ORA - Omladinske radne akcije

Forum je otvoren za sve one koji zele da se druze, da sa svojim
prilogom osvjeze, obogate ili vrate iz zaborava: ljude, mjesta,
dogadjaje i trenutke vezane za Knin i Kninjane u periodu do 90-tih.
Nedolicni, provokativni i uvredljivi tekstovi bit ce skinuti sa "Foruma".
Hvala!

Moderator: Gazda

livadic

Post by livadic »

[b]Brigadirska[/b]

Na zalost,iz tih predivnih dana ostale su samo dvije slike u brigadirskoj jakni,ali i da nema ni jedne sjecanja ce ostati za uvijek.Bilo je to vrijeme kada sam bio sretan a nism ni znao zasto.Sada znam zasto bi trebao biti sretan a eto,i nisam bas nesto sretan.Ove stranice me povrate u ta divna i bezbtizna vremena mladosti,ljubavi i srece.Cudno,ali bas niko jos nije rek'o da je bio nesretan,ama bas niko.
Nista nego,hitno vratiti akcije.....Mladost i netreba vracati,svi smo od tada do sada puno toga zakuvali i zapetljali da bi se vracali u mladost,ali akcije vrariti hitno...
Mislim da vam nisam nista ni rek'o o mojoj brigadi.Ma nisam vam u stvari nista rek'o ni o meni ni o brigadi ni o Cici,ni o njenoj tetki. Mislio sam da to i ne treba vise pricat,ali vidim da i nije bas tako,ima toga puno ali ko ce sve reci? 'Ajde eto, neka ta 76-ta i na ovim stranicama ostane kao moja jedina ORA.
Moja brigada se zvala Krste Ljubicic iz Knina. Mnoge sam zaboravio, ali jednu necu nikada,vjecno cu pamtiti brigadu Slobodan Penezic Krcun iz Ivangrada.Nikada necu zaboraviti ni Smiljanu Babovic iz te brigade, koju su svi zvali Cica a ja sam zbog nje robio nadimak Ciciban.Zamislite, Ciciban a dva metra. Cudno, tako su me svi zvali na akciji a kada smo se vratili vise me niko nije tako zvao,a ja bi volio da me i sada tako zovu.
Duga bi to bila prica zato se necu vracati u brigadirsko naselje,tamo su ostali mnogi urezi i staklom ispisane klupe,na kjima sada savski vjetrovi, pjevaju pjesme nekih buducih brigada.
Cicu vise nikada nisam ni cuo ni vidio, a trebalo mi je dugo,dugo da sve to prezivim,strasno dugo. Svi su mislili da je sve proslo sa prolaskom akcije,tako sam se i ponasao, ali sam duboko u sebi nosio neku neobjasnjivo slatku i tihu tugu.Htjela je da krene samnom i nisam je poveo.Bio sam slabic. Mislo sam da je to samo trenutno i da ce sve brzo proci,ona je bila djete,bila je tek drugi gimnazije,a ja nigdje,ni na nebu ni na zemlji,tek iz vojske.
U njenim sam ocima ostao surov a u stvari sam bio tako slab.Kad su je otrgli od mene,tako je glasno plakala da sm mislio da cu se srusiti,noge su mi bile tako slabe i sve sam vidio kroz maglu.Citav autobus je utihno i culi su se samo potmuli jecaji.Ja nisam mog'o da placem,sve mi se cinilo nestvarno,kao neki polu san.
Tek nakon duge voznje,neko mi je smrcajuci prisao i nesto me pita,nisam mog'o ni da odgovorim niti sam znao sta me pita. Negdje kroz Liku se poceo cuti zagor, a onda i sasvim lagana pjesma.Ja sam samo onako kao okamenjen zurio kroz zamagljeni prozor autobusa.Probao sam da se razaberem i ustanem, ali nekako nije islo.Nista se puno nije promjenilo sve do Knina.Tamo je bio neki docek i slavlje,samo sam trazio pune case, ne gledajuci na sadrzaj,tako sam dosao malo sebi. Neznam vise ni kad je zavrsilo,probudio sam se u nekoj sportskoj dvorani gdje nam je bio priredjen smjestaj.
Da,kad sam vec spomen'o sportsku dvoranu,sjeti se Cecine tetke Milke.Ona je bila sportska (ne dvorana)nego je bila sportska novinarka. Bila je poznata zagrebacka sportska novinarka Milka Babovic.To spominjem jer sam dugo,dugo godina poslije, pricajuci o Ceci i akciji rek'o jednom mom drugu iz djetinjstva kojeg vise nema medju zivima,da sam zbog nje zavolio i njenu tetku Milku i njene sportske komentare.Kao da sad gledam, kako se slatko nasmijao poslije duzeg tajca u koji je uton'o poslije moje tugaljive price o Ceci, akciji, i mojoj tihoj skrivenoj,pomalo slatkoj patnji.
Mnogo sam volio i Cicu i njega i akciju,mnogo.Ma volio sam i tetku Milku i njene sportske komentare,sve sam volio. Na zalost, njih nema vise,nema ih ali ja cu ih vjecno voljeti.....
zbogcegatevolim

Post by zbogcegatevolim »

Gdja Milka sjedi u ziriju plesnog natjecanja na TV i odlicno izgleda. Do nje uopce nije tesko doci. Tako bi nakon vise decenija saznala kako je izmedju ostalih i jedan sasvim nepoznati momak iz Knina kao u bunilu slusao o sljokicama na plesnim haljinicama klizacica na ledu ne bi li docarao toplinu Cicinih poljubaca. Sigurna sam da bi se raznjezila nad ovom dirljivom pricom a sigurna sam da ima neki Cicin telefonski broj ili mail. A onda ocekujemo nastavak price na ovom topicu...
Post Reply