Page 3 of 4
Posted: Sun Jul 02, 2006 10:23 am
by livadic
Naco, najteze je poceti,samo pisi sve sto se pise to se i cita.Od mene imas podrsku i to je mentalitet. Ja bi' isto pisao ali bojim se da ne zasjenim pok. Stevu Manojlovica. Pozdrav svima.
Posted: Sun Jul 02, 2006 11:32 am
by livadic
[quote="hope"]Koliko Livadic tj. ddj( a mozda je on pola ljudi na forumu :shock: ) ima mentaliteta ? :lol:[/quote]
Ne vrijedim ni za ovog jednog,koji jesam a kamoli za polovinu od svih.
Samo sam iskren i prizna'm greske,mozda bi bilo dobro da i ti ucinis isto.
Pozdrav od Dusana Milivojevica iz lijepe,male Svicarske. Novo ime sam psudio iz tvo'g zargona i za to ti hvala. Eto, to ti je isto moj mentalitet.
Posted: Sun Jul 02, 2006 11:53 am
by Nada Markic-Sucur
Sala, Livadicu sala.
Da priznam gresku
U zivotu covjeka ne nazvah livadicem. Sad me ti na to prisiljavas izabravsi to ime.
Nemam ti ja zargon.
Posted: Sun Jul 02, 2006 12:11 pm
by livadic
Onda se jos jednom izvinjavam,bolje da se salimo nego da se svadjamo. ako jos jednom promjenim ime zvat' cu se Rolling Stones ne sto sam njihov clan grupe nego sto su u kninskom zargonu tako zvali Polacane a ja sam se isto kotrljao sa Polace u Knin. Za mene je to ostalo simpaticno i u tome ne vidim nista lose.Najvaznije je da u Livadicevom srcu,na istom mjestu stoje i Polaca i Knin, naravno i svi ljudi medju koje spadas i ti. Kod mene je tako bilo i tako ce ostati dok djavo ne odnese svog Livadica.
Posted: Sun Jul 02, 2006 3:05 pm
by livadic
Polacani- Rolling Stones tj. subotom se kao kamencine skotrljaju u grad. [kninjanin]
Samo da ne ispadne da lazem, original skinut sa Kn.rjecnika. Kninjanin se javlja i na ovim stranicama i moze da potvrdi da je sve autenticno.
Konsfiskacija pamcenja
Posted: Sat Oct 21, 2006 1:55 am
by Petar-Peky Bukarica
"Konfiskacija pamcenja", tekst Dubravke Ugresic.
Prica tipicna za sve krajeve bivse Juge.Vjerujem da cete prepoznati dosta toga iz svog zivota ili komsiluka.
Poznavala sam ih jer sam za studentskih dana prijateljevala s njihovim sinom. "Hodali" smo, tako se to onda zvalo. Stanko i Vera stanovali su u malenu dvosobnom stanu u centru Zagreba. Stanko je bio umirovljeni oficir Jugoslavenske narodne armije, Vera domaćica. U Zagreb su doli iz Bosne. Stan je nalikovao na mali muzej jugoslavenske svakodnevice. Po zidovima su visjele slike s punanim ljepoticama koje su ljekarile na obalama romantičnih jezera prenapučenih lopočima i labudovima. Na televizoru se kočila venecijanska gondola, na hladnjaku drvene čaplje (najpopularniji jugo-suvenir kojim su godinama, od "Vardara pa do Triglava", trgovali uglavnom Cigani). Titova slika visjela je na zidu uz obiteljske fotografije. Sjajnu polituru tekog namjetaja od orahovine (spavaće sobe prve poslijeratne jugoslavenske proizvodnje) čuvali su od otećenja ručno izvezeni "tabletići" od ukrasnog konca. Kutije ukraene koljkama i drugi morski suveniri s natpisima "Uspomena iz Makarske", "Uspomena s Cresa" bili su neka vrsta dnevnika s ljetovanja. Bile su to, naime, godine kada se svako ljeto ilo na more. Na radnička sindikalna ljetovanja, dakako.Na policama su u miroljubivu suivotu stanovale različite knjige: te koje je čitao moj prijatelj (Schopenhauer, Kant, Hegel, Nietzsche, Kierkegaard...), Stankove (knjige o Titu, monografije o Jugoslaviji i Narodnooslobodilačkoj borbi...) i one Verine knjige (jeftini, boirani "hertz-romani"). Stan nije bio samo ispunjen stvarima nego i ljudima, ba kao kakva kolodvorska čekaonica. Kroz stan su prolazila bučna susjedska djeca, dola bi se napiti vode i uzeti kriku kruha namazanog Verinim domaćim pekmezom. Svakodnevno su navraćale Verine prijateljice, na "kavicu" i "trač-partiju". Dolazile su i nae kolege, studenti, neki bi usput sa Stankom odigrali partiju aha i popili čaicu domaće bosanske "ljive".
Vera je u spavaćoj sobi pod masivnim bračnim krevetom od orahovine drala zimnicu. Tamo su uredno sloene stajale staklenke s pekmezom, kiselim krastavcima, paprikom, ajvarom i vreće s kumpirom i lukom. Jednom me Vera pozvala u spavaću sobu, izvukla ispod kreveta plastičnu kutiju sa zemljom i ponosno mi pokazala svjee iznikle sadnice rajčice. Vera je svaki dan pekla bosanske pite i hranila susjede, prijatelje, susjedsku djecu, svakoga tko bi svratio. A svraćali su mnogi, privučeni ivotom (i očaravajućim kulturnim sinkretizmom) koji je veselo ključao u malom stanu kao voda u čajniku.A onda su djeca (Stanko i Vera imali su osim sina i kćerku) zavrila studij i napustila kuću. Brinući za svoje roditelje djeca su pronala drugi, veći i udobniji stan i - preselila roditelje. Kad sam dola da ih vidim, Vera je briznula u plač optuujući djecu da su joj oduzela njezine stvari, njezine suvenire, njezin namjetaj, sve su joj oduzela, samo je, eto, jednu stvar uspjela spasiti. I Vera me povela u modernu spavaću sobu i izvukla ispod kreveta sliku s punanim ljepoticama koje su ljekarile na obali romantična jezera prenapučena lopočima i labudovima.- Drim je pod krevetom. Djeca mi ne daju da je objesim na zid... - rekla je uvrijeđeno poput djeteta.Vera je i dalje pekla bosanske pite, samo to nitko vie nije dolazio. Stanko je svaki dan zvao ljude na partiju aha i bosansku "ljivu", ali ljudima nekako nije bilo usput, ili im se vie nije igrao ah. Da, stan je svakako bio veći i bolji, ali je s prelaskom na bolje ivot definitivno promijenio okus. Stanku i Veri je u ime ljepe budućnosti "konfiscirana" njihova imovina, zalog njihova afektivna pamćenja. Dvoje starih ljudi nali su se, poput riba na suhom, bez svoga prirodnog okolia. Ljudi nisu ribe, pa tako Stanko i Vera nisu umrli, ali su, tako mi se barem učinilo kad sam ih posjetila, nekako naglo ostarjeli...
Posted: Thu Dec 14, 2006 9:29 pm
by Nijema
Posted: Fri Dec 15, 2006 1:15 am
by Nenad Bolta
PER ASPERA AD ASTRA !
Posted: Fri Dec 15, 2006 2:18 pm
by Nijema
biserci wrote:PER ASPERA AD ASTRA !
Zahvaljujem postovanom! Bas si me obradovao jer toliko me kopkalo to sto sam zaboravila da sam danas namjeravala krenuti u biblioteku i potraziti izreku u knjigama staroslavnim! Ustedio si mi vrijeme, atoga nikad dosta! A da nisam bas sve zaboravila raci cu u istom duhu...HISTORIA EST MAGISTREA VITEAE!- a to sto smo mi dozivotni ponavljaci je druga prica. Srdacan pozdrav!
Posted: Tue Dec 19, 2006 12:18 am
by Nenad Bolta
Potpuno si u pravu.Mada nisam tata-mata za taj latinski ponesto mi je jos ostalo u glavi i zato:Hodie mihi, cras tibi
Posted: Thu Jan 11, 2007 2:15 pm
by Nijema
biserci wrote:Potpuno si u pravu.Mada nisam tata-mata za taj latinski ponesto mi je jos ostalo u glavi i zato:Hodie mihi, cras tibi
Ovo mi moras prevesti i to doslovce...molit cu lijepo, jer ni u onim perifernim vijugama ne mogu naci bar priblizan smisao! I posto ovaj latinski prosipas kao iz rukava mora da si od onih sto se mogu svrstati u kategoriju koja se rukovodi pravilom: OMNIA MEA MECKUM PORTO!
Srdacan pozdrav
Posted: Thu Jan 11, 2007 2:30 pm
by livadic
,,Verba volant - littera scripta manent''.
(Rijeci nestanu,ono sto je napisano ostaje)
zato samo pisite....
I ja malo znam...pozdrav
Posted: Thu Jan 11, 2007 11:33 pm
by Nenad Bolta
E da sam ja taj koji sve svoje sa sobom nosi onda Knin ne bi bio gdje je sada vec ovdje gdje sam ja
Posted: Thu Jan 11, 2007 11:37 pm
by Nenad Bolta
Hodie mihi, cras tibi (1/1)
(my turn today, yours tomorrow)
Posted: Sat Jan 13, 2007 8:13 am
by Nijema
A mogu li ovu izreku tumaciti kao onu Marulicevu...." kolo srece se okrece, sto bi doli sad je gori...." ?
biserci wrote:Hodie mihi, cras tibi (1/1)...
(my turn today, yours tomorrow)