tko se sjeca

[Andrea Pavkovic]

Bravo Naco, svaka cast. Toliko puta sam pokusala da se sjetim ove pjesmice da je izdetam mojoj Mariji, ali uvijek se sjetim samo djelica i to napreskake. Evo sad je konacno odslusala cijelu i dopala joj se, a pogotovo kad sam joj rekla da sam je ja ucila u skoli. Znala sam ja, pametna vam je to (Nacina) glava.

[majanb]

Naco, divna si, hvala za pjesmicu...
Uzalud sam se trudila da se sjetim cijele pjesme,a tako sam zeljela djecu nauciti...

[Miroslav Stankovic]

Otešetetete mi riječ iz usta.

[laka]

Ajde ja da pokusam da se sjetim jedne, ako negdje pogrjesim neka me neko ispravi.
-Pjetao mi jutros rece, kume dragi dobro vece
-Jeli ovo san il java, s misevima macka spava
-Krezub jarac pusi lulu, siv magarac svira frulu
-Koza vjenac mece nase, u pidzami zjeva prase
-Potkovana zaba rza, uz brjeg tece rjeka brza
-Istina je ovo ziva, sjekira u vodi pliva
-Kao da je ljudi san, cestitam vam ludi dan
Nisam siguran za ovu zadnju kiticu (da ne kazem strofu)

[Nada-Naca Jaramaz]

Evo je Laka, ova moja ima vise kitica od tvoje


LUDI DAN

Pijetao mi jutros reče:
- Kume dragi, dobro veče !
- Je li ovo san il' java ?
S miševima mačka spava.
Krezub jarac puši lulu,
siv magarac svira frulu,
za rep liju guska vuče,
šaran leti iznad kuće...
S punom torbom majmun stran
čestita mi - ludi dan !

Darova je puna torba:
od bunike u njoj čorba,
posoljene tu su šljive,
na roštilju lude gljive,
od trnjina šljivovica,
od kopriva gibanica,
od paprika med u zdjeli,
od kukolja hljebac bijeli ...
Rep podvinu majmun tad:
- Pij i jedi, bit ćeš mlad !

Gledam jadan, što se zbiva:
sjekira u vodi pliva,
koza vijenac meće na se,
u pidžami zijeva prase,
potkovana žaba rza,
uz brijeg teče rijeka brza,
vjeverica pjesmu piše,
u maramu mjesec kiše ...
- Jao, ljudi, što je to ?
U rog rođen duva vo !

Obratih se tad na pijetla:
- Obraza ti, rekoh, svijetla,
kakve li su ovo stvari ?
A meni će kokot stari:
- Gle, u Mudroj Knjizi piše:
"Čarolija nema više.
Tek istina jedna živa
u ovoj se knjizi skriva:
da još ima ludu čar
t r i d e s e t i f e b r u a r
za kog ne zna kalendar !"

[laka]

Ma Naco ti si legenda, a ja mislio da je znam cjelu.
Sad sam se sjetio ostatka, a to mi je u osnovnoj bila jedna od omiljenih uz ovu, ali me opet ispravite ako grjesim, sta ces starost nosi svoje.
Mislim da sam masio prvu strofu (ili kiticu).

PACIJA SKOLA

Slusajte djeco,
vjerujte bez sale

Otvara se skola
za pacice male

Svi pacici dosli
kao djaci stoje

Stari patak metno
naocari svoje

Ucio ih ucio
od srede do petka

Al se nisu makli
dalje od pocetka

Nista vise ne nauci
pacurlija ta

Nego sto je prije znala
kva, kva, kva

Mi smo znali da se zezamo: Ucio ih ucio od srede do petka,
al se nisu makli dalje od cetvrtka.

[Nada-Naca Jaramaz]

I ne znam nijednu drugu. Ja mislim da ce mi naici s godinama. Sto starija, sve vise se sjecam onog sto je bilo davno, a ne znam sta je bilo juce
Laka, dobra ti ova sa pacicima, sad cu kvakati cijeli dan.

[laka]

Ako se neko sjeca pjesmice , Nema za macke skole iz citanke Sunce na prozorcicu, neka je napise.

[Nada-Naca Jaramaz]

Ja guglala i evo Sjećam se Sunce na prozorčiću, ali ove pjesmice...nema šanse...krečana!



Kuda ćeš s torbom
Upita Miru Mačka
U školu, đak sam
Ovo je torba đačka
I ja bi s tobom
Mačkine oči mole
Ne možeš, draga
Nema za mačke škole
Mački je dovoljno da zna presti
da zna loviti, da zna jesti
da se zna verati i da mijauče
A to sve mačke kod kuće nauče.

[laka]

Bravo Naco ti si ziva enciklopedija, nikako se nisam mogao sjetiti a znao sam je napamet, sto znaci da ja jos nisam stigao do krecane.
Kad pocnem da se sjecam stvari iz osnovne to ce znaciti da zaboravljam ono sto je bilo juce.

[Nada-Naca Jaramaz]

Ovo smo pjevali i ove se sjecam. A tu macku Laka, nema sanse, kao da je nikad nisam cula i zato sam je morala izguglati.

U šumici zeko sjedi spi,
sjedi i spi,
jadan zeko što ti bi,
da ne možeš skočiti?
Jadan zeko što ti bi,
da ne možeš skočiti?

Zeko hop, zeko hop, zeko hop.
Od lovačkih pasa čuvaj se,
čuvaj se,
oni će te loviti gospodaru nositi.

[Goran Zelic-Zele]

Sjecate li se tiramola.Imala ga je svaka kuca.U našem dvorištu je sve bilo isprepleteno od špaga koje su služile za sušenje veša.Sjecate li se škripe kolotura tiramola i do pucanja opterecenih špaga na kojima se sušio tek oprani veš.Ti konopi se godinama ne mijenjaju,ispiru se kišom,suše burom i bojaju suncem.A kad popuste veže se novi cvor i kad ga natopi kisa i posuši bura nema tih noktiju koji ce ga odriješiti.
Tiramoli su naše kulturno naslijedje,baština tradicija,nacin života.Kad domacica stavlja veš na špagu zacas se ukljuci u svakodnevni život ulice ili dvorišta.Pozdravi prolaznika ili susjedu sa drugog prozora sa kojima izmijeni pokoju novitadu.U stilu"ma jesi li vidjela draga moja da je susjedova macka uneredila portun,Gospe moja".Tako se raspita i za jutrošnje cijene povrca na pijaci.Iza tiramola domacica dobije i ideju za rucak,ono što joj je jucer zamirisalo sa susjedinog prozora ce ona danas pripremiti za objed.A kad na ulicu izadje zgodna susjeda za kojom krišom gleda i njen suprug domacica ce ljubomorno reci"Vidi kuje,vrag li joj odnija i one njene guzicetine".
Na špagama u našem dvorištu visilo je raznorazno rublje i posteljina.U manje ženske gacice smo gledali požudnop,u one vece,koje su se zvale pumparice, nismo ni gledali ili smo im se smijali,a velikih redjipeta smo se nastojali domoci ne bi li od svake pole sebi napravili kapu.Ogromni plavkasti lancuni mirasali su po lavandi i sapunu od jorgovana,visile su one prugaste pidjame kakvih više nigdje ne mogu vidjeti.Na špagi preko puta našeg stana ljeti su visili rucnici za kupanje.i šareni ženski kupaci kostimi.Rucnici su mirisali na moju poželjnu mladu komšinicu Jelenu Koju smo svi gledali.Tek propupala,iznutra dijete a izvana pravi komad.Gledao sam dan prije i nju i taj rucnik na Raljevcu,U Boricima,gdje smo se te godine kupali.Rucnik je mirisao na nju.Drugi je mirisao na njenu tetu,stariju,ali još dobrodržecu godspodju.Mirisao je na ženu u najboljim godinama koja je krišom pogledavala u nas mlade ždrepce ravnih stomaka na kojima se ocrtavao svaki mišiæ.
Cudo su ti tiramoli,i danas ih susrecem u manjim mjestima.Oni su divan ostatak jednog starog nacina života koji,na srecu,još nije protjeran.A žilav je taj naš tiramol.Uhvatio se kao cimavica i ne pušta.Ili kao one biljke koje smo zvali pokucarke i koje su rasle uz dimnjak,izmedju dva crijepa ili u kakvoj škrapi na zidu.
Usprkos ovoj ludnici oko nas tiramol se ipak održao.Neobjašnjivo ali ipak se održao,usprkos mašinama za sušenje veša sa stotinu programa.Neobjašnjivo kao što je neobjašnjivo i što se ne predaje ni sam život.

[Andrea Pavkovic]

SVET

Ala je lep
Ovaj svet,
Onde potok,
Ovde cvet;
Tamo njiva,
Ovde sad,
Eno sunce,
Evo hlad!
Tamo Dunav,
Zlata pun,
Onde trava,
Ovde zbun.
Slvuj pesmom
Ljulja lug.
Ja ga slusam
I moj drug.

Jova Jovanovic Zmaj

[Andrea Pavkovic]

A ko se sjeca



Krava cita novine
u carstvu hladovine.
Dva je slova procitala
i tri lista progutala.


...Ili tako nekako...

[Jadra Matkovic]

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna jekapi,pa se njiše.
Ibliješti,suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet,kao prvo
Obično ,malo jadno drvo.