tko se sjeca

[Boris Babic]

Кад спомену Тита подсјети ме да се моја улица некад звала , можда и слажем , "Прилаз 21.4.1954" . Наиме тог је наводно датума Тито мојом улицом дошао на тврђаву па је по том иста добила име!

[maccic]

Jeste, to je ulica prema Tvrdjavi. Sada se zove po nekom Šušku.

[Mico Samardzija]

Šuš, šuš, što to šuška?
To moj šuškavac izlazi iz mode!

Autor: Stevo Jaguar

[Sneki]

A tko se sjeca mljekare koja se nalazila nekad davno pored parfimerije kod hotela, ali tada nije tu bila parfimerija nego frizer za muskarce i ispred je uvijek bio parkiran motoric. U pomenutoj mljekari sam jela najljepse kiselo mlijeko u zivotu koje su sluzili u velikim bijelim cikarama

[Goran Zelic-Zele]

Uh to mora da je bilo davno,ja se sjeæam mljekare i kiselog mljeka iz bijelih èikara,koju je držao stari Dragec,a sjeæam se i te parfimerije.

[Sneki]

I jeste bilo davno, negdje sezdeset i neke, a poslije je mljekara bila preko puta u Ozegovica kuci i jogurt se kupovao u bijelim bocicama sa plavim poklopcem.

[Goran Zelic-Zele]

Zanimljivo da se ne mogu sjetiti ni te prodaje,mada sam u tom kraju odrastao.Znam za trgovinu živežnih namirnica na uglu,ispod crkve SV.Pokrova,ali se ne mogu sjetiti te mljekare.možeš li malo podrobnije objasniti gdje je bila ta i ona kod hotela.baš me zanima.

[Sneki]

Ta stara mljekara kod hotela se nalazila pored pomenutog muskog frizeraja ( a poslije je umjesto frizeraja otvorena parfumerija gdje je radila Ruza zvana Santilica, a bogme kasnije i Pekijeva Zlata.) Mislim da je kasnije tu( na mjestu mljekare) otvorena prodavnica "Slavonija" u kojoj su se pored ostalog prodavale i kozne jakne . Ova druga preko puta je bila veca, a kad kazem Ozegovica kuca onda mislim na onu veliku kucu preko puta hotela u kojoj je stanovao dr. Djoko Ozegovic i ostali Ozegovici. Poslje te mljekare, ako se ne varam, je otvorena neka prehrambena trgovina. Nadam se da nisam pobrkala loncice. A vidis ja se ne mogu sjetiti o kojoj to trgovini kod Pokrova govoris. Molim za pojasnjenje, godine cine svoje a bogami, dosta ih je na mojim ledjima.

[Sneki]

Krec se razbistrio, citajuci prethodne poruke u ovom topicu sjetih se te famozne trgovine ispod Pokrova u kojoj je radio Pajo Krpan, mislim da su vrata i izlog bili ofarbani u svijetlo-plavu boju. Moja pok.baba Ika me je cesto vodila sa sobom u spizu pa smo znale i tu pazariti. Cini mi se da je pored Paje tu radila i neka zenska,ali ne znam koja. Posto sam rodjena i odrasla u donjem dijelu grada vrlo dobro se sjecam vunovlacare u Brekinoj kuci koju su drzali neki Srbijanci,.... a o Marunusi i streljani , Ljubavnom kuku bi mogli otvoriti poseban topic zar ne A ko se sjeca starog, drvenog mosta preko Krke koji je bio postavljen negdje iza Slavije i izbijao na drugu stranu prema kasarnama. Jedne godine je iduci preko njega u Krku upao pok.Mate Pokrovac. Sjecam se kako su ga vatrogasci trazili po rijeci i nasli ga poslje par dana.

[Goran Zelic-Zele]

Evo ovak,trgovina ispod Sv Pokrova se nalazila u prvoj kuæi do crkve,na èošku.Vodio ju je Pajo krpan,poslije neki drugi.Tu si mogla kupiti mas na kilo,vagao se pekmez,šeèer i koješta drugo.Prava mala trgovina iz onog vremena.Preko puta ti je bila parfimerija,a malo poviše Ožegoviæeva gostiona.Nego koje su godine postojale te mljekare ja se sjeæam zdravljaka kod starog Drageca,tu smo pili kiselo mlijeko,a nalazio se preko puta gostione "Putnik".Inaæe,nekad je u polovini te gostione bila i mesnica.

[Milenko Seat]

Nakon Krpana u trgovini je radio Kukolj,imena se na sijeæam,ulaz je bio svijetlo plave boje,iza trgovine (prema željezari) je bila prostorija u kojoj je bila aranžerska radiona "Dinarke",u njoj je radio jedan od mlaðih Vitasa,prije trgovine je bila trafika,ime prodavaèice sam zaboravio ali se sjeæam da je živjela iza kasarne prema Potkonju.ispred trafike sam èitao Alan Forda i Politikin zabavnik.Željezara je prièa za sebe u njoj je bilo od igle do lokomotive,sjeæam sa da sam sa pokojnim didom kupovao KONJSKE BROKVE,služile su za potkivanje konja,moj did je zadnji u donjem dijelu grada držao konja i kola.
Iza toga pijaca,ona je prièa za sebe,tu smo mi klinci uživali,bilo je svega,od poštenog zaraðivanja prodajuæi za Hercegovce pomidore ,paprike i krastavce,do sitnih kraða voæa,posebna poslastica je bila mažnjavati lubenice,onda s njima na rivu i u Krku,kartanje pokera,anjca i poklape za lovu dok se lubenice ne ohlade.
Na pijaci smo nakon radnog vremena igrali nogomet na male golove i košarku.
Noæu smo kroz otvoren kiper prozor kod Drage u ribarnici iz bazena lovili pastrve,išlo nam je,riba je bila gladna i na malom prostoru pa je grizla ko luda i trajalo je dok nas nije neko cinkao a onda je bilo ......
Stari drveni most je najviše koristila vojska iz južne kasarne,ne sjeæam se koje godina ali odnjela ga je poplava.
Krka je bila posebna poslastica,lovili smo rakove i kuhali ih u važu,lovili ribu,spuštali se na bufelu od željeznog mosta do streljane u Marunuši.Pokojni Mile,ne sijeæam se više prezimena (stanovao u drugoj kuæi od Atlagiæa mosta) imao je gliser od šperploèe i èesto me je vozio po Krki,jedini smo morali paziti da se ne zaletimo prema sastavcima jer jednom neki ludi vojnik pucao na nas kod vojnih skladišta.
Sneki ti si oèito živjela dvije kuæe od mene,jer mi se èini da je samo jedna baba Ika bila u donjem dijelu grada,preko puta parohijske kuæe,jesam li pogodio.
Nastavlja se....

[Milenko Seat]

Vunovlaèaru su držali Srbijanci koji su držali i sodaru u kuæi kraj Slavije(poslije je od njih kupio legendarni Èièa Šimiæ).Žene sa sela su donosile vunu na èešljanje,a plaæalo se u novcu ili ušurom i iznosu od 10% kolièine vune.
Nakon što su žene vunu isprele na preslici,vuna se nosila u Vitasovu tanjgaru (sijeæate li se tog izraza) na bojanje a onda se na tkalaèkom stanu (i to sam gledao na selu) tlala kuverta,biljac,ukrasne zobnice i sliène stvari,negdje 77 mi je tetka sa sala isplela džemper na kopèanje bijele boje,takva je bila moda,bio je težak ali topal,i ekološki jer ga je nakon što je moda prošla tetka rasplela i uplela u kuvertu.....
Bože mili današnja djeca ne znaju kako je naša mladost bila bogata svime osim materijalnim dobrima,majveæa imovima nam je bila album Atlas-Adrija i Flora i fauna .......

[Sneki]

Tenenume, pamcenje te odlicno sluzi. Ja sam stanovala u toj kuci preko puta "popove" i baba Ika koje se sjecas je moja pokojna baka. Pokusavam da se sjetim ko bi ti mogao biti i gdje si stanovao. Mile sa camcem kojeg pominjes se prezivao Jaramaz i zivio je sa materom koju smo zvali Isica. Umro je mlad. Zimi je camac drzao u nekoj supici koja se nalazila sa ljeve strane na ulasku u Marunusu. Ja sam djetinjstvo provela na skalicama preko mosta, i mi smo lovili rakove, gazali po Krki. Ljeti je bilo posebno interesantno kad su zene sa Vrbnika na magarcima i sa kolima donosile robu da peru na skalicama. Zagaze u Krku, nadju zgodan kamen pa udri prakljacama. Izmedju vrba zavezu uzad ispletenu od domace vune i ofarbanu u tanjgari u crvenu-ruza i crnu boju i tu suse opranu robu. Dok nisu bagerima jedne godine produbili i ocistili korito Krke ona se u ljetnim danima mogla i pregaziti, na sredini se pojavi ostrvce na kom su uzivale Mikine patke. Pred vecer Mika pocne da vice "ani, ani" ( i dan danas mi nije jasno zasto se te rijeci koriste za tu svrhu) i patke u koloni jedna iza druge prelaze cestu i ulaze u dvoriste. Pominjes covjeka sa konjem i kolima. Kod mene u komsiluku je Sava Seat imao konja, pa ako je to tvoj did samo mi stavi do znanja ciji si od njegove mnogobrojne djece. Po tvojim sjecanjima zakljucujem da smo negdje istih godina. Pozdrav.

[Milenko Seat]

draga moja Sneki,poznaš me bolje nego šta misliš,puno puta smo se zezali i družili,kaj ne gospa,ja sam najstariji unuk.Pogledaj privatnu poruku koju sam ti uputio da ne davimo druge našim privatnim razgovorima.
I dan danas pamtim svaku kuæu u nekadašnjoj ulici Marka Oreškoviæa od Atlagiæa mosta do guvna kod pijace,sijeæam se starog Likiæa,èovjeka koji je prvi imao motor u Kninu,naših sitara,mlaði pamte samo Kamerija i Demku,te njihovu djecu ali sjeti se stare Adilje (Kamerove mame) koja je po ulici zvala svoga najstarijeg unuka Nasera,"Naseriiiiii,Naseriiiii" a mi klinci bi vikali u glas "punu vreæu,punu vreæu".Poæetkom sedamdesetih veæina èlanova sitarske familije se odselio u Bihaæ a Kamerija su ostavili jer je volio popiti.
Sjeæam se kad smo kod Marièiæa (kuæa do tebe)krali kokoši i u Marunuši,na streljani ih pokli na malim ražnjevima,pojeli smo ih skoro sirove jer nismo imali strpljenja èekati da se ispeku,kad su jednom kokoši pokrepali i mi smo se uplašili i prošla nas je volja za kokicama.

[Goran Zelic-Zele]

Mislim da je Sneki pomenula ljubavni kuk,ko se sjeca njegovog polozaja,da li ga je posjecivao u drustvu drage osobe ili se samo penjao da bi brao smilje i bosilje.A znate li da je nekad sa tog kuka vodio viseci most preko Krke i spajao se sa Ljupcom.