svemu tomu ostajao je ivot! A to je i bilo ono najvanije u cijelom tom kalamburu mimohoda vremena, koji je za jedne bio historijski tok, za druge odravanje gole egzistencije, dočim za treće to nije bilo nita drugo do osobna drama.
Kao to Dinara dominira u krajoliku dalmatinske Zagore, takvu istu rolu u naemu gradu uiva zgrada Hotela, kojom je definiran lik grada. Ipak, za Hotel se moe kazati kako je bio i mnogo vie od pukog stoera u ambijentu grada. Mjesto na kojemu je podignut , a jo vie njegov izgled, tvore diferentia specifica urbanog izgleda naega mjesta, postizavajući konačno njegovu preobrazbu od amorfne naseobine, bez raspoznatljivog identiteta poput mnogih drugih, u gradsko stanite posve osobeno u čitavoj regiji srednjedalmatinskog zaleđa. Na taj način je Hotel, pored tvrđave i planinskog masiva vrha Dinare, postao igom i zatitnim znakom grada u jednom dosta dugom vremenskom razdoblju.
U samom gradskom jezgru, koje se utisnulo na uzanom prostoru od desne obale Krke, do okomite, stjenovite padine podno tvrđave, dominira cijelo vrijeme zgrada Hotela. Premda arhitektonski nije jasno definiran, jer u sebi sjedinjavao različite arhitrktonske stilove sa početka dvadesetog stoljeća. Prije svega, na fasadi nalazimo elemente neo-klasične arhitekture i bečke secesije, u prvobitnom izgledu Hotela. Potom, tu su i detalji Art Moderne, uz prepoznatljiva detaljisanja, koja nose postkonstruktivistički potpis. Na koncu, svakako u renovaciji poslije Drugog svjetskog rata, susrećemo umetnuta uproćavanja, koja nose značajke Soc-realizma. I pored svega toga, Hotel je ostao lijepa i topla građevina, čistih linija i uzbudljivog pročelja, poglavice u onome svom dijelu koji stoji na uglu glavne ulice i strme bočne prema Martinovom fotografskom ateljeu. Pored masivnosti zgrade vojne komande i nada sve skromne visine tornja vatrogasnog doma, Hotel je bio najvilja građevina u tom dijelu grada. Unatoč tome to po svojoj voluminoznosti zaostaje iza zgrada komande garnizona i gimnazije, Hotel je dominirao donjim gradom sa izvjesnom nepretenzioznom gracioznoću. Izgubivi, prilikom narečene renovacije, svoju skladnu monumentalnost stvorenu, u pročelje umetnutim klasicističkim stupovima, Hotel je nadoknadio, odmah potom, svojim otvorenjem prema gradu, sa drvoredom srebrnih lipa (Talia argentea), koji je stvorio iznimnu pogodnost ugođaja hotelske bate, na uzanom trotoaru du istočne strane Hotela, oivjelom u poznim večernjim satima ljetnjih mjeseci. Tako je gradski ambijent ponovno revitaliziran
u onome svom dijelu oivičenom prometnom ulicom, prodavaonama i lokalima sa sitnim obrtima.
Izuzimajući zadnje dvorite Hotela, ukopano u kamenitu brinu, u koje je stizala dostava svih potreptina Hotela, u njega se moglo jo ući na troja vrata. Idući iz pravca gradskog trga pred eljezničkom stanicom, odmah nakon parfumerije i prodavaone obuće, postojala su uska, zastakljena drvena vrata, koja su vodila na međukat (mezzanin), u kojem su bili smjeteni recepcija Hotela i upravne prostorije. Ondje, na visokom i pomalo strmom stepenitu, vladali su hladovina, tiina i polumrak, navjećujući ulazak u intimni dio hotela. Prilikom sputanju niz stubite od recepcije prema izlaznim vtatima, stica se dojam da su iza ostajali akordi pjesme Arsena Dedića Avantura. Drugi ulaz je vodio direktno sa ulice kroz restoran, koji je sa svojim visokim stropom, sa dvoranskim prostorom u obliku slova g, sa francuskim prozorima, koji su mogli biti otvoreni dok bata radi čineći tako jedinstven prostor restorana, sa oplatom, karninama i venecijanskim zavjesama, bio kao stvoren za balove i bankete, čemu je vjerojatno nekada prevashodno i sluila. Treći ulaz je mogao da bude onaj sa ugla, u visini trotoara, bivajući otvoren u s proljeća i u ljetnjoj sezoni. Sa svoja tri kata, ili točnije, sa dva kata, već narečenim visokim prizemljem i skraćenom po visini mansardom, sa bijelim kuglama lampiona du pročelja prema ulici, sa balkonima ogradom od punog, zaobljenog eljeza, industrijskog dizajna, sa drvenarijom velikih prozora i francuskih vrata na balkonima, obojanih u bijelo, Hotel se doimao poput elegantnog gospodina sa finim manirima.
Izgleda Hotel je bio dostigao svoj vrhunac negdje tamo potkraj ezdesetih i početkom sedamdesetih godina. U njemu tada nije uvijek bilo lako naći mjesta. Poseban ugođaj bio doći u hotel na ručak, pa jo ako je bilo ljetnje doba, sjesti u batu. Na jelovniku Hotela bila su jela europske kuhinje, za razliku od dalmatinskih, koja su dominirala jelovnicima po naim kućanstvima. Goste su obično činili oni koji su dolazili poslom u grad, ili pak rijetki turisti na proputovanju kroz grad i u predahu. Djeca nisu dovođena u Hotel. Naime, nije postojala navika a niti sklonost prema obiteljskom okupljanju u restoranu radi objeda. A to se pak tiče gostiju koji su odsjedali u Hotelu, čineći njegovu klientelu, to su mogli biti razni općinski revizori, vii inspekrori dravnih eljeznica, trgovački putnici ili poslovni partneri Tvornice Vijaka Knin. Promatrajući promet restorana Hotela, sticao se dojam kako je građanstvo tek sa članstvom u udruenju SSRN-a (Socijalističkog Saveza Radnog Naroda), sticalo svoje puno pravo neposrednog uivanja u Hotelu. I doista, ono je to pravo potom uvelike koristilo, za jutarnju kavu i preko dana, kada bi se u Hotel navraćalo na piće. U potonjim godinama, ivost u Hotelu je jenjavala i on se sve vise preobraavao u prenoćite i bife. Opet i tu, iznimku su činile subotnje večeri, kada su naroito mladi bračni parovi sa svojim parnjacima i susjedima dolazili u hotel na druenje, prikladno odjeveni i primjetno uzbuđeni.
Usprkos različitog intenziteta ivosti u Hotelu, on je i nadalje ostajao vrlo osobito mjesto u gradu. Naročito je to bivao slučaj s proljeća, u nedaljna jutra, između desete ure i podneva, kada bi njegova svojevrsna bata najvie blistala, sva okupana suncem. Čak je i promet glavnom ulicom tekao u ritmu nedjeljnog jutra, te nije bilo uobičajenog dizanja praine. Tada je na alicu kavu redovito dolazila jedna grupa mladih profesora iz gimnazije. Sjedeći obično za za dva stola, ozareni i razdragani u svojoj bezbrinosti,
unosili su naročitu ivost ne samo u batu nego i na taj dio ulice pa i samog grada. Počesto, odmah za stolom do njih, koji je bio u hladu, odmarao se u predahu od dugih jutarnjih etnji po gradu, stari Domogoj. Pod njegovim stolom, također se odmarao i njegov vijerni pratilac, crvenodlaki koker panijel. Sjedeći bezbrino Domogoj bi motrio uokolo nenametljivo, kroz svoje očale za sunce i povremeno listao, pred sobom na stolu rairenu Slobodnu Dalmaciju, prekidajući to listanje kratkim gutljajima espresa. Onima prvima lica su sijala kao i ulica to je, povremeno bivajući glasni u svojim komentarima. Pokatkad su prekidali razgovor među sobom dovikujući se sa svojim poznanicima na drugoj starni ulice, koji su u to doba jo ili po svoju jutarnju spizu. Tuda je često u to doba partao i mladi Miljakovac, koji je vječito bio u pokretu, tako i nedjeljom. Cio dinamičan i uurban, onako krupan i uvijek u odijelu raskopčanog sakoa, sa irokimosmijehom na licu i glasnog grohota, ispunjavao bi svojom pojavom cijelu ulicu, koja se ba tu doimala veoma uskom, nekako pitomom i domaćom. Svaki čas bi on ulazio u svoj atelje, pa onda opet izlazio, prelazio ulicu prema ogradi od bate Hotela, neta se razgovarao sa onima ta su tu sjedili, a onda opet se gubio u nekoj od susjednih butiga.
U Hotel je bilo lijepo dolaziti naročito s jeseni, u rano popodne, kada počinju padati prve jesenje kie. Sjesti za stol dana u dijelu sale prema glavnoj ulici, presvučen utirkanim i uglačanim bijelim stoljnjakom, sa pepeljarom u sredini, dok jo svijetla unutra nisu paljena, bio je osobit ugođaj. Potom, sjediti dugo sve dok mrak potpuno ne svlada ulicu, uz čau crnog vina i cigaretu, promatrajući kroz velika prozorska okna razmaknutih zavjesa, uto liće razasuto po nakvaenom kolniku, sve dok vrijeme ne prođ. Samo bi iz hotelske kuhinje dopiralo zveckanje posuđa, udarci sječiva noa u drveni pladanj, prigueno svijetlo sijalice i povremeni glasovi. Sala je u to doba dana počesto znala biti prazna. Svijetla jo nisu paljena. Konobar bi stajao negdje u uglu, u pripremi, kradom poseući za upaljenom cigaretom, odloenom na rukohvat, a onda bre bolje nastavljao sa pripremanjem čistih servieta, escajga i tanjura. Jedno vrijeme u restoran bi znala svratiti i jedna cura iz gimnazije. Dolazila je ona tu u potrazi za lijekom od različitih kolskih tegoba. Netko ju je čak jednom čuo kada je kazala kako je spremna dati profesoru matematike, sve to ima, samo ne bi li se nekako rijeila prijetnje nedovoljne ocjene i velikih muka koje su sobom nosili pismena zadaća i izlazak na ploču.
listopad 2010.
HOTEL
U nemirnoj povijesti naega grada, tijekom vremena, zeru toga je ostalo nedoticano a jo manje neizmijenjeno. Ljudi su izgleda bili najpodloniji narečenom djelovanju zuba vremena. Jedni su odlazili a na njihova mjesta drugi dolazili. Oni to su dolazili, često su bili tuđi i nepoznati, a oni to su ostajali, opet su često morali toliko sebe mijnjati kako bi opstali, tako to naprosto vie nisu bili oni isti, prijanji. Unatoč svemu tomu ostajao je ivot! A to je i bilo ono najvanije u cijelom tom kalamburu mimohoda vremena, koji je za jedne bio historijski tok, za druge odravanje gole egzistencije, dočim za treće to nije bilo nita drugo do osobna drama.
Kao to Dinara dominira u krajoliku dalmatinske Zagore, takvu istu rolu u naemu gradu uiva zgrada Hotela, kojom je definiran lik grada. Ipak, za Hotel se moe kazati kako je bio i mnogo vie od pukog stoera u ambijentu grada. Mjesto na kojemu je podignut , a jo vie njegov izgled, tvore diferentia specifica urbanog izgleda naega mjesta, postizavajući konačno njegovu preobrazbu od amorfne naseobine, bez raspoznatljivog identiteta poput mnogih drugih, u gradsko stanite posve osobeno u čitavoj regiji srednjedalmatinskog zaleđa. Na taj način je Hotel, pored tvrđave i planinskog masiva vrha Dinare, postao igom i zatitnim znakom grada u jednom dosta dugom vremenskom razdoblju.
U samom gradskom jezgru, koje se utisnulo na uzanom prostoru od desne obale Krke, do okomite, stjenovite padine podno tvrđave, dominira cijelo vrijeme zgrada Hotela. Premda arhitektonski nije jasno definiran, jer u sebi sjedinjavao različite arhitrktonske stilove sa početka dvadesetog stoljeća. Prije svega, na fasadi nalazimo elemente neo-klasične arhitekture i bečke secesije, u prvobitnom izgledu Hotela. Potom, tu su i detalji Art Moderne, uz prepoznatljiva detaljisanja, koja nose postkonstruktivistički potpis. Na koncu, svakako u renovaciji poslije Drugog svjetskog rata, susrećemo umetnuta uproćavanja, koja nose značajke Soc-realizma. I pored svega toga, Hotel je ostao lijepa i topla građevina, čistih linija i uzbudljivog pročelja, poglavice u onome svom dijelu koji stoji na uglu glavne ulice i strme bočne prema Martinovom fotografskom ateljeu. Pored masivnosti zgrade vojne komande i nada sve skromne visine tornja vatrogasnog doma, Hotel je bio najvilja građevina u tom dijelu grada. Unatoč tome to po svojoj voluminoznosti zaostaje iza zgrada komande garnizona i gimnazije, Hotel je dominirao donjim gradom sa izvjesnom nepretenzioznom gracioznoću. Izgubivi, prilikom narečene renovacije, svoju skladnu monumentalnost stvorenu, u pročelje umetnutim klasicističkim stupovima, Hotel je nadoknadio, odmah potom, svojim otvorenjem prema gradu, sa drvoredom srebrnih lipa (Talia argentea), koji je stvorio iznimnu pogodnost ugođaja hotelske bate, na uzanom trotoaru du istočne strane Hotela, oivjelom u poznim večernjim satima ljetnjih mjeseci. Tako je gradski ambijent ponovno revitaliziran
u onome svom dijelu oivičenom prometnom ulicom, prodavaonama i lokalima sa sitnim obrtima.
Izuzimajući zadnje dvorite Hotela, ukopano u kamenitu brinu, u koje je stizala dostava svih potreptina Hotela, u njega se moglo jo ući na troja vrata. Idući iz pravca gradskog trga pred eljezničkom stanicom, odmah nakon parfumerije i prodavaone obuće, postojala su uska, zastakljena drvena vrata, koja su vodila na međukat (mezzanin), u kojem su bili smjeteni recepcija Hotela i upravne prostorije. Ondje, na visokom i pomalo strmom stepenitu, vladali su hladovina, tiina i polumrak, navjećujući ulazak u intimni dio hotela. Prilikom sputanju niz stubite od recepcije prema izlaznim vtatima, stica se dojam da su iza ostajali akordi pjesme Arsena Dedića Avantura. Drugi ulaz je vodio direktno sa ulice kroz restoran, koji je sa svojim visokim stropom, sa dvoranskim prostorom u obliku slova g, sa francuskim prozorima, koji su mogli biti otvoreni dok bata radi čineći tako jedinstven prostor restorana, sa oplatom, karninama i venecijanskim zavjesama, bio kao stvoren za balove i bankete, čemu je vjerojatno nekada prevashodno i sluila. Treći ulaz je mogao da bude onaj sa ugla, u visini trotoara, bivajući otvoren u s proljeća i u ljetnjoj sezoni. Sa svoja tri kata, ili točnije, sa dva kata, već narečenim visokim prizemljem i skraćenom po visini mansardom, sa bijelim kuglama lampiona du pročelja prema ulici, sa balkonima ogradom od punog, zaobljenog eljeza, industrijskog dizajna, sa drvenarijom velikih prozora i francuskih vrata na balkonima, obojanih u bijelo, Hotel se doimao poput elegantnog gospodina sa finim manirima.
Izgleda Hotel je bio dostigao svoj vrhunac negdje tamo potkraj ezdesetih i početkom sedamdesetih godina. U njemu tada nije uvijek bilo lako naći mjesta. Poseban ugođaj bio doći u hotel na ručak, pa jo ako je bilo ljetnje doba, sjesti u batu. Na jelovniku Hotela bila su jela europske kuhinje, za razliku od dalmatinskih, koja su dominirala jelovnicima po naim kućanstvima. Goste su obično činili oni koji su dolazili poslom u grad, ili pak rijetki turisti na proputovanju kroz grad i u predahu. Djeca nisu dovođena u Hotel. Naime, nije postojala navika a niti sklonost prema obiteljskom okupljanju u restoranu radi objeda. A to se pak tiče gostiju koji su odsjedali u Hotelu, čineći njegovu klientelu, to su mogli biti razni općinski revizori, vii inspekrori dravnih eljeznica, trgovački putnici ili poslovni partneri Tvornice Vijaka Knin. Promatrajući promet restorana Hotela, sticao se dojam kako je građanstvo tek sa članstvom u udruenju SSRN-a (Socijalističkog Saveza Radnog Naroda), sticalo svoje puno pravo neposrednog uivanja u Hotelu. I doista, ono je to pravo potom uvelike koristilo, za jutarnju kavu i preko dana, kada bi se u Hotel navraćalo na piće. U potonjim godinama, ivost u Hotelu je jenjavala i on se sve vise preobraavao u prenoćite i bife. Opet i tu, iznimku su činile subotnje večeri, kada su naroito mladi bračni parovi sa svojim parnjacima i susjedima dolazili u hotel na druenje, prikladno odjeveni i primjetno uzbuđeni.
Usprkos različitog intenziteta ivosti u Hotelu, on je i nadalje ostajao vrlo osobito mjesto u gradu. Naročito je to bivao slučaj s proljeća, u nedaljna jutra, između desete ure i podneva, kada bi njegova svojevrsna bata najvie blistala, sva okupana suncem. Čak je i promet glavnom ulicom tekao u ritmu nedjeljnog jutra, te nije bilo uobičajenog dizanja praine. Tada je na alicu kavu redovito dolazila jedna grupa mladih profesora iz gimnazije. Sjedeći obično za za dva stola, ozareni i razdragani u svojoj bezbrinosti,
unosili su naročitu ivost ne samo u batu nego i na taj dio ulice pa i samog grada. Počesto, odmah za stolom do njih, koji je bio u hladu, odmarao se u predahu od dugih jutarnjih etnji po gradu, stari Domogoj. Pod njegovim stolom, također se odmarao i njegov vijerni pratilac, crvenodlaki koker panijel. Sjedeći bezbrino Domogoj bi motrio uokolo nenametljivo, kroz svoje očale za sunce i povremeno listao, pred sobom na stolu rairenu Slobodnu Dalmaciju, prekidajući to listanje kratkim gutljajima espresa. Onima prvima lica su sijala kao i ulica to je, povremeno bivajući glasni u svojim komentarima. Pokatkad su prekidali razgovor među sobom dovikujući se sa svojim poznanicima na drugoj starni ulice, koji su u to doba jo ili po svoju jutarnju spizu. Tuda je često u to doba partao i mladi Miljakovac, koji je vječito bio u pokretu, tako i nedjeljom. Cio dinamičan i uurban, onako krupan i uvijek u odijelu raskopčanog sakoa, sa irokimosmijehom na licu i glasnog grohota, ispunjavao bi svojom pojavom cijelu ulicu, koja se ba tu doimala veoma uskom, nekako pitomom i domaćom. Svaki čas bi on ulazio u svoj atelje, pa onda opet izlazio, prelazio ulicu prema ogradi od bate Hotela, neta se razgovarao sa onima ta su tu sjedili, a onda opet se gubio u nekoj od susjednih butiga.
U Hotel je bilo lijepo dolaziti naročito s jeseni, u rano popodne, kada počinju padati prve jesenje kie. Sjesti za stol dana u dijelu sale prema glavnoj ulici, presvučen utirkanim i uglačanim bijelim stoljnjakom, sa pepeljarom u sredini, dok jo svijetla unutra nisu paljena, bio je osobit ugođaj. Potom, sjediti dugo sve dok mrak potpuno ne svlada ulicu, uz čau crnog vina i cigaretu, promatrajući kroz velika prozorska okna razmaknutih zavjesa, uto liće razasuto po nakvaenom kolniku, sve dok vrijeme ne prođ. Samo bi iz hotelske kuhinje dopiralo zveckanje posuđa, udarci sječiva noa u drveni pladanj, prigueno svijetlo sijalice i povremeni glasovi. Sala je u to doba dana počesto znala biti prazna. Svijetla jo nisu paljena. Konobar bi stajao negdje u uglu, u pripremi, kradom poseući za upaljenom cigaretom, odloenom na rukohvat, a onda bre bolje nastavljao sa pripremanjem čistih servieta, escajga i tanjura. Jedno vrijeme u restoran bi znala svratiti i jedna cura iz gimnazije. Dolazila je ona tu u potrazi za lijekom od različitih kolskih tegoba. Netko ju je čak jednom čuo kada je kazala kako je spremna dati profesoru matematike, sve to ima, samo ne bi li se nekako rijeila prijetnje nedovoljne ocjene i velikih muka koje su sobom nosili pismena zadaća i izlazak na ploču.
listopad 2010.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Izvodi iz Stivovih pisama
Napisao : Stiv
Crtice iz kraja !
Od vrata na Avliji Gladnih (Stivov naziv za kucu preko puta Poljoprivredne apoteke) , koja su cak i zastrasujuce dijelovala u nasim dijecijim ocicama , iza kojih je ranom zorom dopirao omamljujuci miris kruva , pa preko groznih stepenica , koje su vodile ka Golgoti Gimnaziji , onoj ljevaonici mozga, gacajuci po glibovima Orasnice , ipak nam spektakularna mladost bijade . U onim tragovima naseg dijetinjstva , pa i mozda slatkoj lazi , koja se sa odrastanjem izgubi , a malo je ljudi koji su sposobni da razlikuju stvarnost od bajke , a svaki junak bajke nagradjen je na kraju srecom prelazeci onaj trnovit put , pa da li smo zaista srecni ?
Dolje se je slikarstvo pocelo razvijati kroz amaterizam , a mi koji smo u to zagrizli bili , bili smo ubjedjeni da sve sta se stavi na platno remek dijelo . Siromastvo materijala nas je tjeralo da se snalazimo kako smo znali . Odali po brijacnicama skupljali osisane pramenove kose , vezali ih za klipicu a boje zidne u prahu mijesali sa firnajzom ko je ima , pa cak i sa jestivim uljem , jer se tehnologija nije znala , pa brale , slika radjena sa jestivim uljem (maslinovim jer drugog nije bilo) , onaj smrad sa takvom tehnologijom obara konja na tri kilometra . Bile su sekcije u skoli , ali divili smo se Jovi Coki , Jovi Dukicu , Branku Knezevicu sa Vrbnika , kapetanu Francu Puntaru , gimnazijalcu Burnacu , pa u novije vrijeme Branku Vitasu i jos nekima . Bilo je i putujucih slikara su u Domu otvarali , ali bard slikarstva , Podinarski (bez pridijeva) Rembrant i neznam kako bih nazvao sve Jovu Coku , jer je bio majstor olovke i portreta . Njega da je bilo skolovati , pa Niku Desica za bas pijevaca i Jasu Marica kao tenora , oni bi slavu dozivjeli . Niko Desic pijeva u Sibeniku a klavir ga prati i klavirista nema vise tipki na klavijaturi , jer je jos falilo oko dvadeset centimetara klavijature , pa da prati njegov bas , a za nijansu losiji bio je Anticev caca Josko . Rasli smo sa nasim gradom , napajajuci nas amaterizam sa njim i njegovom okolinom i uzvracali kako smo mogli i znali , ali sluha bas uvijek i nije bilo i stalno smo slusali : Sta vi mladi ocete? Nista , jer nista nismo ni trazili osim da Suncem budemo grijani i gladni sporta bili.
Ko zna sta bi bilo od pojedinaca da nismo bili u rukama onih pedagoga-da ne kazem kretena , ali kapa dolje pojedincima.
Vidi , lovacki ispiti i predame sijeda ing. Milak , inzinjer geodezije i moj profesor , pa sta da radim ? A on ce ti meni : Vidi koliko sam sretan kad me ispitiva onaj koga sam ja ispitivao sa zeljom da bude neko.
Moj Petre , saranjivali su nas nemilosrdno , oni koji jedinicu drze kao disciplinsku mijeru , oni koji se busase u prsa : Dijeco , Bog zna za pet , moj profesor za cetri , ja za tri a vi dalje od dvojke nemorete .Dobro je sto su mi uvijek bili u sijecanju pa su ni sluzili kao model da sa svojim prvim pedagoskim radom od njih nista ne kopiram. Prvomajski praznici uz kicenje grada i izloga . Diviti se nasem Vuku Karadzicu , Tacki , koji je mastovito ukrasavao izloge pisuci ona slova , pa smo ih kopirali . Konji i kola sa Mlinice i Kevljanac kocijas Jure mali i natovari se to spravama pa u Burum nastupati , jer sav ce se kraj tu sleci . Vojna muzika , janjci glavom placaju , zastave , zakletve za izgradnju i izvrsenje svakoga zadatka , .... Prve tresnje , ko ce prvi probiti led pa se okupati u ledenoj Krki i tako najaviti sezonu . Brzica , Sarena , Krkini virovi , pa i od Orasnice , skole plivanja sa rucno izradjenim krpenim kostimima , a neki su se sakrivali i oko sevara , jer ni toga imali nisu na sebi .Prvi asvalt krsten je sa najvecim biciklistickim imenima Univerzuma a ne samo Svijeta , pa se i dan danas zna cuti : Nebi ga Levacic stigao. Trivic , Medic Bosko , Levacic i Zadrani braca Bailo . Svi su danasnji vitezovi staza nula za njih . Nula za vijeke vijekova .
29-ti Novembar , Dan Republike , svecana akademija u Domu JNA , mi Partizanovci treba da odvjezbamo , ali niks ?!
Nece moja omladina , s razumio ti mene sa drvenim puskama . Daj prave ! Moradose ih donjeti navrat nanos za nas dvanaest i moj Petre , 280 taktova sa pravim puskama , koje su u ondasnjim rucicama bile kao perce , jer se je na dosta mijesta u vijezbi moralo sa njima jednom rukom baratati.
Aplauz nevidjen
i ponovi.
Slatke su crtice onog gorkog zivota , pa da se pokusaju izmijesati sa buducnoscu , koja bez proslosti ne moze da stoji jer ona bajkovitost nije za zaborav , pa veo zaborava na ono ne smije da pane i to bez obzira sta se dijecacki opisiva , a to je sa ciljem da bude kao neki podsjetnik , ali tvoja je generacija dosla na gotovo i ovo ti je nelogicno . Ih , kad klanac kod klaonice ne more da proguta sve sta Krka i Orasnica donesu pa dobijemo kratkotrajno Zuto more , koje se preko noci izbistri , a u rano proljece iz one smaragdno zelene boje vode koja se pojavi kad pocmu umirati snjegovi Dinare .
Crtice iz kraja !
Od vrata na Avliji Gladnih (Stivov naziv za kucu preko puta Poljoprivredne apoteke) , koja su cak i zastrasujuce dijelovala u nasim dijecijim ocicama , iza kojih je ranom zorom dopirao omamljujuci miris kruva , pa preko groznih stepenica , koje su vodile ka Golgoti Gimnaziji , onoj ljevaonici mozga, gacajuci po glibovima Orasnice , ipak nam spektakularna mladost bijade . U onim tragovima naseg dijetinjstva , pa i mozda slatkoj lazi , koja se sa odrastanjem izgubi , a malo je ljudi koji su sposobni da razlikuju stvarnost od bajke , a svaki junak bajke nagradjen je na kraju srecom prelazeci onaj trnovit put , pa da li smo zaista srecni ?
Dolje se je slikarstvo pocelo razvijati kroz amaterizam , a mi koji smo u to zagrizli bili , bili smo ubjedjeni da sve sta se stavi na platno remek dijelo . Siromastvo materijala nas je tjeralo da se snalazimo kako smo znali . Odali po brijacnicama skupljali osisane pramenove kose , vezali ih za klipicu a boje zidne u prahu mijesali sa firnajzom ko je ima , pa cak i sa jestivim uljem , jer se tehnologija nije znala , pa brale , slika radjena sa jestivim uljem (maslinovim jer drugog nije bilo) , onaj smrad sa takvom tehnologijom obara konja na tri kilometra . Bile su sekcije u skoli , ali divili smo se Jovi Coki , Jovi Dukicu , Branku Knezevicu sa Vrbnika , kapetanu Francu Puntaru , gimnazijalcu Burnacu , pa u novije vrijeme Branku Vitasu i jos nekima . Bilo je i putujucih slikara su u Domu otvarali , ali bard slikarstva , Podinarski (bez pridijeva) Rembrant i neznam kako bih nazvao sve Jovu Coku , jer je bio majstor olovke i portreta . Njega da je bilo skolovati , pa Niku Desica za bas pijevaca i Jasu Marica kao tenora , oni bi slavu dozivjeli . Niko Desic pijeva u Sibeniku a klavir ga prati i klavirista nema vise tipki na klavijaturi , jer je jos falilo oko dvadeset centimetara klavijature , pa da prati njegov bas , a za nijansu losiji bio je Anticev caca Josko . Rasli smo sa nasim gradom , napajajuci nas amaterizam sa njim i njegovom okolinom i uzvracali kako smo mogli i znali , ali sluha bas uvijek i nije bilo i stalno smo slusali : Sta vi mladi ocete? Nista , jer nista nismo ni trazili osim da Suncem budemo grijani i gladni sporta bili.
Ko zna sta bi bilo od pojedinaca da nismo bili u rukama onih pedagoga-da ne kazem kretena , ali kapa dolje pojedincima.
Vidi , lovacki ispiti i predame sijeda ing. Milak , inzinjer geodezije i moj profesor , pa sta da radim ? A on ce ti meni : Vidi koliko sam sretan kad me ispitiva onaj koga sam ja ispitivao sa zeljom da bude neko.
Moj Petre , saranjivali su nas nemilosrdno , oni koji jedinicu drze kao disciplinsku mijeru , oni koji se busase u prsa : Dijeco , Bog zna za pet , moj profesor za cetri , ja za tri a vi dalje od dvojke nemorete .Dobro je sto su mi uvijek bili u sijecanju pa su ni sluzili kao model da sa svojim prvim pedagoskim radom od njih nista ne kopiram. Prvomajski praznici uz kicenje grada i izloga . Diviti se nasem Vuku Karadzicu , Tacki , koji je mastovito ukrasavao izloge pisuci ona slova , pa smo ih kopirali . Konji i kola sa Mlinice i Kevljanac kocijas Jure mali i natovari se to spravama pa u Burum nastupati , jer sav ce se kraj tu sleci . Vojna muzika , janjci glavom placaju , zastave , zakletve za izgradnju i izvrsenje svakoga zadatka , .... Prve tresnje , ko ce prvi probiti led pa se okupati u ledenoj Krki i tako najaviti sezonu . Brzica , Sarena , Krkini virovi , pa i od Orasnice , skole plivanja sa rucno izradjenim krpenim kostimima , a neki su se sakrivali i oko sevara , jer ni toga imali nisu na sebi .Prvi asvalt krsten je sa najvecim biciklistickim imenima Univerzuma a ne samo Svijeta , pa se i dan danas zna cuti : Nebi ga Levacic stigao. Trivic , Medic Bosko , Levacic i Zadrani braca Bailo . Svi su danasnji vitezovi staza nula za njih . Nula za vijeke vijekova .
29-ti Novembar , Dan Republike , svecana akademija u Domu JNA , mi Partizanovci treba da odvjezbamo , ali niks ?!
Nece moja omladina , s razumio ti mene sa drvenim puskama . Daj prave ! Moradose ih donjeti navrat nanos za nas dvanaest i moj Petre , 280 taktova sa pravim puskama , koje su u ondasnjim rucicama bile kao perce , jer se je na dosta mijesta u vijezbi moralo sa njima jednom rukom baratati.
Aplauz nevidjen
i ponovi.
Slatke su crtice onog gorkog zivota , pa da se pokusaju izmijesati sa buducnoscu , koja bez proslosti ne moze da stoji jer ona bajkovitost nije za zaborav , pa veo zaborava na ono ne smije da pane i to bez obzira sta se dijecacki opisiva , a to je sa ciljem da bude kao neki podsjetnik , ali tvoja je generacija dosla na gotovo i ovo ti je nelogicno . Ih , kad klanac kod klaonice ne more da proguta sve sta Krka i Orasnica donesu pa dobijemo kratkotrajno Zuto more , koje se preko noci izbistri , a u rano proljece iz one smaragdno zelene boje vode koja se pojavi kad pocmu umirati snjegovi Dinare .
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Sun Oct 17, 2010 11:56 am, edited 1 time in total.
-
- Posts: 159
- Joined: Thu Mar 22, 2007 11:26 pm
Ozivljavanje grada
BRAVO STIVE! nevjerovatno ljepo i iskreno.Suze mi navalise i tako sam ponosan sto te licno poznam,Ovakvih pisanja bi trebalo sto vise da ozive emocije i sjecanja na nesto sto se zamjeniti nemoze.Ponovno Stive,svaka cast,
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Crtice iz Stivovih pisama
Napisao : Stiv
DTO "Partizan" i Tode Ceko
DTO "Partizan" je unio veliki preporod u nas grad.Zapoceli smo u staroj kuci koja je bila ispred stanice i na prostoru od nje do sadasnje Muftine slasticarne.Preko puta tog prostora je sad "Revija",a prije nje je bio teren slican onome povise zidica ispod stare osnovne skole.Nas prostor
je do ulice bio ograden zidom slican onome sad oko gimnazije , samo sta je ovaj bio visi.Tiskao se je tu narod na zid, pa da gleda ono sta mi radimo. U toj staroj kuci dolje je bila neka prostorija gdje smo se mucili savladavajuci one prve sportske vjestine po spravama . Entuzijazam je bio velik i nesavladiv, jer smo bili naprosto gladni svega onog sta nam je to drustvo pruzavo,a iz tih siromasnih mogucnosti stvorili smo drugu vjezbacicu na prvenstvu Hrvatske Nadu Modrinic, zenu Martica, Vinkova ujaka sada.To sportsko drustvo bilo je zamah citave ondasnje Jugoslavie , pa je casno bilo biti njegov clan. Prostor izmedu "Planike" i one dolje radnje , a sad ga ispunjava zgrada "Elektromaterijala " sa stanovima , bio je kao stvoren za okupljnje djaka pred ulaz gore u gimnaziju. Narocito zaklonica od bure, a tamo do pruge zgrada centrale iz koje se je grad napajao strujom i ta zgrada je dodjeljena nama Partizanovcima i to je bilo nezamislivo u ono vrijeme noliki prostor , sjajan parket, bljestava neonska svjetla , svlacionice , kupatila, igraliste do pruge.Sve je to u nama jos vise pojacalo zelju da se jos vise sportski uzdizemo, ali i kulturno vaspitana omladina. 1957-me ljetovali na Murteru, pa tamo na neki otok u camcu prevozili razboj i ostale sprave da onaj svijet vidi sta se sve na njima moze, a i sta to znaci za razvoj omladine, ali sa nasim odrastanjem mijenjali su se i ukusi , jer kao fakultetlije po drugim gradovima , toga smo dosta i vidali kad je rijec o sportu. Zamisli , odabrati ljude relativno u godinama i na silu ih dovuci u salu, a nikad o tome nisu ni sanjali i stvoriti id njh vrstu, koja je na Sletu "Partizana" u Beogradu 1959, na stadionu Armije ( danasnji Partizan) osvaja prvo mjesto .Ljudi , koji su se kanili sporta,pa se dali jurcanju za balotama i takav uspijeh sa njima postici a vodja im je bio Jovo Ceko, a komandnu je palicu drzao njegov prezimenjak i legendarni nas ucitelj - Tode .
Tode Ceko,siromasno seljace iz njedara Dinare,bistri,obdaren,od malena je ponio u svijet iz skromnog roditeljskog doma postenje i ljudskost nadareno neizrecivom ljubavlju ka sportu, nije vise medu nama .Pocetkom veljace istinski pogodeni bolnom vijescu kninski sportski radnici morali su pogledati u oci zakonima prirode i prihvatiti stvarnost da su ostali bez svog dragog ucitelja onda kad su to najmanje zeljeli,a tu bol osjecao je svaki stanovnik izmedu Dinare i Promine.Ovaj cestiti covjek koji je najprije mislio na druge a tek onda na sebe , od rane mladosti svrstan je pod zastavu Partije i Tita dao je neopisiv doprinos za razvoj sporta Kninske opcine , pa i van njenih granica. Kao predratni "Sokolas", ovaj ljubljanski djak izlazi iz ratnog vihora sa novim socijalistickim svatanjima ,prigrlio trpak zivot i odgovornu zadacu koja trazi cijela covjeka i koja u njemu unosi neku novu ugodu.U skucenom prostoru sa skromnim materijalnim sredstvima godinama pronosi slobodarski barjak sirom Jugoslavije na svim smotrama sportskog stvaralastva donoseci mnogobrojna priznanja i nagrade svom Kninu.Uskladivsi u sebi kvalitete :strucnjaka za ritmicku gimnastiku, vaspitaca, organizatora, ukljucujuci u radove "Partizana " svakog naseg radnog covjeka ,omladinku i omladinca.Jednostavnost njegovog udjela u razvoju sportske kulture sastojala se je u izvrsenju svakog zadatog plana,dosljednosti u ostvarivanju cilja snaznom osjecaju obaveze i kontinuitetu ka socijalistickom razvoju sporta.Njegov smisao za organizaciju i vedrina duha kojega je utiskivao u svaku akciju odavali su njegove trajne kvalitete kao utemeljivaca sporta u Kninu.Stoga je nas drug Tode Ceko bio covjek od akcije ,rada i djelovanja izvrsavajuci svaki zadatak iz najdubljih ljudskih pobuda,pa njegov asketizam , postojanost prema svim izazovima ka savremenom razvoju sporta koje on nosi. Bio je od onog rijetkog soja sportasa koji su zivjeli u skladu sa svojim moralnim sportskim uvjerenjima zasnovanom na rodenom sportasu sinu ponosne Dinar.
Njegov zivot je bio ispunjen stalnim stvaralastvom i borbom u kojoj nikad nije znao da ustakne , pa ce ostati kao nedostizan primjer beskomromisnog borca kao istinskog pregaoca sa ogromnom energijom covjeka koji plijeni svojom neposrednoscu i sirokim srcem .Svojim radom znao je da pokrene, da pridobije, da ohrabri i da pomogne nikad ne potezuci nikakav drugi razlog osim prisnog razumijevanja i dobre volje .Svojim dugogodisnjim i nesebicnim radom gotovo je neprimjetno izgradio cvrste temelje buduceg razvoja sporta ,pa ovo poslijednje veliko olicenje one vjere da se u pogledu sportskih ideala moramo potpuno osloniti na masovnost sporta koji je za njega bio sve u zivotu,a u nasem zivotu bio je i ostao onaj koji medu nama, njegovim djacima , sa osobnom dostojanstvenoscu kao legenda, a legende ne umiru nikada, pa ti zato hvala s'razumio druze Tode Ceko, koji ode za trenutak rastanka a ne zaborava .
Umro je 10/02/1990
Poznate vjezbacice su sestre Modrinic i Novakovic , te braca Radic, pa Bjedov,pa Jaramaz, Marjanovic , Curko, Strkalj, Biserko (stariji mi brat)
Puric ,Grgic, Breka , Krvavica, Goles, Donkov ,Cimburi , Milanovic (Ljubo je bio znacajan jer se je prvi dao na dizanje tegova , te nas je zarazio neizljecivo) i drugi. (Stiv se izvinjava ako je koga izostavio,ne namjerno).Interesantno je da je tu bilo ljudi u "prolazu". Armiju dolje sluzili,pa su vjezbali i dosta toga novoga su nam pokazivali.
Osnovno geslo Tode Ceke je bilo:
- Daj sve od sebe , ili odustani ,jer sportska kultura je dio opce kulture pa ko nema jedne nema ni druge .
Ovo su prihvatili njegovi vjezbaci kao zivotnu obavezu , koju su mnogi ugradili u diplome akademskih gradana.
DTO "Partizan" i Tode Ceko
DTO "Partizan" je unio veliki preporod u nas grad.Zapoceli smo u staroj kuci koja je bila ispred stanice i na prostoru od nje do sadasnje Muftine slasticarne.Preko puta tog prostora je sad "Revija",a prije nje je bio teren slican onome povise zidica ispod stare osnovne skole.Nas prostor
je do ulice bio ograden zidom slican onome sad oko gimnazije , samo sta je ovaj bio visi.Tiskao se je tu narod na zid, pa da gleda ono sta mi radimo. U toj staroj kuci dolje je bila neka prostorija gdje smo se mucili savladavajuci one prve sportske vjestine po spravama . Entuzijazam je bio velik i nesavladiv, jer smo bili naprosto gladni svega onog sta nam je to drustvo pruzavo,a iz tih siromasnih mogucnosti stvorili smo drugu vjezbacicu na prvenstvu Hrvatske Nadu Modrinic, zenu Martica, Vinkova ujaka sada.To sportsko drustvo bilo je zamah citave ondasnje Jugoslavie , pa je casno bilo biti njegov clan. Prostor izmedu "Planike" i one dolje radnje , a sad ga ispunjava zgrada "Elektromaterijala " sa stanovima , bio je kao stvoren za okupljnje djaka pred ulaz gore u gimnaziju. Narocito zaklonica od bure, a tamo do pruge zgrada centrale iz koje se je grad napajao strujom i ta zgrada je dodjeljena nama Partizanovcima i to je bilo nezamislivo u ono vrijeme noliki prostor , sjajan parket, bljestava neonska svjetla , svlacionice , kupatila, igraliste do pruge.Sve je to u nama jos vise pojacalo zelju da se jos vise sportski uzdizemo, ali i kulturno vaspitana omladina. 1957-me ljetovali na Murteru, pa tamo na neki otok u camcu prevozili razboj i ostale sprave da onaj svijet vidi sta se sve na njima moze, a i sta to znaci za razvoj omladine, ali sa nasim odrastanjem mijenjali su se i ukusi , jer kao fakultetlije po drugim gradovima , toga smo dosta i vidali kad je rijec o sportu. Zamisli , odabrati ljude relativno u godinama i na silu ih dovuci u salu, a nikad o tome nisu ni sanjali i stvoriti id njh vrstu, koja je na Sletu "Partizana" u Beogradu 1959, na stadionu Armije ( danasnji Partizan) osvaja prvo mjesto .Ljudi , koji su se kanili sporta,pa se dali jurcanju za balotama i takav uspijeh sa njima postici a vodja im je bio Jovo Ceko, a komandnu je palicu drzao njegov prezimenjak i legendarni nas ucitelj - Tode .
Tode Ceko,siromasno seljace iz njedara Dinare,bistri,obdaren,od malena je ponio u svijet iz skromnog roditeljskog doma postenje i ljudskost nadareno neizrecivom ljubavlju ka sportu, nije vise medu nama .Pocetkom veljace istinski pogodeni bolnom vijescu kninski sportski radnici morali su pogledati u oci zakonima prirode i prihvatiti stvarnost da su ostali bez svog dragog ucitelja onda kad su to najmanje zeljeli,a tu bol osjecao je svaki stanovnik izmedu Dinare i Promine.Ovaj cestiti covjek koji je najprije mislio na druge a tek onda na sebe , od rane mladosti svrstan je pod zastavu Partije i Tita dao je neopisiv doprinos za razvoj sporta Kninske opcine , pa i van njenih granica. Kao predratni "Sokolas", ovaj ljubljanski djak izlazi iz ratnog vihora sa novim socijalistickim svatanjima ,prigrlio trpak zivot i odgovornu zadacu koja trazi cijela covjeka i koja u njemu unosi neku novu ugodu.U skucenom prostoru sa skromnim materijalnim sredstvima godinama pronosi slobodarski barjak sirom Jugoslavije na svim smotrama sportskog stvaralastva donoseci mnogobrojna priznanja i nagrade svom Kninu.Uskladivsi u sebi kvalitete :strucnjaka za ritmicku gimnastiku, vaspitaca, organizatora, ukljucujuci u radove "Partizana " svakog naseg radnog covjeka ,omladinku i omladinca.Jednostavnost njegovog udjela u razvoju sportske kulture sastojala se je u izvrsenju svakog zadatog plana,dosljednosti u ostvarivanju cilja snaznom osjecaju obaveze i kontinuitetu ka socijalistickom razvoju sporta.Njegov smisao za organizaciju i vedrina duha kojega je utiskivao u svaku akciju odavali su njegove trajne kvalitete kao utemeljivaca sporta u Kninu.Stoga je nas drug Tode Ceko bio covjek od akcije ,rada i djelovanja izvrsavajuci svaki zadatak iz najdubljih ljudskih pobuda,pa njegov asketizam , postojanost prema svim izazovima ka savremenom razvoju sporta koje on nosi. Bio je od onog rijetkog soja sportasa koji su zivjeli u skladu sa svojim moralnim sportskim uvjerenjima zasnovanom na rodenom sportasu sinu ponosne Dinar.
Njegov zivot je bio ispunjen stalnim stvaralastvom i borbom u kojoj nikad nije znao da ustakne , pa ce ostati kao nedostizan primjer beskomromisnog borca kao istinskog pregaoca sa ogromnom energijom covjeka koji plijeni svojom neposrednoscu i sirokim srcem .Svojim radom znao je da pokrene, da pridobije, da ohrabri i da pomogne nikad ne potezuci nikakav drugi razlog osim prisnog razumijevanja i dobre volje .Svojim dugogodisnjim i nesebicnim radom gotovo je neprimjetno izgradio cvrste temelje buduceg razvoja sporta ,pa ovo poslijednje veliko olicenje one vjere da se u pogledu sportskih ideala moramo potpuno osloniti na masovnost sporta koji je za njega bio sve u zivotu,a u nasem zivotu bio je i ostao onaj koji medu nama, njegovim djacima , sa osobnom dostojanstvenoscu kao legenda, a legende ne umiru nikada, pa ti zato hvala s'razumio druze Tode Ceko, koji ode za trenutak rastanka a ne zaborava .
Umro je 10/02/1990
Poznate vjezbacice su sestre Modrinic i Novakovic , te braca Radic, pa Bjedov,pa Jaramaz, Marjanovic , Curko, Strkalj, Biserko (stariji mi brat)
Puric ,Grgic, Breka , Krvavica, Goles, Donkov ,Cimburi , Milanovic (Ljubo je bio znacajan jer se je prvi dao na dizanje tegova , te nas je zarazio neizljecivo) i drugi. (Stiv se izvinjava ako je koga izostavio,ne namjerno).Interesantno je da je tu bilo ljudi u "prolazu". Armiju dolje sluzili,pa su vjezbali i dosta toga novoga su nam pokazivali.
Osnovno geslo Tode Ceke je bilo:
- Daj sve od sebe , ili odustani ,jer sportska kultura je dio opce kulture pa ko nema jedne nema ni druge .
Ovo su prihvatili njegovi vjezbaci kao zivotnu obavezu , koju su mnogi ugradili u diplome akademskih gradana.
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Fri Nov 19, 2010 11:40 am, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Crtice iz Stivovih pisama.
Evo nekih Stivovih razmisljanja na kraju jednog njegovog pisma:
Sad se dolje cvorci kovitlaju na nebu , pa kao da je bura digla neko sijeno poput uragana i kovitla ga i neda mu pasti i tako oni cvorci lice na neki naviljak sijena.Vrebaju gdje ce pasti i gore nego krupa vinograd kvragu dati.
Brekcu freze po selima,lupaju se bacve kao indijanski bubnjevi,a selo mokro od pranja bacava.
Cekina bukva vec boju promijenila,a vrh Vrsine polako zuti...
Nema jeseni dok nam je nasa Dinara ne rodi.Svako doba,a nju obaska,jer je ona rodjendan svih lovaca,ko zna sta je lov.
Tri su covjeka presudila svijetu.Prvi je bio Spartak,koji se je borio za bolji polozaj robova,a ne da mijenja vlast,drugi je ona spanska buvara,lopurda,koja je znala kuda i zasto plovi,pljackas Kolumbo,jer su se pocele tada razvijati armije da brane svoja dobra,treca licnost je nas kovac koji napravi kovaciju uz baru,pa je zaba vidjela da se konji potkivaju...
Te tri licnosti da nebijade drugacije bi se kolo povijesti okretalo.
Sto rece onaj kosooki rizonja davno,davno prije hrista-U zemlji u kojoj vlada harmonija sramota je biti siromasan,a u zemlji u kojoj vlada haos,sramota je biti bogat.
Ih!,ljepe li mi zavrsnice-a?Sve u sesnaest.Nema veze,pa ispozdravljaj tamo oko sebe,a i udaljenije i sa svojima obaska budi sretan i veseo-moj Petre.
Zivio!
Stiv (potpis hemijskom)
Sad se dolje cvorci kovitlaju na nebu , pa kao da je bura digla neko sijeno poput uragana i kovitla ga i neda mu pasti i tako oni cvorci lice na neki naviljak sijena.Vrebaju gdje ce pasti i gore nego krupa vinograd kvragu dati.
Brekcu freze po selima,lupaju se bacve kao indijanski bubnjevi,a selo mokro od pranja bacava.
Cekina bukva vec boju promijenila,a vrh Vrsine polako zuti...
Nema jeseni dok nam je nasa Dinara ne rodi.Svako doba,a nju obaska,jer je ona rodjendan svih lovaca,ko zna sta je lov.
Tri su covjeka presudila svijetu.Prvi je bio Spartak,koji se je borio za bolji polozaj robova,a ne da mijenja vlast,drugi je ona spanska buvara,lopurda,koja je znala kuda i zasto plovi,pljackas Kolumbo,jer su se pocele tada razvijati armije da brane svoja dobra,treca licnost je nas kovac koji napravi kovaciju uz baru,pa je zaba vidjela da se konji potkivaju...
Te tri licnosti da nebijade drugacije bi se kolo povijesti okretalo.
Sto rece onaj kosooki rizonja davno,davno prije hrista-U zemlji u kojoj vlada harmonija sramota je biti siromasan,a u zemlji u kojoj vlada haos,sramota je biti bogat.
Ih!,ljepe li mi zavrsnice-a?Sve u sesnaest.Nema veze,pa ispozdravljaj tamo oko sebe,a i udaljenije i sa svojima obaska budi sretan i veseo-moj Petre.
Zivio!
Stiv (potpis hemijskom)
Firma " Kičmatrans "
Napisao : Stiv
Jutro tek ta je odmaklo predavajući se vrućini koja je bila prava najava vrelog dana u kojem će i nebo i ptice mirovati. " Balkan " se polako spremao da dočeka svoje vijerne marendae. Preko puta, pored vrata Deića gostione na zid je bio naslonjen raanj sa pečenim janjetom koje se cijedilo na jutarnjem suncu. Sjedili smo na izlogu " Balkana " i poneko bi povremeno provirivao tamo ka putu za Bulinu stranu, 'oće li se ita pojaviti. To nae ičekivanje ličilo je na narvozu onih koji su čakali vlak u čuvenom filmu " Tačno u podne ". Sparan julski dan je počeo.
- Nita se ne čuje - reče izvidnik dolazeći od ćoka bate " Balkana " i sjede. Gotovo da nismo vjerovali naim uima kad se otamo preko ulice, sa vrata pored Deića začulo:
- Zovu vas dolje u donje skladite kod Krke,.... -
Ostatak riječi nam nije bio potreban, jer smo se već na prve riječi odmakli ka donjem dijelu grada.
Pod gustim kronjama starih platana na ulazu na Atlagića most nalazilo se skladite a ispred njega već parkiran kamion bez prikolice sa " Ledererom " a to nam dođe kao zagrijavanje. Niko ne zna reći oće li biti jo togoć. Istovarimo to časom pa nazad pred " Balkan " . Sunce je već bilo u zenitu pa " Balkan " nije vie pruao hladovinu.
- Ajmo ta vie da se čeka. Dođe li ta, biciklom od jednog do drugog kao i do sada. Ajmo, ajmo malo i do brzice.
Treperava vrelina dana dolazila je sa uarenih tračnica, praćena oporim mirisom ulja sa vrelih velera, dok sam prolazio između razgolićene mladosti, od podvonjaka ispod Sinobada do prvog mosta. Svojim rastom dominirao je među njima i taman kad je provukao prste kroz svoju gustu crnu kosu,okrenu se na moje riječi : - Ajmo, " Radenska ", samo kamion tu kod koare. Izvadio je ruku iz kose i okrenuo se u pravcu Brzice krenuvi ka meni a oko nas se začulo: - Kičmatrans, kičmatrans, kičmatrans,.... - amor i vriska čuli su se iza nas sa bistre i hladne Brzice.
Ne znam koliko je vruć pakao ali mi smo ih mnogo imali pod onim ceradama, ispod kojih je trebalo izvući do 1600 punih gajbi. One pune lepere ponekad smo zvali i kino salom pa i sportskom dvoranom. Danima sluati muke ofera, koji osoblje u svojim pivovarama nikako ubijediti da bez ikakvih pomagala budu ispranjeni od pet momaka za uru ipo vremena. Sve na ruke. Ubijeđivali i ubijeđivali i ostali neduni laovi. Znali smo po zvuku auta koje se sputalo niz Bulinu stranu da li je za nas ili za neku drugu firmu. Gdje god se pojavimo sluali smo: " Kičmatrans, kičmatrans, kičmatrans,...
Subotnje veče, vreva ispred doma armije jer za sve nema mijesta u njegovoj bati iz koje mame akordi muzike, uobičajena je slika ljetnih večeri u gradu pod tvrđavom a za mnoge je bilo uobičajeno čuti : " Evo ti bicikla i idi kući pa se presvuci. Idem traiti ostale pa i ključ od skladita. Eno ih dva odoe dolje pred skladite. - Prepozna me ofer pred " Balkanom " i mano rukom.- Bijei i nezadravaj me, Ante mi fali, - dodade, turajući mi biciklu u ruke ustri Savica Deić i uleti u batu.
U poodmakloj noći ispunjenoj punim, jasnim i srebrenastim mijesecom, pod kojim su abe po barama uivale sa svojim horom, oba lepera su nestajala uz Bulinu stranu.
Prijatelji su kao anđeli, pa čim dobiju krila oni odlete. Prerano svoja krila dobie SAVICA DEIĆ, pa ELJKO KOVRLJ - Prominjac, pa IVICA IMUNOVIĆ, pa ANTE RAJAČIĆ - Antić, a preostala trojica ELJKO VUJATOVIĆ, MILAN OEGOVIĆ, i STEVAN BISERKO - Stiv, zaboraviće ih tek onda ako iko od njih čuje udarac latice od rue kad pane na zemlju a ovo malo riječi ostaviće uspomenu i na one koji su dovikivali za nama :
- Kičmatrans, kičmatrans, kičmatrans,...
Bili je to davnih sedamdesetih godina kad su kninska ljeta bila jako vrela a nai dlanovi za sunce nisu znali.
Napisao : Stiv
Jutro tek ta je odmaklo predavajući se vrućini koja je bila prava najava vrelog dana u kojem će i nebo i ptice mirovati. " Balkan " se polako spremao da dočeka svoje vijerne marendae. Preko puta, pored vrata Deića gostione na zid je bio naslonjen raanj sa pečenim janjetom koje se cijedilo na jutarnjem suncu. Sjedili smo na izlogu " Balkana " i poneko bi povremeno provirivao tamo ka putu za Bulinu stranu, 'oće li se ita pojaviti. To nae ičekivanje ličilo je na narvozu onih koji su čakali vlak u čuvenom filmu " Tačno u podne ". Sparan julski dan je počeo.
- Nita se ne čuje - reče izvidnik dolazeći od ćoka bate " Balkana " i sjede. Gotovo da nismo vjerovali naim uima kad se otamo preko ulice, sa vrata pored Deića začulo:
- Zovu vas dolje u donje skladite kod Krke,.... -
Ostatak riječi nam nije bio potreban, jer smo se već na prve riječi odmakli ka donjem dijelu grada.
Pod gustim kronjama starih platana na ulazu na Atlagića most nalazilo se skladite a ispred njega već parkiran kamion bez prikolice sa " Ledererom " a to nam dođe kao zagrijavanje. Niko ne zna reći oće li biti jo togoć. Istovarimo to časom pa nazad pred " Balkan " . Sunce je već bilo u zenitu pa " Balkan " nije vie pruao hladovinu.
- Ajmo ta vie da se čeka. Dođe li ta, biciklom od jednog do drugog kao i do sada. Ajmo, ajmo malo i do brzice.
Treperava vrelina dana dolazila je sa uarenih tračnica, praćena oporim mirisom ulja sa vrelih velera, dok sam prolazio između razgolićene mladosti, od podvonjaka ispod Sinobada do prvog mosta. Svojim rastom dominirao je među njima i taman kad je provukao prste kroz svoju gustu crnu kosu,okrenu se na moje riječi : - Ajmo, " Radenska ", samo kamion tu kod koare. Izvadio je ruku iz kose i okrenuo se u pravcu Brzice krenuvi ka meni a oko nas se začulo: - Kičmatrans, kičmatrans, kičmatrans,.... - amor i vriska čuli su se iza nas sa bistre i hladne Brzice.
Ne znam koliko je vruć pakao ali mi smo ih mnogo imali pod onim ceradama, ispod kojih je trebalo izvući do 1600 punih gajbi. One pune lepere ponekad smo zvali i kino salom pa i sportskom dvoranom. Danima sluati muke ofera, koji osoblje u svojim pivovarama nikako ubijediti da bez ikakvih pomagala budu ispranjeni od pet momaka za uru ipo vremena. Sve na ruke. Ubijeđivali i ubijeđivali i ostali neduni laovi. Znali smo po zvuku auta koje se sputalo niz Bulinu stranu da li je za nas ili za neku drugu firmu. Gdje god se pojavimo sluali smo: " Kičmatrans, kičmatrans, kičmatrans,...
Subotnje veče, vreva ispred doma armije jer za sve nema mijesta u njegovoj bati iz koje mame akordi muzike, uobičajena je slika ljetnih večeri u gradu pod tvrđavom a za mnoge je bilo uobičajeno čuti : " Evo ti bicikla i idi kući pa se presvuci. Idem traiti ostale pa i ključ od skladita. Eno ih dva odoe dolje pred skladite. - Prepozna me ofer pred " Balkanom " i mano rukom.- Bijei i nezadravaj me, Ante mi fali, - dodade, turajući mi biciklu u ruke ustri Savica Deić i uleti u batu.
U poodmakloj noći ispunjenoj punim, jasnim i srebrenastim mijesecom, pod kojim su abe po barama uivale sa svojim horom, oba lepera su nestajala uz Bulinu stranu.
Prijatelji su kao anđeli, pa čim dobiju krila oni odlete. Prerano svoja krila dobie SAVICA DEIĆ, pa ELJKO KOVRLJ - Prominjac, pa IVICA IMUNOVIĆ, pa ANTE RAJAČIĆ - Antić, a preostala trojica ELJKO VUJATOVIĆ, MILAN OEGOVIĆ, i STEVAN BISERKO - Stiv, zaboraviće ih tek onda ako iko od njih čuje udarac latice od rue kad pane na zemlju a ovo malo riječi ostaviće uspomenu i na one koji su dovikivali za nama :
- Kičmatrans, kičmatrans, kičmatrans,...
Bili je to davnih sedamdesetih godina kad su kninska ljeta bila jako vrela a nai dlanovi za sunce nisu znali.
O enskom rukometu u Kninu
Napisao: Stiv
Pisati sve ono ta se zna o poslijeratnom razvoju sporta u naem Kninu i to samo na osnovu sijećanja, svakako je veliki izazov a i potreba ozbiljnog rada, sa eljom da se koliko toliko i ono malo poznatog otrgne od zaborava.
" Dinarai " su nastavili uz svakojake nematine sa svojom srčanoću, na terenu na kojem su udareni temelji loptačkog sporta daleke 1913-te godine, na terenu na kojem je nekad bilo bolje ostati na nogama nego dati gol, poto nije u ono vrijeme bilo neke zatitne opreme, koja bi spriječila ozljede. Međutim, na tom istom terenu sa jo oskudnijom opremom, odmah nakon rata, mlade Kninjanke su igrale HAZENU. Riječ HAZETI, na Čekom znači bacati. Isključivo igra loptom za ene sa ciljem da se lopta ubaci rukom u gol. Neto kao velki rukomet. Njima ni nakav teren u cijelim fudbalskim dimenzijama nije smetao da pokau svoju srčanost i borbenost. Oni koje pamte te poslijeratne dane u kojima su Kninjanke pod tvrđavom igrale ovaj sport, svakako pamte i lijepu, munjevitu i nezaustavljivu igračicu, Maričić Senku iz Potkonja. Toj plavokosoj igračici nije trebalo da priđe blie protivničkom golu jer dok bi se lopta nala u njezinim rukama znalo se gdje će zavriti, na čuđenje protivničkog golmana i radost mnogobrojnih navijača. Svojom matovitoću i brzim pokretima, humoristički je unosila zabunu u protivničku odbranu, pa je za svaku drugu njezinu suigračicu zatresti protivničku mreu bila formalnost.
Za dananji rukomet kau da je to najveća i najbra partija aha koja moe da se odigra. To znači najprije mozak, pa onda oko, a kao neki poznavalac toga sporta sa sigurnoću mogu reći da je u tom ahu naa Senka bila kraljica. Da je kasnije rođena i kojim slučajem dola pod budne oči profesorice iz Gospića, Marije ebetić, kao i mi mnogi to smo imali tu sreću u koje je ta divna ena utkala mali rukomet, o Senki Maričić
pisala bi mnoga novinarska pera, kao o kraljici rukometa. Ne znam kad se počela igrati ta enska igra sa loptom pod naom tvrđavom ali vjerovatno su od osnutka "Dinare" zajedno dijelile onaj teren sa svojim radostima na njemu. Pojavom dananjeg rukometa veliki rukomet je "ukinut", ali veo zaborava na prve Kninske rukometaice, predvođene lijepom Hrvaticom Senkom nikad neće pasti.
Napisao: Stiv
Pisati sve ono ta se zna o poslijeratnom razvoju sporta u naem Kninu i to samo na osnovu sijećanja, svakako je veliki izazov a i potreba ozbiljnog rada, sa eljom da se koliko toliko i ono malo poznatog otrgne od zaborava.
" Dinarai " su nastavili uz svakojake nematine sa svojom srčanoću, na terenu na kojem su udareni temelji loptačkog sporta daleke 1913-te godine, na terenu na kojem je nekad bilo bolje ostati na nogama nego dati gol, poto nije u ono vrijeme bilo neke zatitne opreme, koja bi spriječila ozljede. Međutim, na tom istom terenu sa jo oskudnijom opremom, odmah nakon rata, mlade Kninjanke su igrale HAZENU. Riječ HAZETI, na Čekom znači bacati. Isključivo igra loptom za ene sa ciljem da se lopta ubaci rukom u gol. Neto kao velki rukomet. Njima ni nakav teren u cijelim fudbalskim dimenzijama nije smetao da pokau svoju srčanost i borbenost. Oni koje pamte te poslijeratne dane u kojima su Kninjanke pod tvrđavom igrale ovaj sport, svakako pamte i lijepu, munjevitu i nezaustavljivu igračicu, Maričić Senku iz Potkonja. Toj plavokosoj igračici nije trebalo da priđe blie protivničkom golu jer dok bi se lopta nala u njezinim rukama znalo se gdje će zavriti, na čuđenje protivničkog golmana i radost mnogobrojnih navijača. Svojom matovitoću i brzim pokretima, humoristički je unosila zabunu u protivničku odbranu, pa je za svaku drugu njezinu suigračicu zatresti protivničku mreu bila formalnost.
Za dananji rukomet kau da je to najveća i najbra partija aha koja moe da se odigra. To znači najprije mozak, pa onda oko, a kao neki poznavalac toga sporta sa sigurnoću mogu reći da je u tom ahu naa Senka bila kraljica. Da je kasnije rođena i kojim slučajem dola pod budne oči profesorice iz Gospića, Marije ebetić, kao i mi mnogi to smo imali tu sreću u koje je ta divna ena utkala mali rukomet, o Senki Maričić
pisala bi mnoga novinarska pera, kao o kraljici rukometa. Ne znam kad se počela igrati ta enska igra sa loptom pod naom tvrđavom ali vjerovatno su od osnutka "Dinare" zajedno dijelile onaj teren sa svojim radostima na njemu. Pojavom dananjeg rukometa veliki rukomet je "ukinut", ali veo zaborava na prve Kninske rukometaice, predvođene lijepom Hrvaticom Senkom nikad neće pasti.
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Ozivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 17
ULICE
U potrazi za odgovorima na pitanja, koja fenomen bivanja i svakodnevni ivot postavljaju pred covjeka, putevi vode na razne strane. Cak i kad nije rijec o nudi traganja za odgovorima nametnutim od strane ivotnih situacija, covjek opet ima potrebu, naprosto iz svoje puke znatielje, bazati uokolo, sve u nadi ne bi li otkrio kakvo do tad nepoznato olakanje, ne bi li utaio kakav svoj poriv, ne bi li nekako priutio sebi kakvo posebno, jo neokuano zadovoljstvo. U ivotu ima kud i kamo vie onih prvih slucajeva, u kojima covjek biva naprosto cunut od strane nepoznate mu sile, u bjesomucno traganje za spasonosnim izlazom pred nepoznatim koje ga proganja.
Ima puno mjesta po kojima èovjek traga za odgovorima na zadana mu pitanja, ili na pitanja koja sam sebi postavlja. Neka od njih su sasma uobièajena. Kao dijete, svoje prve odgovore èovjek trai u prostoru koji ga izravno okruuje. Kuæa u kojoj je roðen i ivi, prvi je strani mu prostor koji ispituje. Ubrzo, njegov mali svijet poèima se iriti. Kada je jedanput napustio svoje gnijezdo, njegov svijet se nezaustavljivo uveæava, sa zakonomjernoæu koja stoji u upravnoj proporciji prema ivotnim potrebama. kola postaje jedno od prvih takovih odredita. Ne smije se zaboraviti da postoji i unutarnji svijet, koji pojedinac nosi u sebi, a plod je njegovih imaginacija i fantaziranja. Taj svijet on istrauje u drugim prilikama i iz drugih razloga. Potom, dolaze javna mjesta u gradu. Prije svih to su uredi dravnih slubi, pa pota, banka, trnica, mesnica i pekara, pa prodavaone svih vrsta roba, prometni kolodvor, berberski salon i frizeraj. Crkva je neko vrijeme bila gurnuta sasma u stranu. U ovom popisu odredita od èovjekova interesa, posebno mjesto pripada kiosku sa lutrijom. Gostione, normalno samo za neke, su nepresuna i nezaobilazna izvorita tajni, za one unutar i za one vanka. Glede utaivanja nelagode tajnovitosti ivota, tek rijetki poseu u pravcu knjinice, mjesnog arhiva, ili pak gradskog muzeja.
Odlaskom u gradski historijsko-arheoloki muzej, koji je jedno vrijeme bio smjeten u prostoru crkve sv. Barbare na tvrðavi, moglo se dosta toga èuti, pa i vidjeti, o prolosti naega grada. U muzeju je, kao kustos, bio uposlen jedan skromni, mlaði èovijek, vedra lica. Rijetkim posjetiteljima muzeja prièao je on dugo o povijesti grada sa puno detalja, polagano, predano, tihim i ravnomjernim glasom. Najsnaniji utisak koji je posjetilac iznosio sa tog mjesta, bilo je saznanje o burnoj prolosti kraljevskog grada. U prilog tomu svjedoèili su, skromni po broju i po oèuvanosti, ali ipak posve rjeèiti, muzejski artefakti. Rasporeðeni uokolo po kamenom podu bilo je tu neta odlomljenih komada sa nadgrobnih spomenika i sakralnih objekata, dijelova ukrasa ulaznih vrata i prozora negdanjih palaèa. Pored ovoga, u staklenim vitrinama sa strane, bilo je poreðano mnotvo predmeta od zahrðalog metala, obrtnièkih alatki, pribora za uporabu u gospodarstvu, dijelova oruja i komada kovanog novca. Jednom rijeèju, zaostali su bili samo oni predmeti koje zub vremena, i èovjekova destrukcija, nisu lako mogli da naènu.
Naputanjem toga muzeja i kretanjem ulijevo, ali ne navie prema sjevernom dijelu tvrðave, nego ulicom koja ide nanie, put vodi prema izlazu. Proavi kratkim hodnikom, uvijek tamnim, sa jo vie mraènom prostorijom s desne strane, gdje je po svemu sudeæi nekada boravila straa kapije, praæen jakim mirisom vlage, posjetilac stie i do kapije. Kad se proðu njena dvostruka teka vrata, uvijek pritvorena, jer se masivno drvo od kojega su napravljena, posve izvitoperilo od kia i trajanja, a njene arke izmjestile od silnih bura, kojima kapija ba stoji u pravcu, izlazi se na zaravnjeno proirenje pred njom, koje je u punom kontrastu svijetla sa hodnikom, pod zidom visokog bedema na lijevoj strani. Nastavljanjem kretanja niz strmi prilaz tvrðavi, oivièen lipama, prolaskom kroz Loredanova vrata, stie se do prvih ulica grada.
Netko bi sad mogao kazati kako danas vie nièemu ne slui ono èega nema, ono ta je bilo pa prolo, jednom rijeèju, sve staro i kao takvo po prirodi osuðeno na nestajanje i zaborav. Takav stav obièno biva potkrepljen iskazom kako èovijek treba uvijek gledati u buduænost. Ako to iz ma kojeg razloga nije u moguæstvu èiniti, onda takav èovjek neizostavno treba biti koncentriran na ivot u sadanjem trenutku. Ali poput temelja, koji su osnovom svake gradnje, tako u dobrobiti i prosperitetu ivota pojedinca i drutva, isto mjesto i uloga pripadaju njegovoj prolosti i povijesti. Uprav stoga njeno pamæenje je potrebito. Pamæenje je moguæe obnavljati kada izlazimo na ulice ili odlazimo u muzej.
Ulice grada, same po sebi, slikaju jedno vrijeme i ivot u njemu. Isto tako i pojedina mjesta i ljude koji su ivjeli i ive u njima. U isto vrijeme, u djeliæu sekunda, one mogu posluiti za raspoznavanje jednog u odnosu na druge dijelove grada, zaokruivajuæi prizor o posebitosti grada kao cjeline. Od ritma po gradskim ulicama islikan je njegov ambijent, koji uostalom volimo posjeæivati, u kojemu ivimo, sa kojim se identificiramo, po kojemu razaznajemo grad i pojedinaène njegove dijelove, a koje kasnije pamtimo. Tako ulice postaju pamæenje grada
Ulice nisu nita drugo doli mjesta zajednièkog odrastanja i zajednièkih igara. Ulicom se polazi u kolu. U polumraku majske veèeri, na ulici se zbivaju prva sastajanja. Sasvim odreðenom ulicom mladi regruti odlaze u vojsku, i pamte tu ulicu sve dok se ne vrate, pa i mnogo vremena poslije. U stanju zanosa, koji kruni èin vjenèanja, ulica je ta koja vodi ka tom bajnovitom svijetu vjenèanih, u kojemu se ispunjavaju mnoge, do tada skrivene i matane, elje dvoje zaljubljenih. Zato, meðu ostalim, u tom cijelom dogaðaju ulica biva njegov dio i ostaje za pamæenje. Ulicom, momci, kasnije drugovi, ekipe iz kraja, odlaze na utakmice. Ulicom se ide na posao, u kino. Na koncu, oderðenom ulicom ispraæaju se oni koji odlaze na svoj posljednji put. Otuda, pamti se svijetlost ulice, topao ili mrazni dan na ulici, vlana ili burom posuena cesta. Na ulici se zastaje i progovara sa susjedom, poznanikom, na ulici se u letu hvataju rijeèi drugih ljudi, koji promièu na sve strane. Pamte se i zvuci to se razlijeu po ulici, kretnje i mirisi u koje su ulice utopljene, tijekom razlièitih godinjih doba i u pojedinim dijelovima dana. To sve postaju naèini na koje pamtimo ulice grada uopæe a posebno naeg zavièajnog mjesta, na koje pamtimo sebe.
Za stranca ulica slika grad, to je mjesto njegova prvog, istinskog, susreta sa gradom i ivotom u njemu. Tu on uoèava kako je neka ulica nova ili stara, iroka, odnosno uska, ravna ili strma, prava, krivudava, osunèana ili sjenovita, tiha odnosno dinamièna Domaæima, ulica prije svega slui. Ona je znak raspoznavanja i tako postaje sustavni dio ivota, njihova identiteta, identiteta obitelji, kulturnog identiteta, odraz prolosti, prizor sadanjosti. Ulicom se ide za odreðenim poslom, ona je dobra preèica, to je put kuæi, svojoj rodbini, prijatelju, ljubavi. Iduæi odreðenom ulicom izbjegavaju se neeljeni susret, neprijatne uspomene, odgaða se posao, koji stoji za vratom.
Kada se govori o naemu gradu, na ulicama se moe najbolje osjetiti srdaènost naravi kod naega svijeta i humor, kojim je obdaren karakter naega èovjerka. Za neke taj humor svjedoèi o filosofiji ivota, to je naèin da se pregrmi tegoba klimatskih ekstrema, historijskih poigravanja sa ljudima i prostorima, pasivno podneblje kreènjaèkog tla. Drugima je ta duhovitost naprosto dio same ljudske prirode. Dok neki opet u toj igri sa jezikom i znaèenjem rijeèi, pronalaze kod naih ljudi pritajenu, olaku, sklonost ka ismijavanju i drugih, ali i sebe samih. Svejedno ta je od svega toga po srijedi, prisnost koja se osjeæa na ulicama, razdraganost, doza otvorenosti i uzbuðenja, su neta to odmah vee panju novih. Neposrednost koju jedni na druge ljudi prenose u meðisobnim razgovorima, prosto èedna nepatvorenost iskazivanja doivljaja i osjeæanja, sa kojom srednjekolci meðu sobom razgovaraju, jeste ona naroèita ljepota, gotovo suho blago naega grada, neta èega je teko pronaæi u drugim, sliènim gradovima.
Ba tu, nakon obilaska tvrðave, stupanjem na ulice, zbiva se zorno osvjedoèavanje istinitosti rijeèi kustosa muzeja o burnoj povijesti grada, a jo vie njegovih pronicljivih opaski o neumitnom savezu i uzrokovanosti proimanja historijskih protivurjeènosti u sklopu prolosti, sadanjosti i buduænosti. Èesto mijenjanje naziva ulica grada, do kojih dolazi kroz povijest, najbolje svjedoèe o prirodi njegove prolosti. Kako su ulice vaan segment u ivotu grada i ivotima njegova puèanstva, to je biranje imana za ulice iznimno osjetljiv posao. Vremenom, kao posljedica jednoga ili drugoga imena, odnekog doba poèima zapinjanje u pamæenju, zbrka oko identiteta.
Vrag bi ga zna koliko ima ulica u naemu malome gradu, koji jedva die, bilo pritisnut forticom, bilo sapet egom, ili ukoèen mrazom. Zbunjenost je ipak daleko veæa kada je rijeè o nazivima tih ulica. Ta zbunjenost dolazi od siline potiska proteklog vremena ali i od neminovnosti tenje za probitkom, pod kojim dejstvima dolazi do izmejena nazivia ulica.. U stremljenju ka boljitku, i u istodobnom nastojanju odravanja pamæenja, a to znaèi identiteta grada i onih koji ive u njemu, nazivi ulica su nedvojbeni i nerazdvojni simboli za raspoznavanje jednog vremena i ljudi koji ive u tom vremenu. Govoriti danas o ulicama u naemu gradu nije lako. Mnoge ulice koje se pamte, promijenile su svoje ime. Sa promjenom starog imena, ulica istodobno mijenja i svoj stari identitet za novi. Tako se dogadi pa jedna ulica nestane, a na njeno mjesto doðe druga, nova. Sa starom ulicom pokatkad nestanu i ljudi iz nje. Oni meðu njima, koji ostaju, u novim prilikama lako dospjevaju u potrebu izgradnje i svog novog osobnog identiteta. Tako, pri susretu sa novim identitetom svoje ulice, ti isti ljudi, dobivaju sopstveni novi identitet. Samo se rijetki u toj izmjeni osjeæaju podmlaðenima i kod kuæe. Isto vai i kada je rijeè o bilo kojoj drugoj ulici u gradu.. Zato, zarad izbjegavanja te nelagode i eventualne konfuzije, kada mi danas govorimo o ulicama grada, biramo drugi pristup nespominjuæi njihovo ime. Pa kad reèemo glavna ulica, postaje namah jasno kako je to ona ista ulica koja vodi u sredite grada, i do neizbjenog Zidiæa. A kada za drugu reknemo paralelna, svi je istog trena povezauju sa onim putem koji vodi do srednje kole, u kojemu je ulaz na zednja vrata kod ariæa, i sa putem uzbuðenja, koji okonèava u Trefu, prvome gradskom kafeu. U naemu gradu ima mnogo kratkih ulica, ali je svakako najkraæa samo ona kojom se izlazi na obalu Krke, podno Antine brijaènice. U gradu onoga vremena nije bilo puno neravnih ulica, pa ipak, najvie neravna je bila ona u dnu pijace sa kojom se kod crkve sv. Josipa, kreæe put tvrðave. Imala je dalje i jedna strma ulica, èiji se kraj neda naslutiti, niti je ba jasno kako se njome uopæe moe proæi, osim skaèuæi sa kamena na kamen, dok je uporaba auta, bacikla i trotineta tu sasma bila iskljuèena, jer je buduæi uska, a po svemu sudeæi i slijepa, bila potpuno nedostupna svatkom drugom osim njenih malobrojnih stanara. Govoreæi sada o toj ulici, svatkom namah puca pred oèima ulica koja kreæe na lijevo, odmah iza hotela i malo povie njega. Misleæi sada o lijepim ulicama grada, moda nije najljepa, ali je od svih kamenih ulica u njemu, ali posve sigurno tako zasluila se zvati samo ona koja vodi prema staroj gradskoj bolnici, a koju ukraavaju dvokatnice sa jedne strane, a eljezna ograda bolnice i drvored stoljetnjih stabala, sa druge. Sinjska ulica, ili jednostavno tvornièka, ne bi se nikako mogla zamijeniti ni sa jednom drugom, poto ima samo jedna u cijelome gradu koja vodi ka Sinju, odnosno u TVIK. Kada o njoj govorimo, prvo sa èime je asociramo jeste to kako je ta ulica bila jedna od najmirnijih u gradu za kasnih nedeljnih popodneva, kada toplina asfalta jo pritiæe grudi. etajuæi dalje gradom i dospijevamo do krivudave ulice, one koja vodi pored samostana, iznad crkve sv. Ante i pijace,a koja zatvara zamiljenu krunicu kod zida pored kojega ova naputa maloprije spomenutu neravnu. Ovom ulicom ili bolje reæi prolazom u koji se ona pretvara, obièno su ili samo oni koji sa jakim porivom za odmaranje u hladu, stojeæi iznad trnice, koja se sa jednoga mjesta osmatra kao na dlanu. U samome dnu grada, na prilazu Atlagiæa mostu, ulica je zaljubljenih, jer su njome ili, kroz generacije, mnogi mladi i zaljubljeni, bjeeæi u noæ, iskradajuæi se pogledima usjedilica sa prozora i zazoru rijetkih prolaznika. Nita ljepe od imena izletnièka, daje se putu koji vodi na Sastavke, ka obali Krke na koju gleda jugo-zapadna strana tvrðave. Spomenuvi to ime danas, vidimo bosonogu djecu kako hitaju njome u susteru sa rijetkim autima, dok pogledom prate putnièki vlak za Zadar.
U sjeæanju na vrijeme kada su se na ulicama grada èesto mogla susresti dva etaèa, samo je jedan od njih ostao miljenik pamæenja. To svakako treba pripisati tomu to je on u svojoj pojavi bio osobniji i daleko interesantniji. Rijeè je svakako o Goranu Kneeviæu. Mjerio je Goran tih godina, grad svojim odjseènim korakom neumorno, uzdu i poprijeko, svakoga dana u kasno popodn, svakog proljeæa i ljeta. Otre kratko oiane crne kose, pogleda jo crnjih oèiju, koje kao da sijevaju, nije Goran mario, ili bolje reæi nije podraavao modne trendove svoga vremena u oblaèenju. Moda uprav zato, sa osobnim iskazom mode ranih ezdesetih, sa uskim hlaèama, u bijeloj koulji, sa strukiranim crnim sakoom, ulatenim crnim cipelama u pic, a kada bi bilo malo svijeije i sa sa kratkim raskopèanim, crnim mantilom, davao je Goran upeèatljiv izgled svakoj ulici kojom proðe i cijelome gradu, pa i svome vremenu. Ispitivaèkim pogledom komunicirao je sa svojim sugraðanima. Glas mu je bio dubok i u isti mah mekan, topao. Govorio je u kratkim reèenicama, i samo onda kada vie nije mogao proæi u æutanju, pored kojega od svojih vrmjaka ili starih kolskih drugova. Tih dana, bez Gorana u etnji ulicama, grad jednostavno nije bio to ta je bio, niti su ulice bile ulice.
ULICE
U potrazi za odgovorima na pitanja, koja fenomen bivanja i svakodnevni ivot postavljaju pred covjeka, putevi vode na razne strane. Cak i kad nije rijec o nudi traganja za odgovorima nametnutim od strane ivotnih situacija, covjek opet ima potrebu, naprosto iz svoje puke znatielje, bazati uokolo, sve u nadi ne bi li otkrio kakvo do tad nepoznato olakanje, ne bi li utaio kakav svoj poriv, ne bi li nekako priutio sebi kakvo posebno, jo neokuano zadovoljstvo. U ivotu ima kud i kamo vie onih prvih slucajeva, u kojima covjek biva naprosto cunut od strane nepoznate mu sile, u bjesomucno traganje za spasonosnim izlazom pred nepoznatim koje ga proganja.
Ima puno mjesta po kojima èovjek traga za odgovorima na zadana mu pitanja, ili na pitanja koja sam sebi postavlja. Neka od njih su sasma uobièajena. Kao dijete, svoje prve odgovore èovjek trai u prostoru koji ga izravno okruuje. Kuæa u kojoj je roðen i ivi, prvi je strani mu prostor koji ispituje. Ubrzo, njegov mali svijet poèima se iriti. Kada je jedanput napustio svoje gnijezdo, njegov svijet se nezaustavljivo uveæava, sa zakonomjernoæu koja stoji u upravnoj proporciji prema ivotnim potrebama. kola postaje jedno od prvih takovih odredita. Ne smije se zaboraviti da postoji i unutarnji svijet, koji pojedinac nosi u sebi, a plod je njegovih imaginacija i fantaziranja. Taj svijet on istrauje u drugim prilikama i iz drugih razloga. Potom, dolaze javna mjesta u gradu. Prije svih to su uredi dravnih slubi, pa pota, banka, trnica, mesnica i pekara, pa prodavaone svih vrsta roba, prometni kolodvor, berberski salon i frizeraj. Crkva je neko vrijeme bila gurnuta sasma u stranu. U ovom popisu odredita od èovjekova interesa, posebno mjesto pripada kiosku sa lutrijom. Gostione, normalno samo za neke, su nepresuna i nezaobilazna izvorita tajni, za one unutar i za one vanka. Glede utaivanja nelagode tajnovitosti ivota, tek rijetki poseu u pravcu knjinice, mjesnog arhiva, ili pak gradskog muzeja.
Odlaskom u gradski historijsko-arheoloki muzej, koji je jedno vrijeme bio smjeten u prostoru crkve sv. Barbare na tvrðavi, moglo se dosta toga èuti, pa i vidjeti, o prolosti naega grada. U muzeju je, kao kustos, bio uposlen jedan skromni, mlaði èovijek, vedra lica. Rijetkim posjetiteljima muzeja prièao je on dugo o povijesti grada sa puno detalja, polagano, predano, tihim i ravnomjernim glasom. Najsnaniji utisak koji je posjetilac iznosio sa tog mjesta, bilo je saznanje o burnoj prolosti kraljevskog grada. U prilog tomu svjedoèili su, skromni po broju i po oèuvanosti, ali ipak posve rjeèiti, muzejski artefakti. Rasporeðeni uokolo po kamenom podu bilo je tu neta odlomljenih komada sa nadgrobnih spomenika i sakralnih objekata, dijelova ukrasa ulaznih vrata i prozora negdanjih palaèa. Pored ovoga, u staklenim vitrinama sa strane, bilo je poreðano mnotvo predmeta od zahrðalog metala, obrtnièkih alatki, pribora za uporabu u gospodarstvu, dijelova oruja i komada kovanog novca. Jednom rijeèju, zaostali su bili samo oni predmeti koje zub vremena, i èovjekova destrukcija, nisu lako mogli da naènu.
Naputanjem toga muzeja i kretanjem ulijevo, ali ne navie prema sjevernom dijelu tvrðave, nego ulicom koja ide nanie, put vodi prema izlazu. Proavi kratkim hodnikom, uvijek tamnim, sa jo vie mraènom prostorijom s desne strane, gdje je po svemu sudeæi nekada boravila straa kapije, praæen jakim mirisom vlage, posjetilac stie i do kapije. Kad se proðu njena dvostruka teka vrata, uvijek pritvorena, jer se masivno drvo od kojega su napravljena, posve izvitoperilo od kia i trajanja, a njene arke izmjestile od silnih bura, kojima kapija ba stoji u pravcu, izlazi se na zaravnjeno proirenje pred njom, koje je u punom kontrastu svijetla sa hodnikom, pod zidom visokog bedema na lijevoj strani. Nastavljanjem kretanja niz strmi prilaz tvrðavi, oivièen lipama, prolaskom kroz Loredanova vrata, stie se do prvih ulica grada.
Netko bi sad mogao kazati kako danas vie nièemu ne slui ono èega nema, ono ta je bilo pa prolo, jednom rijeèju, sve staro i kao takvo po prirodi osuðeno na nestajanje i zaborav. Takav stav obièno biva potkrepljen iskazom kako èovijek treba uvijek gledati u buduænost. Ako to iz ma kojeg razloga nije u moguæstvu èiniti, onda takav èovjek neizostavno treba biti koncentriran na ivot u sadanjem trenutku. Ali poput temelja, koji su osnovom svake gradnje, tako u dobrobiti i prosperitetu ivota pojedinca i drutva, isto mjesto i uloga pripadaju njegovoj prolosti i povijesti. Uprav stoga njeno pamæenje je potrebito. Pamæenje je moguæe obnavljati kada izlazimo na ulice ili odlazimo u muzej.
Ulice grada, same po sebi, slikaju jedno vrijeme i ivot u njemu. Isto tako i pojedina mjesta i ljude koji su ivjeli i ive u njima. U isto vrijeme, u djeliæu sekunda, one mogu posluiti za raspoznavanje jednog u odnosu na druge dijelove grada, zaokruivajuæi prizor o posebitosti grada kao cjeline. Od ritma po gradskim ulicama islikan je njegov ambijent, koji uostalom volimo posjeæivati, u kojemu ivimo, sa kojim se identificiramo, po kojemu razaznajemo grad i pojedinaène njegove dijelove, a koje kasnije pamtimo. Tako ulice postaju pamæenje grada
Ulice nisu nita drugo doli mjesta zajednièkog odrastanja i zajednièkih igara. Ulicom se polazi u kolu. U polumraku majske veèeri, na ulici se zbivaju prva sastajanja. Sasvim odreðenom ulicom mladi regruti odlaze u vojsku, i pamte tu ulicu sve dok se ne vrate, pa i mnogo vremena poslije. U stanju zanosa, koji kruni èin vjenèanja, ulica je ta koja vodi ka tom bajnovitom svijetu vjenèanih, u kojemu se ispunjavaju mnoge, do tada skrivene i matane, elje dvoje zaljubljenih. Zato, meðu ostalim, u tom cijelom dogaðaju ulica biva njegov dio i ostaje za pamæenje. Ulicom, momci, kasnije drugovi, ekipe iz kraja, odlaze na utakmice. Ulicom se ide na posao, u kino. Na koncu, oderðenom ulicom ispraæaju se oni koji odlaze na svoj posljednji put. Otuda, pamti se svijetlost ulice, topao ili mrazni dan na ulici, vlana ili burom posuena cesta. Na ulici se zastaje i progovara sa susjedom, poznanikom, na ulici se u letu hvataju rijeèi drugih ljudi, koji promièu na sve strane. Pamte se i zvuci to se razlijeu po ulici, kretnje i mirisi u koje su ulice utopljene, tijekom razlièitih godinjih doba i u pojedinim dijelovima dana. To sve postaju naèini na koje pamtimo ulice grada uopæe a posebno naeg zavièajnog mjesta, na koje pamtimo sebe.
Za stranca ulica slika grad, to je mjesto njegova prvog, istinskog, susreta sa gradom i ivotom u njemu. Tu on uoèava kako je neka ulica nova ili stara, iroka, odnosno uska, ravna ili strma, prava, krivudava, osunèana ili sjenovita, tiha odnosno dinamièna Domaæima, ulica prije svega slui. Ona je znak raspoznavanja i tako postaje sustavni dio ivota, njihova identiteta, identiteta obitelji, kulturnog identiteta, odraz prolosti, prizor sadanjosti. Ulicom se ide za odreðenim poslom, ona je dobra preèica, to je put kuæi, svojoj rodbini, prijatelju, ljubavi. Iduæi odreðenom ulicom izbjegavaju se neeljeni susret, neprijatne uspomene, odgaða se posao, koji stoji za vratom.
Kada se govori o naemu gradu, na ulicama se moe najbolje osjetiti srdaènost naravi kod naega svijeta i humor, kojim je obdaren karakter naega èovjerka. Za neke taj humor svjedoèi o filosofiji ivota, to je naèin da se pregrmi tegoba klimatskih ekstrema, historijskih poigravanja sa ljudima i prostorima, pasivno podneblje kreènjaèkog tla. Drugima je ta duhovitost naprosto dio same ljudske prirode. Dok neki opet u toj igri sa jezikom i znaèenjem rijeèi, pronalaze kod naih ljudi pritajenu, olaku, sklonost ka ismijavanju i drugih, ali i sebe samih. Svejedno ta je od svega toga po srijedi, prisnost koja se osjeæa na ulicama, razdraganost, doza otvorenosti i uzbuðenja, su neta to odmah vee panju novih. Neposrednost koju jedni na druge ljudi prenose u meðisobnim razgovorima, prosto èedna nepatvorenost iskazivanja doivljaja i osjeæanja, sa kojom srednjekolci meðu sobom razgovaraju, jeste ona naroèita ljepota, gotovo suho blago naega grada, neta èega je teko pronaæi u drugim, sliènim gradovima.
Ba tu, nakon obilaska tvrðave, stupanjem na ulice, zbiva se zorno osvjedoèavanje istinitosti rijeèi kustosa muzeja o burnoj povijesti grada, a jo vie njegovih pronicljivih opaski o neumitnom savezu i uzrokovanosti proimanja historijskih protivurjeènosti u sklopu prolosti, sadanjosti i buduænosti. Èesto mijenjanje naziva ulica grada, do kojih dolazi kroz povijest, najbolje svjedoèe o prirodi njegove prolosti. Kako su ulice vaan segment u ivotu grada i ivotima njegova puèanstva, to je biranje imana za ulice iznimno osjetljiv posao. Vremenom, kao posljedica jednoga ili drugoga imena, odnekog doba poèima zapinjanje u pamæenju, zbrka oko identiteta.
Vrag bi ga zna koliko ima ulica u naemu malome gradu, koji jedva die, bilo pritisnut forticom, bilo sapet egom, ili ukoèen mrazom. Zbunjenost je ipak daleko veæa kada je rijeè o nazivima tih ulica. Ta zbunjenost dolazi od siline potiska proteklog vremena ali i od neminovnosti tenje za probitkom, pod kojim dejstvima dolazi do izmejena nazivia ulica.. U stremljenju ka boljitku, i u istodobnom nastojanju odravanja pamæenja, a to znaèi identiteta grada i onih koji ive u njemu, nazivi ulica su nedvojbeni i nerazdvojni simboli za raspoznavanje jednog vremena i ljudi koji ive u tom vremenu. Govoriti danas o ulicama u naemu gradu nije lako. Mnoge ulice koje se pamte, promijenile su svoje ime. Sa promjenom starog imena, ulica istodobno mijenja i svoj stari identitet za novi. Tako se dogadi pa jedna ulica nestane, a na njeno mjesto doðe druga, nova. Sa starom ulicom pokatkad nestanu i ljudi iz nje. Oni meðu njima, koji ostaju, u novim prilikama lako dospjevaju u potrebu izgradnje i svog novog osobnog identiteta. Tako, pri susretu sa novim identitetom svoje ulice, ti isti ljudi, dobivaju sopstveni novi identitet. Samo se rijetki u toj izmjeni osjeæaju podmlaðenima i kod kuæe. Isto vai i kada je rijeè o bilo kojoj drugoj ulici u gradu.. Zato, zarad izbjegavanja te nelagode i eventualne konfuzije, kada mi danas govorimo o ulicama grada, biramo drugi pristup nespominjuæi njihovo ime. Pa kad reèemo glavna ulica, postaje namah jasno kako je to ona ista ulica koja vodi u sredite grada, i do neizbjenog Zidiæa. A kada za drugu reknemo paralelna, svi je istog trena povezauju sa onim putem koji vodi do srednje kole, u kojemu je ulaz na zednja vrata kod ariæa, i sa putem uzbuðenja, koji okonèava u Trefu, prvome gradskom kafeu. U naemu gradu ima mnogo kratkih ulica, ali je svakako najkraæa samo ona kojom se izlazi na obalu Krke, podno Antine brijaènice. U gradu onoga vremena nije bilo puno neravnih ulica, pa ipak, najvie neravna je bila ona u dnu pijace sa kojom se kod crkve sv. Josipa, kreæe put tvrðave. Imala je dalje i jedna strma ulica, èiji se kraj neda naslutiti, niti je ba jasno kako se njome uopæe moe proæi, osim skaèuæi sa kamena na kamen, dok je uporaba auta, bacikla i trotineta tu sasma bila iskljuèena, jer je buduæi uska, a po svemu sudeæi i slijepa, bila potpuno nedostupna svatkom drugom osim njenih malobrojnih stanara. Govoreæi sada o toj ulici, svatkom namah puca pred oèima ulica koja kreæe na lijevo, odmah iza hotela i malo povie njega. Misleæi sada o lijepim ulicama grada, moda nije najljepa, ali je od svih kamenih ulica u njemu, ali posve sigurno tako zasluila se zvati samo ona koja vodi prema staroj gradskoj bolnici, a koju ukraavaju dvokatnice sa jedne strane, a eljezna ograda bolnice i drvored stoljetnjih stabala, sa druge. Sinjska ulica, ili jednostavno tvornièka, ne bi se nikako mogla zamijeniti ni sa jednom drugom, poto ima samo jedna u cijelome gradu koja vodi ka Sinju, odnosno u TVIK. Kada o njoj govorimo, prvo sa èime je asociramo jeste to kako je ta ulica bila jedna od najmirnijih u gradu za kasnih nedeljnih popodneva, kada toplina asfalta jo pritiæe grudi. etajuæi dalje gradom i dospijevamo do krivudave ulice, one koja vodi pored samostana, iznad crkve sv. Ante i pijace,a koja zatvara zamiljenu krunicu kod zida pored kojega ova naputa maloprije spomenutu neravnu. Ovom ulicom ili bolje reæi prolazom u koji se ona pretvara, obièno su ili samo oni koji sa jakim porivom za odmaranje u hladu, stojeæi iznad trnice, koja se sa jednoga mjesta osmatra kao na dlanu. U samome dnu grada, na prilazu Atlagiæa mostu, ulica je zaljubljenih, jer su njome ili, kroz generacije, mnogi mladi i zaljubljeni, bjeeæi u noæ, iskradajuæi se pogledima usjedilica sa prozora i zazoru rijetkih prolaznika. Nita ljepe od imena izletnièka, daje se putu koji vodi na Sastavke, ka obali Krke na koju gleda jugo-zapadna strana tvrðave. Spomenuvi to ime danas, vidimo bosonogu djecu kako hitaju njome u susteru sa rijetkim autima, dok pogledom prate putnièki vlak za Zadar.
U sjeæanju na vrijeme kada su se na ulicama grada èesto mogla susresti dva etaèa, samo je jedan od njih ostao miljenik pamæenja. To svakako treba pripisati tomu to je on u svojoj pojavi bio osobniji i daleko interesantniji. Rijeè je svakako o Goranu Kneeviæu. Mjerio je Goran tih godina, grad svojim odjseènim korakom neumorno, uzdu i poprijeko, svakoga dana u kasno popodn, svakog proljeæa i ljeta. Otre kratko oiane crne kose, pogleda jo crnjih oèiju, koje kao da sijevaju, nije Goran mario, ili bolje reæi nije podraavao modne trendove svoga vremena u oblaèenju. Moda uprav zato, sa osobnim iskazom mode ranih ezdesetih, sa uskim hlaèama, u bijeloj koulji, sa strukiranim crnim sakoom, ulatenim crnim cipelama u pic, a kada bi bilo malo svijeije i sa sa kratkim raskopèanim, crnim mantilom, davao je Goran upeèatljiv izgled svakoj ulici kojom proðe i cijelome gradu, pa i svome vremenu. Ispitivaèkim pogledom komunicirao je sa svojim sugraðanima. Glas mu je bio dubok i u isti mah mekan, topao. Govorio je u kratkim reèenicama, i samo onda kada vie nije mogao proæi u æutanju, pored kojega od svojih vrmjaka ili starih kolskih drugova. Tih dana, bez Gorana u etnji ulicama, grad jednostavno nije bio to ta je bio, niti su ulice bile ulice.
O učitelju ANDRIJI MATKOVIĆU
Napisao: STIV
Po zavretku učiteljske akademije, u vremenu kad su se u Njemačkoj spremali jahači apokalipse, pozdravlja se sa svojom primorskom koljevkom da bi u Kninu naao drugu, u kojoj će časno i poteno odraditi svoj radni vijek kao učitelj. Učiteljski poziv je prepun uzvienih zatijeva, jer je učitelj prva osoba do roditelja, pa se u tom pozivu mora proći kroz mnoga iskuenja. Diječija se dua istovremeno razvija i u cvijeću i u korovu a naj bolje uspijeva kad se korov odstranjuje a cvijeće zaliva majčinom ljubavi. On je mnogima bio zamjena za roditelje i svoju ljubav prema dijeci nije tedio. Malo ih je koji se mogu pohvaliti sa takvom nesebičnoću i tako plodnim radom, malo ih je koji su sretni i zadovoljni rezultatima svog rada. Iza učitelja Andrije ostalo je puno toga ljepog i pozitivnog to se na mladima u Kninu moglo i vidjeti. Njegov ivotni rad moe biti jedna knjiga koja ima koja ima svoj početak i kraj. Bez velikog karaktera nema ni velikog čovjeka a to je sve bilo sjedinjeno u čovjeku kojem je učiteljski poziv bio u krvi i dui, naem učitelju ANDRIJI MATKOVIĆU.
Časno i poteno odradivi svoj radni vijek, kao umirovljenik ne odlae pero iz ruke, već naizgled skromnim novinarskim radom, riječnikom Podinarca pie članke za ''SLOBODNU DALMACIJU'', piući o vremenu, ivotu i običajima podinarskog naroda. Piući od srca, svojom lirskom duom, lako i ubjedljivo iskazuje ljubav za tu riznicu podinarskih običaja. Umivao je zaboravljeno čuvajući ga od zaborava. Tako je ostavio neizbrisiv trag pisane riječi koja ostaje da svjedoči o gradu Kninu i o svima nama koje je svojim radom i ljubavlju uzdigao iz zgarita to ostadoe iza jahača apokalipse, iz nae gladne bosonoge mladosti, onaj plemeniti i potovani čovijek, na učitelj ANDRIJA MATKOVIĆ
Napisao: STIV
Po zavretku učiteljske akademije, u vremenu kad su se u Njemačkoj spremali jahači apokalipse, pozdravlja se sa svojom primorskom koljevkom da bi u Kninu naao drugu, u kojoj će časno i poteno odraditi svoj radni vijek kao učitelj. Učiteljski poziv je prepun uzvienih zatijeva, jer je učitelj prva osoba do roditelja, pa se u tom pozivu mora proći kroz mnoga iskuenja. Diječija se dua istovremeno razvija i u cvijeću i u korovu a naj bolje uspijeva kad se korov odstranjuje a cvijeće zaliva majčinom ljubavi. On je mnogima bio zamjena za roditelje i svoju ljubav prema dijeci nije tedio. Malo ih je koji se mogu pohvaliti sa takvom nesebičnoću i tako plodnim radom, malo ih je koji su sretni i zadovoljni rezultatima svog rada. Iza učitelja Andrije ostalo je puno toga ljepog i pozitivnog to se na mladima u Kninu moglo i vidjeti. Njegov ivotni rad moe biti jedna knjiga koja ima koja ima svoj početak i kraj. Bez velikog karaktera nema ni velikog čovjeka a to je sve bilo sjedinjeno u čovjeku kojem je učiteljski poziv bio u krvi i dui, naem učitelju ANDRIJI MATKOVIĆU.
Časno i poteno odradivi svoj radni vijek, kao umirovljenik ne odlae pero iz ruke, već naizgled skromnim novinarskim radom, riječnikom Podinarca pie članke za ''SLOBODNU DALMACIJU'', piući o vremenu, ivotu i običajima podinarskog naroda. Piući od srca, svojom lirskom duom, lako i ubjedljivo iskazuje ljubav za tu riznicu podinarskih običaja. Umivao je zaboravljeno čuvajući ga od zaborava. Tako je ostavio neizbrisiv trag pisane riječi koja ostaje da svjedoči o gradu Kninu i o svima nama koje je svojim radom i ljubavlju uzdigao iz zgarita to ostadoe iza jahača apokalipse, iz nae gladne bosonoge mladosti, onaj plemeniti i potovani čovijek, na učitelj ANDRIJA MATKOVIĆ
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Iz Stivovih pisama
Iz stivovih pisama.
Napisao : Stiv
Isao si ti na Sarena dosta puta,pa si tamo iza zeljeznickog mosta na Krki prelazio preko neke (?) brane na Kosovcici.
Beton sa strane,neka kola,...???Skup je to projekat onda bio,ali u borbi za hranu morala se je svaka poljoprivredna povrsina bilo gdje iskoristiti i agrarno je kultivisati za obezbjedjenje prinosa.Ta dobro i strucno zamisljena melioracija onog polja imala je za cilj da oduzme visak vode i tako onemoguci sevaru da raste,a isto tako trebalo je da vraca vodu onim kanalom od betona,ako ti je ostao u sijecanju uz prugu,za zaljevanje basca i drugih kultura,koje su imale pogodno tlo,ali ne uvijek potrebnu vlagu.Ta realizacija je pocela 1955-te.Medjutim,svagdje u to doba stanovnistvo je pokazivalo otpor na takve zahvate,a i druge,koji su vodili ka brzoj revitalizaciji Jugoslavije,jer u onim posljeratnim godinama niko nam nije htio dati ni mrve bilo kakve hrane,pa se je ondasnja vlada morala snalaziti u sopstvenim okvirima,pribjegavajuci "otkupom" od proizvodjaca-seljaka.Taj sistem one melioracije je poceo da funkcionise idealno,jer to nisu projektovala djeca,ali vandalskim cinommijesno stanovnistvo se je obrusilo na njega,pa su sami probijali kanale,jer im je bilo tesko vodu uzimati nekim sicem.Probijali onaj betonski kanal nad svojom bascom,a jaka voda jurne i sve mu zemljiste sapere.Odnese ga u nize dijelove,pa su mu krivi projektanti.Urazumjeti se nisu mogli nikako i sve to osta kao spomenik njihovoj gluposti,pa i nebrige da se pomogne razorenoj Jugoslaviji u onim vremenima,koja joj je bila i te kako potrebna na svakom raspolozivom dijelu a ne samo dolje kod nas.Primjena nekih savremenijih poteza za razvoj poljoprivrede uvijek je nailazila na neki otpor i od svega samo smo bili idealna "lovista" za magarad,po koju su talijani redovito dolazili,dok se neko u vrhu nije opasuljio i to zabranio.U odnosu na broj stanovnika vazili smo kao grad sa najvise agronoma,koji iza sebe bas nista ne ostavise,osim mozda u svojoj basci.Svaki je grad imao udruzenje inzinjera,ali to dolje nije smjelo da zazivi,jer gdje su ti inzenjeri bili kad se je ratovalo?Ko njima dava za pravo da stvaraju neku elitu i pitaj boga sta se sve jos nije petljalo kao nekim anti-elementima.Sve je moralo polaziti od komiteta,a on nije nikad imao sluha,jer je stalno nastupao silom polozaja,a ne silom duha.Rukometni klub nisi mogao osnovati,a da oni to ne provjere cemu to vodi i dali je to potrebno.Glup bih bio kad bih ista ikada i imao protiv njih,ali vodili su ga ljudi,koji blage veze nisu znali sta je to Socijalizam.Moja Glavica,nekad uzorno (primjerno) poljoprivredno gazdinstvo za ondasnju cijelu Evropu,pokusala je biti glavni oslonac,kao nasljednost za brzo i kvalitetno uzdizanje poljoprivrede,ali kao nasljedje iz kapitalizma nije joj se poklanjala ona potrebna paznja nakon 1953-ce,jer je sve bilo kapitalisticko,a to treba satrati,pa nova vlast i nacin rukovodjenja mladim strucnjacima ni kakvu vaznost pridodavali nisu,a nisu bili svjesni svoga maloumnja sta satiru,a njezin osnivac Lovre Monti ju je ostavio drzavi u amanet da se nastavi tamo gdje ih je rat zaustavio i nastavilo se je.Nastavilo se nemilosrdnim varvarstvom i klasicnim primjerom raskucavanja,ali ko je smio zucnuti na nako ponasanje tih "strucnjaka".Najprije urbanizacija pruzi svoje nemilosrnde kandze na njezine povrsine,a ono malo stoke sta je ostalo pod krovovima drevnih joj stala nije imalo vise odaklen hranu da obezbijedjuje,te joj se mesari obradovase.Kroz glavicku poljoprivrednu skolu mnogi su prosli,a njezina revitalizacija nije uspijela 1963-ce,pa je samo izbacila jednu generaciju cetverogidisnjaka i nema srednje skole u Jugoslaviji ondasnjoj koja je dala iz dva razreda ovoliko diplomiranih inzenjera,pa i doktor iz poljoprivrednih oblasti.
Nostalgican je bio pokusaj da se pocme sa domacinskom skolom i svakom od gradjana mora da su ostale u sijecanju one divne izlozbe njihovih radova,koje su bile veoma posijecivane na kraju im skolske godine,pa se i to ugasilo oko 1956-te.
Zubu vremena,a koji se je pozivao da sto prije svoje obedi,Glavica nije mogla da odoli,pa oni joj temelji postase poslastica za urbanizam nasto se je gledalo skrstenih ruku.Sijecena su stabla koja su morala biti drzavnim Ustavom zasticena,a jedini pozitivni gest prema onoj poljoprivrednoj stanici pokazase opcinari kad je maloumnik poceo brusiti sikire i pljunuo u sake da se obracuna sa onim starim boricima,koje nisu smijeli dirati ni okupatori,pa mu ih nedadose.sa moje strane jos uvijek hvala opcinarima i dan-danas,a vijecna slava Lovri Montiju cija bista konacno sa pravog mijesta gleda u jedan ruzan pejsaz iza kojega se radja Sunce,pod kojim nase Glavice vise nema.
Napisao : Stiv
Isao si ti na Sarena dosta puta,pa si tamo iza zeljeznickog mosta na Krki prelazio preko neke (?) brane na Kosovcici.
Beton sa strane,neka kola,...???Skup je to projekat onda bio,ali u borbi za hranu morala se je svaka poljoprivredna povrsina bilo gdje iskoristiti i agrarno je kultivisati za obezbjedjenje prinosa.Ta dobro i strucno zamisljena melioracija onog polja imala je za cilj da oduzme visak vode i tako onemoguci sevaru da raste,a isto tako trebalo je da vraca vodu onim kanalom od betona,ako ti je ostao u sijecanju uz prugu,za zaljevanje basca i drugih kultura,koje su imale pogodno tlo,ali ne uvijek potrebnu vlagu.Ta realizacija je pocela 1955-te.Medjutim,svagdje u to doba stanovnistvo je pokazivalo otpor na takve zahvate,a i druge,koji su vodili ka brzoj revitalizaciji Jugoslavije,jer u onim posljeratnim godinama niko nam nije htio dati ni mrve bilo kakve hrane,pa se je ondasnja vlada morala snalaziti u sopstvenim okvirima,pribjegavajuci "otkupom" od proizvodjaca-seljaka.Taj sistem one melioracije je poceo da funkcionise idealno,jer to nisu projektovala djeca,ali vandalskim cinommijesno stanovnistvo se je obrusilo na njega,pa su sami probijali kanale,jer im je bilo tesko vodu uzimati nekim sicem.Probijali onaj betonski kanal nad svojom bascom,a jaka voda jurne i sve mu zemljiste sapere.Odnese ga u nize dijelove,pa su mu krivi projektanti.Urazumjeti se nisu mogli nikako i sve to osta kao spomenik njihovoj gluposti,pa i nebrige da se pomogne razorenoj Jugoslaviji u onim vremenima,koja joj je bila i te kako potrebna na svakom raspolozivom dijelu a ne samo dolje kod nas.Primjena nekih savremenijih poteza za razvoj poljoprivrede uvijek je nailazila na neki otpor i od svega samo smo bili idealna "lovista" za magarad,po koju su talijani redovito dolazili,dok se neko u vrhu nije opasuljio i to zabranio.U odnosu na broj stanovnika vazili smo kao grad sa najvise agronoma,koji iza sebe bas nista ne ostavise,osim mozda u svojoj basci.Svaki je grad imao udruzenje inzinjera,ali to dolje nije smjelo da zazivi,jer gdje su ti inzenjeri bili kad se je ratovalo?Ko njima dava za pravo da stvaraju neku elitu i pitaj boga sta se sve jos nije petljalo kao nekim anti-elementima.Sve je moralo polaziti od komiteta,a on nije nikad imao sluha,jer je stalno nastupao silom polozaja,a ne silom duha.Rukometni klub nisi mogao osnovati,a da oni to ne provjere cemu to vodi i dali je to potrebno.Glup bih bio kad bih ista ikada i imao protiv njih,ali vodili su ga ljudi,koji blage veze nisu znali sta je to Socijalizam.Moja Glavica,nekad uzorno (primjerno) poljoprivredno gazdinstvo za ondasnju cijelu Evropu,pokusala je biti glavni oslonac,kao nasljednost za brzo i kvalitetno uzdizanje poljoprivrede,ali kao nasljedje iz kapitalizma nije joj se poklanjala ona potrebna paznja nakon 1953-ce,jer je sve bilo kapitalisticko,a to treba satrati,pa nova vlast i nacin rukovodjenja mladim strucnjacima ni kakvu vaznost pridodavali nisu,a nisu bili svjesni svoga maloumnja sta satiru,a njezin osnivac Lovre Monti ju je ostavio drzavi u amanet da se nastavi tamo gdje ih je rat zaustavio i nastavilo se je.Nastavilo se nemilosrdnim varvarstvom i klasicnim primjerom raskucavanja,ali ko je smio zucnuti na nako ponasanje tih "strucnjaka".Najprije urbanizacija pruzi svoje nemilosrnde kandze na njezine povrsine,a ono malo stoke sta je ostalo pod krovovima drevnih joj stala nije imalo vise odaklen hranu da obezbijedjuje,te joj se mesari obradovase.Kroz glavicku poljoprivrednu skolu mnogi su prosli,a njezina revitalizacija nije uspijela 1963-ce,pa je samo izbacila jednu generaciju cetverogidisnjaka i nema srednje skole u Jugoslaviji ondasnjoj koja je dala iz dva razreda ovoliko diplomiranih inzenjera,pa i doktor iz poljoprivrednih oblasti.
Nostalgican je bio pokusaj da se pocme sa domacinskom skolom i svakom od gradjana mora da su ostale u sijecanju one divne izlozbe njihovih radova,koje su bile veoma posijecivane na kraju im skolske godine,pa se i to ugasilo oko 1956-te.
Zubu vremena,a koji se je pozivao da sto prije svoje obedi,Glavica nije mogla da odoli,pa oni joj temelji postase poslastica za urbanizam nasto se je gledalo skrstenih ruku.Sijecena su stabla koja su morala biti drzavnim Ustavom zasticena,a jedini pozitivni gest prema onoj poljoprivrednoj stanici pokazase opcinari kad je maloumnik poceo brusiti sikire i pljunuo u sake da se obracuna sa onim starim boricima,koje nisu smijeli dirati ni okupatori,pa mu ih nedadose.sa moje strane jos uvijek hvala opcinarima i dan-danas,a vijecna slava Lovri Montiju cija bista konacno sa pravog mijesta gleda u jedan ruzan pejsaz iza kojega se radja Sunce,pod kojim nase Glavice vise nema.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Crtice iz kraja
Crtice iz kraja !
Napisao: Stiv
Petre,sijecanje na moju Glavicu neblijede,jer sam odrastao u njoj,a izvinjavam se ako se opet ponavlja i vako.
1966-te odgovaram ispit predvojnicka na fakultetu Perica Radmanovic nam je to predavao,pa kad mi cu rijecnik zaineresira se za mijesto rodjenja mi i rekoh mu,a on cede da me provijeri i poce propitivati za okolna sela i podrucja naseg grada,a ja ko iz topa odgovaram i on se zamisli i vako :
-Gdje se nalazi imanje Lovre Montija?-zapita me.(Ovo Petre nije bilo u znaku pitanja ,vec neformalno.)
-Profesore,ako vi znate gdje se nalazi onda zapamtite da od zadnje konjske stale,pa do moje rodne kuce nema osamdeset metara,prema sijeveru,a u produzetku te stale,malo naprijed je skladiste,pa kuzina djacka,ka zapadu,a ka jugu je sjenik,sa kokosinjcima i na kraju je kovacija,prema sumi,...Jos bih mu nabrajao da se oba nismo poceli smijati.Pukovnik,licanin,ratovao za oslobodjenje onog kraja.
Ajmo i ovo .1964-te odgovarajuci predmet citologije i embriologije,pa kad me profesor Jaroslav Sinzercu,upita me za mijesto rodjenja i da me provjeri,upita me za Krku i popa Jelica.Ona prva kuca sa lijeve strane kad se sadje sa Gasparevica mosta prema gradu.Nekad mesnica bila ,pa zadnje "Borovo".Jos se je raspitivao i za Lacin hotel i kad se uvijeri isprica mi kako je u svom uzdisanju Hitler sve poduzeo da se zlousta pastrva iz Krke prenese,pa da se sa njom ukrase i rijeke po Njemackoj.Okupio je sve tadasnje strucnjake za slatkovodno ribarstvo iz cijele Evrope i-corak.Ostao je kratkih rukava.Veliki akvarijumi sa biljnim i zivotinjskim svijetom nase Krke,temperatura i ostalo i-jok.Osta ona jedinstvena pjegava ljepotica,onaj biser,samo na podrucju izvor-zeljeznicki most.To pdrucje je trebalo biti pod zastitom Unesko-a,jer se naki endem nejavlja vise nigdje,osim nesto slicno kod Mostara.Medjutim,izgradnjom ribnjaka i ubacivanjem kalifornijske pastrve smrtni udarac se zadade rijeci Krki i njezinom ribljem fondu,jer se sve pred kalifornijskom pastrvom povlaci i nestaje.
Napisao: Stiv
Petre,sijecanje na moju Glavicu neblijede,jer sam odrastao u njoj,a izvinjavam se ako se opet ponavlja i vako.
1966-te odgovaram ispit predvojnicka na fakultetu Perica Radmanovic nam je to predavao,pa kad mi cu rijecnik zaineresira se za mijesto rodjenja mi i rekoh mu,a on cede da me provijeri i poce propitivati za okolna sela i podrucja naseg grada,a ja ko iz topa odgovaram i on se zamisli i vako :
-Gdje se nalazi imanje Lovre Montija?-zapita me.(Ovo Petre nije bilo u znaku pitanja ,vec neformalno.)
-Profesore,ako vi znate gdje se nalazi onda zapamtite da od zadnje konjske stale,pa do moje rodne kuce nema osamdeset metara,prema sijeveru,a u produzetku te stale,malo naprijed je skladiste,pa kuzina djacka,ka zapadu,a ka jugu je sjenik,sa kokosinjcima i na kraju je kovacija,prema sumi,...Jos bih mu nabrajao da se oba nismo poceli smijati.Pukovnik,licanin,ratovao za oslobodjenje onog kraja.
Ajmo i ovo .1964-te odgovarajuci predmet citologije i embriologije,pa kad me profesor Jaroslav Sinzercu,upita me za mijesto rodjenja i da me provjeri,upita me za Krku i popa Jelica.Ona prva kuca sa lijeve strane kad se sadje sa Gasparevica mosta prema gradu.Nekad mesnica bila ,pa zadnje "Borovo".Jos se je raspitivao i za Lacin hotel i kad se uvijeri isprica mi kako je u svom uzdisanju Hitler sve poduzeo da se zlousta pastrva iz Krke prenese,pa da se sa njom ukrase i rijeke po Njemackoj.Okupio je sve tadasnje strucnjake za slatkovodno ribarstvo iz cijele Evrope i-corak.Ostao je kratkih rukava.Veliki akvarijumi sa biljnim i zivotinjskim svijetom nase Krke,temperatura i ostalo i-jok.Osta ona jedinstvena pjegava ljepotica,onaj biser,samo na podrucju izvor-zeljeznicki most.To pdrucje je trebalo biti pod zastitom Unesko-a,jer se naki endem nejavlja vise nigdje,osim nesto slicno kod Mostara.Medjutim,izgradnjom ribnjaka i ubacivanjem kalifornijske pastrve smrtni udarac se zadade rijeci Krki i njezinom ribljem fondu,jer se sve pred kalifornijskom pastrvom povlaci i nestaje.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Iz Stivovih pisama
Crtice iz kraja
Napisao: Stiv
Unskom prugom prolazili su vlakovi,a prije nje i Sipadovom uskotracnom,pa mnogim putnicima namjernicima,ondasnjoj gospodi cast je bila boraviti u Lacinom hotelu,koji je vec tada bio cuven po kuzini i brizi za goste.Povlaceci se sa africkog fronta u njemu je i boravio general Romel.Nebrojene igranke,balove i druge vidove zabave pamti Grand hotel.Prvo posljeratno kino,carolija slika pokretnih na bijelom platnu izazivalo je gubljenje daha u nama od cuda 1946-te.
Sa prvim ljepim proljecnim danima do ceste postavila bi se zelena ograda od tankih letvica i iznjeli stolovi.Nismo bili dorasli,pa smo samo sa nekim nadama sa strane,prolazeci,pogledavali uvece prema punim stolovima gostiju,koji su sijedili osvijetljeni starinskim lampionima,koji su se nalazili nad velikim staklima koja su se sa unutarnje strane dizala,cineci cijelu prostoriju otvorenom i osvijetljenom.Muzika je stalno uveseljavala goste,sto nam je pricinjavalo posebno zadovoljstvo stajati naspram hotela i slusati.
Zubu vremena neodoli stari Laca,pa i njegovhotel,a naizgled sve je bilo isto.Sve po ustaljenom redu kad pocme proljece pod Dinarom.Basta se je i dalje formirala sa prvim zrakama izlazeceg sunca za stolovima uz jutarnju kavu sijedili su oni najvjernijimu sa novinama u ruci,koje je vec Tacka dovezao sa stanice.Otalen su polazili fudbaleri Dinare i tu se iskrcavali sa pobijedom iz autobusa,ispracani i docekivani od svojih navijaca.Dostojanstveni kelneri i od ugleda sa svojom pedantnoscu jos uvijek Lacine skole nisu posustajali u svojim svakodnevnim obavezama oko gostiju od jutra do mraka.Medjutim,starih,uglednih gostiju iz dana u dan bivalo je sve manje u gradu pod tvrdjavom,a novi su ga poceli zaobilaziti.Samo su ostale price iz prohujalih dana i nekom Lacinom tepihu,koji je bio prostrt od vrata prema stanici do trideset metara po kojem su ulazili gosti iza hotelskih momaka koji su im nosili putne stvari,a isto ih tako ispracali do stanice.
Kad bura pocme da dere iza zavjesa tog vec oronulog starca samo bi iz veceri u vecer bila popunjena dva stola vijernih igraca na domine,na koje bi rijetko ko izvana i bacio pogled,a kako je to nekad bilo ponosno reci;
-Bili smo sinoc u Lacinom hotelu.
Mora da negdje jos postoji njegova ves-masina,pa i frizider i blinker sta je stari Laca sa sobom donio,pod kninsku tvrdjavu iz svog rodnog Skradina.Nema muzeja koji to rado prihvatio nebi za svoju znirku.
Petre,ovim kratkim tekstom mislim da je mnogo receno,a tvrdim i da jesam,pa da vise niste netreba.Izbjeci onu stereotipnost,koja se cesto spominje za ovakva sijecanja stokuda drugo.Sad pisati kako se pamti ovo,pamti ono,...Vidis Petre,dolje sam imao stari predratni turisticki prospekt naseg grada i ostala su mi u sijecanju ukusno uredjene sobe tog hotela na slikama i od svega teksta pamtim da je pisalo kako je taj kraj uz more i da ima karakteristike alpske klime.Sve se ovo moze prosiriti,ali kao neki podsjetnik,dovoljno je.
Napisao: Stiv
Unskom prugom prolazili su vlakovi,a prije nje i Sipadovom uskotracnom,pa mnogim putnicima namjernicima,ondasnjoj gospodi cast je bila boraviti u Lacinom hotelu,koji je vec tada bio cuven po kuzini i brizi za goste.Povlaceci se sa africkog fronta u njemu je i boravio general Romel.Nebrojene igranke,balove i druge vidove zabave pamti Grand hotel.Prvo posljeratno kino,carolija slika pokretnih na bijelom platnu izazivalo je gubljenje daha u nama od cuda 1946-te.
Sa prvim ljepim proljecnim danima do ceste postavila bi se zelena ograda od tankih letvica i iznjeli stolovi.Nismo bili dorasli,pa smo samo sa nekim nadama sa strane,prolazeci,pogledavali uvece prema punim stolovima gostiju,koji su sijedili osvijetljeni starinskim lampionima,koji su se nalazili nad velikim staklima koja su se sa unutarnje strane dizala,cineci cijelu prostoriju otvorenom i osvijetljenom.Muzika je stalno uveseljavala goste,sto nam je pricinjavalo posebno zadovoljstvo stajati naspram hotela i slusati.
Zubu vremena neodoli stari Laca,pa i njegovhotel,a naizgled sve je bilo isto.Sve po ustaljenom redu kad pocme proljece pod Dinarom.Basta se je i dalje formirala sa prvim zrakama izlazeceg sunca za stolovima uz jutarnju kavu sijedili su oni najvjernijimu sa novinama u ruci,koje je vec Tacka dovezao sa stanice.Otalen su polazili fudbaleri Dinare i tu se iskrcavali sa pobijedom iz autobusa,ispracani i docekivani od svojih navijaca.Dostojanstveni kelneri i od ugleda sa svojom pedantnoscu jos uvijek Lacine skole nisu posustajali u svojim svakodnevnim obavezama oko gostiju od jutra do mraka.Medjutim,starih,uglednih gostiju iz dana u dan bivalo je sve manje u gradu pod tvrdjavom,a novi su ga poceli zaobilaziti.Samo su ostale price iz prohujalih dana i nekom Lacinom tepihu,koji je bio prostrt od vrata prema stanici do trideset metara po kojem su ulazili gosti iza hotelskih momaka koji su im nosili putne stvari,a isto ih tako ispracali do stanice.
Kad bura pocme da dere iza zavjesa tog vec oronulog starca samo bi iz veceri u vecer bila popunjena dva stola vijernih igraca na domine,na koje bi rijetko ko izvana i bacio pogled,a kako je to nekad bilo ponosno reci;
-Bili smo sinoc u Lacinom hotelu.
Mora da negdje jos postoji njegova ves-masina,pa i frizider i blinker sta je stari Laca sa sobom donio,pod kninsku tvrdjavu iz svog rodnog Skradina.Nema muzeja koji to rado prihvatio nebi za svoju znirku.
Petre,ovim kratkim tekstom mislim da je mnogo receno,a tvrdim i da jesam,pa da vise niste netreba.Izbjeci onu stereotipnost,koja se cesto spominje za ovakva sijecanja stokuda drugo.Sad pisati kako se pamti ovo,pamti ono,...Vidis Petre,dolje sam imao stari predratni turisticki prospekt naseg grada i ostala su mi u sijecanju ukusno uredjene sobe tog hotela na slikama i od svega teksta pamtim da je pisalo kako je taj kraj uz more i da ima karakteristike alpske klime.Sve se ovo moze prosiriti,ali kao neki podsjetnik,dovoljno je.
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Ozivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 18
U danima kada okrene na buru i kada poèmu prve suvomrazice, na grad je bivao nekako jo manji i postajao jo tii. Tim obrtom prirodoslovnog stanja tla i zraka, njegova ljepota nije doticana nimalo, dapaèe, grad je tada bivao jo ljepi, samo sada opet na jedan posebit naèin. Naime, sva njegova ljepota poèimala je dolaziti nekako iznutra, iz zatvorenoga. Sjedeæi tako unutar i lutajuæi oèima po ogoljelom bunju, izmeðu stabala obnaenih krinji, na strmoj padini fortice sa jedne strane, i gubeæi pogled na vrhu Dinare sa druge, po kojemu se naresilo pramenje tmasto sivih oblaka, koji u grad donose miris prvoga snijega, u èovjekovo tijelo poèima nekako ulaziti nova snaga. Najednom se priviðaju znani mirisi, i ulice opet bruje ivoæu, grudi se opet nadimlju i prisjeæanje prostrane lagode strasno obuzima duu. Otuda nakupljena toplota sada poèimlje zraèiti napolje, dotièe sumorna proèelja zgrada, klizila burom pometenim ulicama, pa se na voleban naèin opet vraæa u due, potièiæi na nove pothvate u smjeru trajanja, ophrvanog vjeèitim proptuslovljem insana i goropadne klime, diljem prisojnih strana Dinare.
U naemu malome gradu nije se moglo naæi ba previe takovih mjesta, koja bi bila u stanju pruit pouzdanu oporbu vjetrini to se nemilice obruavala na grad sa vrhova Dinare i Velebita, nagoneæi sve ivo u makar nekakav zatvoreni prostor. Na svu sreæu, od tih nekoliko mijesta, naemu svijetu i nije bilo potrebito vie. U njima je tako svatko, naavi se van uèione ili ureda, mogao sebi pronaæi topli kutak zabave u prohladna zimska popodnevlja.
U ta doba godine, u gostione ulazi novi gut, nastao u priskrbljenoj i dobro èuvanoj toplini i polumraku, iza stalno zatvorenih ulaznih vrata. Tamo, pod visoko koncetriranim mirisima duhanskog dima, pomijeanog sa mirisom praznih baèvi to dolazi iz pomoænih prostorija i mirisa ostruganih panjeva za sjeèenje peèenja, od mirisa vinom natopljenih, trskom opletenih damiana, od po dvadeset pet litara poredanih ispod anka, mnotvo naroèitih obrednika, uranja u svoj bajkoviti svijet, koji sada more biti i njihova kuæa, ili prieljkivano novo namjetenje, uspon u karijeri, dok za druge opet neko daleko mjesto u svijetu, ili èak kakva osoba, inaèe nepristupaèna njima u onome svijetu izvan gostione.
I èekaone, svih moguæih namjena, bi sadevo oivjele. Poèevi od one na eljeznièkoj stanici, poznatijoj meðu mlaðim gradskim berikinima kao lampa, pa do onih u opæini, ili kod ljeènika, pa èak i u poti ili banci, dobivaju neki novi ivot. Narod sada nekako tamo poèimlje da se vie zadravao nego to bi inaèe morao. Na taj naèin èekaone se polagano pretvaraju od mjesta neugodnog, neizvjesnog ièekivanja, u mjesta gotovo poklonièke ugode, dreæi se zaklonom od nepogode. Tako vidimo èekaone u svijetlu mjesta za okupljanje i gotovo dokono druenje meðu zateèenim.
Za sve one ine,odveæ povuèene za ushit uprilièen pod gungulom javnog mjesta, ili samo netrpjeljive spram prilika kada vanka nigdje pasa nema, za utjehu je stajala kuina u gospodarstvu. Tamo su onda oni, do mile volje mogli, povazdan sjediti pored kladama raspaljenog pareta, na kojemu je starija èeljad u kuæi naporedo, dok se kuha pata faole, zgotovljavala sebi i nenadanim gostima, ko zna veæ koju po redu u nizu toga dana, kavu za divan ili æakule. U drugim prilikama to je bilo ono isto doba i mjesto, kada su ti isti stariji ukuæani, bivali skloni, vie no inaèe, zgotovljavanju domaæih recepata za borbu protivu nazeba, reume, opæe slabosti tijela, pa èak i zubobolje, poznatih isto tako meðu narodom i pod nazivom kuhano vino i rakija.
U naemu malome, obiènome gradu, bilo je jo jedno takvo, reklo bi se gotovo skrovito mjesto, pravo utoèite, koje je u sebi skrivalo, pred dugim zimskim veèerima, èitav jedan bogat, isto tako tajanstveni svijet. Tamo su se samo neki znali priklanjati, to je svakako tomu mjestu poluèilo naroitu èar. Kada grad obuzme siva boja popodneva zimskog dana, kada pred zimske veèeri ulice ostanu prazne u prvi sumrak, dok posljednji koraci sa pustih ulica odzvanjaju iz mraka veæ usnulih portuna, iz dvorita, iza kuæa, zamraèenih prozora i sa mirkavo osvijetljenih stubita, po stambenim zgradama, svraæanje u gradsku knjinicu sa svim njenim sadrajima, pretvaralo se odjedared, tamo odlutalim, u iznimni i posvemani doivljaj. Ukljetena izmeðu Vojvodine, prodavaone namjetaja, i prostorija ahovskog kluba Knin, na malenom platou ispod trotoara, od kojega je ovaj bio odvojen sa dva neobièno dugaèka stepenika, u sivo pituranomm proèelju, sa velikim prozorom i obiènim, uskim metalnim vratima, kao na duæanu, mamila je gradska knjinica vrijedne sugraðane pod svoje okrilje.
Njeni najredovitiji posjetitelji svakako su bile mlade gimnazijalke. Tragale su one tamo za svojim Ivanom Glembajevim i ièekivale na povratak Filipa Latinoviæa. Tada, u naemu gradu, jo je bilo rano za Dragojeviæa, Horvatiæa, Majdaka, Luku Paljetka, Josipa Severa, Antuna oljana, Branka Ercega, Branka Malea, Nedu Mirandu Blaeviæ, Nevena Juricu i Anku agar. Istina, ubrzo se bio pronio glas gradom o Mansardi, poèelo se aputati i o Pjeèaniku, o Ustima punim zemlje, netko je èuo i za dramu Kad su cvjetale tikve, a prièalo se i o Godinama koje su pojeli skakavci. Naa knjinica je ostala nijema za sva ta gibanja, pruajuæi svejedno pregrt uzbudjenja za sve koje bi put ili, svejedno potreba, naveli na tu stranu, koja je bila nekako na po puta, kretalo se ka centru ili iz njega.
U knjinicu nisu ba tako èesto svraæali deèki, ti naèi gradski momci. Pogotovu se to nije moglo oèekivati od jedne ekipe. Nekima od njih takovo to nije uopæe padalo ni na kraj pameti. Oni, vavjek mrgodni, kao po zadatku, visoki i pleæati, sa vjetrovkama i jaketama, urili su tih dana na druga, isto tako topla mjesta, gradsku knjinicu njima se nije dalo ni zamijetiti. Tamo nikako nisu svraæali ni oni to su, iduæi u svoje kole, tada nosili preklopljene teke u zadnjem depu od hlaèa, jer njihovo vrijeme je uskoro trebalo stiæi pa su otuda oni bili obuzeti sasma drugom vrstom nemira. Nasuprot njima, knjinicu su redovito posjeæivali poneki od gradskla umirovljenika, posustali boraci i prvoboraci, i poneko od onih zaostalih, iza gradom prohujaloga doba. Tamo bi oni, po niskim stolovima prepunim primjeraka dnevne tampe i revija, zavirivali u Slobodnu Dalmaciju, Vijesnik, Vijesnik u srijedu, Arenu, Osloboðenje, Politiku, Ilustrovanu Politiku, Politiku Ekspres, ili Politikin zabavnik, prelistavali Sport, Tempo, a kasnije i Sportske Novosti. Tragali su tako oni po svjetskim aktualnostima, crnim kronikama, novim osmrtnicama, uvodnicima, feljtonima i reportaama, za svojim svijetovima, za idealima svoje mladosti, za prohujalim, vunenim vremenima, neumorni u nepresunom spokoju.
I dok su redoviti èlanovi i èitatelji dolazili tijekom cijele godine, knjinica je postajala iznimno uzbudljivo mjesto, na sam dan pred solisticij, toèno u 4:08 poslije popodne, kada bi za vedrih dana sunce nakratko ulo kroz prozor, izravo u knjinicu, zastajuæi na nekoliko trenutaka na njenome zidu. Tada bi veliki bijeli zid, u dijelu za èitanje, oblilo rumenilo zalazeæeg sunca, koje se uprav smiruje tamo negdje izmeðu borova na padini Spasa, i jo dalje iza dugaèkoga nagiba izduenog vrha Buline strane, obraslog makijom i prorijeðenim grabom. Otuda sunce svojim posljednjim zracima se probija do grada, bacauæi svoje zadnje odsjaje ba u knjinicu, pritom po zidu odslikavajuæi jedva primijetni titraj sjena ogoljelih grana od stabala u drvoredu pored ceste. To je unosilo dodatni spokoj meðu èitaoce, prateæi ravnomjerno ukanje, nastupilo uslijed okretanja stranica tampe, koji su tako se doimalo, u tiini knjinice tonuli na tren u dubine svojih snova, bivajuæi samo dodatno omamljeni toplinom zagrijane elektriène peæi, koju je ova, smjetena tik uz radni stol knjinièara, zraèila po cijeloj nutrini.
U stvari, u naoj knjinici je tada radila jedna mlada, ljepa ena, crne, uredno zaèeljane kose, sa rajfom, ponekad sa trakom u kosi, koji su samo jo vie podvlaèilili urednu liniju njene prave, guste kose to je slijedila visinu njena vrata. Crveni karmin, koji je ona znala nositi, samo je jo veæma na njenom licu isticao osobni doivljaj znaèaja posla u polju kulture grada, koji je ona vrijedno i sa vrlo oèitovanom priljenoæu obavljala. Sa njome bi ponekad, u popodnevnim satima, u knjinici boravilo i njeno dvoje djece, koji bi tu, po zavrsetku nastave u koli, pisala svoje zadaæe ili nezamjetljivo razmjetala knjige du polica sa uredno poslaganim naslovima, èekajuæi tako na vrijema da majka zavri svoj radni dan i svi poðu zajedno kuæi. Djevojèica je sasma prirodno bila mirnija i jedva èujna. Njeno pisanje zadaæa uvjek je trajalo dulje. Njen brat, vidno lijepo vaspitan djeèak, ipak ponekad nije mogao obuzdati svoju muku prirodu, zadirkujuæi sestru na gotovo neprimijetan naèin, gotovo nehotice ometajuæi je u njenom poslovanju oko kolske torbe. Tada bi mater, ostavljajuæi za tren po strani uredno ispunjavanje knjinièke kartoteke ili zavoðenje u evidenciju netom pozajmljenih knjiga, laganim glasom smirivala djeèije duhove, koji su prijetili da bi se mogli razbuktati u oluju i potom vjerojatno oteti kontroli.
Sve ovo ispunjavalo je zaboravom neizbrisivu sliku grada, okovanog ledenim zrakom. Ni taj zrak, koji bridi ali ne sputava mladost grada, koja je zajapurenih obraza, uvijekje znala nekamo hitati, niti drugi, mnogo veæi izazovi od te zime, nisu mogli odvratiti od traganja koje, usprkos ledu i vjetru i svoj praznini maloga grada u zimsko predveèerje, vodi ka ispunjenju mladalaèki nesluæenih elja, rasutih svukuda po svijetu i po njihovu gradu, tada i mnogo poslije, tamo negdje iza prve okuke, do Komande garnizona i Doma, kod Bobisa, i u Trefu, pa sve tamo do kuæa Onisimovih...
Sijeèanj, 2011
U danima kada okrene na buru i kada poèmu prve suvomrazice, na grad je bivao nekako jo manji i postajao jo tii. Tim obrtom prirodoslovnog stanja tla i zraka, njegova ljepota nije doticana nimalo, dapaèe, grad je tada bivao jo ljepi, samo sada opet na jedan posebit naèin. Naime, sva njegova ljepota poèimala je dolaziti nekako iznutra, iz zatvorenoga. Sjedeæi tako unutar i lutajuæi oèima po ogoljelom bunju, izmeðu stabala obnaenih krinji, na strmoj padini fortice sa jedne strane, i gubeæi pogled na vrhu Dinare sa druge, po kojemu se naresilo pramenje tmasto sivih oblaka, koji u grad donose miris prvoga snijega, u èovjekovo tijelo poèima nekako ulaziti nova snaga. Najednom se priviðaju znani mirisi, i ulice opet bruje ivoæu, grudi se opet nadimlju i prisjeæanje prostrane lagode strasno obuzima duu. Otuda nakupljena toplota sada poèimlje zraèiti napolje, dotièe sumorna proèelja zgrada, klizila burom pometenim ulicama, pa se na voleban naèin opet vraæa u due, potièiæi na nove pothvate u smjeru trajanja, ophrvanog vjeèitim proptuslovljem insana i goropadne klime, diljem prisojnih strana Dinare.
U naemu malome gradu nije se moglo naæi ba previe takovih mjesta, koja bi bila u stanju pruit pouzdanu oporbu vjetrini to se nemilice obruavala na grad sa vrhova Dinare i Velebita, nagoneæi sve ivo u makar nekakav zatvoreni prostor. Na svu sreæu, od tih nekoliko mijesta, naemu svijetu i nije bilo potrebito vie. U njima je tako svatko, naavi se van uèione ili ureda, mogao sebi pronaæi topli kutak zabave u prohladna zimska popodnevlja.
U ta doba godine, u gostione ulazi novi gut, nastao u priskrbljenoj i dobro èuvanoj toplini i polumraku, iza stalno zatvorenih ulaznih vrata. Tamo, pod visoko koncetriranim mirisima duhanskog dima, pomijeanog sa mirisom praznih baèvi to dolazi iz pomoænih prostorija i mirisa ostruganih panjeva za sjeèenje peèenja, od mirisa vinom natopljenih, trskom opletenih damiana, od po dvadeset pet litara poredanih ispod anka, mnotvo naroèitih obrednika, uranja u svoj bajkoviti svijet, koji sada more biti i njihova kuæa, ili prieljkivano novo namjetenje, uspon u karijeri, dok za druge opet neko daleko mjesto u svijetu, ili èak kakva osoba, inaèe nepristupaèna njima u onome svijetu izvan gostione.
I èekaone, svih moguæih namjena, bi sadevo oivjele. Poèevi od one na eljeznièkoj stanici, poznatijoj meðu mlaðim gradskim berikinima kao lampa, pa do onih u opæini, ili kod ljeènika, pa èak i u poti ili banci, dobivaju neki novi ivot. Narod sada nekako tamo poèimlje da se vie zadravao nego to bi inaèe morao. Na taj naèin èekaone se polagano pretvaraju od mjesta neugodnog, neizvjesnog ièekivanja, u mjesta gotovo poklonièke ugode, dreæi se zaklonom od nepogode. Tako vidimo èekaone u svijetlu mjesta za okupljanje i gotovo dokono druenje meðu zateèenim.
Za sve one ine,odveæ povuèene za ushit uprilièen pod gungulom javnog mjesta, ili samo netrpjeljive spram prilika kada vanka nigdje pasa nema, za utjehu je stajala kuina u gospodarstvu. Tamo su onda oni, do mile volje mogli, povazdan sjediti pored kladama raspaljenog pareta, na kojemu je starija èeljad u kuæi naporedo, dok se kuha pata faole, zgotovljavala sebi i nenadanim gostima, ko zna veæ koju po redu u nizu toga dana, kavu za divan ili æakule. U drugim prilikama to je bilo ono isto doba i mjesto, kada su ti isti stariji ukuæani, bivali skloni, vie no inaèe, zgotovljavanju domaæih recepata za borbu protivu nazeba, reume, opæe slabosti tijela, pa èak i zubobolje, poznatih isto tako meðu narodom i pod nazivom kuhano vino i rakija.
U naemu malome, obiènome gradu, bilo je jo jedno takvo, reklo bi se gotovo skrovito mjesto, pravo utoèite, koje je u sebi skrivalo, pred dugim zimskim veèerima, èitav jedan bogat, isto tako tajanstveni svijet. Tamo su se samo neki znali priklanjati, to je svakako tomu mjestu poluèilo naroitu èar. Kada grad obuzme siva boja popodneva zimskog dana, kada pred zimske veèeri ulice ostanu prazne u prvi sumrak, dok posljednji koraci sa pustih ulica odzvanjaju iz mraka veæ usnulih portuna, iz dvorita, iza kuæa, zamraèenih prozora i sa mirkavo osvijetljenih stubita, po stambenim zgradama, svraæanje u gradsku knjinicu sa svim njenim sadrajima, pretvaralo se odjedared, tamo odlutalim, u iznimni i posvemani doivljaj. Ukljetena izmeðu Vojvodine, prodavaone namjetaja, i prostorija ahovskog kluba Knin, na malenom platou ispod trotoara, od kojega je ovaj bio odvojen sa dva neobièno dugaèka stepenika, u sivo pituranomm proèelju, sa velikim prozorom i obiènim, uskim metalnim vratima, kao na duæanu, mamila je gradska knjinica vrijedne sugraðane pod svoje okrilje.
Njeni najredovitiji posjetitelji svakako su bile mlade gimnazijalke. Tragale su one tamo za svojim Ivanom Glembajevim i ièekivale na povratak Filipa Latinoviæa. Tada, u naemu gradu, jo je bilo rano za Dragojeviæa, Horvatiæa, Majdaka, Luku Paljetka, Josipa Severa, Antuna oljana, Branka Ercega, Branka Malea, Nedu Mirandu Blaeviæ, Nevena Juricu i Anku agar. Istina, ubrzo se bio pronio glas gradom o Mansardi, poèelo se aputati i o Pjeèaniku, o Ustima punim zemlje, netko je èuo i za dramu Kad su cvjetale tikve, a prièalo se i o Godinama koje su pojeli skakavci. Naa knjinica je ostala nijema za sva ta gibanja, pruajuæi svejedno pregrt uzbudjenja za sve koje bi put ili, svejedno potreba, naveli na tu stranu, koja je bila nekako na po puta, kretalo se ka centru ili iz njega.
U knjinicu nisu ba tako èesto svraæali deèki, ti naèi gradski momci. Pogotovu se to nije moglo oèekivati od jedne ekipe. Nekima od njih takovo to nije uopæe padalo ni na kraj pameti. Oni, vavjek mrgodni, kao po zadatku, visoki i pleæati, sa vjetrovkama i jaketama, urili su tih dana na druga, isto tako topla mjesta, gradsku knjinicu njima se nije dalo ni zamijetiti. Tamo nikako nisu svraæali ni oni to su, iduæi u svoje kole, tada nosili preklopljene teke u zadnjem depu od hlaèa, jer njihovo vrijeme je uskoro trebalo stiæi pa su otuda oni bili obuzeti sasma drugom vrstom nemira. Nasuprot njima, knjinicu su redovito posjeæivali poneki od gradskla umirovljenika, posustali boraci i prvoboraci, i poneko od onih zaostalih, iza gradom prohujaloga doba. Tamo bi oni, po niskim stolovima prepunim primjeraka dnevne tampe i revija, zavirivali u Slobodnu Dalmaciju, Vijesnik, Vijesnik u srijedu, Arenu, Osloboðenje, Politiku, Ilustrovanu Politiku, Politiku Ekspres, ili Politikin zabavnik, prelistavali Sport, Tempo, a kasnije i Sportske Novosti. Tragali su tako oni po svjetskim aktualnostima, crnim kronikama, novim osmrtnicama, uvodnicima, feljtonima i reportaama, za svojim svijetovima, za idealima svoje mladosti, za prohujalim, vunenim vremenima, neumorni u nepresunom spokoju.
I dok su redoviti èlanovi i èitatelji dolazili tijekom cijele godine, knjinica je postajala iznimno uzbudljivo mjesto, na sam dan pred solisticij, toèno u 4:08 poslije popodne, kada bi za vedrih dana sunce nakratko ulo kroz prozor, izravo u knjinicu, zastajuæi na nekoliko trenutaka na njenome zidu. Tada bi veliki bijeli zid, u dijelu za èitanje, oblilo rumenilo zalazeæeg sunca, koje se uprav smiruje tamo negdje izmeðu borova na padini Spasa, i jo dalje iza dugaèkoga nagiba izduenog vrha Buline strane, obraslog makijom i prorijeðenim grabom. Otuda sunce svojim posljednjim zracima se probija do grada, bacauæi svoje zadnje odsjaje ba u knjinicu, pritom po zidu odslikavajuæi jedva primijetni titraj sjena ogoljelih grana od stabala u drvoredu pored ceste. To je unosilo dodatni spokoj meðu èitaoce, prateæi ravnomjerno ukanje, nastupilo uslijed okretanja stranica tampe, koji su tako se doimalo, u tiini knjinice tonuli na tren u dubine svojih snova, bivajuæi samo dodatno omamljeni toplinom zagrijane elektriène peæi, koju je ova, smjetena tik uz radni stol knjinièara, zraèila po cijeloj nutrini.
U stvari, u naoj knjinici je tada radila jedna mlada, ljepa ena, crne, uredno zaèeljane kose, sa rajfom, ponekad sa trakom u kosi, koji su samo jo vie podvlaèilili urednu liniju njene prave, guste kose to je slijedila visinu njena vrata. Crveni karmin, koji je ona znala nositi, samo je jo veæma na njenom licu isticao osobni doivljaj znaèaja posla u polju kulture grada, koji je ona vrijedno i sa vrlo oèitovanom priljenoæu obavljala. Sa njome bi ponekad, u popodnevnim satima, u knjinici boravilo i njeno dvoje djece, koji bi tu, po zavrsetku nastave u koli, pisala svoje zadaæe ili nezamjetljivo razmjetala knjige du polica sa uredno poslaganim naslovima, èekajuæi tako na vrijema da majka zavri svoj radni dan i svi poðu zajedno kuæi. Djevojèica je sasma prirodno bila mirnija i jedva èujna. Njeno pisanje zadaæa uvjek je trajalo dulje. Njen brat, vidno lijepo vaspitan djeèak, ipak ponekad nije mogao obuzdati svoju muku prirodu, zadirkujuæi sestru na gotovo neprimijetan naèin, gotovo nehotice ometajuæi je u njenom poslovanju oko kolske torbe. Tada bi mater, ostavljajuæi za tren po strani uredno ispunjavanje knjinièke kartoteke ili zavoðenje u evidenciju netom pozajmljenih knjiga, laganim glasom smirivala djeèije duhove, koji su prijetili da bi se mogli razbuktati u oluju i potom vjerojatno oteti kontroli.
Sve ovo ispunjavalo je zaboravom neizbrisivu sliku grada, okovanog ledenim zrakom. Ni taj zrak, koji bridi ali ne sputava mladost grada, koja je zajapurenih obraza, uvijekje znala nekamo hitati, niti drugi, mnogo veæi izazovi od te zime, nisu mogli odvratiti od traganja koje, usprkos ledu i vjetru i svoj praznini maloga grada u zimsko predveèerje, vodi ka ispunjenju mladalaèki nesluæenih elja, rasutih svukuda po svijetu i po njihovu gradu, tada i mnogo poslije, tamo negdje iza prve okuke, do Komande garnizona i Doma, kod Bobisa, i u Trefu, pa sve tamo do kuæa Onisimovih...
Sijeèanj, 2011
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Oivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br.19
U veljaèi bura poèima puhati nekako drukèije. Danju, vanka najednom postaje svijetlije. Vedro nebo blista.Ogoljele strane Dinare, Promine i Pljeevice, u preljevima boje cedji reflektiraju vedrinu neba. Radljevac razdragano ubori sa pjenuavim krijestama ta se utrkuju jedna preko druge. Deiæa raskrsnica je nasmijana a ljudi nose razgaljena lica od radoznalosti pred nastupajuæim proljeæem. U zavjetrini ogradica i u dvoritima pod sobnim prozorima, veæ su procvale visibabe i ljubice. Bajami svakim danom vie pupe.
Ali, i u oujku zna jo biti zime. Jutra donesu u grad sa vrhova Paklenice mraz na buri, koji su u to doba godine jo pod snijegom. Oblaci rastjerani vjetrom, poput zavijese od bijelog paperja, stoje nacigovani, tamo daleko, na sjevero-zapadu iznad Velebita. Grad natkrili beskrajno plavo nebo, koje izjutra prije sunca naglo gubi noænu modrinu i ubrzano blijedi dok ne postane svijetlo kao dan. Tada je jo uvelike sezona loenja. Rano ujutro, jedan za drugim, na sve strane po gradu iz dimnjaka bi se stali pomaljati bijelièasti pramièci. Poput mnotva zastava oni viore iznad krovova kuæa. Kad pue jaka bura dim se povija èas na jednu èas na drugu stranu. Noen vjetrom, namah po izlasku iz dimnjaka, naglo se tanji i ubrzo potpuno gubi u zraku.
Po tradiciji u naoj kuæi zimi se kuhalo i grijalo na drva. Prema mrkom uglju, a pogotovu lignitu, kod nas je vladala odbojnost. Doèim, kod ostaloga svijeta uporaba uglja je sve vie uzimala maha. I u rano proljeæe dan je zapoèinja paljenjem vatre. Uto bi se vanka veæ uvelike razdanilo. Kad se, malo iza est sati, pomole prvi zraci sunca iznad Dinare, pa bljesnu o zidine fortice, bio je to vrijeme djeci za ustajanje. U kuæi je od toga momenta nastajala prava taratunja, koja je trajala tokom cijelog jutra, sa iznimkom nedjelje. I kod susjeda je bivalo isto tako ivo. Ðacima se treba spremiti za kolu, roditelji æe ubrzo poæi na posa. Neki idu ljeèniku, te moraju pouriti to prije uhvatiti reda. Na æaæa je jedno vrijeme ia u Split dva puta tijedno, pa je i on rano urio na jutarnju vlak. Drugi su opet morali u spizu, to prije dok se svjea roba ne rasproda.
Kod nas je ostala navika èuvanja pareta na drva dugo poto su elektrièni uli u modu. Smederevac je dobro dolazio za kuhanje a ujedno i grijanje. Elektrièni, sputena poklopaca i prekriven vezom, je staja odma uzanj i èekao na svoju ljetnju sezonu.
U naoj kuini odigravala se gotovo ista scena svakog jutra iz dana u dan. Èim ustane æaæa je ia u kupatilo na brijanje. Najmlaða sestra, jo pospana i krmeljiva, raèupana i u ispranoj pidami okraæalih rukava i nogavica, poèima tumarati uokolo kenjkajuæi. Mater bi prvo njoj to prije pomagala u oblaèenju, jer onako napola gola mogla se lako prehladiti u napola zagrijanoj kuæi. Starija sestra i ja smo se veæ rutinski sami oblaèili, èekajuæi na red za umivanje. Mi bismo svaki èas zapitkivali nata mater ili æaæu, samo kako bismo eto i mi dobili njihovu panju. Brijuæi se i dreæi zapaljenu opatijom u kraju usta, u prei, æaæa se zna èesto porezati. Tad bi poèima betimati dok je sa nakvaenom stipsom klizio preko posjekotine. sve i dalje vièuæi na nas djecu, koja veæ od ranog jutra larmaju, radi èega se on ba mora porezati. Nemajuæi vie strpljenja da pred ogledalom vee svoju kravatu, to je èinio u hodu, poradi èega je njen èvor obièno bio ukrivo. Na kraju, poto bi dobro nakvasio èealj i zalizao kosu, ulazio je u kuinu. Pripalivi i drugu cigaru prilazio je najprije radiju na kojemu bi traio Drugi program Radio Zagreba. Sluao je svoju omiljenu emisiju svakog utornika u sedam ujutro kada su voditelji Urlièiæ i Miiæ, zapoèinjali svoju etnju po radio valovima od Dubrovnika do Osijeka. Onda bi æaæa sio za sto gdje mu je mater u biðerin veæ usula pravu kava. Poto bi najprvo povuka jo nekoliko dimova iz cigare, i dok mater priprema doruèak za nas djecu, on bi pozvao sestru i mene za sto. Bilo je to vrijeme za ispitivanje tablice mnoenja, tek da mi ne sjedimo dokoni i da on pokae autoritet ozbiljnog i odgovornog roditelja. Toga sam se trenutka ja uvijek najvie boja jer, znalo se, kad god se zbunim dobit æu iza uiju. Prema sestri je imao slabost te joj je samo govorio da ukoliko ne utvrdi tablicu mnoenja neæe se moæi nikako udati.
I ako se uvelike veæ bilo razdanilo, upaljena arulja je jo goriila iznad stola. paret purnja i pucketa, varnice svaki èas praskaju iz njegovih otkrinutih vratnica i lunice, a po kuæi se, kad je puhala bura, pod njenim udarima vraæao plavièasti dim. I dok se po kuæi irio ugodni miris kuvane varenike, ako li nije uspila iskipiti, mater i starija sestra bi postavljale sto djeci za doruèak.Onda bi vruæu vareniku mater usula u æikare i stavila unutra svakome po licu cukra. Æaæa bi nareza crni kruv i mi smo svakog dana pred kolu jeli drobljeno mlijeko. Jednanput sam, sa prozora, kod susjeda osjetio miris divke i cikorije od kojih se u naim krajevima pripravljala bijela kava. To je ostao najzanosniji miris koji sam osjetio èitavog mog djetinjstva. Za dugo godina nakon toga matao sam o tome kako bi bilo lijepo kada bismo i mi u kuæi ujutro pili bijelu kavu i jeli kifle ili zemièke sa putrom. Mnogo godina nakon toga doli su na red Gavriloviæev mesni narezak, èajna kobasica i Zdenka topljeni sir, ali nita nije bilo ni blizu bijeloj kavi, njenom mirisu i okusu. Bijela kava je valjda tako i postala nezaobilazna za doruèak u veæini gradskih kuæa toga doba.
veljaèa, 2011
U veljaèi bura poèima puhati nekako drukèije. Danju, vanka najednom postaje svijetlije. Vedro nebo blista.Ogoljele strane Dinare, Promine i Pljeevice, u preljevima boje cedji reflektiraju vedrinu neba. Radljevac razdragano ubori sa pjenuavim krijestama ta se utrkuju jedna preko druge. Deiæa raskrsnica je nasmijana a ljudi nose razgaljena lica od radoznalosti pred nastupajuæim proljeæem. U zavjetrini ogradica i u dvoritima pod sobnim prozorima, veæ su procvale visibabe i ljubice. Bajami svakim danom vie pupe.
Ali, i u oujku zna jo biti zime. Jutra donesu u grad sa vrhova Paklenice mraz na buri, koji su u to doba godine jo pod snijegom. Oblaci rastjerani vjetrom, poput zavijese od bijelog paperja, stoje nacigovani, tamo daleko, na sjevero-zapadu iznad Velebita. Grad natkrili beskrajno plavo nebo, koje izjutra prije sunca naglo gubi noænu modrinu i ubrzano blijedi dok ne postane svijetlo kao dan. Tada je jo uvelike sezona loenja. Rano ujutro, jedan za drugim, na sve strane po gradu iz dimnjaka bi se stali pomaljati bijelièasti pramièci. Poput mnotva zastava oni viore iznad krovova kuæa. Kad pue jaka bura dim se povija èas na jednu èas na drugu stranu. Noen vjetrom, namah po izlasku iz dimnjaka, naglo se tanji i ubrzo potpuno gubi u zraku.
Po tradiciji u naoj kuæi zimi se kuhalo i grijalo na drva. Prema mrkom uglju, a pogotovu lignitu, kod nas je vladala odbojnost. Doèim, kod ostaloga svijeta uporaba uglja je sve vie uzimala maha. I u rano proljeæe dan je zapoèinja paljenjem vatre. Uto bi se vanka veæ uvelike razdanilo. Kad se, malo iza est sati, pomole prvi zraci sunca iznad Dinare, pa bljesnu o zidine fortice, bio je to vrijeme djeci za ustajanje. U kuæi je od toga momenta nastajala prava taratunja, koja je trajala tokom cijelog jutra, sa iznimkom nedjelje. I kod susjeda je bivalo isto tako ivo. Ðacima se treba spremiti za kolu, roditelji æe ubrzo poæi na posa. Neki idu ljeèniku, te moraju pouriti to prije uhvatiti reda. Na æaæa je jedno vrijeme ia u Split dva puta tijedno, pa je i on rano urio na jutarnju vlak. Drugi su opet morali u spizu, to prije dok se svjea roba ne rasproda.
Kod nas je ostala navika èuvanja pareta na drva dugo poto su elektrièni uli u modu. Smederevac je dobro dolazio za kuhanje a ujedno i grijanje. Elektrièni, sputena poklopaca i prekriven vezom, je staja odma uzanj i èekao na svoju ljetnju sezonu.
U naoj kuini odigravala se gotovo ista scena svakog jutra iz dana u dan. Èim ustane æaæa je ia u kupatilo na brijanje. Najmlaða sestra, jo pospana i krmeljiva, raèupana i u ispranoj pidami okraæalih rukava i nogavica, poèima tumarati uokolo kenjkajuæi. Mater bi prvo njoj to prije pomagala u oblaèenju, jer onako napola gola mogla se lako prehladiti u napola zagrijanoj kuæi. Starija sestra i ja smo se veæ rutinski sami oblaèili, èekajuæi na red za umivanje. Mi bismo svaki èas zapitkivali nata mater ili æaæu, samo kako bismo eto i mi dobili njihovu panju. Brijuæi se i dreæi zapaljenu opatijom u kraju usta, u prei, æaæa se zna èesto porezati. Tad bi poèima betimati dok je sa nakvaenom stipsom klizio preko posjekotine. sve i dalje vièuæi na nas djecu, koja veæ od ranog jutra larmaju, radi èega se on ba mora porezati. Nemajuæi vie strpljenja da pred ogledalom vee svoju kravatu, to je èinio u hodu, poradi èega je njen èvor obièno bio ukrivo. Na kraju, poto bi dobro nakvasio èealj i zalizao kosu, ulazio je u kuinu. Pripalivi i drugu cigaru prilazio je najprije radiju na kojemu bi traio Drugi program Radio Zagreba. Sluao je svoju omiljenu emisiju svakog utornika u sedam ujutro kada su voditelji Urlièiæ i Miiæ, zapoèinjali svoju etnju po radio valovima od Dubrovnika do Osijeka. Onda bi æaæa sio za sto gdje mu je mater u biðerin veæ usula pravu kava. Poto bi najprvo povuka jo nekoliko dimova iz cigare, i dok mater priprema doruèak za nas djecu, on bi pozvao sestru i mene za sto. Bilo je to vrijeme za ispitivanje tablice mnoenja, tek da mi ne sjedimo dokoni i da on pokae autoritet ozbiljnog i odgovornog roditelja. Toga sam se trenutka ja uvijek najvie boja jer, znalo se, kad god se zbunim dobit æu iza uiju. Prema sestri je imao slabost te joj je samo govorio da ukoliko ne utvrdi tablicu mnoenja neæe se moæi nikako udati.
I ako se uvelike veæ bilo razdanilo, upaljena arulja je jo goriila iznad stola. paret purnja i pucketa, varnice svaki èas praskaju iz njegovih otkrinutih vratnica i lunice, a po kuæi se, kad je puhala bura, pod njenim udarima vraæao plavièasti dim. I dok se po kuæi irio ugodni miris kuvane varenike, ako li nije uspila iskipiti, mater i starija sestra bi postavljale sto djeci za doruèak.Onda bi vruæu vareniku mater usula u æikare i stavila unutra svakome po licu cukra. Æaæa bi nareza crni kruv i mi smo svakog dana pred kolu jeli drobljeno mlijeko. Jednanput sam, sa prozora, kod susjeda osjetio miris divke i cikorije od kojih se u naim krajevima pripravljala bijela kava. To je ostao najzanosniji miris koji sam osjetio èitavog mog djetinjstva. Za dugo godina nakon toga matao sam o tome kako bi bilo lijepo kada bismo i mi u kuæi ujutro pili bijelu kavu i jeli kifle ili zemièke sa putrom. Mnogo godina nakon toga doli su na red Gavriloviæev mesni narezak, èajna kobasica i Zdenka topljeni sir, ali nita nije bilo ni blizu bijeloj kavi, njenom mirisu i okusu. Bijela kava je valjda tako i postala nezaobilazna za doruèak u veæini gradskih kuæa toga doba.
veljaèa, 2011