tko se sjeca

[Goran Zelic-Zele]

Zna li neko koje je godine sagradjena Preparandija i sa kakvom namjenom,Ja znam da je raðena prije onog rata,ali ne znam ko ju je gradio i zašto.Poslije je tu bila poljoprivredna škola,ðaèki internat,a ja sam tu išao u drugi razred,uèeteljica Ljubica Prijiæ.Ako neko zna nešto više o Preparandiji bilo bi mi drago da odnovim sjeæanja.I još nešto u tu školu jei šao DraganVukæeviæ,kasnije golman Hajduka,a mi klinci smo se tukli koæe stajati iza njegovog gola i hvatati mu lopte.Kasnije je na igralištu ispred Preparandije sagradjen nekakav pogon,a èitavu zgradu su zauzela razna poduzeæa

[Sneki]

Neki stariji od mene kazu da je Preparandija sagradjena prije drugog rata i da je u njoj bila uciteljska skola( sama rijec-Preparandija-to i znaci). Za vrijeme drugog rata u njoj je bila "svapska" bolnica, poslije rata dom za nezbrinutu djecu, zatim skola ucenika u privredi, koja je kasnije preseljena na Montijevu glavicu, a onda je drzava dala raznim preduzecima na koristenje.

[Mico Samardzija]

Ja bas ne znam puno o tome kako i zasto, al bioh dodao da je film "Zivot sa stricem" po knjizi Ivana Aralice “Okvir za mržnju”, 1987. (više o piscu na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Aralica ) smješten baš (sa radnjom) u toj Preparandiji. Fim je sniman u Istri, al ako pročitate knjigu, bit će vam više jasno kako je glavni junak išao u štkolu i da je živio podno tvrđave.
Ja sam je isto davno čitao, al mi je bila super knjiga.

[R]

Sjećate li se kako su neke face kupovale gramofonske ploče u robnoj kući - izaberu nekoliko komada pa onda prodavac pusti svaku da malo odsvira(sviđa se -nesviđa se)!

[Goran Zelic-Zele]

sjecam se kad je Jovica Nonkovic snimio svoju prvu plocu,mislim da je refren isao Kada duva povjetarac pozdravlja te podinarac,ili tako nekako.E on je sa Radija svakodnevno svracao u tu prodavnicu ploca da vidi kako ide prodaja,a mi sa zidica dobacujemo li dobacujemo.
A sjeca li se ko kupanja u Sarenim jezerima.Do njih je nama valjalo pjesaciti dobrih desetak kilometara uy splitsku prugu pa preko nekog brda i konacno uy barice,a nije nam bilo tesko,naprotiv.Jedno vrijeme su odlasci na Sarena bili glavni hitmislim da je to bilo krajem sezdesetih.Zapustili smo i Krku i Butiznicu i Raljevac,a i tamo smo lijepo uzivali.Narocito je bilo atraktivno spustanje na auto bufelu niy aljevac.Na tim plazama se ostajalo po vascijeli dan,vodu smo pili sa okolnih izvora,a za hranu smo se snalayili.Ponekad bi se najeli sa murve u Biskupiji,ponekad bi usetali u ;iji vrt i navalili na luk i kapulu.S jeseni su se jele drenjine i gloginje uy prugu,a njih je bilo u iyobilju.Sjeca li se ko ovih vremena.

[colja]

Šarena jezera!? Ko se ne sjeća šarenih jezera i kuka sa kojeg je,u početku našeg odlaska na kupanje na to glavno Kninsko kupalište,skakao samo Tarne, poslje i neki drugi.To su bili heroji,nedostižni idoli,sve dok sa kuka nije skočila Nives Katalinić(na noge) onda sam shvatio da to i nije tako strašno,mada je Niveska bila zvrk kao i brat jo Bucko.Poslje tog skoka više nisam imao idola.Što se mene tiče moj limit, u skakanju,bio je "treća"! To je odprilike 1,5 metar visko od nivoa vode.Nisam baš spadao u heroje,pa šta? tek sam bio naučio plivati,inače....danas znam skočiti i sa 2 m.Bila je neslužbena nivelacija kuka i svaka grupa kupača imala je svoju nivelaciju...prva,druga...peta,sedma i tako do vrha.Sam vrh bio je nivelisan kao KUK.
Početkom 60-tih glavno kupalište bilo je Raljevac i to ispod želj.mosta kod tunela za Zadar.Od mosta do sastavaka.Sjećam se mog prvog odlaska na kupanje,vodio me ćaća,imao sam 9-10 god.i sunčali smo se na betonskom mostu(dio nasipa) a na sebi sam imao ručno pravljene (mater mi napravila) kupaće gaće od običnog platna sa dugmetom sa strane,na boku,tako da su se mogle skinuti, a da ne skidaš hlače,niz jednu nogavicu.I ćaća je imao iste gaće.
Sjećali se ko Krke i otoka od trave i blata.Svake godine, pred ljeto,Krka se čistila Išao je splav na limenim bačvama i radnici su kosili travu sa dna krke,a ona,plutajući niz Krku,obavezna zapne za nešto i tako se stvri otok koji je poslje bio raj za nas i obavezno poprište bitke dvije okipe koje su pokušavale osvojiti otok s jedne i s druge strana rijeke te stvoriti svoju teritoriju (svoje carstvo,tvrđavu) Otoci (tvrđave) su bezbroj puta u toku dana prelazile iz ruke u ruku.Bitke su se vodile blatom i kopljima od ševara.A voda ledena,ali čista,bistra i pitka.
Napuštali smo Krku i otoke kad bi zavladao mrak.Jeli smo u pauzama bitaka i to "Kolač moje mladosti" Feta kruva premazana svinjskom masti i posuta crvenom paprikom ili nečim drugim.Nismo imali vremena za takve gluposti kao što je ručak za stolom.
Sjećam se!

[Petar-Peky Bukarica]

sjecam se kad je Jovica Nonkovic snimio svoju prvu plocu,mislim da je refren isao Kada duva povjetarac pozdravlja te podinarac,ili tako nekako.E on je sa Radija svakodnevno svracao u tu prodavnicu ploca da vidi kako ide prodaja,a mi sa zidica dobacujemo li dobacujemo.
A sjeca li se ko kupanja u Sarenim jezerima.Do njih je nama valjalo pjesaciti dobrih desetak kilometara uz splitsku prugu pa preko nekog brda i konacno uz barice,a nije nam bilo tesko,naprotiv.Jedno vrijeme su odlasci na Sarena bili glavni hit mislim da je to bilo krajem sezdesetih.Zapustili smo i Krku i Butiznicu i Raljevac,a i tamo smo lijepo uzivali.Narocito je bilo atraktivno spustanje na auto bufelu niz Raljevac.Na tim plazama se ostajalo po vascijeli dan,vodu smo pili sa okolnih izvora,a za hranu smo se snalayili.Ponekad bi se najeli sa murve u Biskupiji,ponekad bi usetali u ciji vrt i navalili na luk i kapulu.S jeseni su se jele drenjine i gloginje uz prugu,a njih je bilo u izobilju.Sjeca li se ko ovih vremena.

[Goran Zelic-Zele]

Koliko li smo puta Colja zajdno pješacili od igrališta do Šarenih i nikad nam to nije bilo mrsko.Išli smo i po ružnom vremenu,a kad bi padala kiša kupali smo se i u pauzama skupljali u onoj maloj pecinici podno Kuka.A sjecas li se ko je prvi od nas uspio preplivati jezero,znam da je to za nas bio kums i ne sjecam se ko je ostvario taj podvig.Ja sam tamo cesto olazio sa Brankom Marijanovicem Curom i on me je jednom nagovorio da kenemo u preplivavanje,ali me je uhvatio strah i ja skrenem u neki ševar,sav sam se isjekao dok sam se izvukao iz tog blata.A kad bi ogladnili znali smo uput brati drenjine i trnjine ili bi skocili do Biskupije i tamo navalili na murve Vi koji ste pusili ste znali mladje slati u grad po cigare i šibice.
A živo se sjecam i kupanja na Raljevcu na mjestu koje spominješ ali i duž citavog toka do sastavaka.Sjecas li se Borica,jedno vrijeme je tamo bila glavna kninska plaža,tu se kupalo i u Raljevcu i u Krki.Tamo sam jednom zaboravio japanke i,naravno,citavo to lijeto sam bio bos,za druge nije bilo novca.
A i Krka od ušca Orašnice do drvenog mosta na Rivi je bila naš poligon.Uz taj most se znalo nakupiti najviše trave i tada smo se tamo igrali do besvjesti.Igrali se i pazili da ne naidju Darko Retel,Uman ili neki drugi,koji su nas sa guštom hvatali i bacali u Krku.Kako tada nismo znali plivati gušili smo se,a oni umirali od smijeha.Tek kad bi postalo ozbiljno izvukli bi nas na obalu.I nikom nista,samo bi se premjestili na neki od otocica koje spomnjes i nastavili sa igrom.Bože,kako je nekad bilo lijepo.

[R]

Dugokose rokerske frizure su bile popularne u Kninu osamdesetih. Mislim da je Mićo Č. (Indi) imao jedno vrijeme definitivno najdužu mušku kosu u Kninu- do pojasa.

[R]

Pisma na potprozorcu
"Najvažnija" pisma u Kninu stizala su na adresu gimnazije. Svakoga dana bi ,negdje pred veliki odmor Anđa ili Gojko (ako se dobro sjećam njihovih imena) rasuli hrpu pisama na potprozorce u hodniku desno od ulaza., a onda bi "primaoci" prilazili , neko nestrpljivo, neko stidljivo, preturali po hrpi i uzimali svako svoje. Neka su čekala i nekoliko dana da budu uzeta, ali zezanja s tuđom poštom nije bilo ( ne vjerujem da neko može da me demantuje).Nikakve šifre niti nick-ovi nisu bili potrebni za bezbjednost ili privatnost, dovoljno je bilo da pisma čekaju na potprozorcu u gimnaziji.
Razmišljam ovdje o nekim novim generacijama - generacijama daleko od naše- u školama sa žicom i policajcima, kako olako i bez respekta povrjeđuju jedni druge, ne birajući sredstva za neke samo njima bitne ciljeve,nema tu onih naivnih "baza" Šta će im biti u mislima ,ako ikada pogledaju unazad sa ovolike distance, da li će uopšte da im se primi malo respekta prema drugima ?Moje ćerke uskoro ponovo ulaze u škole, kao prfesori-na ovo samo kažu: " Ma, vi ste bili dobra djeca..."

[Goran Zelic-Zele]

Pricali su mi ovih dana stari kninjani o onim zemanima. Neke stvari iz tog vremena su mi poznate a mnoge nisu. Tako nisam znao da se prije izgradnje benzinske pumpe kod TVIK a benzin tocio u otpadu na Desicu. Tamo su ga dovozili u metalnim bacvama i pomocu rucne pumpe presipali u kanistere. Kako su se tada motorna vozila u Kninu mogla prebrojiti na prste jedne ruke ocigledno da nije bilo problema sa nabavkom. Koliko mene pamcenje sluzi u doba mog djecastva postojalo je nekoliko automobila u opcini,komitetu i TVIK/u, a od privatnih vlasnika ja se sjecam jedino taksiste Mile Curka.Sjecam se i metalnih bacava sa obrucima,kojima se sluzila vojska i onih metalnih kanistera. Tko zna nesto vise o ovome neka me dopuni.

[Goran Zelic-Zele]

Evo jos jednog podsjecanja na one drage daleke dane. Sjedeci prosle nedjelje uz pivo u jednom kninskom kaficu ,sa starijim sugradjanima sam prebirao po davnim uspomenama. Dosla je na red i tema o ducanima. U ona davna vremena vladala je oskudici i nije se moglo kupiti bas sve,kao danas. Tih tek nacetih sezdesetih godina u onih nekoliko kninskih ducana kupovalo se najnuznije, a mnoge stvari su se proizvodile u kucnoj radinosti.Tako, podsjetise me nesto stariji sugradjani da su se i zmare ili cvarci i svinjska mast kupovali u privatnim kucama. U kuci Skarica se osim tanjganja ovcijeg sukna proizvodila i svinjska mast. Kao kroz maglu se sjecam bacava ispod kojih je gorila vatra koja je s jeseni topila pancete u mast i ukusne cvarke. Tamnjgarije u toj kuci se odlicno sjecam a ovo sa zmarama mi se javlja u magli. Tko zna nesto vise.

[bezbro]

I ja se veoma dobro sjecam Sarenih jezera,a kao klinac sam morao da idem u grad da kupim sibice ili sam mogao da zaboravim na kupanje na jezeru. Samo sto nisam imao pravo da idem u papucama ili patikama u grad nego strogo bos,a kad sunce rastopi asfalt oci ti ispadaju i duplji,al' trpis i guras.
Kad smo kod ducana,narocito onog kod nadvoznjaka,sjecam se krajem sezdesetih kad su se prodavale one sarene lizalice zamotane u celofan i rifiz sitni bomboni,a cigarete se prodavale na komad u trafici na Desicu.

[colja]

Sjećaš li se stari druže auto-parada kroz glavnu Kninsku ulicu,(kao da je bilo sporednih)Ostale su mi u sjećanju tri "Olimpije" sa žmigavcima na dizanje sa strana pored vrata,a vlasnici su bili Ćurko,Jandre limar i Marko Širinić.Oni bi išili na početku kolone,za njima još neka vozila onda bi išli motoristi "Motoguci" (vozio ga šahista sa vječitom čačkalicom u ustima) pok.Grubori je ako se ne varam vozio "BMV,na kraju bi išli biciklisti,a onda bi se priključila djeca sa romobilima(ko je imao)
Ja sam bio samo posmatrač,a tako sam želio učestvovati u paradi,bar kao romobilista,međutim ,nije mi se dalo.Vjerojatno nisam imao ni auto ni motor,a ni biciklu.Sjećam se da sam poslje jedne parade sam napravio romobil na balinjere,samo kad bi ga vozio balinjere bi mnogo drndale Bile su uglavnom polovne,do novih se teško dolazilo i nije ih bilo na otpadu.
A sjećaš li se bakljada kroz glavnu ulicu(a kud bi drugo,jedini trgI.L.Ribara bio je vječito zauzet cirkusom).Kninska bakljada je bila"jača"od otvaranja olimpijade u Pekingu.bar se meni tako činilo tada.
A kad spomenu cirkus...imaš li šta reći na tu temu...

[lana]

A ja se sjeæam zadruge kod gornje kasarne. Tamo su imali slatkiše u onim velikim položenim teglama, pa kad dobijem 20 para( a nije to bilo èesto) otrèim do trgovine po karamele.
Èetiri karamele- 20 para. A kako su bile dobre!!!
Danas naletim na mljeène karamele ali nisu kao one iz mog djetinjstva: Kraševe, zapakirane ko paketiæ.
A tek bomboni 505 sa crtom....