NOSTALGIJA

Forum je otvoren za sve one koji zele da se druze, da sa svojim
prilogom osvjeze, obogate ili vrate iz zaborava: ljude, mjesta,
dogadjaje i trenutke vezane za Knin i Kninjane u periodu do 90-tih.
Nedolicni, provokativni i uvredljivi tekstovi bit ce skinuti sa "Foruma".
Hvala!

Moderator: Gazda

Nijema

Re: NOSTALGIJA

Post by Nijema »

Peky wrote:Pjesma o "Jednoj planini" moze da bude na Galeriji jer se nalazi na topicu Nostalgija i koliko ja vidim pjesma je nostalgicna i spada ovdje.
Sto se tice godista kada je napisana to nije bitno,bitno je ono sto pise,
odnosno da ne vredja nicije osjecaje.Zato i postoji topic Nostalgija.
Mislim da nema potrebe da o tome raspravljate,ali ako bas hocete,izvolite.
Takodjer mislim da nebi trebalo da Galerija postane kao neke stranice gdje se prepucavaju ko je iz kojeg sela a ko iz grada.
To je toliko apsurdno da me mrzi pisati o tome.
Da ste mi veseli i zdravi.

PS:Ovo kucam na poslu,krisom,tako da je sve na brzaka.
:oops: :oops: Ja sam iz Like, molit cu lijepo;dakle ni iz sela ni iz grada!
Milorad-Micko Dujmovic
Posts: 322
Joined: Tue May 06, 2003 2:26 pm

Pjesma

Post by Milorad-Micko Dujmovic »

Ovaj put sam do daske ozbiljan.
Pjesmu o Dinari sam procitao sto puta.I nikako naci ni trunke razloga i opravdanja da ostane na forumu kninske Galerije.Naprotiv.Trebalo ju je istog trena skinuti.Brisao je meni Peki i benignije napise.Samo izgleda da ni Peki , a kamoli ddj, nisu dobro razumjeli zakone Galerije Knina.
Ako ne kuze, nek mi se obadvojica jave privatno pa cu im objasniti.Drago mi je da ste sve okrenuli na zajebanciju, skoro na trakavicu, ALI

NECU POLITIKU U MOJU BUTIGU I IMAM PUNO LIPI STVARI ,ALI MI IH peki NEDA REC!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Milorad-Micko Dujmovic
Posts: 322
Joined: Tue May 06, 2003 2:26 pm

Post by Milorad-Micko Dujmovic »

zaboravih.

NEMA SELO I GRAD NIKAKVE VEZE.Ponavljam.Koga zanima nek mi se privatno javi.
Hayda Blazic
Posts: 34
Joined: Sun Jul 17, 2005 8:02 pm

Re: Pjesma

Post by Hayda Blazic »

mobidik wrote:Ovaj put sam do daske ozbiljan.
Pjesmu o Dinari sam procitao sto puta.I nikako naci ni trunke razloga i opravdanja da ostane na forumu kninske Galerije.Naprotiv.Trebalo ju je istog trena skinuti.Brisao je meni Peki i benignije napise.Samo izgleda da ni Peki , a kamoli ddj, nisu dobro razumjeli zakone Galerije Knina.
Ako ne kuze, nek mi se obadvojica jave privatno pa cu im objasniti.Drago mi je da ste sve okrenuli na zajebanciju, skoro na trakavicu, ALI

NECU POLITIKU U MOJU BUTIGU I IMAM PUNO LIPI STVARI ,ALI MI IH peki NEDA REC!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ali politika sama dodje. Nepozvana. Steta. Dobra ste ekipa i zabavno je povremeno svratiti na tako veselu Galeriju Knina. Iako se rijetko javljam, mislim da su pravila prekrsena. Ali ako ne smeta Gazdi, onda je on promijeno pravila. Pa ce se svi cesce cuti i javljati. Inace HVALA na tolikom trudu oko slika!!!
Nijema

Post by Nijema »

Homo sapiens ne bi bio to sto jest da mu politika nije jedna od znacajnih odrednica njegovog postojanja :cry: Medjutim postoji uvijek nesto sto se zove apoliticnost i ljudi koji hoce da se uzdignu iznad te ogranicenosti traze puteve koji ih vode u vise sfere postojanja , a tamo politike nema!
Dakle razumljivo je ako ponekad zglajzamo,( ovaj zargonski izraz se moze ispolirati i zvucati bolje), jer put do visih sfera je naporan i trazi svakodnevna preispitivanja kako sebe tako i svoje okoline, a cesto nam taj put i nije dostupan...bas zbog tih svakodnevnih politickih odrednica koje smo prihvatili ili ih nametnuli sami sebi.
Pokusajmo vidjeti sebe kao jednu sitnu cesticu u svemiru i vidjet cemo da stvari i dogadjaji poprimaju neku drugu tezinu i ono ja, pa ja, i moje i tvoje i nase i njihovo gubi na tezini i mi postajemo samo dio sveukupnosti...u njoj egzistiraju samo prepoznatljive odrednice pojedinih vrsta: ljudi, zivotinja, bilja, flore i faune... Izaberite sami kojoj prirodnoj vrsti zelite pripadati i onda se tako i ponasajte! U svakom slucaju imamo slobodu izbora, a to je vec samo po sebi dovoljno!
cedna

Post by cedna »

Posto ste "zabrazdili" u druge vode,moze jedna pjesma da vas/nas vrati na temu:

Drugi Način - Pisi mi



Dugo nisam vidio
svoj rodni kraj
proljece je sada
mene obuze sjeta.

Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci sto znas.

I dal jos svirate nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme?

Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal me ceka?

Pisi mi sve.

Jutrom kad se budim cesto
tuzan sam
noci su moje duge
pozdravi drustvo i druge.

Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci o njoj.

I dal jos svirate nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme?

Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal me ceka?
Trooly

Post by Trooly »

Nostalgija je definitivno nesto sto postoji u svakom od nas s tim da je nekom ona postala deo svakodnevice tj. sve se vrti oko te reci. Mene spopada tu i tamo kad bas pozelim nemoguce. Nostalgija su ljudi, obicaji, miris ..... Sjetim se Marsela Prusta i njegove fenomenalne price iz Kombreja kada se famozni kolacic zagrize i vraca u daleku proslost, i sto ga vise jedes tako secanja blede sve vise. Mene taj Prust seca na gimnaziju i najbezbriznije detinjstvo gde je cvrga od starijih bila puka vezba po glavi ali kodeks je imao znacenje u izvornom smislu. Danas je u sustini moje prvo pojavljivanje na forumu i mogu vam reci da sam pogledao statistiku za poslednjh par sati posete mom blogu , koja govori veliku posecenost sa svih strana . Pa to nam govori da smo zeljni i nostalgicni definitivno . Vive la nostalgie
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

PREZIVJELI

Post by Petar-Peky Bukarica »

PREZIVJELI



Te kaze, ovo je za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1940-te,50-te, 60-te & 70-te !!

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisalo se u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga. Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo se STALNO IGRALI NAPOLJU

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo djecija masta bila u stanju da smisli.

Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan. I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO S NJIMA !

Padali smo sa drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga. Igrali smo se la lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.
I naucili smo da zivimo s tim !

Proplanak mi poslala ovaj tekst a vi ako hocete razradite ga u svojim verzijama i postavite ovdje,bilo bi zanimljivo,mozda smo na nesto zaboravili a vi niste.

Jedan od onih sto je prezivio sve to i ne trazim odstetu.
Nenad Bolta
Posts: 22
Joined: Mon Dec 08, 2003 11:27 pm
Location: U.S.A.

Post by Nenad Bolta »

Ima toga jos...
Kao klinci krali smo tresnje,grozdje i sl. i nikom nista,na zapadu je to THEFT
Ako roditelji saznaju za to pala bi po koja pljuska,to bi na zapadu bio CHILD ABUSE
Ako si vise zabrljao(krao i lomio grane)onda bi radio kais,to bi se tretiralo kao DOMESTIC VIOLENCE
Ako si nesto stvarno uprskao pa ubiju Boga u tebi,na zapadu bi to bio FELONIOUS ASSAULT
Svi smo se udvarali curama a poneku i stipnuli,na zapadu toga nema jer je to SEXUAL HARRASMENT
Na zidicu smo ostajali do samog jutra,ni toga ovdje nema jer je to
CURFEW
Pili Cocktu i Pipi,ali smo pili i vino i rakiju,ovdje toga nema jer je to
SUBSTANCE ABUSE

PUN MI JE KUVER ZAPADA,OCU DA SE VRATIM NA ISTOK...
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

NOSTALGICNA

Post by Petar-Peky Bukarica »

Evo jedna nostalgicna,meni draga,koju je napisao Kemal Coco:

NICIJI PJESNIK

Ni nas
ni njihov
ni svoj
ni pasji
ni zvjerski
niciji
bas niciji

Niko me ne zeli
ni moji
ni tvoji
ni njihovi
ni daljine
ni tudjine
ni zivi
ni mrtvi
ni pijanci
ni propalice
ni bogati
ni rogati
niko
i nikada

Po svijetu lutam
izgubljen
medju svojima
medju tvojima
medju njihovima
medju nasim
medju zvijerima
medju psima
medju ljudima
medju neljudima
lutam
kao sjena

Kao stari panj
samujem
medju beskucnicima
medju sretnicima
medju nesretnicima
na zemlji
nicijoj
nicije
pjesme pjevam

A toliko bih volio
u svojoj zemlji
i svom gradu
pjevati svoje pjesme
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

AL' SE NEKAD DOBRO JELO

Post by Petar-Peky Bukarica »

Evo je Vojvodjanska,al' bogami nije se ni kod nas "sushilo".


AL' SE NEKAD DOBRO JELO

Nema vise, dobri svete
one lepe se'set pete
kad smo bili na svecari
kod kumova nasih starih
klizio je voz ko sanke
al' smo stigli do Palanke
Severac je duv'o 'ladan
pa ko ne bi bio gladan

I cim smo stigli
viknu kum svoju zenu
Sido, postavljaj, Bog te vid'o
spremila nam kuma nasa
za uzinu paprikasa
pa kolace, krmenadle
i par sarmi svakom
mesto leba mesa bela
princes krofne vangla cela
suvih sljiva i koljiva
i rezance s makom
e, kad se samo setim
al' se nekad dobro jelo, bas

Do vecere vreme kratko
za kitnikes i za slatko
da odbijes, to ne vredi
da se kuma ne uvredi
nas kum Pera, dipl. agronom
rec o ovom, rec o onom
sve uz vino, porto-gizer
'di gutljaji sami klize

Taman smo bili gladni kada se zacu
Sido, veceru, Bog te vid'o
odjedared astal saren,
sos paradajz, krompir baren
suve snicle, ko promincle
kara-batak svakom
na podvarku curka, zna se
gdi je curka, tu je prase
onda torte, razne sorte
i rezanci s makom
ej, kad se samo setim
al' se nekad dobro jelo, bas

Vejao je sneg po soru
sedeli smo do pred zoru
baba rece, deder kaput
radni dan je, ajmo na put
al' kum Pera odma' skoci
sta to vide moje oci
Sido, ne daj nikom kaput
prvo frustuk, e, ondak na put

Ne drema vredna kuma
ne slusa prve petle
brza je od raketle
nosi vruce 'leba kriske
fafarone, cvarke friske
zacas sprema sunke, rena
i pihtije svakom
pitamo ih ljudi, dokle
cekaj, kazu, jos snenokle
i sufnudle i griz-strudle
i rezance s makom
hej, kad se samo setim,
al' se nekad dobro jelo, bas

I ondak, sat i frtalj
kol'ko je is'o sinobus
nismo nista jeli
i kad smo stigli na stanicu odma
kupimo burek, lep, frisak
mastan, sve nam
onako, mast curila niz bradu.
pa ondak opalimo preko toga
jednu tepsiju sampita i gajbu piva
mlakog, crnog
kliker

Post by kliker »

evo i jedan citat sa "najnovijeg" kninskog rječnika,...uz galeriju meni najdražeg sajta o gradu kojeg mi svi bezgranično volimo.....i ja u zagrebu, peky u australiji, pantagana u beogradu, pk16 u njujorku ili puki u vancouveru....i svi vi ostali...od kojih bi mi većina mogli biti i roditelji...iskreno da vam kažem, ponosan sam da se i moja slika nalazi među vašima.



Kad književni kritičar ocjenjuje knjigu nekoga velikog pisca uvjek se kaže da je bitna i za razumjevanje “kako je živio narod u to vrijeme u tom mjestu”. To je naravno uvjek sekundarno, primarno ostaje ono o čemu je zapravo knjiga, o zločinu i kazni, o građenju ili rušenju mostova, hrabrim majkama, nekoj polubraći ili pronađenoj vjeri. Takve knjige pišu veliki nadareni pisci, kod kojih je svaka rečenica doživljaj za sebe. Nasuprot njima i takvim knjigama stoje Pisači. Pisači, ki manuelni radnici, banderaši, ”Flinstone” zapisivači i Rječnik kao zapisnik gdje sekundarno postaje primarno, gdje nema ni niti vodilje, ni struje toka svjesti, osim ako nije izazvan sinoćnom brijačinom… Ma i sama riječ Rječnik previše je plemenita da se uz nju veže ova mularija pored npr. Pavića i/ili Vujaklije. Do prije samo nekoliko godina ovakva stvar ne bi ni postojala. Ko bi lud trošio vrijeme, pare, papir i olovo na ordinarno baljezganje i ćakulanje.
E, al onda je nasta zaokret, twist iliti u-turn. Pojavio se internet. Ljudi su se sjetili da bi mogli zapisati svašta šta im padne na pamet, koliko kod to trivijalno zvučalo. Jer, nije tražilo kruva jesti. Tako je nastao Kninski Rječnik daleke 1998. godine. Da bi se znalo koji to period Pisači zapravo opisuju, priloška oznaka vremena je dodata u naslov. Trivijalnost lokalnog karaktera je dobila formu rječnika, ilustrovanu, kako drukčije, nego kartama za najtrivijalniju zabavu - briškulu. Ali život plete mrežu bolje nego Spiderman, vjerovatno samo u Kninu i vjerovatno samo u gostioni kod Ožegovića svaka karta nije bila samo komad papira nego živ čovjek, imenom, prezimenom a najbolje nadimkom. Karte postaju ljudi, mjesta, događaji, riječi i peškaju se jedna po jedna sve do ultime. A na ultimi uvjek aš dinari, koga još zovemo i Dinarac!
I tako je krug zatvoren. Dinara stoji gdje je i bila, bura brije ka i prije, kamen rađa u izobilju, Dal Negro 40 Triestine i dalje se najljepše pazare na izvoru, u Trstu, cirka 5 eura.

Vječnost se mjeri trenutkom a ne vjekovima.

Bar za male ljude.
Goran Zelic-Zele
Posts: 128
Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm

Post by Goran Zelic-Zele »

Tehbicki dodatak ovim prelijepim recenicama.Istina je da karte za briskulu u Trstu stoje 5 eura,ali ih je tesko naci.naime,sve je manje onih predratnih trscanskih trgovina,zauzeli ih kinezi sa svojim boflom.Medjutim,ima karata za briskulanje u Beogradu koliko oces.Kostaju 10 eura i lijepo se prodaju,lijece njima ljudi nostalgiju,a uz briskulu,tersetu,trijumf ili ki fa meno lijepo klize bevanda i pivo,a tek razgovori i prisjecanja.Oj mladosti ....
Mirko Milinkovic
Posts: 25
Joined: Thu Nov 01, 2007 12:58 am

Tresnja

Post by Mirko Milinkovic »

Jos i danas zamirise tresnja

Jos i danas zamirise tresnja
u proljece kao davno prije
jedna tresnja danima daleko
tamo gdje me vec odavno nije

Rekao sam kad poci sam mor'o
uzmite mi i kucu i njivu
samo tresnju ostavite staru
kad navratim da je vidim zivu

Sta to ima u ljudima tuzno
da ulaze u tudje zivote
tko to zivi u proslosti mojoj
a jos nije umro od sramote

Rekao sam u vjetar sam pric'o
nikog nije bilo da me cuje
lijepu pjesmu ne voli bas svatko
neko baca kamen na slavuje

Nije nebo ovo sto vam nude
nije sunce od zlata i moci
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne moze pomoci
Goran Zelic-Zele
Posts: 128
Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm

Post by Goran Zelic-Zele »

Danas je 29.novembar za mene jedan od najdrazih paznika.Ovog dana se u ono vrijeme slavio praznik Dan republike,ali meni je ovo bio znacajan dan po tome jer je danas pocinjala svinjokolja.Od danas pa sve do Nove godine krkala se prasetina i pilo mlado vino,ovih dana su se u Knin spustali njegovi gatarbajteri iz cijele bivs drzave i inostranstva,Ako nisi sebi klao obavezno si bio prisutan kod nekog da kao fol pomognes,a sve se zavrsavalo krkanlukom,pocev od dzigerice pa do mesa koje se bacalo na zar.I sve to,naravno,uz stolitre dobrog mladog vina.A na poslu se sve nastavljalo,oni koji su taj dan klali donosili su komade mesa koje smo pekli u tecicama,a vino se podrazumijevalo.Kad se svega toga sjetim pitam se kako je ondasnja zeljeznica uopce funkcionirala,jer ovih dana smo svi bili mortus pijani.
Dakle, s spomen na stara dobra vremena i ovakve praznike sretan nam svima 29. novembar,dan za druzenje,veselje i dobru spizu.
Post Reply