Dolazak cirkusa u nas mali grad je uvijek bio prvorazredan dogadjaj.Najprije su se lijepili plakati po gradu,a onda je ulicom kruzio cirkuski automobil iz kojeg su kroz metalnu trubu najavljivali gostovanje.Uvijek su to bili talijanski cirkusi,a klovnovi su se obavezno zvali Sarlo i Mukica.Kad bi konacno stigao cirkus smjestio bi se na rivi ispred kuce Rade Radulovica.Sutradan je ulicom prolazila parada,na celu je isao najavljivac i kroz metalnu trubu obavijestavao o gostovanje.Za njim su u koloni isli akrobate,zongleri,dreseri,klovnovi,koji su izvodili gegove i cirkuska menazerija,najprije slonovi i zirafe pa lavopvi i tigrovi u kaveyima koje su vukli konji.A gradjani su sa trotoara promatrali paradu,dok smo mi klinci trcali duz cirkuske kolone,kao da smo i mi dio tog susura.
Vec popodne bi uz pomoc slonova podizali sator a mi klinci smo se tu vrzmali nastojeci biti od koristi i tako osvojili simpatije i prolaz na neku od predstava.Uz sator je bio zoloski vrt a uokolo su bile standardne vasarske zezalice,ringespiri,streljane u kojima se gadjalo i osvajalo papirnate cvjetove,koje bi cirkusanti prskali jeftinim mirisom.Colja,koliko li smo samo sati utrosili zicajuci od vojnika te cvjetove. A sjecas li se igre Karike na marike ili ko nabije taj dobije.
Na predstave smo se uvlacili ispod platna i gledali smo i popodnevnu i vecernju.Ponekad bi dobili i batine kad bi nas civari uhvatili da se provlacimo,ali i to je bio dio stimunga.
Kasnije su cirkus prozvali Luna park i on se osim na rivi postav;ljao na mjestu danasnjeg autobusnog kolodvora.Tu smo prvi put igrali flipere,stolni nogomet i povlacili rucicu jednogukog dzeka pokusavajuci posloziti tri sljive ili tri limuna i osvojiti dobitak. Nazalost,voce nas nesto nije htjelo i brzo smo ostajali bez para.Da, bio nam je to i prvi susret da djuboksom kojeg smo nemilice punili i pustali tadasnje hitove.
Cirkus bi na Rivi gostovao desetak dana koji su nama klincima strahovito brzo prolazili. Mi bi se tih dana preselili na to carobno mjesto uzivajuci u opijajucem spoju muzike,laznog sjaja i glamura.Ja sam cak dosao na ideju da pobjegnem sa cirkusom, Mislim da se zvao Moria Orfei.A nakon gasenja svijetla zivot u nasem malom gradu se vracao u svoj ustaljeni ritam A mi svojim uobicajenim zabavama,koje bi oplemenili ponekim trikom ili gegom naucenim tih dana na rivi.
tko se sjeca
Moderator: Gazda
-
Jovan-Repko Urukalo
- Posts: 159
- Joined: Thu Mar 22, 2007 11:26 pm
ko se sjeca
Zele;ja se nevjerovatno dobro sjecam cirkusa na rivi i svega ovog sto si ti napisao i sve je tako,samo nisi naveo da je taj cirkus uvjek dolazio nekako krajem jeseni i pocetkom zime pa bi se smrzavali ko p...ke gledajuci rigenspil kako se okrece i kako vojaci gadjaju iz vazdusnih pusaka za nagrade.Koliko se ja sjecam uvjek je neka dobra macka bila dosla sa Lunom pa bi mi momci ko psi oko nje bazali.Bila su to dobra vremena. Pozdrav svima.
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
cirkus
Prvi cirkus kojeg se sjecam je bila predstava koju su organizirali putujuci zabavljaci.Odrzavala se na pijaci ispod crkve Svetog Ante.Prethodnog dana su cirkusanti hodali gradom i uz pomoc dobosa i metalne trube, za mikrofone se tada jos nije znalo,najavljivali gostovanje najjaceg covjeka na svijetu.Predstava se odrzavala poslijepodne i mi smo se nekako provukli na stepenice povise crkve i tako smo predstavu gledali besplatno.
Najprije je jedan ogroman covjek legao na tlo,na njega su navalili nekakvu dasku da bi se na kraju na tu dasku uspeo automobil.I dok je vozac ,stojeci na tom orijasu,snazno stiskao sirenu,div je namigivao gledaocima.Poslije toga su na onu dasku navalili ogroman kamen da bi dvojica sa velikim macama udarali po kamenu i orijasu sve dok kamen nije usitnjen u sitne komadice.Potom je najjaci covjek na svijetu ustao i nehajno obrisao prasinu sa stomaka a onda je vazno pokazivao misice. Na kraju je najavljivac prisao gledaocima sa ogromnom posudom u rukama. Prisao je nekom klincu i rekao da puhne u tu posudu i da ce iz nje izaci majmun. Ovaj je snaznu puhnuo i iz posude se podigao bijeli oblak koji je prisutne oboio u bijelo. U posudi je,naime, bilo brasno. Onda je medju gledaoce zasao jedan sto mu je oko vrata visila nekakva kutija.U njoj je bio mali bijeli misic i oko njega gomile papirica.Uzvikivao je Mis bijeli srecu dijeli i svatko ko je dao nekoliko dinara mogao je saznati kakva mu je buducnost.Gazda je misica prstom gurnuo u one ceduljice i ovaj bi jadn zagrizao u jednu. tada se ona vazno otvarala i na glas citala sreca koja je ocekivala tog sretnika. A citane su uvijek lijepe stvari koje bi svako mogao pozeliti.Tako su svi bili zadovoljni, a najvise gledaoci koji su se izvrsno zabavili i osjetili dasak svijeta o kojem smo tek saznavali i sticali prve utiske.
Najprije je jedan ogroman covjek legao na tlo,na njega su navalili nekakvu dasku da bi se na kraju na tu dasku uspeo automobil.I dok je vozac ,stojeci na tom orijasu,snazno stiskao sirenu,div je namigivao gledaocima.Poslije toga su na onu dasku navalili ogroman kamen da bi dvojica sa velikim macama udarali po kamenu i orijasu sve dok kamen nije usitnjen u sitne komadice.Potom je najjaci covjek na svijetu ustao i nehajno obrisao prasinu sa stomaka a onda je vazno pokazivao misice. Na kraju je najavljivac prisao gledaocima sa ogromnom posudom u rukama. Prisao je nekom klincu i rekao da puhne u tu posudu i da ce iz nje izaci majmun. Ovaj je snaznu puhnuo i iz posude se podigao bijeli oblak koji je prisutne oboio u bijelo. U posudi je,naime, bilo brasno. Onda je medju gledaoce zasao jedan sto mu je oko vrata visila nekakva kutija.U njoj je bio mali bijeli misic i oko njega gomile papirica.Uzvikivao je Mis bijeli srecu dijeli i svatko ko je dao nekoliko dinara mogao je saznati kakva mu je buducnost.Gazda je misica prstom gurnuo u one ceduljice i ovaj bi jadn zagrizao u jednu. tada se ona vazno otvarala i na glas citala sreca koja je ocekivala tog sretnika. A citane su uvijek lijepe stvari koje bi svako mogao pozeliti.Tako su svi bili zadovoljni, a najvise gledaoci koji su se izvrsno zabavili i osjetili dasak svijeta o kojem smo tek saznavali i sticali prve utiske.
-
bezbro
Sjecam se odprilike da se Blok III Decmbar poceo graditi oko '68 - '69 god. Prvo je pocela izgradnja zgrade koja je bila vezana za veliku samoposlugu i JZ 9, a onda tvornicka bijela zgrada. Ranije je tu bila velika livada,a ispod veliki vocnjak i vinograd Nikice Biserka - Bisnog.
Mislim da nicije tresnje,breskve i grozdje nije bilo slatko kao iz njegovog
vocnjaka jer nam je svake zamke postavljao,a naj omiljeniji su mu bili neki istarski psi gonici,specijalno dresirani za nas.Od tada ima jedna anegdota kad nas je najurijo pas iz vinograda,mi svi zbrisemo,a braca blizanci Jurici udarise da bjeze niz red jedan pored drugog.Kad ih pas pristeze kako oni trceci, zabacujuci petama stadose da udarajuci psa u njusku,pas zacvili i pobjeze kuci,a mi se vratismo u vinograd.
A sad da nastavim gdje sam stao u vezi Bloka. Kad zavrsise prve dvije zgrade pocese da grade boracku,zeljeznicku i cuvene garaze gdje su se sva djeca igrala,muskarci nogomet,a djevojcice lastis i sl.Onda taj dio Bloka zavrsise sa jos jednom zgradom solidarnosti,ali vinograd je jos odoljevao. Nakon toga Bisni prodade svoj vinograd i istrgnu jedan lijep
dio naseg djetinjstva,al sta ce te,to je cijena progresa!
Mislim da nicije tresnje,breskve i grozdje nije bilo slatko kao iz njegovog
vocnjaka jer nam je svake zamke postavljao,a naj omiljeniji su mu bili neki istarski psi gonici,specijalno dresirani za nas.Od tada ima jedna anegdota kad nas je najurijo pas iz vinograda,mi svi zbrisemo,a braca blizanci Jurici udarise da bjeze niz red jedan pored drugog.Kad ih pas pristeze kako oni trceci, zabacujuci petama stadose da udarajuci psa u njusku,pas zacvili i pobjeze kuci,a mi se vratismo u vinograd.
A sad da nastavim gdje sam stao u vezi Bloka. Kad zavrsise prve dvije zgrade pocese da grade boracku,zeljeznicku i cuvene garaze gdje su se sva djeca igrala,muskarci nogomet,a djevojcice lastis i sl.Onda taj dio Bloka zavrsise sa jos jednom zgradom solidarnosti,ali vinograd je jos odoljevao. Nakon toga Bisni prodade svoj vinograd i istrgnu jedan lijep
dio naseg djetinjstva,al sta ce te,to je cijena progresa!
Cirkus je do kraja 60-tih i neto u 70-tim godinama prolog stoljeća dolazio uglavnom na trg Ive Lole Ribara i koliko se ja sjećam to je bio jedini trg u Kninu,a imao je samo 4 kućna broja(adrese) Broj 1 je bila Markiina gosiona,broj 2 je bila adresa Ković Marka,Antule,Gordane i Ige,na broju 3 sam bio ja i na broju 4 Jovo Dukić i Duan imić,
Mi,klinci iz tog kvarta zvali smo se "straničari "i vječito smo se tukli sa "borićanima" dok sa "moćanima" nismo imali neprijateljstava.Ali neću o tome sad,to je sljedeća tema.
S nestrpljenjm smo svake godine očekivali sirkus da dođe i s njim na prijatelj Feliks (Felo) čiji je otac bio vlasnik cirkusa.Imao je brdo igračaka ali pravih igračaka,automobila,bagera,kamiona i sl.To je za nas bilo kao bajka,zamisli igrati se sa pravim kupovnim igraćkama,a ne sa ručno pravljeni drvenim.To je bio san.Felo bi iznio igračke na rivu i mi bi uzeli ta najvie volimo i igra bi počela,međutim,igra bi najčeće kratko trajala jer bi Felo,kad ga zovnu roditelji,pokupio sve igračke i odnosio,a mi bi ostajali k'o pokisli tuno gledajući za njim (za igračkama)
Dobro pamtim ringlpil sa drvenim konjićima koji smo mi pokretali,ručno ga vrteći sakriveni iza pletna iznad konjića,da bi na kraju bili nagrađeni sa 2-3 "besplatne"vonje.
Najtunije je bilo kad se cirkus pakovao za odlazak,a to je uvjek bilo,kako kae Repko,pred zimu,tako da je za nas tada nastupalo dvostrko sivilo i oko nas i u nama.Trg I.L.Ribara i riva ostajali bi pusti,a mi smo nastavljali nae jesenje i zimske igre.Praćke i gađanje tića po topolama i platanama du rive.
Mi,klinci iz tog kvarta zvali smo se "straničari "i vječito smo se tukli sa "borićanima" dok sa "moćanima" nismo imali neprijateljstava.Ali neću o tome sad,to je sljedeća tema.
S nestrpljenjm smo svake godine očekivali sirkus da dođe i s njim na prijatelj Feliks (Felo) čiji je otac bio vlasnik cirkusa.Imao je brdo igračaka ali pravih igračaka,automobila,bagera,kamiona i sl.To je za nas bilo kao bajka,zamisli igrati se sa pravim kupovnim igraćkama,a ne sa ručno pravljeni drvenim.To je bio san.Felo bi iznio igračke na rivu i mi bi uzeli ta najvie volimo i igra bi počela,međutim,igra bi najčeće kratko trajala jer bi Felo,kad ga zovnu roditelji,pokupio sve igračke i odnosio,a mi bi ostajali k'o pokisli tuno gledajući za njim (za igračkama)
Dobro pamtim ringlpil sa drvenim konjićima koji smo mi pokretali,ručno ga vrteći sakriveni iza pletna iznad konjića,da bi na kraju bili nagrađeni sa 2-3 "besplatne"vonje.
Najtunije je bilo kad se cirkus pakovao za odlazak,a to je uvjek bilo,kako kae Repko,pred zimu,tako da je za nas tada nastupalo dvostrko sivilo i oko nas i u nama.Trg I.L.Ribara i riva ostajali bi pusti,a mi smo nastavljali nae jesenje i zimske igre.Praćke i gađanje tića po topolama i platanama du rive.
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
cirkus
Evo jos malo o cirkusu.Ustvari u grad su dolazila dva cirkusa.Jedan sa artistima,zonglerima,klovnovima i raznim zivotinjama,a uz njega su se postavljali i standovi sa uobicajenom ponudom,streljanama,tip topom i slicno. Druga vrsta cirkusa,koji se osim na Rivi postavljao i na mjestu sadasnjeg autobusnog kolodvora, je u ponudi imala razne igrice. U vec spomenutoj streljani se iz zracne puske gadjalo u papirnate cvijetove i igracke,a i u koncice na kojima su visile boce vermuta.Tip top se zvala igra u kojoj je iz tri lopte krpenjace trebalo oboriti sedam metalnih cunkova.Igra ko nabije taj dobije se igrala tako sto bi drvenim obrucevima gadjao poslagane flase. Na koju nataknes obruc tu bi osvoio. To se ponekom i posrecilo,ali uvijek su to bila vina Bepo i Jure,a skupa pica su bila najudaljenija i nedostizna.
Bile suu ponudi i bicikle koje su vezane nekakvim sipkama vozene u krug.Colja,sjecas li se kad je Sapka iy cirkusa ukrao sve te bicikle i sakrio ih na sufitu WC a na rivi.Poslije su se pojavili mali kartinzi pa automobili bubalice.Tu smo se prvi put susreli sa djuboksom,fliperima,stolnim nogometima i prastarim video igricama.Bilo je i raynih vrsta jednorukih djekova.
Ringispili su bili primitivni,koje smo okretali tako sto bi nas gazda postavio na galeriju te njegov skalamerije i mi bi jadni gurali ringispil skacuci po drvenim preckama.Za nagradu bi dobili nekoliko voznji.Kad je bilo novca uskakali smo na pravi ringispil i nastojali sjesti u letecu stolicu.To je ona koja je ,kad je onaj iza tebe dohvati i naglo pusti,najvise odlazila u vis.Postojale su jos nekakve sprave,ali mislim da sam spomenuo najvaznije.
Cirkus je bio nas dnevni boravak,tu smo se okupljali i zabavljali.Stariji su barili cure a mi mladji zicali od vojnika papirnate ruze ili pokusavali bez novca uci u cirkusku satru.Bila je to oaza sjaja i glamura,nama tako tajanstvenog i ocaravajuceg.Nama klincima su to bili prvi dodiri sa bijelim svijetom,ali cirkus je bio i nepresusan izvor zabave. A kad se svijetla ugase i cirkus napusti nas mali grad ostajala bi praznina.Nedostajalo nam je ono na sto smo se tako lako navukli i privikli. No,ostajale bi nam nase igre, kojih je bilo napretek, i cekanje na iduci dolazak dragih i simpaticnih likova, te njihovih sprava,naprava i skalamerije.
Bile suu ponudi i bicikle koje su vezane nekakvim sipkama vozene u krug.Colja,sjecas li se kad je Sapka iy cirkusa ukrao sve te bicikle i sakrio ih na sufitu WC a na rivi.Poslije su se pojavili mali kartinzi pa automobili bubalice.Tu smo se prvi put susreli sa djuboksom,fliperima,stolnim nogometima i prastarim video igricama.Bilo je i raynih vrsta jednorukih djekova.
Ringispili su bili primitivni,koje smo okretali tako sto bi nas gazda postavio na galeriju te njegov skalamerije i mi bi jadni gurali ringispil skacuci po drvenim preckama.Za nagradu bi dobili nekoliko voznji.Kad je bilo novca uskakali smo na pravi ringispil i nastojali sjesti u letecu stolicu.To je ona koja je ,kad je onaj iza tebe dohvati i naglo pusti,najvise odlazila u vis.Postojale su jos nekakve sprave,ali mislim da sam spomenuo najvaznije.
Cirkus je bio nas dnevni boravak,tu smo se okupljali i zabavljali.Stariji su barili cure a mi mladji zicali od vojnika papirnate ruze ili pokusavali bez novca uci u cirkusku satru.Bila je to oaza sjaja i glamura,nama tako tajanstvenog i ocaravajuceg.Nama klincima su to bili prvi dodiri sa bijelim svijetom,ali cirkus je bio i nepresusan izvor zabave. A kad se svijetla ugase i cirkus napusti nas mali grad ostajala bi praznina.Nedostajalo nam je ono na sto smo se tako lako navukli i privikli. No,ostajale bi nam nase igre, kojih je bilo napretek, i cekanje na iduci dolazak dragih i simpaticnih likova, te njihovih sprava,naprava i skalamerije.
Trg Ive Lole Ribara u Kninu nije bio samo centar gdje se svake godine stacionirao cirkus sa svojim atrama,streljanama,ZOO-ima i vrtuljcima,već je bio i centar raznih sportskih,kulturnih i duhovnih deavanja satrog Knina.
Kao prvo,tu su se nalazila dvije najvanije duhovne i kulturne institucije Knina u vrijeme poslje 2.svj.rata:gostione "Markia" i "Slavija"koja dodue nije bila na trgu I.L.R.ali se "naslanjala" na trg uostalom te dvije gostione su nekako uvjek ile u paru i u obe je bilo pečene janjetine.
Ja sam stanovao na broju 3 odmah pored "Markie"tako da mi je prozor spavaće sobe bio tik iznad bate gostione gdje su se u ljetnom periodu svake večeri odravale "muzičke svečanosti".Samo tako mogu opisati pjesmu i svirku klape "KANTUN",a na repertoaru su bile uglavnom dalmatinske i meksikanske pjesme.Suvino je opisivati taj gut koji su,uz gitare i a kapelo pjevanje,okolnim stanarima priređivali ti mladi umjetnici i koje je trajao do kasno u noć. Niko se od oblinjih stanara nije alio na buku.Čak naprotiv,namjerno se nije spavalo a i častilo se umjetnike vinom ili cigaretama.Mnogi su mi uljepavali te večeri: Baćo Bumber.Ivica Marić,Pane Mijakovac,Mladen Čokoiz,Pok.Mićkan i mnogi drugi.
"Markia" i "Slavija" su bili i duhovni cenatr.Tu su se mnoge generacije
mladih,uz profesore Miu i Rađu kao i uz mnoge doktore,pravnike sudije i autoritete raznih profesija(limari,sajdije,vatrogasci i dr.),učili moralu,potenju i mnogim drugim vrlinama.To su bile vrhunske kole,ivotne kole.
Najpoznatiji tereni za balote u Kninu su bili upravo na trgu I.L.Ribara.Ko se ne sjeća starog olaje i njegove kraće noge,Ade ,Drageca,Branka Novakovića.Tradicija se odrala do početka 90-tih
Trg I.L.Ribara je posebno bio zanimljiv subotom kad je pazarni dan.Tada se pretvarao u veliki parking zaprenih kola,konja,mazgi,magaraca to je bilo najinteresantnije za nas klince.Naročito je bilo interesantno kada bi Boo Retel ili Mladen Bolta negdje nakupili konjskih muva pa ih bacili pod trbuh magarcu.Tada je počinjao ou.Počelo bi bacanje,prđenje,ritanje,revanje,a mi bi to uz smjeh posmatrali.Onda bi nas vlasnik ivotinje zaganjao,mi bi pobjegli na bare i nikom nita.Magarcu nije bilo lako.
Pričati o trgu I.L.R.a ne spomenuti vrtuljak,Gambetu i Prču stacionirane ispod dvije platane i njihovog "Zvezda,mesec" i "Gdje stane pero,čiko plati poteno" bilo bi veliki propust kao i ne spomenuti kiosk Duana imića.Gambe i Prčo su radili uglavnom subotm i pazarnim danima.
Jednog takvog pazarnog dana trg je bio i rodilite.Naime,mlada ena sa sela trebala se poroditi ali je dola sa zaprenim kolima na trg i parkirala se tik do moje kuće.Mu joj je otiao na pijacu,a ona je ostala sama.Rano u jutro moja majka je izala pred kuću i čula da neko stenje iza ugla.Provirila je i vidjela samu enu na kolima kako rađa.odmah je otrčala kući po potreptine to bi pomogle pri rađanju i pomogla toj eni da rodi.ena je rodila zdravo muko dijete koje bi sad trebalo da ima oko 45 godina.Moja majka je rodila petoro djece pa joj je taj porođaj bio rutinski.Majka je poslje bila kuma tom djetetu pri krtenju.
Kao krunski dokaz da je trg I.L.Ribara bio centar mnogih deavanja u Kninu u stara vremena,je i taj to je na njemu postojao jedan od dva javna WC-a u Kninu.Drugi je bio u borićima na mjestu gdje se sad nalazi dječiji vrtić.Oko tog WC- a i u vezi s njim se izdogađalo mnogo stvari.Mnoge priče su sačuvane,a mnoge su zaboravljene i ugasile se ruenjem WC-a krajem 60-tih ili početkom 70-tih.Svima nam je bilo krivo tog nunika.
Interesantno je bilo ivjeti na trgu Ive Lole Ribara.Nedostaje mi.
Kao prvo,tu su se nalazila dvije najvanije duhovne i kulturne institucije Knina u vrijeme poslje 2.svj.rata:gostione "Markia" i "Slavija"koja dodue nije bila na trgu I.L.R.ali se "naslanjala" na trg uostalom te dvije gostione su nekako uvjek ile u paru i u obe je bilo pečene janjetine.
Ja sam stanovao na broju 3 odmah pored "Markie"tako da mi je prozor spavaće sobe bio tik iznad bate gostione gdje su se u ljetnom periodu svake večeri odravale "muzičke svečanosti".Samo tako mogu opisati pjesmu i svirku klape "KANTUN",a na repertoaru su bile uglavnom dalmatinske i meksikanske pjesme.Suvino je opisivati taj gut koji su,uz gitare i a kapelo pjevanje,okolnim stanarima priređivali ti mladi umjetnici i koje je trajao do kasno u noć. Niko se od oblinjih stanara nije alio na buku.Čak naprotiv,namjerno se nije spavalo a i častilo se umjetnike vinom ili cigaretama.Mnogi su mi uljepavali te večeri: Baćo Bumber.Ivica Marić,Pane Mijakovac,Mladen Čokoiz,Pok.Mićkan i mnogi drugi.
"Markia" i "Slavija" su bili i duhovni cenatr.Tu su se mnoge generacije
mladih,uz profesore Miu i Rađu kao i uz mnoge doktore,pravnike sudije i autoritete raznih profesija(limari,sajdije,vatrogasci i dr.),učili moralu,potenju i mnogim drugim vrlinama.To su bile vrhunske kole,ivotne kole.
Najpoznatiji tereni za balote u Kninu su bili upravo na trgu I.L.Ribara.Ko se ne sjeća starog olaje i njegove kraće noge,Ade ,Drageca,Branka Novakovića.Tradicija se odrala do početka 90-tih
Trg I.L.Ribara je posebno bio zanimljiv subotom kad je pazarni dan.Tada se pretvarao u veliki parking zaprenih kola,konja,mazgi,magaraca to je bilo najinteresantnije za nas klince.Naročito je bilo interesantno kada bi Boo Retel ili Mladen Bolta negdje nakupili konjskih muva pa ih bacili pod trbuh magarcu.Tada je počinjao ou.Počelo bi bacanje,prđenje,ritanje,revanje,a mi bi to uz smjeh posmatrali.Onda bi nas vlasnik ivotinje zaganjao,mi bi pobjegli na bare i nikom nita.Magarcu nije bilo lako.
Pričati o trgu I.L.R.a ne spomenuti vrtuljak,Gambetu i Prču stacionirane ispod dvije platane i njihovog "Zvezda,mesec" i "Gdje stane pero,čiko plati poteno" bilo bi veliki propust kao i ne spomenuti kiosk Duana imića.Gambe i Prčo su radili uglavnom subotm i pazarnim danima.
Jednog takvog pazarnog dana trg je bio i rodilite.Naime,mlada ena sa sela trebala se poroditi ali je dola sa zaprenim kolima na trg i parkirala se tik do moje kuće.Mu joj je otiao na pijacu,a ona je ostala sama.Rano u jutro moja majka je izala pred kuću i čula da neko stenje iza ugla.Provirila je i vidjela samu enu na kolima kako rađa.odmah je otrčala kući po potreptine to bi pomogle pri rađanju i pomogla toj eni da rodi.ena je rodila zdravo muko dijete koje bi sad trebalo da ima oko 45 godina.Moja majka je rodila petoro djece pa joj je taj porođaj bio rutinski.Majka je poslje bila kuma tom djetetu pri krtenju.
Kao krunski dokaz da je trg I.L.Ribara bio centar mnogih deavanja u Kninu u stara vremena,je i taj to je na njemu postojao jedan od dva javna WC-a u Kninu.Drugi je bio u borićima na mjestu gdje se sad nalazi dječiji vrtić.Oko tog WC- a i u vezi s njim se izdogađalo mnogo stvari.Mnoge priče su sačuvane,a mnoge su zaboravljene i ugasile se ruenjem WC-a krajem 60-tih ili početkom 70-tih.Svima nam je bilo krivo tog nunika.
Interesantno je bilo ivjeti na trgu Ive Lole Ribara.Nedostaje mi.
-
Vjeko
od colja:Maloprije proðe zamiljen,ja mislim da je otiao tamo...
Da da colja , on je prosa skroz Pesin portun prema Radi Radulovicu u konobu da popije Rakiju onda je sigurno otisa kod stare Milke Pajacinke u kancelariju 00 jer ga muci stalno trakavica u drobu .Sato je on bijo zamisljen.
Ako ga opet neko slucajno vidi od vas pa mu mozete i vi rec jer je hitno!
Vjeko
Da da colja , on je prosa skroz Pesin portun prema Radi Radulovicu u konobu da popije Rakiju onda je sigurno otisa kod stare Milke Pajacinke u kancelariju 00 jer ga muci stalno trakavica u drobu .Sato je on bijo zamisljen.
Ako ga opet neko slucajno vidi od vas pa mu mozete i vi rec jer je hitno!
Vjeko
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
sreca te gleda djavo ti neda
Slazem se sa svim napisanim Colja druze moj. A evo nekoliko o vrtuljku ili sitorinjskom ruletu.Najpoznatiji vlasnik je bio Rade Radulovic,sjecate li se njegovwe navlakuse Sreca te gleda djavo ti ne da.Bili su to drveni kotaci na kojima je bilo poslozeno desetak klubova prve nogometne lige.Na stolicu je bio papir sa istim imenima i igraci su stavljali novac na svoje klubove,gazda je to poklapao sa svojim novcem,zavrtio bi se rulet i gdje pero stane to bi bio dobitak.Gubili su uglavnom svi,a dobivao je gazda.Ali,nisu se igraci pretjerano bunili,bili su to uglavnom vojnici koji bi popodne iz Juznog logora izasli u grad preko barica i drvenog mosta na rivi.I put je obavezno vodio preko trga i pokraj ruleta.Kazu da su se Gambo,Prco,Dusko Simic i drugi obogatili ovim sportom.A zacudo,milicija im nije stajala na putu.presutno je dopustala ovu vrst kocke,dok je sibicare,sjecate li se Kamerija,proganjala i to nemilosrdno.Kameri je ordinira nesto nize ,prema Slaviji.Najprije je vrtio tri kartre,Cara,Mara i dara tri cure iz Drvara traze podstanara,podstanar se krije i niko ne zna di je.Kad su ga kninjani provalili poceo je vrtiti lanac a na kraju se okrenuo sibicarenju.Da,umalo zaboravih,Prco je jedno vrijeme umjesto nogometnih klubova na ruletu imao ispisane brojeve,sjecate li se one,Ajmo narode ostale su nepokrivene jos zenske noge,mislio je na broj 11. Igraca je uvijek bilo,narocito za pazarnih dana i nedjeljom popodne kad vojska ima izlaz.Ali, guzve ili tuce oko ovih prastarih ruleta nije gotovo nikad bilo.Tu su se ulagale male svote i bili su mali gubici.Moglo se izgubiti ulaznicu za kino,eventualno veceru i to bi bilo to.Vjerovatno je zato ovaj vid kocke milicija i tolerirala.
U pravu si Colja,na prostoru izmedju Markise i Slavije uvijek je bilo zuivo i veselo.Nego da te pitam,sjecas li se Pere Turcina i janjadi koje je pecene nosio u Slaviju.
U pravu si Colja,na prostoru izmedju Markise i Slavije uvijek je bilo zuivo i veselo.Nego da te pitam,sjecas li se Pere Turcina i janjadi koje je pecene nosio u Slaviju.
Kako se nebi sjećao Pere turčina i pečenih janjaca na ranju to ih je nosio iz pečenjare u dvoritu Slavije do ulaza u gostionu.Nije smio nositi kroz separe Slavije ili imoda z reklamnih razloga, pa ga je nosio preko trga I:L:Ribara,a tamo smo ga čekali mi da pokuamo skinuti pečenu koicu sa janjeta i u tom smo najčeće uspjevali.Ponekad bi janje donio pred gostionu bez koice i onda bi ga naslonio na zid pored vrata.Dok smo mi kidali pečenu koicu sa janjeta na ranju kojeg je nosio na ramenu on je samo vikao jer nije smio ispustiti janje,
Kad nebi uspjeli da se dočepamo pečene koice onda smo se iz ljutnje ili iz nekog razloga rugali i vikali "Turčineee" ,a on bi na sav glas odgovarao:"Evo ti k.....e"
Kad se samo sjetim kao je bila slatka ta pečena janjeća koica,kako se krckala u ustima.
"O gdje su dani ti,ti dani mladosti
o gdje su sad prijatelji svi..."rekla bi Meri Hopkins,a i ja.....
Zele,drue od mladosti,a sjeća li se kako smo linjake i arane na baricama lovili rukama,a neki majstori su i pastrmke lovili rukama u travi u Krki.
Bilo jednom...!
Kad nebi uspjeli da se dočepamo pečene koice onda smo se iz ljutnje ili iz nekog razloga rugali i vikali "Turčineee" ,a on bi na sav glas odgovarao:"Evo ti k.....e"
Kad se samo sjetim kao je bila slatka ta pečena janjeća koica,kako se krckala u ustima.
"O gdje su dani ti,ti dani mladosti
o gdje su sad prijatelji svi..."rekla bi Meri Hopkins,a i ja.....
Zele,drue od mladosti,a sjeća li se kako smo linjake i arane na baricama lovili rukama,a neki majstori su i pastrmke lovili rukama u travi u Krki.
Bilo jednom...!
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Idemo u ribu
U pravu si druze,bilo je majstora za loviti ribu rukama. Prvak je bio Baja amerikanac,a posto me je on obucavao toj vjestini i sebe ubrajam u majstore.Lovio sam od zeljeznickog mosta kod Bajine kuce pa do sastavaka.A ribe je bilo ko blata,u travi ili medju korijenjem vrbika.:ak sam isao na sud kod sudije Pere Savica,ali sam se izvukao uslijed nedostatka dokaza.Uz put smo trazili varalice koje su zapinjale za vrbe s onu stranu krke do barutnih magazina i poslije bi ih prodavali ribarima.
Lovili smo linjake i drlje na Orasnici ili u jezercu iza Dinarinog igralista,tamo gdje je sada pomocno igraliste.Sjecas li se one Djoga,djoga,aj kvragu nije riba nego rak.Ukrsili bi stap jasenica,nabavili malo faldispanje i udicu,iskopali gliste i lov je poceo.Kad se s proljeca Orasnica izlije iz korita i poplavi barice lutali smo po toj vodi naoruzani toljagama i gdje bi vidili linjaka mlatnili bi ga toljagom i to bi bilo to.Tu je prvak bio Momo Djakovic.A u jezercima na baricama,koje su iskopale saveznicke bombe za onoga rata,bi najprije vodu mutili tako sto bi gazili i podizali mulj sa dna jezerca.Tada bi linjaci isplivavali sa dna u potrazi za zrakom i mi bi ih podizali korpama od vrbova pruca.
Rakove smo lovili u Orasnici i Krki i bilo ih je mnogo,Ispod svakog kamena si ih mogao naci,ili u kakvom starom vazu.Zabe smo lovili na baricama na trokuku udicu sa crvenom krpom ili nocu uz pomoc jacih lampi.Kad njome obasjas zabu ona se ukipi i samo je treba pokupiti.
Ponekad smo lovinu nosili kucama,ponekad bi rakove prekli na vatri iza Dinarinog,ali smo sve to najradije prodavali.Kupci su bili Dusko Simic,Tomo mrdja, i mnogi drugi a najbolje musterije su nam bili sinjani.Oni su redovno dolazili k nama u potrazi za nasim rijecnim delicijama. Dobiveni novac se odmah stavljao u opticaj na Dinarinom.Tamo je bila prva kninska kockarnica i tamo se uvelike igrao anjc,maus ili raub,poker i bankuc.No,to su vec neke druge price.
Lovili smo linjake i drlje na Orasnici ili u jezercu iza Dinarinog igralista,tamo gdje je sada pomocno igraliste.Sjecas li se one Djoga,djoga,aj kvragu nije riba nego rak.Ukrsili bi stap jasenica,nabavili malo faldispanje i udicu,iskopali gliste i lov je poceo.Kad se s proljeca Orasnica izlije iz korita i poplavi barice lutali smo po toj vodi naoruzani toljagama i gdje bi vidili linjaka mlatnili bi ga toljagom i to bi bilo to.Tu je prvak bio Momo Djakovic.A u jezercima na baricama,koje su iskopale saveznicke bombe za onoga rata,bi najprije vodu mutili tako sto bi gazili i podizali mulj sa dna jezerca.Tada bi linjaci isplivavali sa dna u potrazi za zrakom i mi bi ih podizali korpama od vrbova pruca.
Rakove smo lovili u Orasnici i Krki i bilo ih je mnogo,Ispod svakog kamena si ih mogao naci,ili u kakvom starom vazu.Zabe smo lovili na baricama na trokuku udicu sa crvenom krpom ili nocu uz pomoc jacih lampi.Kad njome obasjas zabu ona se ukipi i samo je treba pokupiti.
Ponekad smo lovinu nosili kucama,ponekad bi rakove prekli na vatri iza Dinarinog,ali smo sve to najradije prodavali.Kupci su bili Dusko Simic,Tomo mrdja, i mnogi drugi a najbolje musterije su nam bili sinjani.Oni su redovno dolazili k nama u potrazi za nasim rijecnim delicijama. Dobiveni novac se odmah stavljao u opticaj na Dinarinom.Tamo je bila prva kninska kockarnica i tamo se uvelike igrao anjc,maus ili raub,poker i bankuc.No,to su vec neke druge price.
-
Nada-Naca Jaramaz
- Posts: 174
- Joined: Wed Dec 03, 2003 4:27 pm
- Location: Beograd
Sjecate li se ove pjesmice od Grigora Viteza?
Kako ivi Antuntun
U desetom selu
ivi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leenje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zaiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom slua.
A ribu da pjeva
Naučiti kua.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu mie lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu lee novce.
Kad kroz ito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
ivi Antuntun.
Kako ivi Antuntun
U desetom selu
ivi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leenje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zaiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom slua.
A ribu da pjeva
Naučiti kua.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu mie lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu lee novce.
Kad kroz ito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
ivi Antuntun.