strah

Forum je otvoren za sve one koji zele da se druze, da sa svojim
prilogom osvjeze, obogate ili vrate iz zaborava: ljude, mjesta,
dogadjaje i trenutke vezane za Knin i Kninjane u periodu do 90-tih.
Nedolicni, provokativni i uvredljivi tekstovi bit ce skinuti sa "Foruma".
Hvala!

Moderator: Gazda

PALE

Re: Èemu strah

Post by PALE »

Strah od smrti,èemu,glupo je o tome uopæe razmišljati,kad ti doðe,doæi æe.... i tu se ništa ne može,zato dok ne doðe treba sebi u realnim okvirima priuštiti sve što se može,a veseli te,s tim da pri tom drugom ne nanosi b
ol..................


Ovo je interesantno ! Često čujem ovako nešto. Nikad nisam čuo da je neko rekao- "čemu strah od visine ?" ili "čemu strah od lifta ?" ili "čemu strah od ose ?". Nema tu rasprave, on se boji visine a znamo da je zajebano kad se blebne sa neke visine, mi se tu možemo slikati ! Ili se ona boji ose i "morešjejebati". Ili, on prpa od lifta i to ti je. Može se desiti da nikad u životu ne padneš sa neke visine, da nikad ne propadneš liftom 9 spratova, da te nikad ne ujede osa, ali se ne može desiti da te nikad u životu ne stigne smrt (obično na kraju). Ima li neko da nije svjestan toga ? Možda se nismo razumjeli, ja sam mislio na strah od prerane, bolne, ili ne znam kakve smrti. Ako će te reći da je i ovakva negdje zapisana, onda nema smisla govoriti djetetu da ne pretrčava ulicu, ili vozaču da uspori malo. Sve je to strah od smrti, i to svakodnevni. Prisjetite se nekog događaja kad vam je bila "glava u torbi", šta ste pomislili ? "Šta ćeš, sudbina !" Malo morgen, svi se useru od straha-neko ovako a neko onako. ŽIVJELI
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

Strah-ovi

Post by Petar-Peky Bukarica »

Na posao idem biciklom ( oko 5 km. ) i glava mi je u torbi , svakodnevno , svjestan sam . Na primjer u zimskom periodu dok vozim do mjesta gdje radim jos ne svane , vozi se pod svjetlima , od auta prozori zamagljeni ( jedan od stotine obrise prozore prije nego krene ) , vozaci neispavani , mamurnih mali milion , zene , muzevi i djeca ih iznervirali , mrzi posao i jos nije odlucio hoce li napred ili u rikverc , ma svega na cesti i izmedju njih ja sa onim malim zmigavim svjetlom na mojoj bicikli .
Svaki od tih moze biti potencijalni ubica ili lovac bas na moju glavu . Kad bih tako mislio ne bih ni izlazio iz kuce . Bolje je misliti da je zapisano i da je taj datum negdje u drugoj polovici 21 stoljeca , sto se mene tice .
Kad se neko zaljepi u banderu pored koje si upravo prosao dozivis sok a tek onda nadolazi strah , sam ga kreiras ( jer ga osoba bez sluha i vida tada nebi dozivila ) i on raste i prevladava tvojim umom i tijelom .
Normalno je da u covjeku postoje strahovi ali ako su veliki onda su fobije , bolest ( vjerovatno psihe ) koji se mogu ljeciti .
Kod mene postoji strah od visine ali ne fobija . Jedne godine ( mozda '89 ) smo isli ( planinari ) na Tulove grede ( Velebit ) .E pa ja ti se djiletnem na jednu od njih , ne razmisljajuci puno prije nego sam to uradio . Kad sam se nasao na vrhu te stijene , grede , i kad sam osjetio vjetar koji je bio prilicno jak a ja nisam imao nikakvo mjesto da se uhvatim niti da se nogama poduprem shvatio sam kakvu sam glupost napravio . Trebalo mi je par dugih minuta da isplaniram kako da se bacim nazad na " kopno " prije nego me vjetar baci u provaliju . Uspio sam u svemu tome i tek poslije me je uhvatio strah sta se sve moglo dogoditi . I danas kad mi padne na pamet ta avanturica samo kazem hmmm i rasirim ruke .
Ma druga polovica , vjeruj mi , bice lakse i meni vjerovati .
Jadra Matkovic
Posts: 106
Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm

strah

Post by Jadra Matkovic »

Hrabrost nije odsutnost straha,već procjena da je nešto puno važnije od straha...
detenene

STRAH

Post by detenene »

Kad sam isao u osnovnu skolu cesto sam na skolskim zadacama nesto prepisivao od boljih ucenika i uvijek me je bio strah da cu biti uhvacen, da ce me izbaciti iz skole i da nikad necu uspjeti u zivotu. Kad se prisjetim tih dana smijem se sam sebi zbog nerazloznog straha. Neki od onih koji su bili odlikasi nisu bas uspjeli u zivotu, premda vecine jeste ovisno o tome sto se podrazumjeva pod pojmom: uspijeh u zivotu. Neki od losijih ucenika su isto tako uspjeli u zivotu, premda ne svi. Uvijek sam bio negdje na sredini, nikad hvaljen, nikad istican kao los primjer. Vjerujem da sam uspio u zivotu jer radim sto volim i dovoljno mi je za osnovne potrebe i male luksuze. Ne mogu kupiti kucu na planini ili na otoku, a tamo mi se niti ne ide. Auto ima znatno vecu upotrebnu vrijednost od stvarne prodajne (vrlo malo, star je, dobro odrzan). Jedina ovisnost je ona o pekaru, neda mi se peci kruh, a i ne treba mi puno.
Sad se vracam na onaj strah iz osnovne skole. Da sam i bio uhvacen vjerojatno bih i danas bio isti i živio isto, samo mi onda kao malom nitko to nije razjasnio.
U osnovnoj skoli sam se bojao zenskih. Kad sam isao u srednju skolu, najprije sam se bojao ozbiljnije veze jer nisam znao sta treba, kasnije sam se bojao veze da ne postane ozbiljna, jos kasnije me bilo strah da ozbiljna veza ne postane neozbiljna.
Opet se vracam na onaj strah iz osnovne skole. Meni onda kao malom nitko to nije razjasnio.
Zasto ovo pisem? Da mi je netko u osnovnoj skoli sve razjasnio o zenskim, prepisivanju, o ostalim stvarima od kojih sam onda strahovao, odmah me nebi bilo strah. Sad shvacam da strah dolazi od nerazjasnjenih stvari. Ni to mi nisu objasnili u osnovnoj skoli.
laka

eh

Post by laka »

Sinovac, ili imas muda ili ides u skolu, treceg nema.
Moram jos nesto da te pitam?
Ko te tako isprepada, majke ti?
Aco Dimitrijevic
Posts: 109
Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am

strah

Post by Aco Dimitrijevic »

S T R A H


Čovjek ne može, kad posjeti Galeriju Knina, a da ne pogodi na temu « Strah». Tu logično biva uvučen u temu i sledstveno treba dati osobni doprinos dotičnoj problematici.

Otkud toliko mnogo straha u Kninu u zadnje vrijeme? Možda straha nema u Kninu ali ga svakako često ima kod Kninjana.

U raspredanju ovoga fenomena najprije treba utvrditi šta je to uopće strah! Odnosno, na koji način strah postoji, kako se manifestira?

Jadra je iznijela zanimljivu konstataciju. Ja bih samo da zera produžim.

Strah je emocija. Kao i sve druge emocije, strah se uči. Eksperimenti su pokazali da do pojave osjećaja straha dolazi nakon gubitka sigurnosti, što može da bude izjednačeno sa gubitkom zaštite.

U traganju za odgovorom šta je to strah, otkrivamo da je on je sličan osjećaju nelagode. Izražavanje straha imamo u stanju nečije uplašenosti. Pitanje je sada, šta je kvalitet straha: imanje ili nemanje, gubitak ili posedovanje? Na primjer, kako stanje straha korespondira sa osjećajem posjedovanja odnosno neposjedovanja sposobnosti odbrane podleganja osjećaju straha? Ili, još interesantnije, da li je strah nedostatak hrabrosti, ili je on samo izraz vrijednost za hrabrost, koj e kod nekih ima a kod drugih nema u dovoljnom obimu?

Sama neodređenost pojma straha dovodi u pitanje njegovo postojanje u čistom vidu. Ono što pojedinac osjeća i izražava, za jedne može da predstavlja strah a za druge neku osobenu formu psihičkog, odnosno emotivnog stanja, izraženu drugojačijom terminologijom: na primjer tjeskobom.

Evidentno je da strah prebiva u nama i ako njegov poticaj dolazi spolja. Idealna odbrana od straha stoga bi bilo odbijanje da učimo strah, ili trud u izbjegavanju da učimo druge strahu, onako kao što su nas nekada učili strahu.

Kažu, strah je najbolji zaštitnik od nesreće, od opasne povrede, od moguće izloženosti stradanju. Poznato je da su novorođenčad u stanju da plivaju bez da ih je itko prije toga ucio plivanju. To samim tim znači da je čovjeku urođeno raspolaganje sa izvjesnim sposobnostima opstanka i preživljavanja, tako da mu učenje i posjedovanje straha u tom smislu nije neophodno. To nikako ne znači da čovjek ne treba da uči i nove vještine kako bi njegova odbrana, tj. borba za opstanak, bila što uspješnija. Mudrost je jedna od njih. Pa ipak, dvije osobine, mišljenja smo, mogu isto tako da budu efikasne u borbi protivu straha, kao što su efikasne i u stvaranju pogodnih uslova za preživljavanje. Najprije, to je vjera, a zatim, slijedi ljubav. Posjedovanje vjera rađa nadnaravnu snagu u čovjeku sa kojom ovaj istrajava i opstoji. To je prije svega spoznaja istine o životu. Osjećanje ljubavi, davanja i primanja, postaje zalog harmonije i zadovoljstva. Harmonije sa okolicom, sa prirodom, sa svijetom u kojemu živimo. Stanje zadovoljstva nastupa onda kada čovjek uspije sa pronalaženjem i ispunjavanjem smisla svog života i vlastitog postojanja. Ovi mogu biti vrlo različiti i variraju od pojedinca do pojedinca, od ličnosti do ličnosti.

Interesantno je napomenuti otkriće da medju kavkadžijama, pa i onima koji slove za jake i hrabre, ima popriličan broj kukavica. Oni udaraju prvi upravo iz straha i zato često «pobjeđuju». Ovo samim tim minimizira ulogu i značaj tzv. Hrabrosti u borbi protivu straha. Tu je riječ svakako o nečemu sasvim drugome.

Zato se meni lično neobično dopada strah Klapca da Špiro ne obrije brke, pa bih da ga posudim od njega za neko vrijeme. I Repkov strah od toga da neće imati što za pročitati jednog dana na Galeriji je vrlo ozbiljan i ja ga već sada dijelim sa njim. Međutim, ima jedan strah od kojega podilaze žmarci. Sliči onomu osjećaju koji je Peky imao kada je zapjevao pjesmu «Ruse kose curo imaš». Ja znam dobro, i svi mi bliski toj generaciji, znademo dobro, od čega je taj strah. Strah kad grlo zadrhti... Nije samo od nostalgije...
PALE

Post by PALE »

Ponovo sam pročitao sve tekstove sa ovog topica, svih pet strana i ... prep'o sam se ! Neke tekstove kao da vidim prvi put. Da li je počelo pamćenje da mi popušta? Sve se nadam da nisam pritisnuo MEMORY kad sam prvi put čitao. Nije me strah zbog toga, samo se ne sjećam zbog čega. R me oduševila kad je napisala da joj se slika "skučila" ! Žao mi je što rijetko pročitam takav izraz. Valjda nas je gramatika odvikla od "lokalnih nepravilnosti" a i življenje u drugim krajevima gdje nas ne bi razumjeli. Koliko sam puta skučio žicu ili neku granu da uberem trešnju ! Granu je prvo trebalo dokučiti !
Milica Bukarica Racunica
Posts: 13
Joined: Thu Apr 24, 2003 11:23 am
Location: Melbourne

Post by Milica Bukarica Racunica »

Nisam procitala svih pet strana pa ne znam da li je neko vec citirao Mesu Selimovica o STRAHU.

"Najgori je bezrazložni strah. Strah koji ima svoj razlog i korijen možeš da primiš, ma kakav da je, može se izmjeriti ljudskom mjerom, može mu se odrediti domet i uvir. A možda i nije bezrazložan, samo ne možeš da mu nađeš razlog. Zato postaje opasan, jer je svuda,u svakom pokretu, u svakom glasu, u svemu što živi i umire, i srce neprestano strepi pred nečim strašnim, svemoćnim, sveuništavajućim.

Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeća strah pred onim što ga čeka, pred nepoznatim što već kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.

Strašan je strah od smrti, ali kad vidiš šta je to, kad digneš ruke od želje da budeš bog zadovoIjiš se da budeš smrtni čovjek, sve dođe na svoje.

Nasmijao sam se veselo, osloboden straha i nelagodnosti, izlijecen njegovim strahom. A ustrašile su ga moje neozbiljne rijeci, kojima sam prkosio i sebi i njima, ne znajuci zapravo ni od cega se branim, pa je, smeten, udario nogama o stepenice, jedva savijajuci ukocena koljena. I gledao me kao palikucu, zacuden i ogorcen zbog moje jadne pobune. Badava, s takvim strahom ne vrijedi živjeti, i ne bih ni živio, kad bi me jednom savladao. Jer, drugo je uplašiti se kad ima razloga, u nesreci, ili ratu, to mora svako, a drugo je plašiti se uvijek, od svega. Snažni Mehmed Pecitava, govorio je, nekad, u hocinskim mocvarama: — Boj se ovna, boj se govna, a kad cu živjeti?

Ostaje strah u čovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu mogućnost u neku vradžbinu, u neku tajnu silu iblisovu.

Ubistvo ne može biti uzor i podstrek, izaziva osudu i gađenje, a dešava se iznenada, kad se zaboravi strah i savjest, neprijatno je, kao ružno podsjećanje na trajnost niskih nagona kojih se ljudi stide, kao što se stide nedostojnih predaka i prestupnih rođaka.

Ne znam zašto, možda što je patio, što je u mukama stekao iskustvo, što ga je pobuna oslobodila naviknutog mišljenja koje veže, što nema predrasuda, što je raščistio sa strahovima, što je pošao putem koji nema izlaza, što je već osuđen i samo junački odgađa smrt. Takvi ljudi mnogo znaju, više nego mi koji klecamo od naučenog pravila do straha od grijeha, od navike do strepnje pred uvijek mogućom krivicom.

Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.

Nisam se sjetio ni tada ni dugo poslije, da je ljudska misao nesiguran talas što ga podiže ili smiruje ćudljivi vjetar straha ili želje.

Potapa me strah, kao voda."

Meša Selimović
Milica Bukarica Racunica
Posts: 13
Joined: Thu Apr 24, 2003 11:23 am
Location: Melbourne

Post by Milica Bukarica Racunica »

I jos nesto vezano za strah u smislu ogranicenja.
Školstvo nas uči šta se može uraditi i ponekad nas takođe uči nepostojećim ograničenjima. Uči nas onome što možemo ostvariti, ali i o onome što ne možemo ostvariti. Pogledajte samo primjer Feliksa Baumgartnera koji je oborio nevjerovatan rekord skočivši sa 39 kilometara. Pored Feliksa postoji još jedan heroj o kojem se malo manje zna. Taj heroj se zove:
BUMBAR
Prema naučnicima, tijelo bumbara je preteško i razmak njegovih krila premali za veličinu tijela. U aerodinamičkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Međutim, bumbar ne zna za ova naučna otkrića i prosto: leti.

Kada ne znaš za svoja ograničenja, možeš samog sebe iznenaditi onim što postižeš. A kada savladaš jedno ograničenje, zapitaš se da li uopšte postoje ikakva ograničenja. Jedina ograničenja koja postoje su ona koja sami sebi namećemo. Ne dozvolite da vam sistem nameće bilo kakva ograničenja.
lana

EFT i strahovi

Post by lana »

Proplanak wrote:I jos nesto vezano za strah u smislu ogranicenja.
BUMBAR
Prema nauènicima, tijelo bumbara je preteško i razmak njegovih krila premali za velièinu tijela. U aerodinamièkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Meðutim, bumbar ne zna za ova nauèna otkriæa i prosto: leti.

Kada ne znaš za svoja ogranièenja, možeš samog sebe iznenaditi onim što postižeš. A kada savladaš jedno ogranièenje, zapitaš se da li uopšte postoje ikakva ogranièenja. Jedina ogranièenja koja postoje su ona koja sami sebi nameæemo. Ne dozvolite da vam sistem nameæe bilo kakva ogranièenja.
Da, jedina ogranièenja su ona što ih samo sebi nameæemo.
Da li neko od Kninjana "efta" (emotional freedom tehnique), da napiše koju rijeè na tu temu. :?: :?:
lana

nešto na temu straha.....

Post by lana »

Oèito da ili niko ne "efta" ili niko se ne želi izpostavljati na tu temu. Ovo je moj komentar na moj prethodni post.
Inaèe kad se izvodi ta tehnika, èovjek izgleda manje više blesavo , za vidjeti je kao neka kombinacija ludaka i psa punog buva.
Sama eft tehnika je neka vrsta akupunkture bez igala, samo da alat imamo stalno sa sobom i besplatan je. Sastoji se iz tapkanja prstima (taping) po odreðenim meridijanskim taèkama na tijelu, odreðenim postupcima za uravnavanje desne i lijeve strane našega mozga ( koji meðu nama reèeno kad gleda neko sa strane, bi reko da je èovjek "cikno"- kruženje oèima i još par "bedastoæa"). Tehnika ima neke veze sa NLP (neolingvistièno programiranje), ali je u principu energijska tehnika, uravnava protok elektrike po tijelu. Tehnika povezuje istoèna i zapadna medicinska iskustva.
Ukratko, ta tehnika je jako uspješna u odstranjivanju raznih strahova i fobija ( npr. od paukova, zmija, strah od visine, strah od letenja...itd.)
Ja sam imala neki blesavi strah od visine na stepenicama skijaških skakaonica.
Sad vas neæu puno daviti sa objašnjenjima kad i kako je nastao taj strah, ali nastao je zbog dogaðaja koji se nije uopæe desio meni ali desio se na olimpijskoj skakaonici u Planici. Bila je to moja školska ekskurzija, oni koji su bili sa mnom, možda æe se i sjetiti dogaðaja i osobe koja se otkotrljala niz Planicu ...nije sad to ni važno ali JA SAM dobila strah od skakaonica... ako to nije šašavo totalno ali tako je.
Jedne godine sam išla sa djecom penjati se na jednu skakaonicu u gradskom parku i meni se odjednom negdje na treæini puta poèelo vrtiti pred oèima, koljena klecaju, hladni znoj me obliva, pritisak u grudima...umreæu na mjestu.....a moja djeca se penju na vrh skakaonice i ništa im nije jasno šta je sa mnom....eto do tad nisam ni znala kako to izgleda kad imaš fobiju.... glupo ali to je to...sve ti je jasno a ne možeš si pomagati...
I normalno kad sam se dokopala ove nove tehnike (Eft) sam išla "odtapkati" taj strah i konaèno juèer naðem vremena i krenem ja sa mužem, da provjerim, koliko vredi to tapkanje na strah.
Neæu sad moriti o aspektima fobije ali kad sam krenula po stepenicama prema vrhu, gledam dolje preko ograde, gledam pod noge, kroz željezne šipke se vidi zemlja...ide, malo mi nelagodno ali ide.... i pred vrhom sjednem i pogledam dolje u smjeru skakaonice i krene meni onaj balon u pluæima rasti....uffff....ako neko ima kakav strah od neèega, znaæe taèno o èemu govorim... i krenem ja "tapkati" još na taj aspekt...moj muž pored mene ( jadan ti je on sa mnom...) i veli on meni: "Zamisli, sad odnekud se ovdje pojavi skrita kamera i nas lijepo uslika pa s nama na prvi program RTV..."
krepala sam od smijeha i osjetim u momentu...moj strah je nestao, gledam skakaonicu i ništa, sve normalno....zaaaakon!!!
:scratch: :brave:
branka.pupavac
Posts: 27
Joined: Sun Oct 06, 2013 9:27 am

ogranièenja

Post by branka.pupavac »

lana wrote:
Proplanak wrote:I jos nesto vezano za strah u smislu ogranicenja.
BUMBAR
Prema nauènicima, tijelo bumbara je preteško i razmak njegovih krila premali za velièinu tijela. U aerodinamièkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Meðutim, bumbar ne zna za ova nauèna otkriæa i prosto: leti.

Kada ne znaš za svoja ogranièenja, možeš samog sebe iznenaditi onim što postižeš. A kada savladaš jedno ogranièenje, zapitaš se da li uopšte postoje ikakva ogranièenja. Jedina ogranièenja koja postoje su ona koja sami sebi nameæemo. Ne dozvolite da vam sistem nameæe bilo kakva ogranièenja.
Baš na tu temu bi isprièala svoje iskustvo.
Ja nisam neki sportski tip, trèkaram 200-300 metara, dosta hodam, tu i tamo se popnem na kakvo brdo ali to je to.
Pošto sam veæ neko vrijeme u jednom ðiru duhovne znatiželje,
ispitivala sam na sebi u kolikoj mjeri na nas i naš život utièu naše misli - naše ogranièavajuæe misli.
Kao što rekoh, što se trèanja tièe, ako gledam od roðenja, kad sam bila u najboljoj formi,
a to je recimo bilo prije 35-40 godinica, pretræavala sam možda kilometar u komadu, a i u to nisam stoposto sigurna.
Kad sam pušila, trèala sam 100 metara i puvala ko ona naša parnjaèa pred željeznièkom stanicom.
Sad kad više ne pušim ( malo su mi se pluæa zventilirala ovih godina) pretrèim 300 metara, jednom sam uspjela otrèati i 400 metara, ali sam dušu spustila.
I sad da ne dužim, idemo na dogaðaj.
Preklopila sama kod sebe, treba poèeti trèati, šetnja je za penzionere, a ja još nemam te sreæe, ko naš Mico, da sam u penziji.
I krenem ja, ide prvih sto metara, glava još èista.
Drugih sto metara, glava èista.
Treæih sto metara i veæ mene glava poèela kljuckati: "Dobra si, tristo metara ti je dosta, ionako ne moš ti više, znaš tvoje godine...."
I TAD krenem ja sa dubokim disanjem i uspijem se spraviti u medijalno stanje bez misli i šibam dalje.
Nakon nekog vremena samo za momenat postanem svjesna rada nogu i ništa više.
Pretrèala sam dva kilometra, završila trèanje bez da bi bila zapuhana, oznojena ali umorna.
Samo radost i polet sam osjeæala i puno, puno energije u sebi. :roll:
To je postao moj naèin trèanja i svaki put je razdalja veæa.
Naše tijelo nema granica, sva ogranièenja dolaze iz našeg uma.
Ako dovoljno dugo ponavljamo da ne možemo nešto napraviti u životu, neæemo ni moæi, nema šansi. :drunken:
Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren.
branka.pupavac
Posts: 27
Joined: Sun Oct 06, 2013 9:27 am

tehnièki problemi

Post by branka.pupavac »

Peky,
mislim da æeš me morati jedno tri puta obrisati, ovu zadnju kopiju pusti jer me zanima šta mi to ovaj tvoj majkan poruèuje, šta on meni DEBUG, daæu ja njemu debuge i druge bube. Valjda æe Mico opaziti moje pitanje pa mi odgovoriti.
:flower:
Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren.
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

problem

Post by Petar-Peky Bukarica »

Lana,uredno obrisano,kao redar plocu.
Stevan-Stiv Biserko
Posts: 96
Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am

Post by Stevan-Stiv Biserko »

Fizicka kultura je dio opce kulture,pa ko nema jedne nema ni druge-
-gospodjo Branka.
Post Reply