BIO SAM I JESAM I NIJE ME SRAM

[Petar-Peky Bukarica]

Nadam se da ovaj naslov nece biti previse grub ili provokativan i da ce ga biti lakse razumjeti negoli moje cudjenje i neshvacanje nekih ljudi,pojmova i dogadjaja.Molim vas da me ne shavtite kao covjeka "provokatora",nego jednostavno kao covjeka koji je rodjen i koji je zivio u Kninu.Covjeka koji se nemoze pomiriti sa cinjenicom da svi ti uceni,skolovani i pismeni Kninjani, nemaju sta recu o gradu u kojem su rodjeni i u kojem su zivjeli.Svi oni koji dodju,provire,pogledaju slike,procitaju koji tekst i sa nekim osjecajem u dusi odu sa ove nase Galerije a da ne ostave svoju pricu,pricu koja ce pomoci onom drugom, da se sjeti nekih zaboravljenih momenata svoje mladosti i da dopuni pricu sa svojom pricom i onaj treci koji dodje,poslje njih,da nastavi pricu i onaj poslje njih i onaj ...
Mi koliko se god trudili,ne mozemo zatvoriti taj krug,jer je to ciklus koji traje ali nesmijemo dozvoliti da ono sto je bilo i postojalo,nestane i bude zaboravljeno.Kninjani su imali svoj zivot i svoje obicaje,svoje pijesme i naricaljke i ono sto je bilo izmedju.Sve skupa to je bio zivot,zivot nas Kninjana koji bi trebao ostati zapisan i upamcen.
Pokusavam da nadjem opravdanje za dosta onih kojima sam se obratio sa molbom (bolje receno predlogom) da napisu nesto,svojim bogatim jezikom,za Galeriju,ali bez uspijeha.
Ma ipak vijerujem da ce to krenuti,da ce ljudi shvatiti smisao zivota.

[Goran Zelic-Zele]

Mislim da u ovom ludom tempu i suludoj trci u kojoj je cilj golo prezivljavanje mnogi i nemaju vremena ya nesto drugo,Mozda bi svaki od nas,da ne kazem aktivnih sudionika Galerije trebao dati si truda i pokusati ponekog animirati da odvoji koji tren svog vremena i posveti ga sebi i nama ostalima.Evo,ja na sebe uzimam da cu narednih dana obici okupljalista kninjana po Beogradu i ponekog ko je kompjuterski pismen pokusati nagovoriti da se ukljui.Da li cu uspjeti ne ynam,ali mislim da je ideja dragocijena i da je svi trebamo njegovati.Ako zabiljezim i jedan uspjeh dobro sam uradio,a uz malo truda ovo ce se mnoziti.Uostalom,sada ima skoro hiljadu registriranih korisnika sajta,mozda bi sve njih trebalo isprovocirati na diskusiju na neki nacin.Dakle,zasucimo rukave i pokusajmo.

[livadic]

Nisam od onih (ucenih) koje bi trebalo izprovocirati ili namoliti da se jave, nego zelim pohvaliti Pekija sto se (konacno) hrabro oglasio na temu ove kategorije kninjana.Da,da dragi moji uceni kninjani, mi trebamo da vas cujemo.Tamo gdje vas nalazimo,vas i vase priloge,vjerovatno pisete za neke honorare,tako i treba ali mislim da bi trebalo da se i ovdje ponekad javite.
Nadam se da cete uvaziti nase zelje i napisati neku pametnu......Cekamo vase priloge.......Ovaj sajt u svakom slucaju to zasluzuje.Eto,ja vam tvrdim i da sam ucen da bi se javio i ako budem da cu se javljati.
Dusan M.

[cipe]

trazili se nekog pametnog , sta je bilo o cemu se radi ?

[cipe]

Samo da pohvalim pekija , svaka cast peky prava je steta sto se vise ljudi ne javlja .
Ja sam se ovdje toliko javaljao da vise ne znam o cemu sam pisao pa necu da ponavljam ali ima toliko ljudi koji nisu ama bas nista napisali, pa prepustam njima .
Vi mozete pricati koliko god hocete traziti pismene i skolovane to uopste nije bitno za jednu ljepu pricu o kninu nit treba skola nit treba hornorarno pisati za nekoga kako kazete da bi se nesto napisalo .
To ce taman obeshrabriti i onoga ko bi nesto da napise.
Evo kad sam vec ovako poceo neplanirano ,pa da nastavim skupilo nas se neki dan nas osmorica iz Knina ,nasli smo se u Amsterdamu .
Izmedju ostalog ovo ce vjerovatno pekija interesovati posto predpostavljam da je tip kojeg smo nasli u Amsterdamu dzimi kockar negdje tvojih godina pa mozda i zejovih i zelinih, ili bar priblizno. Iskpricao nam je pricu kako su pili u crkvi (za ponocku vjerovatno) fratar je donosio vino pa kad su se napili jedan od njih udari fratra po guzici i vikne...
Mala dajdeee jos dviiii litreeee !
hahahahah !
Ljepa prica kakva tu skola sad treba, pointa i jeste da se narodskim jezikom ispricaju dogodivstine obicnog narodskog covjeka , knjinjanina ,
O nama ce pismeni i skolvani pisati vjekovima analizirati nase skelete , proucavati komade mozga, mi smo najslicniji inkama bili pa nestali, al dok smo jos tu svaka prica je dragocijena.
Jedna od najljepsih pricica meni licno na galeriji je ona o ivi kulturnom volio bih je naci ponovo da je procitam ne vjerujem da je to pisao neki novinar i zato i ima draz i u cijeloj prici ima nesto sto nije komercijalno i nesto sto moze samo da napise neko sto pise iz duse .
Pozdrav svima !

[Milenko Seat]

Nisam ni posebno pameten,niti spadam u Kninske intelektualce ali da napišem koju.
Svi mi Knin (naravno i okolicu) svak na svoj ncin nosimo u svom pamcenju i srcu.Svi mi za ljude iz našeg dijetinjstva osijecamo odredjenu bliskost,prijateljstvo i ljubav.svi smo mi napustili Knin u nekom periodu našeg života,neko milom a neko silom.i sve to ostavlja trag na naše shvacanje Knina i današnjeg žiota u Kninu i nas svih Kninjana raštrkanih po cijelom svijetu.Svi mi danas živimo neki svoj život,suocavamo se sa svakodnevicom i svim nedacama modernog življenja,ali vecina nas voli na internetu stisnuti neku od stranica koja u svom sadržaju ima rijec Knin,šta jer to šta nas vuce tome bila bila bi cijela znanstevena (naucna) rasprava.Ja imam za to svoju teoriju,to je onaj genetski zapis koji smo dobili rodjenjem,od matere i cace,koji su oni naslijedili od svojih predaka a koji otprilike glasi ovako da ljudi odrasli u škrtom i kamenom kraju (gorštackom gdje se lakše umiralo nego živjelo.osjecaju specificnu bliskost sa krajem iz kojeg su potekli proporcijonalni udaljenosti od njega i vremenu izbivanja iz njega.
Zašto to kažem,ja sam otišao iz Knina 1977,nakon toga sam u njega dolazio više kao turista ,i nije mi toliko nedostajao,medjutim kako godine prolaze sve više osijecam cežnju za tim komadicem zemlje na ovoj zemaljskoj kugli,sad kad odem u Knin sa uživanje gledam svaki kamen na kojem sam stajao,svaki cošak zgrade iza koje sam se igrao.......
Svi mi vremenom valjda uvidjamo lijepotu onog našeg kamena i onih divnih ljudi s kojima smo odrastali..............
Jednom sam napisao da ja koji sam uvijek u školi imao najlošiju ocijenu iz Engleskog,danas razgovaram sa cijelim svijetom,a to je nažalost samo zato što smo se raštrkali po cijelom svijetu.

[Petar-Peky Bukarica]

Odmah na pocetku da razjasnim,moj apel se nije odnosio samo na knjizevnike i novinare.Odnosio se na sve pismene kninjane,ljude koji imaju nesto da kazu o Kninu,Kninjanima,zivotu,obicajima i svemu onome sta je vezano za Knin.Neznam zasto bi se ustrucavali,to je njihov zivot,zivot koji bi trebalo zapisati,da se zna,da se ne zaboravi.Da ne ispadne sad da nas nije bilo ako nas nema tamo.Molim da me se ne shvati pogresno,nemam nista protiv ljudi koji se sada nazivaju Kninjanima,zivot je to,ko ringespil,samo ko sjedne na onu specijalku,tome se zavrti posteno.Ovaj apel se odnosi na Kninjane u Kninu i sirom svijeta,bez obzira na religiju.
Srdacan pozdrav Kninjanima,ljudima dobre volje rasutim po cijelom svijetu.
E kad smo kod tog sarenog svijeta,zato sam i trazio da posaljete razglednicu iz grada u kojem zivite,da se vidi to sarenilo ali po obicaju i tu ste zakazali.A jeste neki ...
PS:I dalje mi je zelja da ti tekstovi (ako ih bude) ostanu vezani za razdoblje do 90-tih.

[Petar-Peky Bukarica]

Dragi Knjinani i Knjinjanke, ma gdje bili, ovim putem vas pozdravljam. Ovo cudo moderne tehnologije je "Licidarsko srce" koje ce vas zateci na bilo kojem dijelicu zemaljske kugle i namijenjeno je samo vama. Jedan sam od onih koji su imali tu nesrecu da im se ulicni poznanici danas nalaze na nekoliko kontinenata, a grad rasut po svim svijetskim budzacima.Nisam se pronasao isprovociran zahtjevom za druzenje. Nisam se prepoznao medju onima koji pisu za honorare, a nesto nisam ni sujetan na svoje obrazovanje, ono je onakvo kakvo je. Ucinilo mi se da nije dobar metod budjenja uspavanog lokalpatriotizma u smislu: sad cu malo da ih zacnem pa ce se neko probuditi. Onaj u kome sazri odluka da se javi, onaj ko ima nesto da kaze, javice se bez obzira na provokacije. Vec duze vremena obilazim meni drage sajtove u namjeri da prepoznam inicijalnu kapislu koja bi mi dala ideju za tekst kojim bih dao svoj doprinos nostalgicnom prisjecanju. Primjecujem da se vremenom teme iscrpljuju i da se datumi poslijednjih javljanja listaju duboko u prosloj godini. Kao da su se pojedinci zamorili, napusta ih entuzijazam.Treba zato osmisliti nove teme. Veceras sam uocio novi topic i to je prevagnulo.A sto se tice nejavljanja nasih sugradjana, afirmisanih intelektualaca, sigurno dijelite moje misljenje da nije razlog u kompjuterskoj nepismenosti. Ne zelim da mislim da ih ne privlace ovakvi sajtovi. Poznavajuci ljude sa kojima sam rastao i o kojima sam slusao, kompjuter je nabavljen mnogo prije nego sto je zaokruzen spisak neophodnih stvari za zapocinjanje zivota u nekom novom podneblju i u nekom novom domacinstvu. I sam sam tako postupio pruzajuci mogucnost deci da se opismenjavaju prvi u okruzenju. Siguran sam da su dosljaci iz moga grada bili kompjuterski pioniri tamo gde je to bila novina.A sto se tice obrazovnih Kninjana, istinskih intelektualca jaceg kalibra, njih je svaka generacija radjala u cetama i slala po bijelom Svijetu, sa burom ili bez nje. I u svakoj oblasti ljudske dijelatnosti mozemo susresti nekog ko je sjedio s nama na zidicu, nekog iz drustva sa livadica, nekog ko je s nama zurnim korakom utrcavao u isti razred poslije zvuka zvona.Na ovim stranicama ne trebaju nam njihovi afirmatrivni radovi, njihove slike, kompozicije, doktorske disertacije ili ekspozeji. Ovde nam nedostaju njihova prisjecanja da bi se sklopio mozaik u stvaranju jasne slike o rodnom gradu za generacije koje ga nazalost nece upoznati. Trebaju nam trenuci prozivljavanja u nastojanju da ovjekovjecimo i na taj nacin "zamrznemo" jedno vrijeme koje je bespovratno proslo.Zato ih ne treba huskati, traziti ili provocirati. Vidjecete da ce se sami javljati, jedan po jedan, kada pronadju temu kao novi izazov.Do tog trenutka ili do slicnih trenutaka, drusvo cemo ciniti jedni drugima i mi manje "brilijantni", i mi sasvim obicni, a vrlo neobicni rodjenjem i odrastanjem u najlijepsem gradu na Svijetu.Jos jednom VELIKI POZDRAV gdje god vas usud sudbine zatekao i ma gdje god odnijeli makar i dijelic moga grada u srcu! (Pegor).

[Snjezana]

Cega da se stidim? Zar Grada u kom sam rodjena, u kom su rodjena moja djeca, Grada i ljudi za koje me vežu najljepša sjecanja?!
Nisam više toliko vješta da sa rijecima opišem svu velicinu i snagu osjecanja koja nosim u sebi a vezana su za naš Knin. Zar ijedno mjesto na ovom Svijetu može da se uporedi sa ljepotom Krke, pored koje sam rasla, koja modrozelenom bojom protice podnožjem Tvrdjave, oivicena vrbama koje se narcisoidno ogledaju u njoj, a pogled puca na Dinaru, uzdignutu iznad svega, koja kao da nas brani i cuva, i dan danas, iako smo fizicki daleko od nje.
U mislima se prisjecam i pamtim svaku ulicu, kucu, ljude moga Grada. Pamtim ih onakve kakvi su bili, s ponosom i tugom svjesna da više nije isto. Cuvam ih u pamcenju i srcu od nezaborava i tako ce biti dok je mene.

[knn-forever]

Nisam ni posebno pameten,niti spadam u Kninske intelektualce ali da napišem koju.
Svi mi Knin (naravno i okolicu) svak na svoj ncin nosimo u svom pamcenju i srcu.Svi mi za ljude iz našeg dijetinjstva osijecamo odredjenu bliskost,prijateljstvo i ljubav.svi smo mi napustili Knin u nekom periodu našeg života,neko milom a neko silom.i sve to ostavlja trag na naše shvacanje Knina i današnjeg žiota u Kninu i nas svih Kninjana raštrkanih po cijelom svijetu.Svi mi danas živimo neki svoj život,suocavamo se sa svakodnevicom i svim nedacama modernog življenja,ali vecina nas voli na internetu stisnuti neku od stranica koja u svom sadržaju ima rijec Knin,šta jer to šta nas vuce tome bila bila bi cijela znanstevena (naucna) rasprava.Ja imam za to svoju teoriju,to je onaj genetski zapis koji smo dobili rodjenjem,od matere i cace,koji su oni naslijedili od svojih predaka a koji otprilike glasi ovako da ljudi odrasli u škrtom i kamenom kraju (gorštackom gdje se lakše umiralo nego živjelo.osjecaju specificnu bliskost sa krajem iz kojeg su potekli proporcijonalni udaljenosti od njega i vremenu izbivanja iz njega.
Zašto to kažem,ja sam otišao iz Knina 1977,nakon toga sam u njega dolazio više kao turista ,i nije mi toliko nedostajao,medjutim kako godine prolaze sve više osijecam cežnju za tim komadicem zemlje na ovoj zemaljskoj kugli,sad kad odem u Knin sa uživanje gledam svaki kamen na kojem sam stajao,svaki cošak zgrade iza koje sam se igrao.......
Svi mi vremenom valjda uvidjamo lijepotu onog našeg kamena i onih divnih ljudi s kojima smo odrastali..............
Jednom sam napisao da ja koji sam uvijek u školi imao najlošiju ocijenu iz Engleskog,danas razgovaram sa cijelim svijetom,a to je nažalost samo zato što smo se raštrkali po cijelom svijetu.

Ja JOS nisam neki pametnjakovic i intelektualac,ali volio bi da postanem!!!
Mislim da je isti slucaj samnom kao sa TENENUMOM,ja sam kao mali otisao iz Knina,skoro da nisam bio svjestan o cemu se radi....i nisam mnogo toga prozivio u Kninu!!! A L I kao sto ON rece to je vjerovatno genetika ili TO sto su me mater i caca tako odgojili da volim SVOJE,jer ja sam tako osjetljiv kada neko spomene Knin.Kada me neko pita odakle sam kazem da sam iz Knina,pa tek onda sa trenutnim prebivalistem u Kikindi.To je samo zato sto ne bi moga reci drugacije....Dolje mi svki cosak drag...
VELIKI POZDRAV SVIM KNINJANIMA

[jadranka]

Frka ti je moj Peky pisati ovako, znass esej kao za pismeni u sskoli. Eto ja zzivim od pisanja, pa bi mi bilo tessko napraviti takav sastav. Zar ccinjenica da svaki od nas registrovanih barem jednom sedmiccno, a dobar dio i jednom dnevno zaviri na www.galerijaknina.com. I da skoro svaki dan ima po jedan novi registrovani Kninjanin.
I svaki put kad zavirimo posskaklja nas nostalgija i to ona najgora kad bi htio da nisi sakupio masu godina i decenija, vech da budess onaj momak ili djevojka od prije, od vremena kad si tamo zzivio. To je tim upeccatljivije, kad ljudi stare samo fiziccki, a duhovno su joss mladi, a najvisse je takvih. To ti je neki slatko gorki napitak, od kojeg srknemo svaki put kad zavirimo na galeriju, forum, ili prochaskamo na zidichu.
A tek gussta kad vidiss kako drugi izgledaju, kakva su im djeca. Pa kako ti je zzao ssto se nikad nechemo visse sresti na ulicama Knina i ssto nam je ostao samo ovaj virtuelni korzo.
Ja sam, na primjer, posljednji put u Kninu bila 1995. godine. Ove godine planiram da navratim na tvrdjavu kad podjem iz Trogira na Plitviccka jezera i znam da che sve to biti slatko-gorko, a opet nekako privlaccno, kao svi susreti sa mladosschu.

[majanb]

Nazalost, nisam rodjena u Kninu, ali najljepse godine (iako ratne), provela sam u tom gradu...
I srce mi svaki put nema mjesta u grudima kada se, sa moje licke strane spustam tamo