Ozivljavanje grada

[Milorad-Micko Dujmovic]

dragi Drago.1.ne radim sa gradom svoju knjigu, veæ dinarinu monografiju.2.sportska enciklopedija tvoj izvor-moj, ljudi koji su bili na osnivaèkoj skupštini u ložioni 1922.g i akteri prohujalih godina. 3.yale, hardward i prestone lakše je završiti od kninskog asfaltog fakulteta.e taj faks, kninski, završili su svi ondašnji kninski fakini, ti što su bili s tobom na sastanku(osim jednog) pa i moja malenkost.tvoje tvrdnje mi lièe na onu."Dali ti Fato vjeruješ svojim oèima ili meni"?4.na žalost Drago ja i predobro razlikujem politiku od stvarnosti.Izgleda da si zaboravio da si ti autor knjige"Namješteni rat". proèitao sam je dva puta.5.što se tièe Ile Petkoviæa znam ja vrlo dobro da je to naša najveæa nogometmna veliæina.pa pobogu Draga ja sam skoro odrastao u njegovom dvorištu. a rodio sam se u kvartu(na dnu stare pijace-lože, preko puta sv.Josipa)gdje se prije sto godina rodila ideja , zakuhalo i ostvarilo.kao dijete motao sam se i igrao u svim kuæama osnivaèa dinare i dvorištima ili kuæama prve jedanaestorice iz 1913.g.u jednoj od njih (ante škarica) živio sam šest godina.6.eto i iz Pekijeva komentara se vidi da ni on ni ostali dio ekipe koja se rodila i odrasla na izvoru dinarina roðenja nisu znali da me dinara okupirala veoma davno i da sam još tad poèeo nešto zapisivati.kao da sam znao što æe se desiti sa kninom, nama pa tako i Dinarom.7. uostalom dragi moj prijatelju Drago. na galeriji postoji preko 16 000(šesnaest hiljada )fotografija kninske povijesti.moram ti reæi , a i ostalim našim kninjanima da sam ja Pekiju poslao 80%(osamdeset posto)tih fotografija.a sve ukupno o kninu i kninjanima posjedujem 22 000(dvadeset dvije hiljade) fotografija.otud crpim znanje o Dinari našem Kninu.8PONAVLJAM DRAGO.PUNO POLITIKE, PREMALO POZNAVANJA POVIJESTI DINARE, OSLANJANJE NA REKLA KAZALA ITD. I OPET PONAVLJAM.NE RADI KOD MENE TAŠTINA VEÆ POMALO LJUTNJA. JER DRAGO I OSTALI.DINARA MI JE SVE ŠTO MI JE OSTALO I JEDINA SVETINJA..9.uostalom veliš da krajem drugog mjeseca dolaziš pa æemo se dogovoriti. I DA SE RAZUMIJEMO.OVO GORE SAM NAPISAO DA SE RAZJASNIMO PRED OÈIMA I UŠIMA NAŠEG GRADA. micko

[walter]

Drago, svaka cast za Dinarin kalendar, monografiju i dokumentarac kao i za tekstove na blogu B92!!!
HNS nije ni postojao kada je Dinara osnovana, prema tome ne znam otkud nekome ideja da je isti relevantniji u ovoj prici od bivsih igraca, clanova uprave itd. Ovo je za ogromnu vecinu Kninjana jedina prilika da se predstave svijetu sa svojim najvecim simbolom, fudbalskim klubom koji su osnovali prije STO godina.
Mobidik, puno srece na kninskom 'asfaltu', ima ga sve vise i sve je autenticniji...a ljudi pogotovo.

[Petar-Peky Bukarica]

Dinara je nasa ljubav

Niksu Djujica znam iz djetinjstva.To mi posao cini rizicnijim,jer postoji opasnost da budem sklon prijatelju vise nego sto to dopustaju kodeks i gradjanska pristojnost.No imam i olaksavajucu okolnost,posto zaista do sada nisam cuo covjeka,poznanika ili bilo kog naseg zemljaka-a mi Kninjani znamo biti zamjerljiva sorta-koji bi o njemu izgovorio bilo kakvu
dvojbenu rijec.Cim spomenes njegovo ime,ljudima postane nekako drago.Niksa je rodjen 1952. godine.Kada je imao samo deset godina,vec su svi u nasem malom gradu znali da ce biti nogometni as.Mogao je uzeti loptu na vrhu dva kilometra duge glavne ulice,pa da od Kninskog Polja do Atlagica mosta predribla svakog koga sretne.U Dinari je zaigrao kao klinac,uz posebno lijecnicko uvjerenje,a iz nje je otisao sa 17 godina.Postojala je silna "makljaza" izmedju velikih klubova ko ce ga
uzeti,no otisao je u OFK Beograd.Miljan Miljanic,trener Crvene zvezde,tokom 1972. i 1973. panicno je trazio:"Dajte mi Djujica".U medjuvremenu je postao takav centarhalf da mu niko koga god je cuvao nije mogao "pero odbiti".U Atini je samo godinu dana nakon Zvezdinog debakla protiv Panatanaikosa za finale Kupa sampiona,gdje je Zvezda izgubila sa 3:0 i ispala,cuvao Zvezdinog "dzelata" Antonijadisa,centarfora visokog 2,05 metara i sto kilograma teskog,u cetvrtfinalu Kupakupova.Beograd je tu utakmicu dobio 2:1,a sportska javnost ostala je u cudu kako ga je Niksa cuvao.U svakom je duelu bio jaci,brzi,visi i spretniji.OFK Beograd je tada usao u polufinale,sto mu je najveci uspjeh u historiji.Ne postoji ziv covjek koga se Niksa u duelu plasio.U karijeri ima izuzetan kuriozitet.Protiv Zvezde je igrao 15 utakmica i nikada nije izgubio.Ne znam ko to jos moze kazati.Kasnije je otisao u berlinsku Hertu i nakon tri-cetiri sezone zavrsio karijeru.nogomet mu je zivotna ljubav i danas se njime bavi:u OFK-u Beograd je na razlicitim upravnim funkcijama.
Niksa izgleda bar dvdesetak godina mladji nego mu pise u rodnom listu.I uvijek je nasmijan.U Kninu,gdje ima kucu i majku,dolazi kada god moze,a barem nekoliko puta godisnje.
Imali smo mi u Kninu i takve asove kakvi su Ilija Petkovic i Radomir Vukcevic,ljude koji su odigrali Peleovu oprostajnu utakmicu protiv Brazila,u Riju,na punoj Marakani.Pele,najveci od svih koji su ikada obukli kopacke,htio je na oprostaju bas Kninjane,Petka i Vucka.U skladu sa kninskom driblerskom tradicijom,u proljece 1968. godine,u debiju za
reprezentaciju Jugoslavije,Ilija Petkovic driblao je Francuze dok mu nije dosadilo,a onda dao gol.Bio je tek treci minut,iza toga je dao jos jedan gol,a mi dobili sa 5:1.Odigrao je 50 utakmica za reprezentaciju.Vucko je odigrao manje,ali bar hajdukovci znaju kakav je to golman bio i sta je sve mogao da odbrani.
Mnogo je sjajnih igraca odraslo u Kninu.Mogao bih do cutra nabrajati one koji su kvalitetom bili za Prvu ligu i za reprezentaciju,poput braceSkobalj,brace Solaja,brace Bjegovic,ali tada nije postojao profesionalizam,a oni sami svoje su vrijeme posvecivali vise fakultetu i obrazovanju nego nogometu.Nabrojimo samo ljude koji su igrali Prvu ligu,poput Dade Skorica,Momira Milete,Arsena Marijana,Mira Stanica,Sene Bjedova,Ivana Grgica.
U ovoj godini obiljezicemo stogodisnjicu nase Dinare.Osnovao ju je sa grupom prijatelja Milan Amanovic,praski student,izdanak iste skole momaka iz Dalmacije,Splicana,koji su osnovali Hajduk.Prezivjela je Dinara tri rata i cak osam drzavnih oblika i evo je,jos postoji.Nisu ceste stogodisnje institucije niti klubovi na trusnom balkanskom tlu,ali Dinara je tu,postoji,igra i igrace.U Beogradu je grupa bivsih igraca i prijatelja Dinare,na celu sa Ilijom Petkovicem,osnovala udruzenje sa namjerom da obiljezistogodisnjicu.Potpresednik udruzenja je Niksa Djujic.
- Duznost je i obaveza nas bivsih igraca i Kninjana koji danas zive u Beogradu,da obiljezimo jubilej.Knin je nas grad i Dinara je nas klub.Ma gdje bili,gdje god ranije igrali,kakve god sportske domete dostizali,Dinara je nasa ljubav.Igrao sam mnoge velike utakmice,u Beogradu,berlinskoj Herti,razlicitim reprezentativnim selekcijama,ali mi je igranje u Dinari u
najintezivnijem sjecanju i sa tom sportskom emocijom ne mogu nista drugo uporediti.
- Stogodisnjicu treba uraditi sa danasnjim rukovodstvom Dinare i celnistvom grada Knina.To bi onda imalo istinskog smisla
jer je NK Dinara kontinuitet.Drago mi je da postoji volja gradskih struktura u Kninu da to zajedno obiljezimo.Vrijeme je tesko,kako politicki tako i ekonomski,ali ljudi su tu da ga mijenjaju.Sport uvijek spaja ljude,a mi u Dinari od pamtivijeka smo bili najprije Kninjani i sportisti,pa onda sve drugo.U Beogradu je nasa grupa entuzijasta uradila jubilarni kalendar koji cemo odnijeti u Knin,pripremala monografiju i dokumentarni film,spremicemo izlozbu i usaglasiti sve sa celnistvom grada.
Vjerujem da cemo vrlo brzo napraviti zajednicki raspored proslave.Dinara je stara dama i zasluzuje najvece postovanje-
dodaje Djujic.
A hoce li biti vatrometa za stogodisnjicu?Niksa se smije i kaze:
-Volio bih da se taj vatromet vidi bar sa Mjeseca,ako ne moze sa Marsa.I volio bih da svi budemo na Fortici.
'Ajde,nadji Kninjanina da ne voli Dinaru i vatromet!

Napisao : Drago Kovacevic
Preneseno iz : "Novosti" br. 683

[Petar-Peky Bukarica]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 28


Grad bez muzeja. Grad bez galerija! Što se još da viditi u jednom takovome mjestu? Prva pomisao kakva slučajna turista, kojega put navede baš kroz takav grad, bila bi naravno grad bez duha i ljepote. To je grad koji nema što pokazati od prošlosti, koji svoju svakidašnju zbilju, ako je iskazana u kakvu umjetničkom djelu, iz nepoznatog razloga želi skloniti od očiju ljubopitljivih. Kad se u našemu gradu pokrenilo pitanje muzeja, sa odgovornog mjesta poručili su kako grad sadevo ima svoja preča posla od gradnje tamo nekakve zgrade za prošlost, koja ionako nije bila baš lijepa. Od onih, manje obojenih zvaničnim duhom doba poleta, moglo se čuti kako je grad bez muzeja time samo ispoljio svoju sklonost prema novome, stojeći tako u rezolutnoj namjeri dalje gradnje novoga. Najposlje, priča oko muzeja u našem gradu završila je u crkvi Sv. Barbare i sa uklanjanjem, neznano kud, posmrtnih ostataka iz upravo otkrivena davnašnjeg groblja na Spasu.

Za bolje poznavaoce grada, za one koji ga osjećaju pod svojom kožom, nema nikakve tajne u vezi sa gradskim muzejom. Šta više, kada misle o svome gradu, njima se pred očima nama’ ukazuje izniman prizor. Cijeli grad muzej, muzej pod okriljem neba. Pa kad mještani krenu po spizu ili u gostionu, do općine ili pošte, u banku ili kod doktura, oni polaze u pravcatu duhovnu avanturu. Tom zgodom oni su na putu u osoben muzej, u kojemu je sve živo, sve se miče, buja i bruji, sve miriše jedinstvenim mirisom izravne prirode, a bodri glasovi odjekuju preko ceste dok šapat prenosi strasne ili poruke sa značenjem. Sa svakim danom, i starim i mladim, doživljaj ljepote grada i duševni ugođaj, postaje bogatiji i uvijek izniman. Prolazak gradom to je prigoda za susret sa njima samima, koji se potvrđuju u susretu sa drugima, sa susjedima, rijetkim gosparima od prije rata, već u odmaklim godinama, uvaženim službenim licima općine i suda, pozornikom, kojega osobno poznaju, sa štovanim šefom stanice, sa oficirom za vezu iz komande grada, sa mesarima i poslovođama u raznoaznim prodavaonama, čije poznanstvo mijenja kvalitetu svakodnevnog života.Takav grad iznova, more samo inspirirati duh i osjetila dok traju šetnje u ljetne večeri i tijekom živih razgovora u bašti Balkana i hotela, po bezbrojnim gostionama.

Poput svakog muzeja ili galerije, koji imaju odjel u kojemu su izloženi najbolji i najvrijedniji predmeti i umjetnine, tako i naš grad ima svoj najuzbudljiviji dio, koji se često doima tajnovitim. On je smješten u donjem gradu, počevši od Vatrogasnog doma i dna pijace pa do Atlagića mosta. U dva reda nanizane kuće uz cestu, sa nejednako širokim ivičnjakom, koji prolazi tik uz prozore prizemlja kuća, idući jednom stranom ceste čovjeku se učini kako rukom može dotaći pročalja kuća sa druge strane. Svaki puta, kada se zađe u taj dio grada, naročito osjećanje i ugođaj obuzimlju čovjeka. I uvijek to biva drugačije. Na proljeće, nedjeljom izjutra, dok su prozori otvoreni da se sobe daju izluftirati, a njigova cakla blješte a zidovi sijaju, toplina koja uspavljuje spokojstvom, mili po insanu i ulazi u srce. Nigdje glasa. Nigdje nikog, a opet ugodno. U veljači mrkli mrak hvata donji grad u sedam. Kad padne magla poslje vlažnog dana bez, ona ovlaži cestu i trotoar,uhvari se u zlatnom obruču oko ulične svjetiljke, gusta kao koh, skrivajući gornje katove preko ceste, mrak mrak od nje još gušći prema mostu, pa ne da dulje ići nego što jedva pokazuje zadnje svijetlo iznad ceste. U studenom, kad je kišno jutro, mirišu zapaljena drva cijelim putem pored kuća do mosta. Na povretku, bura baca u lice i tare krupne kapi ledene kiše, ne da oku otvoriti. Čudna jeza ulazi pod kosti. U donjem gradu sve zaprto, pusto, muk obvlada. Kuće zatvorenih ponistra, već spavaju od rane ure. Čak i autobusi za Šibenik prestali su ići.

Kada Krka plavila svi podrumi donjeg gradai puni su vode. To je sprečilo proširenje već podignutih nastambi i svaku potonju gradnju kuća. Već zatečene su se sve čvrsto zbile jedna uz drugu, uz samu cestu ne bi li zaustavili vodu kad nadođe. Svejedno, taj dio grada ima posebice šarma, u atmosferi koja se ćuti u zraku, sa cestom što krivuda i sužava prema mostu, na uskom pločniku, i u redu gotovo jednakih kuća jedne uz drugu, čvrsto zbijenih duž ceste. Pa opet, tim tjeskobnim, pustim, a intimno toplim dijelom grada, milina je uvijek proći. Zaputiti se prema mostu, zgodno je ivičnjakom s desne strane ceste. Tada blage okuke postaju oštrije, otkrivajući najednom put i kuće koje slijede. U povratku od mosta, uputno je ići opet desnom stranom ceste, što je sada druga strana u odnosu prema prijašnjem kretanju. Sada hodanje uzanim, uglačanim trotoarom, uzbuđuje na drukčiji način. Svaki korak otvara većma donji grad kojemu se prilazi sa crkvom Sv. Antuna, koja poput kakve krune krasi cijeli vidik. Svaki puta kad se prolazilo tim dijelom grada, u zraku lebdi iščekivanje susreta sa poznatim, priželjkivanje ugođaja slutnje njemog promatranja kroz škure, dugim nepomičnim stajanjem iza prozorskih zastora. Baš tu rađa se čvrsta spoznaja duhovnog zanosa u otkrovenju pripadanja gradu.

Samo po danu čovijek može dobiti puni doživljaj donjega grada. Kad se prođe pijaca, negdje na po puta prema mostu, sa desne strane, utješnjeno između dvije kuće, ima jedno tajnovito dvorište. Virnuti kroz ogradu, poglavito kad su otvorene vrarnice, opaža se nenadana njegova ljepota, koja neodoljivo podsjeća na raskošne renesansne vrtove Italije.Skronjih dimenzija u njima to dvorište nosi jednak ushit. Među ružama, tu stoji u sjeni, skrušena djeva Marija u kipu, spokoja. Ili je to, more biti, kakva druga milosna mlada žena, izvajana od bijelog kamena, skoro u prirodnoj veličini. Od davnine ona tu zastala u kretnji, u osami tjeskobnog dvorišta, njena skulptura govori o sukladnosti i ljepoti ubožnog življenja. Za sunčanih dana, kojih naš grad ima na pretek, a dvorište sa kipom cijelo izloženo jugu i suncu, dok na nebu dugo stoji iznad vrbničke strane, ta figura, dotrajale skale što se penju na kat, oronule ponistre zatvorenih škura i drvena vrata isprane piture, doimlju se nadnaravno, poput izravne kompozicije kakva biblijskog prizora. Bilo je riječi da je tu svećenikov stan, što je na koncu konca sasma izgledalo prikladno. Neprovjereno, svejedno, doimalo se to dvorište uzvišeno u skromnosti unatoč sve suvremenosti i žurbe novoga grada na drugoj strani.

Idući prema mostu, odmah na početku, sa lijeve strane ceste, sljeduje susret sa najosobenijom, pa time i najuzbudljivijom obiteljskom kućom, ne samo u tom dijelu grada nego i u cijelome našemu gradu. Riječ je o malenoj kući, ni visokoj ni dugoj, a opet na kat, sa prozorima što idu uz samu cestu. Ograđena sa kapijom od željeza, ona ima četvornu teracu u visini prvoga kata, ili samo zeru uzdignutu. Okolo terace niska od kamena balustrada. Na njenom udaljenom kraju, otvorenom prema Krki, u kutu sa priviđa bujni oleander, koji natktiva dobar dio terace.Ili je to more biti ispeta loza, koja prizivlje razbokoreni cvijet oleandra. U nekim drugim vremenima, cijela obitelj znala se tu okupiti nedjeljom izjutra. Pila bi se onda bijela kava i jele fritule, čitale novine i ćakulalo. Istom, čuje se među glasovima odzvanjanje bićerini i kućerini, odlaganih o mramorni stol i porculanske tanjure. A uz skale se veru i po njima bauljaju sitna djeca i graje. Ovih dana, prazna teraca pruža ugođaj raskoši braneći se od zaborava, rijetkim znacima, koje šalje samo znalcima dok je ovi ophode pogledima sa strane. Vraćajući se od mosta, moglo se lako proći i nezamijetiti tu, od buke auta, puste terace i kuće vavijek zatvorenih prozora sa prašnjavim cakalima. Samo rijetki, mogu doživiti ljepotu i sklad u proporciji te kuće i terace. Svaki puta kada bi pored njih prošli, osjetili bi oni novo uzbuđenje, kojemu je teško bilo dokučiti prava razloga.

Napisao: Aco
ožujak / mart 2013. god.

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 29



Primaknuvši se malo bliže, biva jasno kako zapravo tu više nije rijeèi o vinjeti, gdje akvarel i tuš zaustavlja jedan trenutak, u njegovom nezaustavljivom promicanju. Prije biæe, tu je zapravo rijeè o pravom pravcatom prizoru, nenadano iskrslom pred pogledom. Veæ u narednom trenu èini se to je uistinu posve izbljedila fotografija, uvrnutih, iskrzanih požutjelih rubova, po kojoj su prosute rijeèi. To opet kazuju o potrebi, barem uz risanje rijeèima, zaustaviti neumitnog izmicanja pred osjetilima prostora i vremena. Što se utom, ukazuje pred oèima, pa titra i na mahove hlapi iz vidokruga uma i æutila, najednom je više nalik dopisnoj karti, koju su minule godine lišile sjaja i èitkosti, koja usprkos takovom svom stanju, pokušava otktiti i spojiti ono bilo i ovo jeste. Senzacije èula upravo izmamljene još su slabe, na momente èineæi se lažne. Tako, više nije sasma jasno je li to pred oèima slika sjeæanja ili sjeæanje na sliku, ili to samo blijedi ovaj tren na èas, pa se opet vraæa u punoæi zamaha živa prizora. Svejedno što je po sredi sad, jesu li to misli ili prizor, izvesno rijeè je o strasnom proživljavanju napora zahvatanja iz bezbroja detalja, raspršenih u prostorui vremenu, a sve u nastojanju njihova ponovnog oživljavanja, njihova sjedinjenja u znakovit i prepoznatljiv prikaz.

Pred oèima sad su dvije gostione. Jedva zamjetne. Smještene uz same rubive nenadano ukazanog prizora, tako da se svaki èas gube iz njega pa onda opet vraæaju u njega. Doimlju se one na silu utisnute u grad, pa ipak ostajuæi po strani od osinjaka izmješanih kretnji i zvukova. One, gotovo ušle use, malene, lako mogu izmaæi prolazniku, èak i namjerniku. Osama u kojoj poèivaju u njihovim prazninama, sa kojima zraèe, èine ih lako podložnim previdu. Povazdan zjape one napuštene. Ovakvo njihovo nezavidno stanje poglaviti biva uoèljivo poslije èetvrte ure, kada grad na koncu more zeru odahnuti nakon invazije, silne vreve i gungule od auta, truba, vlakova, zaprega, ðaka, službenika, ovicira i vodnika, pozornika i poštonoša, željeznièara, i svih drugih što su došli svojim poslom, pa se upravo otpeljali svojim kuæama. Pozornost koju one izazivaju dolazi od na njio’ve hrabrosti, sa kojom opstoje i opiru se novim navikama mještana.

Jedna od njih je Sport. Èas se promakne u brzom hodu. Posve neugledan lokal, koji neæe nikako mamiti svoje gostije jerbo oni sami doðu. Jedva se on uspio ugnjezditi izmeðu Bobisa i portuna što vodi Jovinoj zubnoj ordinaciji. S druge strane portuna papirnica Naše novine. Kako gostiona nije posebice prostrana sa time se da objasniti mali broj njenih onih što svate. Èini se njegov muk i praznina, ponajviše plijene u Sportu. Bijeli zidovi, pod poploèan svijetlo sivim vinazom, èetiri mala, crna stola, baš dobra za briškulu. Okolo njih stolice metalnih nogu, koje posve zazveèe kod svakog pomijeranja. Pozadi gol šank i stalaža iza njega, tu i tamo tek pokoja flaša žestokog piæa n njoj.. Cijenik na zidu, i on prazan. Do njega ulaz u kužinu. Na visokom stropu dva lustera sa bijelim kuglama o sjajnoj cijevi.Prema cesti veliki prozor više nalik izlogu, bez zastora, koji takav više pogoduje pogledima prolaznika nego gostima. U njegovu produžetku vrata, sva u caklu. Samo kad puše bura i tuèe kiša, ta su vrata zatvorena. A kad god je lijepo vrata su povazdan širom otvorena. Tako se insan sa ceste naðe u nedoumici, stoji li to on pred kakvom galerijom. Jak miris vina, što iznutra dopire, razbija na koncu svaku nedoumicu. To je ono domaæe bijelo, više roze, ponekad žuto, od grožða obranog po vinogradima Kninskog polja, Više od mirisa vina Sport još jedino ima praznine. Ljeti, pun hladovine a zimi, dobr ušuškan, mnogima je Sport mjesto u prolazu. Kao i svaka druga gostiona i Sport ima svoje redovite goste, vavijek iste. Tu se naðu susjedi, stari drugovi iz škole se u njemu sretnu neobvezantno, Hajdukovi navijaèi se baš tu isprièaju do mile volje. Za dana ponekad se znade zateæi èovijek u svojim šezdesetim. Sjedi on tako za stolom sa svojom samoæom. Pred njim èaša vina napola ispijena. Umoren od godina i ‘odanja po gradu, more on izdurati samo tu jednu èašu. Poslije toga prisebnost ga napušæa pa drijema. Zabaèene ukrivo kape sa frontinom na potiljak, ogrn’o jaketu preko ramena, ispod nje bijela košulja i hlaèe od samta, on sa smotanom Slobodnom u džepu sjedi. Težak mu pogled ispod oka motri, èas u vino, èas na cestu, kojom stalno nešta promièe. Dok tako konta svoje ovenzive kroz koje je proša u životu, zaborav ga obvlada. U tjeskobi koja u tom nastane, podiže on glavu sa vina i gleda na vrata. Rek’a bi èovjek ièekiva to on nekog. Ali, samo on znade taj koga on èeka ne kani doæi i toga tu nije Dok pribire po sjeæanju ono èega više nema., ne znade za jalovost posla baviti se onim šta je prošlo. Preèe bi mu bilo spremiti se za ono što æe tek doæi, jer ðava nikad ne spava. Primiri se on samo na kratko vrijeme, negdje u Dinari, pa kad mu bude zgodno, eto ti njega opet dolje, meðu ljude, mrsiti im raèune.A kako je i to nadolazeæe sasma neizvjesno, još je najuputnije guštati tu èašu vina, koju sada ima.Tek kad se predveèe upali elektrika, Sport zeru oživi. Tad mladi, u nezajažljivoj potrebi svog potvrðivanja, proleti i kroz ovu gostionu. I to kratko vrijeme dok ona biva u Sportu, dovoljno je za istjerati svu njegovu prazninu i tišinu vanka. Živost, koju u njega unesu veèernji sati, kratko traje, samo dok ne poème kino. Nakon toga u Sport se opet ušunjaju praznina i tišina, koje oskudno svijetlo podrobno izmjeri. Najveæa živost Sporta je u vrijeme kad tu svrate Mariæi. Poslije kratke prozivke u Bobisu, oni odlaze u Sport na svoje zborno mjesto. Tu su oni vavijek u nekakvoj preši. Meðu sobom se neko vrijema progalame i dobro zarumene, prije nego li se uspiju razumiti.Usput, gotovo kriomice, neki nagnu koji dec vina, pripale cigaru, pa nestanu onako iznenada kako su tu i banuli, vrag bi ga zna kuda. Od Bobisa i pred Sportom je svijetlo, kao u po bijela dana, od neona. Kada završi projekcija od osam, Sport je pred zatvaranjen. Ponekad se u njegovoj kužini ukaže prilika, koja namah nestane.Rijetke gomilice zaostalih posjetilaca kina, razilaze se užurbano po gradu. Netko uðe u Sport pozdraviti se. Blješte reklame Doma JNA sa tjednim repertoarom kina. Ubrzo gostiona, sa jedinim svijetlom koje dopire iz kužine, biva zakljuèana i ostane uhiæana u potpunoj nepomiènost. Sve do jutra bude ona pojedena mrakom, i sa gradom utonula u san.

Druga gostiona stoji zaboravljena na suprotnom kraju grada. Smještena sa donje strane pijace, od Vatrogasnog doma dijeli je prašnjavi put prema nasipu Krke. Iz grada do nje ima dosta idæi. Poslije Velebita i pijace, èovjek bi reka’ nema se zašta dalje iæi. I odista, kad je vrijeme ružno i kad je donji grad zaspa sa prvim mrakom, na cesti oko gostione nikad nikog. Ako èovjek nije maksuz naumio iæ u ovu gostionu, pa ga nije ni brige kakvo je vrijeme i koje je doba dana i godine, najbolje je zaputiti se tamo tek što sunce zamakne za utvrdu fortice. To je onaj trenutak kad sijenke prolaznika i zgrada pred željeznièkom se toliko izdulje da im nema kraja. I kao eho kompozicije Tubular Bells, što sa vremenom sve više nadolazi, zagonetni poriv narasta u tijelu i goni ga prema donjem izlazu iz grada. Tu na samom kraju,iz jednolièno poslaganih kuæa iz cestu, iskrsava gostiona za koju se u prvi mah ne more zasigurno utvrditi što je. Stakleni izlog, karirana žuto bijela zavjesa u njemu, koji je prije prozor nego izlog, ali koji ima svoje osvjetljenje te time porièe svaku dvojbu. Neobièno je to mali prozor i uska, uvuèena vrata od ulaza. Iznad njih natpis. Od stakla uokviren metalom, u tonu sa zavjesama, okomito postavljen prema proèelju. Ponoæi svjetli i ujedno obilježava ulaz u gostionu. Prostorija je uska i duguljasta, sa nikim stropom iznad kojega je drugi kat niske kuæe. Sa stropa vise lusteri obloženi abažurima od platna sa dezenom. I oni u tonu sa materijalom zavjesa. Zidovi piturani u boju sladoleda od vanile. Naspram ulaza, duboko pozadi, maleni šank. I kužina se vidi kroz otvor za dostavu porudžbina. Cijeli ambijent potsjeæa na blagovaonicu kod tete. Gostiona se uèini kao mjesto na kojem dolazi obitelj u prigodi ruèka i veèere. Bude u njoj i pravih gostiju. Kuhana marenda za vatrogasce. Svrate tu i oni odocnili, na povratku sa posla iz grada, doma u Potkonje i Topolje. Njima je to prigoda za konaèni oproštaj od grada uz još jednu. Njihova posljednja stanica prije kuæe. Kao što na pijaci utihne pred prvi sumrak i na njoj prestane svaka kretnja, a prodavci jeftinih igraèaka od plastikr, i robe dopremljene sa strane, poèmu bezglasno pripreme za spavanje pod tezgom, tako još više utihne i donji grad, koji se budi narednog dana tek u kasno jutro. Kao da u njemu nikad nema žive duše. Tako je i sa gostionom, po svem èovjek bi rek’a uvjek je zatvorena. Samo kad predveèe unutra gori svijetlo, ili kad je za tmurnih jesenjih dana ono nešta ranije upaljeno, pouzdano se more ustvrditi kako untra ima života. Tad se idi kako netko jede iz duboka tanjura, ili primjeti dvoje troje gdjestoje pred šankom u sred srede razgovora i živo rukama nešta gestikuliraju. Tada stoljetna stabla poèimaju mrsiti sijeni svojih grana i prodtirati ih meðu tezge te se drugi kraj pijace gubi iz vida. U opæem muku i nepomiènosti, sa kojima je pritisnut plato ispred crkve Sv. Antuna i pijaca sa njim, zapoèinje lelujavi Albinonijev adaðo, uspavanka donjeg grada. Spokoj što se tu æuti tvrd je poput kore visokih stabala pijace, koji sobom natkriljuju svaki pojam vremena.

Ali nije uvijek tako u donjem gradu. Negdje oko polovice kolovoza, valjda dobrovoljna vartogasna postava slavi svoj dan. Ili je pitanju samo dan Velike Gospe, od ranog jutra do duboko u noæ pijaca, dvorište Doma i gostiona neobièno ožive. Neopisiva živost ispuni cijeli taj kraj. . I ne samo na pijaci, nego cijeli donji grad obuz’ o sveèarski metež. Od ranog jutra taj dio grada sav uzrogometan a sa njim i okolne butige pa i mala gostiona na kraju grada. Djeèini je tada dozvoljeno kvasiti se na èesmi ispred ribarnice. Od njih vriska i piska na sve strane. Svira limena glazba. Pred Domom izvezen vatrogasni kamion, èiji se posa’ preko ljeta postaje uglavnom prskati cestu protiv omorine i prašine. Umiven, ulašten i crven, boje krvi, auto izdaleka pokazuje svu svoju ljepoitu i domet tehnike. Dobrovoljni vatrogasci u izglaèanim uniformama, gologlavi, pritegnuti opasaèi, šetaju okolo, a svako malo otrèe do gostione. Samo jedan dugajlija od dva metra, sa sjajnim šljemom na glavi, prosjedih zalizaka, crvenih obraza, isprsio grudi i raskoraèen stoji nasred širokih vrata, braneæi djeèini i neslužbenim licima ulaz u Dom. Okolo Doma živo kao nikad. Vrelina veèeri u kolovozu zapahnjuje tijelo, srce lupa a èelo se znoji. Ništa ne mari lijepo je. Pozadi gostione bravèe na ražnju miriše. Mrak što pada ne smeta peèenju. Unutra, ima više svijetla nego li ikad. Mjesta nema za sjesti. Graja i nadvikivanje. Uzbuðenost kulminira kad padne mrak,.a vrelina betona još ne jenjava, nego mami nogom stati ako ne u Krku a ono u siæ. Istina, veèernji povjetarac sad æarlija, i na mahove zapljuskuje svježinu sa rijeke, i nanosi miris vrbaka, zelene trstike i vlažne zemlje na obali. Nebo se osulo zvijezdama. Po njemu istaknute konture fortice i Konja, a Gajnjaèa zaklonjena visokim kuæama uz cestu spava. U tjelu vrelina, moglo bi se svašta èiniti. Malu djecu zovu ukuæu, malo stariji igraju žmire oko crkve, njih još niko ne dira, a oni još stariji, iskradaju se u mrak, njima je to prilika za prvo ljubakanje.

Skoro æe i mrtva ura. Glasovi na pijaci i ispred Doma utihli. Hor zrikavaca bez broja raspjevan, glasnije ne može. Zvijezde na dohvat ruke. Žerava u ognjištu za peèenje iza gostione, pokrivena pepelom, još tinja. Iz gostione na momente dopire nesiguran glas, koji pokušava zapjevati i drugi koji bi da se uglasi, ali oba ubrzo umuknu. Osmatraènica Doma mraèna, nadvisila donji grad i zagkedan preko glatke površi Krke u kojoj se ogleda pun mjesec, u daleku Dinaru. Mile Paraæ zatvorio svoju gostionu do sljedeæe prigode i otiša’ sa svojima spavati


ožujak / mart 2013

[Drago Kovacevic]

E, svaka èast, Aco.
Ovo ima andriæevske crte i dijelove. Kao da èitam "Travnièku hroniku". Evo, "Sport" sam bio potpuno zaboravio, a svima nam je bio na meti. Toliko prisutan, a opet, toliko nezamjetan. Otvoren je neðe u vrijeme, kad sam izbivao iz Knina i sjeæam ga se iz ljetnih dana i vremena rane mladosti, kad mi nije padalo na pamet da svratim tamo. Samo sam dva puta unutra ulazio. Jednom, po danu, sa pokojnim æaæom i nekim njegovim ortakom iz Puljana, mislim da se Paraæ prezivao, trgovcem konjima. Sjeæam se da sam, dok su oni prièali svoju "pretrglijsku" prièu, grizao nokte, pijuæi bevandu, a taj Paraæ, zajebavajuæi me, pitao æaæu - "šta ti je ovaj mali vako nerozan".
Drugi put sam bio, sa nekim iz gradske ekipe, uveèer, poslije nekog "blejanja" i ne znam uopæe sa kim, i jope, siguran sam, pio bevandu. Ono što je sigurno - apsolutno si vjerno opisao sve, èak i mirise, koji su mi sad od nekuda nahrupili. Evo, da me ubiješ, ne mogu se sjetiti ko je držao tu gostionu. Ne mogu se sjetiti da su tu dolazili Mariæi, pošto su to moje komšije, jer bih sigurno onda i ja tamo ušao više od dva puta.
Ovu drugu gostionu, uopæe ne znam, nit sam u njoj ikada bio. To je nama iz Kninskoga Polja daleko i jeste neka "terra incognitta". No sjajan ti je opis.
Bravo, majstore:)

[Petar-Peky Bukarica]

"Sport" je drzao Sime Dujic a Djole se sjeca da se gostiona Mile Paraca zvala "Krka".

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA BR. 30



Priviðanja u zaboravu.
Kada ljeti, u našem kraju užeže zvijezda, nebo ublijedi, užari se, sve se pocima topiti, i zrak i kamen, oblici predmeta i pojava, i konture likova, dok na koncu, nad Dinarom i u pravcu Splita, ne nestane granica obzora. Zrak postaje nepomican a sa njim i sve ono što gamiže, baulja, hoda i kotrlja se.okolo. Dopire daleka, nedefinirana zuka. Pred ocima se prospe gomila sitnih crnih lopti, koje svaki cas nalecu jedna na drugu necujno, od ceg titra, pogled postaje maglovit i glava naraste. Kroz grad zelena Krka mirno tece i ljeska, puna radosti i života. U njoj zanosno plešu podvodne trave i migolje ribe. Svaki udisaj zraka živu vatru mece u grudi. Udari cekica o kotace vlaka. Od zujanja u ušima, beskrajnog žaganja cvrcaka, covijek nema kud pobjeci osim u neku od konoba, u kojima je uvijek modro, gdje prodoran miris vina i dodir dlanom ledene stare bacve, odmah razgale. U covjeku vanka, bilo jako tuce, užareni bljesak para ocnji vid, pred kojeg nagrcu priviðenja. Njio’va zornost na koncu umrtvi insana, jer žegi i zaboravu se ovdje ne da uteci.

Za to vrijeme caca nije u opcini, nije u tvornici, nije u školi, ni u ambulanti, nije na željeznici ni u pošti, on zanima sa vojskom u krugu Slavka Rodica To je sezona kad bi sa vojskom otiša na Crvenu zemlju u pripremi bojeva gaðanja. Tamo oni izvode takticke vježbe ,, Odeljeljenje u napadu, odjeljenje u obrani’’ (atomske spreda, od pozadi, s desna i lijeva, još nisu ušle u modu). Nekad bi on zna otici i na teren, u Borovacu, sa cijelim korpusom, po mjesec dana. Tamo, govorilo se, vojska prilježno radi na buducoj obrani grada i oslobaðanje domovine od agresora i zavojevaca, do ceg jednog dana, sasma izvjesno, ima doci. Šta mater radi za to vrijeme? Ona je doma sama, mlada. Tocnije, nije baš sama. U punom jeku ona podiže buduceg pionira. Ona riba pod u stanu, po tri puta zaredom, sve dok pod kao cilibar nepožuti i dok koljena ne zabole, što je njojzi tek znak da je cist. Donese ona usput pokoju vidru vode, za pranje i ribanje, iz vešeraja i pristavi rucak, vojnicki pasulj brez mesa ili restovane krumpjere. Kad ima vremena ona isto tako krpa carape, u koje prije toga uvuce pecurku, a onda hrani djete kad se probudi, sa kašom od griza, na špinovanom cukru. Eto, kupila mu je i raznobojne drvene frnje, te se on sad po cio dan sa njima frnja po stanu, sve dok one ne završe ispod kredenca u kzužini ili sasma nestanu ispod politiranog dvokrilnog ormara kombinovane sobe. Dijete se voli igrati ispred kuce. Mater ga spusti kroz prozor i motri na nj. Ali ono voli ici i pozadi. Mater brani, jer tamo je veli šporko. Kad je lijepo izvodi mater dijete napolje.Ali, tad ona mora biti stalno uza nj, jer svaki cas moglo bi se ono ubosti na iskrivljenu brokvu, koju odnekud išceprka, ili na kakvo parce, hrðom naèete, bodljikave žicetine. Na mjestu prosipanja ðubra, more naci isto tako i komada cakla od razbijenih bica, a na sve strane ima i praznih caka od sardina. Veliki stra’ je bio naletiti, negdje oko Spasa, na kakvu bombu ili minu ostalu od rata, pa kud ceš onda veceg vraga nego imati bogalja u kuci za cijeli svoj život.. Kad je u volji mater i dijete idu šetati.

U jeku je druga petoljetka.Trst sad više nije naš. Bogme, u se i u svoje kljuse. Grad za svoj razvoj i napredak treba puno struje. Planira se podizanje velike tvornice.Mlinica vec radi. Željeznicki cvor raste, razmišlja se o njegovu racvanju. Radni narod uvelike radi i gradi bolju buducnost.Obnova i izgradnja zemlje su u punom jeku. Glavna zadaca novoga društva postaje elektrificiranje zemlje. Dalekosežna politika državnog rukovodstva priskrbila je velike kredite. Uvozi se svakojaka oprema i mašine za tvornicka postrojenja. Zemlja se planski gradi. Na jednom mjestu zna se svešta kome treba. Ne falio ni strucnjaka ni inžinjera. Zadesio se tako poneki ruski emigranat, uteka davno pred Boljševicima, od kojeg se pukim slucajem nije ocešalo ratno, netom završeno svakojako komešanje i pogibelj, te je svojim znanjem i iskustvom posta jako uporaban u novom društvu. Ima tu i nekih Njemaca. To su oni koji su se pokazali u zarobljeništvu i zaradili, ne samo slobodu nego i privilegiran položaj, oni su sad nadzornici. Njima biva lakšnje ostatii u novoj državi nego ici doma u dvoumici šta ih tamo ceka. Istinu govoreci, mnogi od njih, poslije rata, i nisu imali gdje se vratiti.

Djetetu u dvorištu brzo postane dosadno. Ono pocima grintati. Zato mater ponekad vodi u šetnju.Izbora nije mnogo. Ili ce u grad gledati izloge. Ili do camca, ili niz Krku prema skladištima, možda na drugu stranu prema drvljaniku. Danas idu oni put Bul’ne strane. Kad se od Dešica raskrsnice krene prema putokazu u pravcu Zagreba, Zadra i Obrovca, tu je blaga nizbrdica i cesta se pocima jedva primjetno spuštati. Lijevo trafo stanica, desno niz kuca od kamena i betona, prizemnih i na kat, poredanih jedne uz drugu. Tu je komisiona radnja sa mješovitom robom, prodavaona kruva, jedna gostiona. Malo niže, sa lijeve strane, nekoliko još manjih, šcucurenih kucica, ka pokisle kokoši pred kapunjerom, ukopanih u podnožje Spasa. Cesta se i dalje lagano spušta i ulazi u okuku, gubeci se iz vida. Poslije tih kuca, sa desne strane mlin i puno sjenovitih mjesta, i vode. Krajem ceste nalegla prašina, bijela kao brašno, u finim nanosima. Tu i tamo ima i pržine, pa dijete dok ide zastaje, moglo bi do mile volje igrati se u njoj. Prilazi ivici ceste gdje ga oštra vlasulja umalo posijece kad je proba ubrata ili ga veliki muhar, poput klasa žita, i nježna trepuša, pomiluju oko koljena kad im priðe uz živicu. Na putu u šetnji igracke su mu razne klipe, koje usput kupi i tice što proljecu povrh glave. Mater ne voli što on sve te stvari dira, ali kako dijete ne obadiva na materino kricanje, ona na koncu prestaje. Na cesti nigdje auta, nigdje mule ni magareta, a nema ni svijeta, samo sunce. Dok oni ostavljaju kuce Žunica iza sebe, natkrivaju ih krošnje visokih stabala uz cestu, cije lišce igra i jedva cujno šumori na blagom povjetarcu poodmaklog jutra, a debela hladovina borove šume sa padine Spasa, na lijevoj strani ceste, omamljuje miomirisom crnogorice. Žuborenje vode iz potoka kod malog mlina s desne strane, dobro doðe na dugom putu. To insana zeru osvježi po vrelom suncu. Dijetetu je to preuba od hodanja. Ono gleda za žutim, bijelim i plavim leptirima u zraku, zaviruje u travu uz cestu, gdje razliciti kukci i bube gamižu kroz travu. Iza okuke cesta nastavlja u širokom zavoju na desno prema mostu. Tu je odmah i put na lijevo, koji vodi ispod fortice, kroz Marinušu, do Atlagica mosta. Iza tog malog raskršca stoji tabla sa oznakom kraja grada. Naprijed je most. Ispod njega Radljevac brz, šumi, hita što prije se, zeru niže, smiri u Krki.

Danas se nece ici uz serpentine Buline strane.. Mater je, umjesto kiklje, koju ljeti po danu nosi, obukla novu bijelu cicanu haljinu, po kojoj su prosuti sitni crveni cvijetici. Obula je sandale. Sin ima tutice i kaišare, zacešljanu i zalizalnu kosu. Lijepo ih je viditi, nema šta. Kad su prešli most, odmah poslije mosta, krecu prema Žagrovicu. Radljevac nasto od Butižnice i manjeg potoka, brzo tace, pjeni i šumi. Dno rijeke puno je krupnog, braon zelenkastog kamenja, po kojemu rastu podvodne trave. Maleni talasi propinju se, sustižu i preskacu jedan preko drugog. Do ceste obala je gola i strma a sa druge strane poredali se mladi, vitki jablanovi i vrbe, bacajuci svoje sjenke u vodu, sa cime je stvoren vannaravmžni, magicni ugoðaj toga mjesta. Poslije kraceg puta uz rijeku, se stiže do bašce, koja razdvaja cestu od vode. Bašca je puna mlade kapule, krastavaca i pomidora. Još malo puta i kuca. Prizemna, nova, od kamena. Oko kuce kamenom poplocano dvorište, pometeno, sve uredno i na svome mjestu. Pred kucom ispred ulaznih vrata pergola i po njoj loza. Nešta dalje, ispod ceste što vodi u Žagrovic, koja se na tom mjestu malo popela uza stranu usjek. Crvena zemlja puna oštrog kamena. Tu je smještena druga zgrada od betona, sa jednim prozorom. Iz nje dopire nekakvo zujanje, a strmi kanal, ozidan i poplocan, koji vodi ispod te zgrade, odvodi vodu nazad u rijeku. Na drugoj strani, preko bara iznad raštrkanih šumaraka ljeske, bazge i starih vrba, crveni krovovi spuštajun se prema Dešicu. Bila je to, poslije mnogo godina, prva i posljednja posjeta. Sjedi se pred kucom. Mater uzela slatko od trešanja i pije jecmenicu. Dijete dobilo svoj malinovac. Mater sjedi, zadigla haljunu do koljena i cakula. Preko puta nje sjedi nešta starija osoba, lijepo obucena, uredne ondulacije, gradskih manira. Djete poslije okolo trckara. Svaki cas gleda u nebo puno razapetih žica za koje nije mogucno dokuciti kamo idu.

Na povretku kuci i još za dugo vrijeme poslje toga, mater spominje posjetu kod Feride, staroj obiteljskoj poznanici, koja stanuje pored centrale. Što vrijeme više prolazi djetetu ta uspomena na posjet centrali sve više postaje predmetom mašte. Ono sada pokušava odgonetnuti tajnu koju samo stvara. Centrale više nema, lik teta Feride se izgubio. Životni putovi ove dvije žene, opet i trajno su ih razdvojili, baš onako kako što je i prošli rat razdvojio materinu obitelji od teta Feride. Onda, u Golubicu izgraðena je nova, veca centrala. Redljevac i Butižnica nastavili su teci a ime materine sve više zvuci Frida. Ko zna!?





travanj / april 2013

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 31


Realnost, poimana kao puki odraz spoljnog u nazoènom, drugi puta kao èista senzacija stvorena u æutilima pri doticaju spoljašnjeg, ili je to samo puka subjektova vanjština. Èovijek svakog èasa stoji pred tom nepoznanicom.

Objektivna realnost. Objektiviziranje pojavnosti u predstavama svjedoka. Neovisan svijet nastao upošljavanjem æutila naspram okruženja. Ili to je pojavnost u slici promišljanja i estetiziranja spoljnosti. Vrijeme u strukturi pojavnog? Nije li to naznaka sa znaèenjem duranja, pojavnosti koja uistinu neprekidno odnekuda nadolazi, pa se èini da uvijek jeste a u stvari nije jer je opet nema, dok bježi u buduænost, pa onda postaje ponovo sada, nova stvarnost, koja se isto tako opet gubi? I sve tako.

Oni koji su tijekom svog života proèitali mnogo knjiga, koje znadu zvati filosofima, nemaju naroèitih sklonosti prema æutilima i nazorom koji ona stvaraju. U spoznaji svijeta, vele oni, osjetila poluèuju lažne slike. Zato oni pronièu u realnost, u suštinu tvari, angažiranjem uma. Oni mišljenjem potiskuju osjeæaje, te tako stavljaju na kušnju predodžbe nastale gledanjem, slušanjem, dodirivanjem, mirisanjem. Oni tek postojanim interveniranjem volje i zahvatima logike, predodžbu opaženog konaèno uoblièuju u postojeæu realnodt. Za njih spoljni svijet tako biva sav opedmeæen suhoparnim fenomenima i beživotan. Taj je svijet saèinjen od ideja, koje doslovce prebivaju samo po njihovim glavama poput umišljanja. Oni time vrlo slièe onima, koji, isto tako žive u opredmeæenom svijetu, meðu prisvojenim predmetima prema kojima nisu obvezatni uspostaviti bliskost u njihovu stvaranju i posjedovanju. Prema tomu postoje metafizièari, koji mišljenjem prazne svijet od raznovrsnosti njegovih modaliteta, svodeæi ga na ideje, i ovi potonji, koji svijet duhovne praznine pune stvarima ne bi li se nekako obranili od te praznine.

Pitanje i nadalje stoji što sa mirisom ruža u svibnju? Odbaciti ga kao lažnu predodžbu zbiljski prikrivenog, nedokuèivog! Ili, kako doživiti Krku pa i Dinaru ako ne slobodno razigranim èulima, promatranjem, mirisanjem, dodirom, zahvatanjem u pregršt? A kako drukèije osjetiti grad ako ne hodanjem, zagledanjem, udisanjem? Tu je biæe potrebito upošljavanje èula. Što na koncu uèiniti sa ushitom poslije toga? Je li moguæno pjesmom ugoditi sliku, doživljaj, i tako zagledati se opet, dosjetiti se iznova u svijet koji to jeste. Ili, more biti.to je sasma drukèije . .
Priviðanje . . . Slikanje . . .Bezazlenost opažanja djeteta.

Jednog jutra iskrsnu u vidokrugu. sunce i plavo nebo. I ona. Iznikla iz golog kamena. Poslije, opet, dugo, dugo tamo nièeg nema. Samo nebo, sunce, kamen i bljesak što udara ošto u zenicu. Kao da nièeg nikad i nje bilo. Nakon nekog doba, èini se bi to jedne nedjelje prije podne, doðoše udari zvona, baš otuda. Spori, dugi udari zvona. Brecanje. Zateèen iznenadnim dogaðanjem, pogled traži ali u suncu ne razabira. Dok najednom eto stare kule od kamena. Sva u suncu okupana, bliska istodobno i daleka. Prosto iznikla u dnu kamenitwe strane. To je samo osmatraènica, ona što opstoji na osami. Odatle ona izgleda u pravcu kuda sunce zapada.. Iznenaðena pogledom, reklo bi se zateèena suncem, zastala u njemoj tišini dok mu hita u susret. Poput slike Giorga De Cirica. Samo, ova kula nije na pustome trgu, u redu jednih do drugih zdanja od kamena, sa obe strane promenade. Ona je pred oèima izdignuta, prosto lebdi. Skoro na dohvat ruke, odma iznad pruge, iznad špalira od stabala. Ali do nje se mora iæi skroz okolo, tako da nije izvjesno kad æe se uopæe do toga mjesta stiæi. Zato je najbolje, još prije zapoèinjanja, odustati od jedne takve namjere i zadovoljiti se promatranjem i zamišljanjem. Za oblaènih dana, u išèekivanju pljuska, nosa priljubljenog uz staklo na prozoru, pogled uprt u kulu, koja je tada utopljena u sivo nebo, te se jedva u njemu razaznaje. I dalje ona mami svojom daljinom, koja je u isti mah blizina što se mjeri samo slutnjom. Vjetar i iskošeni udari kiše umivaju njeno lice, obujmljeno pogledom što odašilje èežnju.

U prvim danima ona pruža osjeæaj sigurnosti, domaæe pitomine. Ona nadzire svako posrtanje i bdi nad nesigurnom kretnjom. Mnogo kasnije, ona je ta koja je prva tu, poslije buðenja nakon prve noæi i povratka iz bijeloga svijeta, da potvrdi kako se ništa u meðuvrijemnu kod nas nije promijenilo, kako smo meðu svojima, i na svome.

Kao uklesana u kamenitu stranu Sinobada glavice, pri njenoj polovici, na izboèenom okrajku prema Bulinoj strani, okrenuta prema gradu, crkva Svetog Georgija, susreæe i ispraæa sve tamo od 1468. godine.

Svijet ovih dana gubi naviku, ili more biti potrebu, za odlaženjem u crkvu. Udove tete, stare bake i pokoji striko, koji pukim sluèajem nije stiga u partizane, dolaze nedjeljom i praznikom u crkvu. To je ujedna njima prigoda za donijeti zejtin u crkvu, kupiti crkveni kalendar za prostu 1954, tamjan i svijeæu za ponijeti doma. One u tišini, dok još nije poèela služba, jedva zamjetni u jutarnjoj sijeni zida priprate, sa crnim i bijelim rupcima na glavi, a muški sa beretkom ili kaèketom u ruci, nepomièno u molitvi stoje, pogleda uprtog u pod, dok dogorijevaju svijeæe za žive i pokoj duše. Ostali, koji poradi svog èlanstva u partiji sve èešæe zaboravljaju na crkvu. Pa ipak, oko gostiona, oni na kartama i balotaqma ili ako ne ide kako treba namah pominju ,, svijetu neðelju’’, ,, krv Isusovu’’, Antu i ostale svece, ,, Krista Boga’’ i djevu Mariju.

Opet u mislima, crkva Svetog Georgija još stoji na istom mjestu, isto onako kao što stoji i u stvarnosti. Ovih dana ona pazi novu nejaè, stražari nad novima što dolaze i prolaze. Iz daljine opet nejasnih kontura pod suncem ljeta, prikrivena mrakom u noæima punim bure, ali ipak ona i nadalje ostaje tu gdje je, opet kraseæi novi vidik..









svibanj / maj 2013

[Drago Kovacevic]

" Objektiviziranje pojavnosti u predstavama svjedoka. "
Aco, majstore!

[lana]

Ponekad izgubimo osjecaj za cas i prostor, kao putnik namjernik kad izgubi kompas, pa tetura ko pijan po šumi tražeci izlaz i u ocaju i panici zapada u sve veci gustiš ide mi na živce kad ustanovim da u naucenom -sticajem okolnosti- jeziku imam više izraza za neki pojam nego u svom vlastitom maternjem jeziku.

Kao da neki vrag uðe u nas, neko prokletstvo, pijani od pohlepa, zavisti, izvježbani u niskim udarcima koje uci ulica, željni te kratkotrajne verbalne pobjede- zaboravljamo na našu prolaznost, na naš škrto odmjereni èas na tom planetu.....napunjeni mržnjom i zamjerama da ljudi mrzimo, zapravo, sami sebe.
Ništa nije potpuno crno ni potpuno bijelo. i u bijeloj boji je malo crne, i u crnoj je bijele, tako dobijemo razlicite nijanse iste boje.
I covjek ima svoju svijetlu i tamnu polovicu.
Koja ce biti dominantnija odlucuje naša svijest i podsvijest-to su naša nagomilana slaba i dobra životna iskustva.
Lijeva strana našega mozga nam kaže: "Cuj, to mora biti tako i nikako drugacije, to je ocito, to znamo svi."
Ali naša desna strana mozga nam kaže: " Opusti se, covjece, ne možeš živjeti u jucer i sutra......imaš samo danas i sad, to je to.... juce ti je prošlo, a sutra možda i ne doðe.....

Na žalost, naša lijeva polovica je triput aktivnija i glasnija nego desna....
i teško je utišati......ali ne i nemoguce.......

....treba potražiti onaj izgubljeni kompas sa pocetka ove price....
budite mi dobro i zdravo

[Petar-Peky Bukarica]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 32

Vecer puna hruštova.
Proðe i srpanj. Evo lipnja. To ti je kod nas najljepši mjesec u godini. Istina ljeto još nije cestito ni odmaklo a nekima je sunca vec preko svake mjere. Za njih tu nema spasa.
Pali su prvi otkosi. Potom je dva-tri dana sjeno vilama prevrtano prije nego li se uplastilo. Prolazeci pored pokošenih livada Bože, kojeg li miomirisa! Narocito s veceri kad se nešta vlage s okolnijeh brda spusti na te pokošene livade i omekša zrak. Tad osušeno sijeno pusti pomiješane mirise djetoline, i svih travana; nadute pušine, vije, žute zlatice, krasuljice, busike, zobike, èestoslavice, žubnjaka, kostriši, trupca, kiselice, pirike, šaši, vlasnjace i koje li još ne. Èim sunce zaðe i jara zeru popusti, miris svježe pokošenih livada ispuni cijeli kraj. Prozori soba ostanu otvoreni i slatki snovi u tom mirisu omamljeni poèimaju teæi. U krajevima puta, uz živicu, gdje kosa nije stigla, pokoji cvijet maka prkosi crveno. U našem kraju taj cvijet poznamo po imenu boliglava. Jedanput je teta objasnila, što je prije lièilo na upozorenje, koko je taj cvijet dobio svoje ime po tomu što ako se insan nešta duže zagleda u taj cvijet, ili ga proba ubrati i omirisati, odmah dobija glavobolju. Istina cvijet maka je toliko nježan pa èim se otra odmah opadne latica ili dvi. Može biti iz toga razloga taj cvijet nikak se nije moga naæi u vazama sa cvijeæem po kuæama. Ima tu još i cvijeta kamomile što suho medno miriše, sa žuækastim lopticama nabubrelih glavica, okrunjenih bijelim vjencem latica, tu i tamo iskrzanih.

Kako veèer odmièe konture obzora postaju jasnije. Nebo isprva dobiva svoju dubinu. Ali ubrzo, pošt se tinta noæi poène prelivari preko planinskih vrhova, sa kojima je okružena dolina Brzice, brzo se razlivajuæi po cijelome nebu, pale se prve sitne žaruljice po njemu. I povjetarac poène pirkati mrseæi se sa šumorom listova na vitkim jablanovima uz rijeku Dok odjekuju udaljeni glasovi èobana koji vraæaju krave kuæama, praæen lavežom od noæi ustrašenik pasa, pred oèima se dogaða èudo. Odnekud se u travi poèima buditi nekakvo komešanje. Najpre poskakuju i odmah padaju nazad u travu, trome bubice opnastih, žutih krila. Zatim, jedno duže vrijeme njih nema da izaðu iz trave. Kad najpslije uzlete, svaki predmet, svaka grana postaju za njih prepreka koju ne mogu izbjeæi. Udarivši u nju padaju nazad u travu. Dugo se koprcaju na leðima prije nego li se nekako opet stave na noge. Onda proðe još neko vrijeme prije nego li ponovo polete. Sda veæ u mnoštvu, u talasima nježnih, neèujnig tmastih oblaèaka, jedva metar iznad zemlje. Ponekad, naletivši na neèiju ruku uspiju se nekako prihvatiti nježnim svojim nožicama i pogolicati kožu ruke. Onda ponovo probaju uzletiti i na koncu odu do prve sliène prepreke. Djeca su ih volila udariti dlanom kako bi ih prizemljila. Hruštova meðutim, toliko ima da jes vaki pokušaj odbraniti se od toga mnoštva bezuspješan..Igra traje sve dok se potpuno ne smraèi i dok hruštovi ne prestanu letiti. Sledeæeg dana, veèeri, njih više nema. I neæe ih više biti sve do sljedeæeg ljeta, te iste, jedne ili dvije veèeri.

Pod prozorom potok žubori. Miris procvale lipe ispunjava sobu. Utonuo u šuškanje slamarice, pogleda uprtog u zid, po kojemu svjetiljka sa ceste ocrtava sjeni lozova lišæa oko prozora, koje igra na blagom povjetarcu noæi, odsanja u prostore daleke vjeènosti, u koju æe te noæi stiæi, za koju je još vjerova samo njemu, na ovome svijetu, je tajnovito dostupna.
lipanj / juli 2013

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA Br. 33

Još jedno ljeto. Dan poèima ka’ i obièno. Vojska postrojena za smotru, komandant puka prima raport dežurnog oficira. U stanici javne sigurnosti komandir pregledava izvješæa pozornika iz noæne smjene. Pero proveo cijelu noæ na motoru. Na cestama nije bilo prometnih nezgoda. U gradu sve je bilo na svojemu mjestu. Ðaci i studenti na ferijama. Radni ljudi na godišnjem. Murter i Pakoštani puni, na Roškom. Kod Krèiæa po vada friško. Svjesni omladinci oš’ li na ORA Sava. Oni šta se spremaju za kadrove poslati u Kumrovec, u ljetnju školu samoupravljanja. Ono šta je u gradu preteklo po vazda zuji od Balkana do Trefa i natrag. Na satu željeznièke stanice podne prošlo kvarat.

U ovu uru grad se primirio i ispraznio. Sa ploènika uteklo sve što je bilo kadro, nigdje žive duše. Grad posta èista replika slike Salvadora Dalija ,,Istrajnost sjeæanja’’. Iz kužina zvecka suðe, miriše šalša. Odnekud glasovi djece. Ovdje se nikad ništa neæe dogoditi. Doèim, ima skrivenih mjesta na kojima živost ne zamire, na kojima se zbivaju èudnovate stvari. To su oni sjenoviti prolazi izmeðu zgrada, portuni koji i po najžešæem suncu imaju prigušena svijetla, koji u sebi èvrsto drže hladovinu i kroz koje propuh neprestano vuèe. Taka su i uzana dvorišta kuæa na sjevernoj strani, pa onda naši vrtovi a još ponajprije bašte. Ovih ima svakojake vrste. U donjem gradu, to su dvorišta po kojima su razgranati oleandri.a uza zidove poredani važi od marmelade sa divljim èešnjakom, ružmarinom, asparagusima i crvenim peralgonijama u njima zasaðenim. Poðe li se od Dešiæa put tvrðave, oèi se ne mogu zasititi uzbuðenja malih vrtova oko kuæa. U njima ima ruža i šiblja jorgovana koji poslije pljuska prekrivaju ograde i kapije. U drugim se opet sreæu krizanteme, razbokoren prkosi uz betonsku stazu pred kuæom, a ima i cvijetova kokotiæa i zijevalica u svim bojama. Neki vole te vrtove nazivati baštama. Ali, prave bašte su u Kninskom polju. One su najèešæe iskombinirane sa lozom koja pravi dobru hladovinu oko kuæe. Tu je nama’ èesma, ozidana ciglom, pa još i omalterisana, u kojoj se najbolje hlade lubenice. U kutu pored kuæe stol, prekriven kariranom mušemom. Kad æaæa ustane posli spavanja iza ruèka, tu mu mater iznese kavu ili bocu bevande. Tako on sjedne, ‘nako u bijeloj maji, pa puši duvan. Èas nešta brontula sebi u bradu, èas divani sa svojima. Na domaku su mlada stabla trešnje, višnje, a brez jabuka i oraha ne bi nikako moglo. Ipak najuzbudljivije su one bašte koje pored cvijeæa i voæki imaju još i povrtnjak. U njemu su leje sa pomidorama, graom, kapulom, krastavcima i zelenom salatom, karotama, petrusimom i mirišljavim bosiljem. Milina stati pa gledati.

Ima jedna bašta u gradu najneobiènija od sviju. Otvorila se u nebo poput kamenice, sva u kamenu potsjeæa na dekor u bajci ,,Kameni cvijet’’. To je bašta Doma JNA. Veèeras je u bašti koncert Bijelog dugmeta. To je za naš grad dogaðaj povijesnog znaèenja, najveæi poslije štafete i posjete Druga Tita. ,,Ko bi molim te reka’ da æe ove èupavce pustiti da sviraju nigdje drugo nego baš u Domu?!’’. U gradu je još tiho, ulice gotovo prazne, u Bobisu nikoga nema. Kako sunce nastavlja lagano se kloniti iza bedema fortice, u dijelu grada oko Doma živost na ulici raste. Ya to vrijeme po ku'ama nastala je velika jagma. Traže se džinsice, farmerice od samta, uske maje u svim bojama i slièni rekviziti bey kojih ulaznica nema prave va\nosti. Pegla se, Namiještaju se friyure. Kume se i mole roditelji ne bi li se dobilo dopuštenje za izlazak u grad, makar samo vešeras pa onda više nikada. Obeæava se ubuduæe popraviti svaku dvicu kako bi se pridobilo dopuštanje. Momcima je puno lakšnje, oni ne pitaju za izlazak. Nji’ova je muka kako da im kose izgledaju dulje. Naposljetku podižu kragne od košulja kako bi barem bili flegmani. U džepu paklo cigara. Veèeras je pitanje bit il’ ne bit! Ima i tak’ih koji bi volili otiæi na koncert ali im to brane godine i funkcije. Rukovodioci omladinske organizacije se provlaèe, njima je koncert dio radne obaveze. Uveèe, sve mlado sjatilo se u baštu. Ko veèeras nije doša’ na koncert Bijelog dugmeta, e taj ili nije mlad ili je papak, ili je i jedno i drugo.

Sad je bašta puna svijetla i mladosti. Pred oèima titra igri svijetlosti i kretnji. Blješti kamen sa sviju strana. Proðe li se ulaz sa ulice, poslije kratkog labirinta, sa kojim je bašta skrivena od pogleda sa ulice, stupa se na skale do prostora bašte u kaskadama. Za imperatorevu palaèu samo još fale kolonade i plame. Bašta Doma lako bi mogla biti kazališni amfiteatar za igru antièkih tragedija.. Nad glavama tamni svod bez kraja, pun treperavih zvijezda. Sa tvrðave, na mahove, preplanula tijela i lica prelije blagi povjetarac, koji nije dovoljan rashladiti usplahirenost što raste. Pod svijetlima, u žamoru gomile, u stisci, bašta postaje nadnaravni prostor. Koncert poèima. Uzbuðenje prisutnih kulminira. Dah zastaje. Je li ovo san ili zbilja. Prosto se ne da izdržati. Na koncu izlazeèlanovi benda, Redžiæ pa Ipe. Ristovski. A onda dolaze njih dvojica zajedno, Bebek i Bregoviæ. Zvuènici zagrmiše. Poèeše se tresti i tlo i zidovi u bašti, stijenje i kamenje u mraku iznad bašte, savkog èasa se mogu sruèiti na glave. Topla veèer lagano ulazi u noæ, ispunjenu ubrzanim lupanjem srca. Tutnji sa sviju strana: ,,Kad bi bio bijelo dugme’’, ,, Da sam pekar’’, ,,Eto baš hoæu’’, ,,Dede bona sjeti se, de tako ti svega’’, ,, Selma’’, ,, Ne gledaj me tako i ne ljubi me više’’, ,,Šta bi dao da si na mom mjestu’’, ,,Ne spavaj mala moja’’. Žmarci podilaze. I muzika, i noæ, i tijela koja s dodiruju, stvaraju ugoðaj nesvakidašnje bliskosti, svi su jedno poneseno romantiènom bosanskom nostalgijom, buntovnim inatom i prkosom mladosti. U nastalom grotlu emocija oèju obnevidjelih, ušiju ogluvilih, glasova zanijemilih, teèko je vratiti se u realnost. E, kad se veèeras tvrðava nije srušila, nikad i neæe!















kolovoz /avgust 2013

[Aco Dimitrijevic]

LITERARNA VINJETA GRADA Br.34



Nema mnogo prizora na ovome svijetu koji, kad se čovijek sa njima suoči, znadu zaustaviti mu dah. Riječ je o prizorima koji to izvode svojom ljepotom. Jedan od njih je bez sumnje pun mjesec u noći na vedrome nebu. A nema, niti boljeg mjesta niti prigode za takovo iskustvo nego što to znade biti u našem kraju u kolovozu mjesecu.

Baš u dane praznika Preobraženja Gospodnjeg, koje pada 19. kolovoza, zbiva se taj prizor o kojemu je sada riječ. Počne on rano, s prvim večernjim satima i traje do pred zoru, dok nebo sasma ne ublijedi od svitanja. Sa ruba obzora, na istoku, u još prikrivenoj namjeri prikradanja na nebo, ukaže se tanki žuti ulomak mjeseca, iznenada. Tad je jošte nezamjetljiv u svojoj grandioznosti. A kad se dobro ispne prema sredini neba zagospodari krasotom. Tek tu on zasija punim sjajem, nako okrugao, velik i svijetao. Od tog momenta on počima hipnotizirati, svojom nazočnom blizinom u beskraju nebesa. I sve do konca noći, ostaje skrivena njegova tajna I tako iz noći u noć tih dana. Snagom svoga sjaja zaustavlja svaku kretnju, čak i noć pred njim stoji, kao ne misli svanuti.

U tim noćima zrak ostaje topal kad je ponoć već odavna minula. Zvuci utišavaju tek u sitnu uru. Najposlje sve se umiri, samo mjesec nebom jezdi, hita tajne prirode razgolititi. To je ono doba kad kuruzi preko noći stižu. Brade im se osuše a svele liske krepko zašuškaju kad pirne noćnik. Grane pune šljiva pune svijene do zemlje a grožđe samo što nije stiglo za berbu. Sprženi bokorići trave po livadama vrelim suncem iscrpljeni, noću mirišu na zrelu jesen. Grad se danju počima buditi od ljetne fjake, svijeta u njemu sve više.

Na raznim stranama pun mjesec jednako se javlja u te dane. Ali bez dvojbe nigdje ljepši nego li kad se protegne nebom razapetim Dinarom i Prominom. U te noći kolovoza, više nego ikad, više nego igdje, tu je pun omame, zrači slutnjom i neizvjesnošću, koja nemirno tijelom luta u traganju za svojim ispunjenjem. To je vrijeme kad se ljeto, naočigled i bez stida, bezbrižno presvlači u ruho početka blage jeseni.

S rane večeri mjesec se budi na rubu vrha Dinare. Rumen je, stidan, od noći i njene moći. Nikako se ne bi od nje razdvojiti. Prilegao uz njene bokove, zanesen oblim vapnencem, mekotom škrtih polja, dubokim vrtačama i skrapama, po njoj išaranim, on tu čeka bolje vrijeme za uteći preko neba. A kad nebo dobro zgasne i ospe se sitnim zvijezdicama, treperavim, žutim i blijedim, sazrijeva njegova odvažnost i on polazi. Odvojivši se od ruba Dinare on kreće visoko u nebo i počima sijati žuto, nečujno. Pošto se otisne po modrom baršunu, gospodin u bijelom, ćuti nebo cijelo. Kako nastavlja svoje putovanje on postaje manji, u bijelom sjaju. Njegov mlječni sjaj ocrtava obzor na vrhovima Plješevice, Surdupa, Kozjaka, Promine, u beskrajnoj vrleti Bukovice. Pod njim, u pitomoj dolini, uz krivudave obale Krke, leđima oduprt o okomito stijenje pod forticom, šćućuren naš grad. I dok stoji na sredini neba, mjesec svojim sjajem obnažuje ljepotu grada, u osvijetljenim izlozima, u prozorima zaspalih kuća, u jedva slušnom šumoru lišća.

Pošto zagospodari nebom mjesec prilazi gradu. Na tom putu on najprije nježno pomiluje bujnu Gajnjaču i po njoj prospe šaku biserja. A ona? Samo nemarno zadigne kragnu, sa pelicom crna astragana, te u trenu ugasi sjaj svih tih bisera. Mjesec ostavlja Gajnjaču straga, u šutnji, bez kretnji. Do grada mu ima, preko rijeke i tračnica, samo koji korak. Sve on to preskače u hipu i zatiče glavnu ulicu praznu. Načičkane kuće i zgrade jedna povrh druge, sa obe strane, pospale. Sad mjesec stoji u iščekivanju onih šta su okasnili, što su se zaljubili. Biti će on njima jedini svjedok kod toplih zagrljaja, kod šutnje i bojažljivih dodira, kod iznuđenih rastanaka. U portunima gustinu mraka mogućno je prstima opipati: Na skalama prema školi kao po bijela dana. A one puste. Sad bez auta i prolaznika ulice šire svoju ljepotu. Dvorišta šute. Bašče očarane u koru zrikavaca i množinom sjena, koje po njima na mjesečini lelujaju. Za grad sad u takvoj noći, nema zapreka i on raste. Ide niz cestu u susret Radljevcu. Hita baščama iz Vrpolja u čvrst zagrljaj. Zastajkuje pred ogradama kuća Raškovića, umori se i ne more dalje. Onda se povrati pa skrene za Biskupiju i dospije u krug Preparandije, gdje je koji čas prije okončan rad druge smjene u tvornici konfekcije. Baš sad i tamo nikog više nema. Poša' bi grad zauzvrat i dalje, cestom, čini se samo kad moga’ za Sinj ili Šibenik! Ipak odlučio je ostati tu gdje je i pretvarati se malim, jer tu mu je i onako sve po mjeri.

A mjesec, za to vrijeme, visoko, još na sredini neba zastao i ne pomijera se. Poneki prozor u gradu osta’ još osvijetljen. Cio grad usnio. U noći punog mjeseca. U noći kolovoza, punoj uspomena. Dvoje se bude iz zanosa mladosti. U mraku, sjenama parka ušuškani, na skalama u kutu sporednog ulaza općine, jedno drugom jako primaknuti. Sjede tu, oko njih noć stoji, mjesec gore stoji. Šapat ne prestaje. Uplašeni od želje njihova tijela neobuzdano drhte. Nemaju kuda iz te noći. Mjesec upetljan u granje, gleda na njih dobroćudno.

Zgrada pošte sva u svjetlu, pa opet spava. Preko puta, s kraja gradskoga trga, željeznička se umirila u osobnoj ponoćnoj otsutnosti. Rijetki putnici pospali u čekaoni drugog razreda. Zadnji domaći gosti napustili davno Putnik. Spavaju i autobusi, koje noć zateče u prašini improviziranog kolodvora, pored prvog kolosijeka, koji je tu napustio stanicu. Bobis prazan, blista magičnim sjajem neona u ogledalima iza vitrina izvješenih o zid pozadi šanka. U ponekoj sobi hotela, kroz napola navučene zastore nazire se svijetlo. Iznad stolova u bašti, među lipama, gore prigušena žuta svijetla svu noć. Kad sve to vidi, mjesec krene dalje i pokuca redom kod Tri lovca, proviri kod Dešića, potom baci uzgred pogled u Rio-bar, pa nastavi do Šarića i Ožegovića, gdje se dugo zagledava, i krene još niže, sve do Slavije. Najposlje proviri on i u Krku. Kad tamo, netko spava za stolom pokrj vrata. Još se obazrije na Spas i spomenik ucrtan u nebo dok nadzire prilaze gradu, sa strane Pađena, od Plavna i Golubića, iz Kijeva, i pravca Tepljuha, Kosova i Oklaja. Dok tako nastavlja svoju plovidbu nebom, mjesec otkriva nekakav mamutski brod nasukan u stijenju pod forticom. Uklet, bez posade. Na krmi mu utisnuto pročelje komande garnizona a u pramcu zgrada gimnazije.Truplo između njih, prepolovljeno, potonulo u dubinu tame .

Noć je ovu uru već duboko zašla. Poneko odocnio kradom, kao što je iziša iz kuće, pošto su ostali poljegali, sad evo isto tako kradom hita natrag. Otvoreni prozor sobe sad je tajni ulaz. U svojoj šetnji gradom mjesec se ležerno prikrada u prazna dvorišta, šmugne preko uskih prolaza između visokih onih kuća kod pijace, zastane na njihovim teracama i namah zamakne za krovom u susjedstvu..

Jedva čujno brujanje lokomotive iz pravca stanice remeti duboku tišinu. To na četvrtom kolosijeku, teretni vlak spreman za polazak u pravcu Splita. Prometnik stoji na ivici praznog perona, podiže svoj zeleni fenjer. U sljedećem trenu čuje se kratko šištanje pare među kotačima, koji potom zaškripe, kočnice popuste i kompozicija lagano krene, dok vagoni udaraju jedan o drugi sve dok lokomotiva ne uhvati snagu. Grad mirno spava.

Nešta niže od stanice, iza kuća pored ceste, uz obale Krke, kroz vrbake, stigavši nad rijekom sa Dinare, počinje se osjećati val jutarnje svježine zraka. Ona obujima lice, ježi kožu po rukama i tijelu. To jedva osjetno pirkanje sobom kupi i posljednje ostatke dnevne sparine, pa ih odnosi niz rijeku, ostavljajući iza u tragu friškinu, koja se sa rijeke lagano proteže prema gradu. Sa obale, iz vrbaka, povremeno stiže kreket žaba. Kroz otvorene prozore soba u prizemlju, na kućama pored Krke, u donjem gradu, dopire nečije disanje zaspale čeljadi.

Kad dobro obasja grad, mjesec sjeda u gondolu od srebra, sto ga čeka na obali Krke. Njegov titravi odsjaj zaplovi niz Krku. Spretno prođe ispod Atlagića mosta pa kad se ukaže sa druge strane, posvijetli onima koji su pošli svoju sreću tražiti po Marinuši. Potom se mjesec uzvere uz liticu i stane iznad našeg Elsinora. Onda produži dalje, preko Buline strane, kako bi, prije odlaska na svoj počinak, poslje duga puta, proteg’o se zeru po Bukovici, sve tamo do Mordina Sela. A poslije se samo okrene na drugu stranu i utone u Jadran, iza Ravnih Kotara, iza Karina, Zadra i Kornata, gdje pronalazi sebi smiraj na početku novoga dana s konca ljeta.

Na koncu, poslije svih lutanja i dalekih putovanja proteklih godina, odlazaka i povrataka, jedan čovijek može spokojno otić spati. Nigdje mu to ne polazi tako lako za rukom kao ovdje. Nigdje ne sanja odsanjano kao ovdje. Dok on tako mirno spava, mjesec tiho ulazi kroz prozor njegove sobe pa ga miluje po licu nježno svojim sjajem ljetnje noći kolovoza. A čovijek mu se u snu smijulji. Kao da zna, vječnost je već sa njime.











prosinac/decembar 2013

[Petar-Peky Bukarica]

Tekst Drage Kovacevica objavljen 22.02.2014. god. na "blog.b92.net" :


Zavicajni roman

Završio sam roman. Ostalo je još da ga malo "utegnem" i može pred čitaoce. Radnja počinje 1806. u Dalmaciji a završava se 2006. na Međunarodnoj izložbi karikature u Japanu. U periodu kroz dva veka pratim sudbinu dve generacije iz jedne dalmatinske porodice, preplitanje pojedinačnih sudbina i njihovu vezanost.


MARMONT NA MAOVICAMA

I

Bijaše, ljeto, 1806. godine, oko Petrovdana, kad se iz Splita, preko Lećevice i Petrovoga polja,
ka Vrlici sa pratnjom uputio francuski Guverner Dalmacije, general Marmont.
U Split je stigao nekako sredinom zime sa osnovnom i jasnom misijom da ovu
zaostalu pokrajinu, što je dodirivala granice Osmanskoga carsta civilizuje i dovede u red.
General je tada imao 30 godina.. Vojnik po pozivu,iz oficirske škole u Šalonu, sa
Napoleonom je počeo sarađivati od opsade Tulona, 1798.
Hrabar,efikasan, odan i posvećen Napoleonovim idejama, otišao je sa njim putevima revolucije u Egipat, a po zauzimanju Malte, Bonaparte ga je unapredio u čin brigadnoga generala.
Nakon pobjede nad združenom austro- ruskom vojskom kod Austerlitza, Napoleon je, mirom u
Požunu 26. decembra 1805. dobio Venciju, Istru, Dalmaciju i Mletačku Albaniju. Te su zemlje nešto ranije priključene talijanskom kraljevstvu s Eugeneom Beauharnaisom na čelu. Pod zapovjedništvom generala Molitora i Lauristona, francuske su trupe ušle 1806. u Dalmaciju koja je Napoleonu bila važna zbog rata s Englezima i Rusima, kao i zbog veze s prijateljskom mu Turskom.
Marmont je osim modernizatorske misije u Dalmaciji dobio još jedan krupan zadatak.
Trebalo je iz Dalmacije, Dubrovnika i Boke, potpuno izbaciti ruske mornare i pripojiti Dubrovačku republiku Ilirskim provincijama. To je i obavio ali dvije godine kasnije, 1808, kad ga je car nagradio maršalskim zvanjem i proglasio Vojvodom od Dubrovnika..
Njegovi savremenici ga opisuju kao dimačina, živahna i pomalo častoljubiva čovjeka, ali i kao velikodušnu, pa i prostodušnu osobu. Kažu da je bio oštar na riječima, prodoran u zaključcima, a angažovan uvjek vatreno i maštovito.Nisu ga svi ti savremenici mogli svrstavati u grupu uvjek i potpuno hladno razumnih ljudi jer se o njemu pričalo da nikada nije krio šta misli, pa ga zato obični vojnici vole, a oficiri od njega zaziru.
Bijaše Marmont naočit, fizički veoma pojavan lik, crne kose i obrva, a plavih, izražajnih očiju.
Kad je stigao, organizirana je uprava Dalmacije na čijem je čelu stajao generalni providur i
uz njega providurija (la proveditoria generale) sa šest odijeljenja:- za unutrašnje poslove, za
pravosuđe, za financije, za javnu nastavu, vojne poslove i računovodstvo. Cijela Dalmacija
bila je podijeljena u četiri okružja: zadarsko, šibensko, splitsko i makarsko. Okružjima su
upravljali delegati. Okružja su se dijelila na kantone s vicedelegatima na čelu, a kantoni su
se dijelili na općine kojima je upravljala Općinska uprava (Amministrazione Comunale) s
načelnikom (Podestà) na čelu. Selima su upravljali starješine (anziani).
Sudstvo i kazne bili su u razdoblju francuske vladavine humaniji nego za vrijeme prijašnje
austrijske i mletačke vlasti. Francuzi su imali načelo da su pred sudom svi jednaki dok su
prema starim zakonima i prema mletačkim propisima pučani bili strože kažnjavani nego
plemići..Crkva i svećenstvo u Dalmaciji nije blagonaklono gledalo na Francuze, ali im je
prostalo samo da gunđaju.
Svi zapisi s početka 19. vijeka govore o Dalmaciji kao o zaostaloj pokrajini u kojoj se živilo krajnje siromašno.
Uoči dolaska Francuza zapušteni gradovi na obali tavorili su u izoliranosti dok je između njih i turske Bosne bilo zaleđe ekstremne zaostalosti, bijede i gladi – Dalmatinska Zagora..
U gradićima na obali i otocima, bilo je po nešto života, no zbog nedostatka puteva i prirodne zatvorenosti, to je bilo tek malo više od ništa. Čisto “ništa” vrijedilo je potpuno za Zagoru gdje se živjelo u endemskoj autarhiji bijede.
U dalmatinskom zaleđu, varoši su tada imale jedva po stotinjak kuća s prolaznim lazaretima za turske karavane i - ništa drugo.
U Šibeniku, kad je general stigao, bila su samo dva para zaprežnih kola, a to je bio treći dalmatinski grad po značaju i veličini.
Prvo što je Guverner krupno odlučio, bila je gradnja cesta. Još dok se spremao na put za Dalmaciju, Napoleon mu je, da mu ilustruje gdje ga šalje, dao izvještaj civilnog Providura Dalmacije Vićenca Dondola iz koga se moglo jasno vidjeti šta je sve tamo problem.
Kako u Dalmaciji nije bilo cesta, nije bilo ni gostionica i konačišta. Providur Dondolo u tom izvještaju po preuzimanju dalmatinske adminstracije 1805. godine, izvješćuje cara -: Ne smijem prećutati nepriliku, koja samo u Dalmaciji postoji. U cijeloj Dalmaciji nema ni jedne jedine gostionice za putnike, uz koju bi bila štala, koliba za kola, kočije, konje, volove i drva.
General je stigavši u Split procjenio prioritete. Morala se iz vojnih razloga odmah graditi cesta kroz unutrašnjost.
Ona je vodila od Knina dolinom Cetine na Sinj, te preko mosta kod Trilja i prijevoja Turije, pustom dolinom što vodi u Vrgorac, prolazeći iza Vruje i Biokova do Neretve.
Trasa ceste išla je dalje od Metkovića do Trstenog, a kasnije je djelomično izgrađen i njen nastavak preko područja Dubrovačke republike prema Herceg-Novom, Kotoru i Budvi.
Cesta je brzo odmicala u gradnji, jer je Guverner bez pardona mobilisao mlade muškarce i upućivao ih na rad, što je pogotovo u nekim selima pored Splita izazivalo nezadovoljstvo, pa se i crkva opirala.
Sredio je taj otpor tako što je uputio crkvi, jasno upozorenje da njiohovo gunđanje neće trpiti. Biskup splitski se umirio jer je znao da je Bonaparta i papu držao zatočenoga, pa zašto to ne bi i njegov Guverner učinio sa jednim biskupom.
Efikasnost u gradnji Marmontovih cesta bila je fantastična i potpuno izvan iskustva stanovništva Dalmatinske Zagore, tako da se u njihovoj kolektivnoj memoriji dugo zadržala slika francuskog generala i prenosila s naraštaja na naraštaj.
Govorilo se među dalmatinskim Vlajima - Marmont uzjaše konja i naredi - "Neka budu cesta!" Kada sjaši cesta gotova!
U svojim memoarima on je zapisao da je austrijski Car Franjo I, posjetio Dalmaciju 1818 godine, pošto je ona vraćena pod suverenitet Beča. Zadivljen cestama u šali je kazao knezu Metternichu, svom ministru spoljnih poslova, koji je to kasnije ispričao njemu -: "Velika je šteta što maršal Marmont nije ostao u Dalmaciji dvije-tri godine duže".
Krenuo je, dakle, tog ljetnog dana, 1806. Marmont put Knina, da vidi dokle je stigla njegova prva cesta u Dalmaciji.
U pratnji je imao sve šta mu treba, no kapetan - komornik je napravio previd. Nije poveo potkivača, računajući da su konji svježe potkovani i da imaju sa sobom nekoliko dodatnih grla u rezervi.
Put nije bio lak, ali nisu imali većih teškoća, jašući utabanom uskom stazom od Petrova Polja, uz
kamenite obronke Svilaje. Potrajalo je to sve do Lemeša, odakle se trebalo spustati ka
Maovicama, pa onda u Vrliku.. Osjetio je,general,polako i ne odjednom, da mu sa konjem nije nešto u redu i da mu je kas neobičan i nesiguran.
Zaustavio je kolonu, sjahao i vidio da mu je at gotovo obosio. Ploča na prednjoj lijevoj kopiti mogla je otpasti vrlo brzo.
Znao je od polaska da u pratnji nema potkivača, ali mu to nije smetalo da izgrdi kapetana – komornika.
Sa mjesta gdje su sjahali i stali, pucao je pogled na Vrličko polje, preliveno žarkim ljetnim suncem.
Činilo se tako većim, jer modrikasta maglica sakrivala je očima brežuljke i glavice prema planini Dinari.
Sve je mirovalo u podnevnom žaru, a kamena planina jače se modrila, nadvisujući nepomično nisku i tanku izmaglicu. Činilo se da je sve to ispod utonolu u ljetni drijemež.
Krajem polja vukla se rijeka, s koje je sunce dizalo onu magličastu plavet, i kroz nju se nadmoćno poigravalo svojim tracima. To je Cetina, uz koju će ići Marmontova cesta.
Ispod se vidjelo stotinjak kuća i popločana ulica između njih.
Marmont kao za sebe prozbori da u toj varoši mora biti neki potkivač i naredi da se skine ploča sa konjskoga kopita i da pođu komornik i trojica vojnika u varoš, općinskom načelniku, ne bi li našli sigurnog potkivača koji će napraviti istu takvu potkovu i doći da potkuje njegova obosilog ata.
General vjerovatno nije pretpostavljao da je kovački zanat u toj varoši, iznad svakoga drugoga, i da se radi o kraju gdje se gajio kult konja zbog vjekovnih vojevanja na granici carstava.
On sigurno nije znao epske pjesme pune konja, što spominju “Kržaljicu Peja, silno vlašče, od Vrlike bana”, pa onu što pominje “ajan Ali – agu, vrličkog imama, niti pak “Mustaj - bega i bojali kulu”.U svakoj od tih pjesama je bio bar jedan konj ravan njegovu.
No, da nije bilo nezgode sa potkovom i prisilnog zaustavljanja njegove kolone, ne bi bilo ni ove priče, koja će baš toj nezgodi zahvaljući, dobiti svoj zanimljiv tok.
Generalov komornik u pratnji trojice vojnika sišao je u varoš i zaputio se u zgradu općine, gdje ga je sačekao zbunjeni načelnik. Kad je čuo šta komornik traži i za koga treba obaviti posao, pravo se uplašio i na lošem francuskom, uz pomoć italijanskoga, objasnio da ništa ne brinu, da će on odmah narediti da se ista takva potkova napravi, a da će potkivač najbrže šta može otići sa njima da general dugo ne čeka.
Izašao je iz sobe sa oštećenom potkovom u ruci i glasno dao naređenje dvojici sebi podređenih.činovnika Jednom da odmah ode do kovača Šarca i napravi istu takvu, te da ga sa alatom dovede u općinu, kako bi mogao otići na Maovice da potkuje generalova konja, a drugom da opremi njihova konja na kojem će kovač sa Francuzima odjahati na Maovice.
Vratio se načelnik i uz probleme probao komorniku objasniti kako cesta i radovi uz
Krčić, nedaleko odatle napreduju, i kako je on uvjek na raspolaganju da bude sve kako treba.
Bojažljivo je pripitivao treba li im još kakva usluga, no nije znao reći koliko će trajati to sa potkovicom, a nije se usuđivao pitati koliko se general namjerava zadržati u Kninu, mada ga je to jako zanimalo.
Nakon nekog vremena pojavio se kovač sa potkovom i alatom i krenuo sa komornikom i pratnjom da potkuje generalova ata. Kovač bijaše mlad čovjek, niskoga rasta i temeljne građe..
Kad su stigli, general je odmarao u hladovini gledajući ka dolini uglavljenoj među dvije planine. Konj je bio nedaleko od njega, svezan za mladi hrast, mašući repom i zabavljen odbranom od muva..
Komornik je raportirao i general od njega zatraži da vidi novu potkovicu, začuđeno gledajući potkivača..Potom mu je vrati,a ovaj je pruži kovaču. General je neprekidno svojim plavim očima, piljio u Šarca kao da vidi duha.
- Gospode bože, obratio se komorniku, - Ovaj toliko liči na našega cara, da sam na ovoj žegi pomislio kako je lično on došao u inspekciju, prerušen u kovača.
Tek tada komornik zagleda potkivača, ali kako cara nikada nije vidio iz bliza nije znao šta da misli o generalovoj impresiji.
Petar Šarac, tako se potkivač zvao, osmotri konja, pažljivo mu priđe, pogladi ga po sapima i pređe mu dlanom preko kičme. Bio je niskog rasta, ali temeljne građe, snažnog vrata i nogu, smeđih očiju i povijenog nosa.
Konj se samo malo stresao i nije pokazao netrpeljivost. Pogladio ga je i po grivi, pa
po vratu, i plemenita životinja ga je pogledao prijateljski svojim velikim konjskim očima. Kako je lijep – rekao je više za sebe, i gladeći ga ponavljao – dragi, dragi, budi dobar -.Odmakao se do vunene torbe sa alatom, uzeo šta mu treba, spustio na travu i nježno dohvati prednju, desnu konjsku nogu, previjajući je u zglobu..
Naslonio je kopito na koljeno i pažljivo, lagano ga obrezao..
Drugom rukom je dohvatio potkovu, odmjerio je na kopitu, i iz tobolca dohvatio čekić
i zakivke, sigurnom rukom ih zakucavajući. Sam, a da se konj nije ni pomjerio, potkovao ga je
brzo i elegantno.
General je sve to pažljivo gledao i kazao komorniku da odmah po silasku u varoš ode kod načelnika općine i mobiliše kovača u njihovu komoru.
- Zna li francuski ili italijanski, pitao je?
- Ne, gospodine generale.
- Ništa, naučićemo ga. Ovakav nam čovjek treba.


II


Civljane i Cetina su sela što su se smjestila između dvije najviše dalmatinske planine. Na tome mjestu su se Svilaja i Dinara sasvim jedna drugoj približile..Civljanci su više bili okrenuti Svilaji a Cetinjani Dinari, mada se radi o samo nekoliko kilometara razdaljine..
Na zapadnom rubu sela Cetine, na obroncima Dinare gdje je i prvi izvor istoimene rijeke, nalazi se utvrđenje Glavaš. To su kamene kule, sasvim nalik planini,,koje su tu vijekovima stajale kao granična postaja prema Bosni, i razmeđe carstava.
Na Dinari nema nadzemnih voda, osim što na bosanskoj strani postoji čudesno lijepo planinsko jezero, nalik na oko, a zove se Šator.
Vode poniru i kreću se podzemnim putevima. Na dalmatinskoj strani izlaze na površinu na više mjesta u okolini Knina, a rijeku Cetinu čine i tvore izvori u selima Civljane i Cetina.
Najprije vrelo Glavaš, potom Vukovića Vrelo, dva vrela u Kotluši, Slavičino vrelo koje po nekad presuši, Milaševo vrelo,pa Četnikovo jezero koje zovu i Veliko vrelo.Postoji i Batiničino vrelo, i još niz manjih iz kojih se voda slijeva u polje i čini rijeku.
Dinara je po svemu čarobno lijepa planina. Inspirisala je pisce, putopisce i pjesnike, o njoj postoje mnoge legende a oni rođeni na njoj ili pod njom nose je u sebi, ma gdje otišli. Jer vizure i iskustvo koje čovjek ponese živeći u njenom okrilju su istinski jedinstveni.
Čak i Civljanci koji su od Svilaje imali koristi, nisu je smatrali ravnoj Dinari. Dinara je za njih bila planina, a Svilaju su više smatrali mjestom gdje idu u drva,imaju livade i stočnu pašu.
Postoji na jugozapadnom dijelu Dinare, jedna ogromna i od svuda vidljiva bačvasta stijena, po kojoj je sasvim moguće mjeriti vrijeme, za sunčana dana. Kad se baci pogled i sunce obasja zapadni greben do bačvaste stijene, potpuno je sigurno da je 7 sati. Kad obasja vrh stijene onda je 8. Devet je sati kad sunce obasja cijelu istočnu stranu, stijene, a 10 kad je pola južnog dijela pod suncem, a pola u sijenci. U podne, na bačvastoj stijeni i grebenima, lijevo i desno od nje nije bilo nikakvih sjenki.
I tako se moglo računati do zalaska sunca, bez izgleda da se pogriješi.
Svilaja na kojoj su Civljanci imali livade, ograde i stočarske staje, izgledala je drugačije. Suvi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu i kosovskoj dolini su mozaično pokriveni šikarama crnog grabića i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu. Nedaleko je greben Kozijak sjeverni nastavak Svilaje, od koga je ona odvojena nižim sedlom Lemeš iznad sela Maovice preko koga je guverner Marmont sišao u Vrliku na putu obilaska graditelja svoje prve ceste. Svilaja je u svom najvećem dijelu krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava, kao i nizom rasutih krških jama i špilja..
Pred samom Vrlikom, na kilometar, dva, uz trasu stare Napoleonove ceste, nalazio se zaseok Šarci, rodna kuća i kovačija Petra Šarca, što onomad, u ljeto 1806, oko Petrovdana na Maovicama potkovao konja generalu Marmontu, a ovaj ga potom uzeo u francusku carsku vojsku i dao mu službu i čin narednika.
Stotinu četrdeset jednu godinu iza toga događaja, na istom kućištu rodilo se muško dijete.
Čudan bijaše porođaj, jer se dijete rodilo u “košuljici”, što se događa rijetko, ali od kada je ljudi i
rađanja to je poznat i prirodan fenomen.
Među dalmatinskim Srbima odvajkada je postojala praznovjerica da je to znak sa đavolje strane i da po prosjecanju prirodnog omota što je dijete donijelo na svijet iz majčine utrobe, a odmah pošto zaplače, najstarije žensko čeljade iz rodbine mora izaći na vis iznad kuće i odatle tri puta glasno objaviti – “Puče, rodilo se dijete u košuljici”.
Takav čin je po toj praznovjerici osiguravao da ono neće biti vještica ili vještac, odnosno da ga đavo neće uzeti pod svoje.
No, takva djeca su se smatrala obilježenom i prema njima je, uvjek bilo nekakve rezerve i nepovjerenja, što je dolazilo iz straha da imaju neobične sposobnosti sa kojima mogu izazivati razne nevolje.
Bio je već u selu stariji čovjek, Stevan mu je bilo ime, a Priša su ga svi zvali, koji se rodio u košuljici šezdesetak godina ranije. Priša je bio iz zaseoka Dragići, a većinu svoga života provodio je u Svilaji, kod ovaca i koza, rijetko silazeći u selo.
Bijaše smjeran,mudar, dobroćudan i tih, ali su ga se žene pribojavale, jer se pričalo kako Priša imao čudnu sposobnost da nanese štetu onome ko mu se zamjeri, bez obzira što je i u njegovom slučaju, pri rođenju, neka baba izašla na Dragića glavicu i tri puta viknula ono što se viče da bi se đavolje osobine otjerale.
Mogao je, klele su se u međusobnim pretresanjima i tiho babe, ako se na nekog naljuti, da mu prebroji glasno piliće, tučiće i drugu pernatu živinu, od jedan pa koliko ih ima, i onda unazad, i da sutradan ni jedno ne ostane živo nego se samo izvrnu na avliji ili u kokošinjcu.
U seoskim mudrovanjima i nabacivanjima, kad se nekome prognozira šteta ili u šali ona poželi, znalo se kazati – Dabogda ti Priša prebrojo živinu.
Bijaše, dakle, ljeto 1947. godine.Otac dijeteta Dušan Šarac je u trenutku sinova rođenja radio na
zgradi doma kulture, nedaleko od kuće. Kao i svi Šarci bio je majstor, kamenoklesar.
Te zgrade domova kulture, što su se, po Titovu naumu, masovno podizale u većim selima, rađene su po istom projektu, imale iste kamene fasade, isti krov i jednak unutrašnji raspored.
Grubi radovi su bili pri kraju i upravo su majstori i aktivisti spajali drvenu krovnu konstrukciju. Na podignutom čeonom zidu, stajao je veliki transparent, bijelo dugačko platno na kome su crnim tušem bili ispisani velikim latiničnim slovima stihovi nepoznatog autora – Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni, ujedinite se -.
Dušan Šarac je često pogledao prema kući jer je očekivao da mu se žena porodi, ali niko nije dolazio da mu javi rezultat. Tek kad je čuo strinu Boju kako sa uzvišenja iznad kuće viče –“puče rodilo se dijete u košuljuci” skočio je sa skele i žurno, ne govoreći ništa, krenuo ka svojoj avliji.
Dok je tamo stigao, strina Boja ga je već čekala i obavjestila ga o događaju i da je dobio sina
- Ne sikiraj se, rekla mu je - ja sam sve napravila kako bog zapovjeda. Lijepo i rumeno ti je dijete.
Dušan se, vidno uzbuđen, zaputio u konobu, uzeo u ruke već pripremljenu domižanu od deset litara vina i zobnicu u kojoj su bile tri litarske flaše lozovače, pometno ih na kamenu ploču u avliji i ušao u kuću da izda uputstva oko dočeka gostiju i rodbine kad dođu na čestitanje.
U sobu gdje su mu bili novorođenče, žena i oni što su o njima brinuli, nije ulazio.Kao u stampasu, krenuo je noseći u rukama vino i rakiju na gradilište, da počasti ljude.
Dočekali su ga ljubopitljivo i kad im je kazao da je dobio sina, svi poskakaše i sjatiše se, čestitajući, galameći srdačno i grleći ga.
Partijski sekretar u selu bio mu je vjenčani kum, doduše u općini, a u crkvi je imao druge kumove.U opštoj graji već je bilo pitanje ko će dijete držati na krstu i kako će mu biti ime. Pade pogodba, da ime odredi sekretar, a da će kršteni kum biti Mitar Dragić jer su stari kumovi a nije pratijaš. Ime su odredili odma.
– Neka se zove Milan, lijepo je ime i toliko od mene, a sad idem po pršut, red je, reče sekretar, otresajući ruke od već prašnjave pantalone, i krenu po obećano.
– E, a ja kažem da ga krstimo za Ilindan, prvi veliki svetac što dolazi, i idem i ja po čast - dodade Mitar Dragić, nominovani kršteni kum.
Cio ostatak dana na gradilištu se slavilo. Dolazili su i drugi ljudi, svraćali prolaznici, pjevalo se i
veselilo.Neko je bacio i desetak „ćiketa“ dinamita da se i pucnjavom oglasi rođenje maloga Bone, tradicionalnog nadimka svake muške glave koja se rodi u Šarčevoj kući.
Ali, ne lezi vraže, ipak se dogodilo nešto što je pokvarilo veselje. Ne tu na gradilištu, nego kasnije kad su se razišli.
Dok je trajalo čašćenje na gradilištu doma kulture, odnekud je prispio Ilija Š. momak od tridesetak godina.
Ilija bijaše krupne građe, često glasniji nego što to prilike nalažu, no iz dobre kuće i najmlađi od četiri brata. U djetinjstvu je preležao neku tešku bolest i to je ostavilo na njega traga, mada se nije vidjelo uvjek i golim okom. Povremeno je imao neke nerazumljive ispade i bio nepredvidiv. Govorilo se da je zdrav, ali da nije baš najzdraviji.
Mada se znalo da je dohvaćen “mokrom krpom”, nije loše stajao kod žena. Pričalo se da je tokom rata, dok su mnogi iz sela bili po raznim vojskama, snašama često zavirivao pod vuštan. Čitav rat je zahvaljujući tome ali i okolnosti da nije služio vojske uspio izbjeći, jer ga nisu htjeli sebi ni četnici ni partizani.
Jednom prilikom, pred kraj 1942. četnici su vršili mobilizaciju za neku akciju i u selo su ušli “štabovci”, lična pratnja vojvode Đujića, kupeći mlađe ljude.
Ilija ih je primjetio i bojeći se da ga ne mobilišu brzo obukao staru đedovu odjeću, turio na glavu crvenu ličku kapu,stavio čak i debele naočare za vid i dohvatio štap.
Dočekao ih je potpuno namaškaran na avlijskim vratima. Izgledao je zaista smješno, momak od dvdesetpet godina, tako kostimiran i “štabovci” ga odmah dohvate psovati i tući misleći da se sa njima sprda.
Dvojica ga odvedoše uz šamare do seoske škole, gdje mu je ekspresno izrečena kazna od 25 batina goveđom žilom po golom turu. Teškog batinanja ga je spasio neki Knežević,četnik iz Cetine, objasnivši komandiru Nonkoviću da se radi o beni i da ga je greh dalje tući, jer se po njegovu licu vidjelo da je već primio dobru porciju batina.
-Iz dobre je familije i nije najzdraviji. Ni u vojsku ga prije rata njesu primili, rekao je.
Nonković je povukao kaznu, ali tjerajući ga kući, ipak mu je za svaki slučaj zavalio žestok šamar.
- Mrš, i da ti vako nešto ne padne više na pamet, budalino.
.
Ilija je dakle prispio na slavlje priređeno povodom rođenja maloga Šarca i dohvatio se pršuta i vina, kao i ostali.Nije se tu po ničemu izdvajao, nije bilo nikakvoga manitanja pa se na njega nije ni obraćala naročita pažnj..Na tim vrstama muškoga zabavljanja i manitanja u unutrašnjosti Dalmacije, niko nikoga ne sluša nego svi govore, podvriskuju zapjevaju i prazne se, jer ko zna kad će opet to raditi. Nije se to događalo često.
Kad su se rastali, ostao je sam ispijajući do kraja vino ostalo u bukari sa gradilišta i potom krenuo kući u svoj zaseok. Sam bog zna kako mu je odjednom na pamet pao stih sa transparent na domskom zidu, onaj – Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni ujedinite se-. Motalo mu se to po glavi, i nekim nesaznatljivim psihičkim i misaonim procesom on spjeva svoju verziju – Staljin kliče sva se zemlja trese, braćo Srbi, zajebali ste se -.
Od doma do kuće je pjevao tu pjesmu, i bilo ga je nemoguće ne čuti. Čulo se do Vrlike. Kad je stigao kući njegovi su zanjemili od muke i molili boga da sutra ujutru milicija ne dođe po njega.
Već u svitanje, narednog dana, stigla su pred avliju dva udbaša i odveli ga sobom u Sinj. Osuđen je na godinu dana zatvora, ekspresno..Bilo je uzalud pozivanje njegove familije na loše zdravlje i Ilijinu sumnjivu uračunjivost. Izložio je poruzi druga Staljina, sa antidržavnih, četničkih pozicija, pisalo je u obrazloženju presude.
Nisu nevolje sa Ilijinim političkim pjevanjem tu stale. Odležao je on godinu dana u šibenskom zatvoru i vratio se kući. Taman, tada, počinje rasprava oko Rezolucije IB,svuda, u svakom selu. Ljudi su bili zbunjeni i uplašeni. Ilija, taman svježe prispio iz zatvora, zato što je tobože vrijeđao Staljina, mislio je da ga mora u budućnosti hvaliti i da neće imati problema.U kući su ga upozorili da zuba ne bijeli i o politici više nigdje ništa ne priča. Otac mu je strogo priprjetio.
- Da me više ne brukaš, jer ću te se odreći pa ti vidi kako ćeš. Man se politike, nego radi ono šta znaš. Drž se ženska i motike ni rječi ti neću reći.
- Oću ćaća, ne sikiraj se.
Ali, đavo ima svoje puteve. U Domu kulture, koji je bio završen ubrzo po Ilijinu odlasku na jednogodišnju robiju, zakazan je desetak dana kasnije zbor građana na kome se imalo razgovarati o Rezoluciji IB i Staljinu. Teško je znati kako je Ilija prispio u salu prepunu naroda. Govorili su neki ljudi iz Sinja i Vrlike, a sa njima je za stolom na bini sjedio sekretar iz sela, kum maloga Milana Šarca.
Nije Ilija mogao dobro ni čuti o čemu se sve govori. Gledao je rasijano po sali, i trznu ga kad je neko iz sredine sale viknuo – Živio drug Tito -. Svi su za njim to gromko uzviknuli. To ga je razbudilo i aktiviralo mu glavu. Pomislio je - moga bi i ja sad viknuti živio drug Staljin. Da vide ljudi kako sam se promjenio. I koliko ga grlo ponese dreknu:
- Živio drug Staljin
Samo je nekoliko glasova, po automatizmu to ponovilo za njim. Nasta komešanje, ljudi su se okretali da vide koja to bena viče, a iz vrha sale, nekoliko partijskih aktivista krenu ka njemu. On se zbuni nesvjestan situacije i dreknu još jednom u slavu Staljinu. Narednog momenta su ga dohvatili aktivisti i izbacili iz sale. I oni su bili zbunjeni. Ostavili su ga napolju i vratili se unutra. Kad je ostao sam, Ilija se naglo razbjesni. Krenu ponovo ka ulazu, ali pjevajući onu pjesmu o Staljinu, baš onako kako je pisala na trasparentu, prije nego će u zatvor. – Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni ujedinite se –
-Vodite ga u kancelariju iza, na ona vrata - zapovjedio je neko od onih ljudi što su sjedili za stolom.
Odveli su ga, svezali i čekali. Ilija je vidio da je nešto krupno zabrljao.
- Zašto me vežete ljudi, ta njesam vo, šta sam skrivio?
- Vidićeš ti šta si skrivio,jebo te Staljin, reče mu jedan od čuvara.
Za pola sata iz Vrlike je stigla kampanjola. Ubacili su ga unutra i odvezli. Sljedeće tri godine, proveo je u zatvoru, od toga dvije godine na Golom Otoku. Bio je u prvom transport iskrcanom na otok 1949. godine.
Kad se vratio kući, 1951. mali Milan Šarac je imao pune četiri godine. Kad bi ga vidio i sreo, Ilija bi ga pomazio po glavi i kao za sebe prozborio.
- E, mali Bono, cijelog ću se života sjećati dana kad si se rodio, jebem ti mene i moju pamet.