DNEVNIK KNINJANA
Moderator: Gazda
-
Nada-Naca Jaramaz
- Posts: 174
- Joined: Wed Dec 03, 2003 4:27 pm
- Location: Beograd
-
lana
Naco, jes ti to sretna da Mladjo naslagao pedeset ili si inace sretna.Naca wrote:Vidim, Tene se nesto raspisa, pa reko idem i ja. Ja sam bas dobro. Mom Mladji bio rodjendan, jubilarni 50ti i bas sam sretna. Inace, zdravlje je okay, vreme u BGDu je okay, posao okay, ...pa sta jos da pozelim. Samo malo vise nas na galeriji i nista vise.
Uzgred budi reèeno, i ja sam proslavila jubilej ovih dana.
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Gdje sam bio,nigdje,sta sam radio nista
Evo nas na kraju jos jedne godine koju ce mnogi,vjerujem,vrlo brzo zaboraviti.Malo ima onih koji se mogu pohvaliti da im je ova odlazeca stara i ofucana dama donijela ista dobroga.Vecina ce je pamtiti po zlu,bilo po inflaciji i besparici,bilo po prirodnim katastrofama.A rukovodstvo ,bez obzira o kojoj je zemlji rijec,sa televiozije zloguko najavljuje krv,znoj i suze i u slijedecoj godini.Pa dobro,majku mu,ima li tog svijetla na kraju tunela.Sve mi se cini da je jos uvijek svuda oko nas mrkli mrak.
Ono,znoja se malo ko plasi,radili bi ljudi i prekovremeno ako treba,ali posla ni za lijek.Ako se tko i snadje i pokusa sa nekim privatnim poslicem drzavna administracija se na njega baca kao gladan kurjak.Te plati ovo,plati ono i na kraju kad se proracunas radis za brokve.A ovi sa televizije se kao cude otkud toliko sive ekonomije na nasim ulicama.Sve mi e cini da nikog vise nije briga za strepnje i muke obicnog ,malog covjeka.Ovaj bezdusni sistem,nazovi kapitalizam i to onaj liberalni,brigu vodi samo o velikima.Ministri se utrkuju ko ce se vise pognuti pred investitorima,koji imaju jedinu nakanu da sto vise izvuku iz ovih nasih,nazovi,drzavica.A u takvoj racunici za nas male ljude i za nase potrebe nema mjesta.Mi smo tu da budemo potrosaci,naravno uvozne,robe i eventualno slabo placena radna snaga.A oni koji se mogu svrstati u tu grupu mogu reci da im je upala sikira u med mada nikad ne znaju do kad ce raditi.
A samo prije dvadesetak godina svako ko je htio mogao je raditi i zaraditi. I to sve u ovom trulom sistemu,u onoj tamnici naroda,kako to sasvim ozbiljno danas govore vrle demokrate,od kojih su mnogi samo promijenili dresove.
U onom nasem malom gradu jelo se i pilo ,slavilo i bancilo svakodnevno,a nove godine su docekivane pompezno.Sjecam se da smo se tada odista veselili i radovali svakoj novoj godini jer smo znali da ce bar za malo biti bolja od one odlazece.A danas,niti slavimo,niti se veselimo,a i ono malo njih koji kao odu na docek u kakav restoranili gradski trg, lazno se raduju i pjevaju.Pa kako bi pjevali kad nikom do pjesme nije.Sva ta lazna slavlja i proslave jedna su obicna nagonica koja docarava stanje duha i tijela ovdasnjeg covjeka.Ovdje mislim na zemlje regije,i pojma nemam kako je u prekomorskim zemljama,a to me ni ne interesira.
Ajde sto nam je ova odlazeca godina bila teska,ali vecini nas su teske sve ove godine koje su se nanizale od kada je pocelo ovo ludilo na Balkanu.Istina,cvrst je nas covjek,naucen da se bori sa burama nedacama jos od turskog vakata.Naucili smo na muku kao konj na batine pa nas sve ovo posebno ni ne uzbudjuje.I bolje da je tako.
Na kraju godine nacinio sam inventuru i izracunao sam da mi je godina protekla uludo,gdje sam bio.nogdje.sto sam radio,nista.Ma nema veze,samo neka je zdravlja,pregrmili smo ovu,pa cemo i iducu,kojoj je niko ne veseli.Jer niko nas ne m oze j....i koliko mi mozemo izdrzati.Zato dragi moji kninjani i prijateljui,poznati i nepoznati zelim vam svim puno zdravlja u iducoj godini a za ostalo se snadjite kao i do sada.I glavu gore,nicija nije do zore gorila.
Ono,znoja se malo ko plasi,radili bi ljudi i prekovremeno ako treba,ali posla ni za lijek.Ako se tko i snadje i pokusa sa nekim privatnim poslicem drzavna administracija se na njega baca kao gladan kurjak.Te plati ovo,plati ono i na kraju kad se proracunas radis za brokve.A ovi sa televizije se kao cude otkud toliko sive ekonomije na nasim ulicama.Sve mi e cini da nikog vise nije briga za strepnje i muke obicnog ,malog covjeka.Ovaj bezdusni sistem,nazovi kapitalizam i to onaj liberalni,brigu vodi samo o velikima.Ministri se utrkuju ko ce se vise pognuti pred investitorima,koji imaju jedinu nakanu da sto vise izvuku iz ovih nasih,nazovi,drzavica.A u takvoj racunici za nas male ljude i za nase potrebe nema mjesta.Mi smo tu da budemo potrosaci,naravno uvozne,robe i eventualno slabo placena radna snaga.A oni koji se mogu svrstati u tu grupu mogu reci da im je upala sikira u med mada nikad ne znaju do kad ce raditi.
A samo prije dvadesetak godina svako ko je htio mogao je raditi i zaraditi. I to sve u ovom trulom sistemu,u onoj tamnici naroda,kako to sasvim ozbiljno danas govore vrle demokrate,od kojih su mnogi samo promijenili dresove.
U onom nasem malom gradu jelo se i pilo ,slavilo i bancilo svakodnevno,a nove godine su docekivane pompezno.Sjecam se da smo se tada odista veselili i radovali svakoj novoj godini jer smo znali da ce bar za malo biti bolja od one odlazece.A danas,niti slavimo,niti se veselimo,a i ono malo njih koji kao odu na docek u kakav restoranili gradski trg, lazno se raduju i pjevaju.Pa kako bi pjevali kad nikom do pjesme nije.Sva ta lazna slavlja i proslave jedna su obicna nagonica koja docarava stanje duha i tijela ovdasnjeg covjeka.Ovdje mislim na zemlje regije,i pojma nemam kako je u prekomorskim zemljama,a to me ni ne interesira.
Ajde sto nam je ova odlazeca godina bila teska,ali vecini nas su teske sve ove godine koje su se nanizale od kada je pocelo ovo ludilo na Balkanu.Istina,cvrst je nas covjek,naucen da se bori sa burama nedacama jos od turskog vakata.Naucili smo na muku kao konj na batine pa nas sve ovo posebno ni ne uzbudjuje.I bolje da je tako.
Na kraju godine nacinio sam inventuru i izracunao sam da mi je godina protekla uludo,gdje sam bio.nogdje.sto sam radio,nista.Ma nema veze,samo neka je zdravlja,pregrmili smo ovu,pa cemo i iducu,kojoj je niko ne veseli.Jer niko nas ne m oze j....i koliko mi mozemo izdrzati.Zato dragi moji kninjani i prijateljui,poznati i nepoznati zelim vam svim puno zdravlja u iducoj godini a za ostalo se snadjite kao i do sada.I glavu gore,nicija nije do zore gorila.
none
bravo Zele slazem se potpuno sa tobom i pridruzujem se cestitkama, samo da ti ne zaboravim da kazem svijetla na kraju tunela ima "voz nailazi"
Puno zdravlja i srece u Novoj godini svim mojim Kninjanima zeli ile!!!!!!!!!!!
Puno zdravlja i srece u Novoj godini svim mojim Kninjanima zeli ile!!!!!!!!!!!
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Evo me opet u Beogradu. Juce sam doputovao iz Rijeke, prosla sezona ,zahladilo, kise pocele i valja se povlaciti u bazu.
Sezona ko sezona,svaka je slabija od prethodne,ali zaradilo se nesto, bice dovoljno za prezimiti a na proljece Jovo nanovo. Opet treba postaviti luna park i docekivati djecurliju svaba, talijana i kojekakvih drugih i otimati im lovu. Znaci sve ide svojim tokom, a mi polako ali sigurno starimo, odnoisno zabacujenmo na ledja nove godine. I one nas sve vise pritiscu, sve teze se sa njima nosimo, ali dobro je, sve dok je covjek na nogama bit ce dobro.
Svake sezone skocim nekoliko puta do Knina i vracam se u drage i nezaboravne trenutke djetinjstva. I uvijek iznova mi mislima protutnje svi oni lijepi nezaboravi , svi prijatelji i dragi ljudi, sva mjesta, zgrade i dvorista, gostionice i okupljalista. Tako je bilo i ove godine, sretao sam i meni drage ljude ,prodivanio sa njima ,prisjetio se onih zemana i obnovio sjecanja.
Sada vec cekam kad ce granuti sunce, kad ce proljece da se opet vrmen na stare staze djetinjstva i sjecanja. Jeste da vise nista nije isto kao nekada, ali meni su dovoljni i mali djelici onog vremena i moja masta vjesto i brzo,poput kakvog kompjuterskog softera, to obradi i prikaze mi vremena prosla i draga. I tako ja uzivam, zamisljam i razmisljam i uvijek se prisjetim necega sto sam zaboravio. Iz nekog tajnog pretinca mog mozga tako u poznatom ambijentu isetaju nezaboravni likovi, dogadjaji, situacije. I meni onda milo oko srca. Tko zna, mozda i glasno razgovaram sa tim dragim likovima, ako me neko vidi pomislit ce da sam revambio, da sam otisao u kvasinu .No, i po tu cijenu ja se ne odricem tih dragocjenih trenutaka. I dovoljan je samo neki poznati kamen, kuca ili covjek i ja se odmah vracam u ona nasa vremena i uzivam. Napunim baterije i sva radostan odlazim kod Sime. Ko me zatekne u tom raspolozenju uvijem popije na moj racun, a meni uvijek milo jer sam se opet vratio tamo, u vremena koja su nam oteli i koja danas svim silama pokusaju zatrti. Kao da ih nikad nije bilo. No, djaba im trud,moja sjecanja niko ne moze oteti.
Sezona ko sezona,svaka je slabija od prethodne,ali zaradilo se nesto, bice dovoljno za prezimiti a na proljece Jovo nanovo. Opet treba postaviti luna park i docekivati djecurliju svaba, talijana i kojekakvih drugih i otimati im lovu. Znaci sve ide svojim tokom, a mi polako ali sigurno starimo, odnoisno zabacujenmo na ledja nove godine. I one nas sve vise pritiscu, sve teze se sa njima nosimo, ali dobro je, sve dok je covjek na nogama bit ce dobro.
Svake sezone skocim nekoliko puta do Knina i vracam se u drage i nezaboravne trenutke djetinjstva. I uvijek iznova mi mislima protutnje svi oni lijepi nezaboravi , svi prijatelji i dragi ljudi, sva mjesta, zgrade i dvorista, gostionice i okupljalista. Tako je bilo i ove godine, sretao sam i meni drage ljude ,prodivanio sa njima ,prisjetio se onih zemana i obnovio sjecanja.
Sada vec cekam kad ce granuti sunce, kad ce proljece da se opet vrmen na stare staze djetinjstva i sjecanja. Jeste da vise nista nije isto kao nekada, ali meni su dovoljni i mali djelici onog vremena i moja masta vjesto i brzo,poput kakvog kompjuterskog softera, to obradi i prikaze mi vremena prosla i draga. I tako ja uzivam, zamisljam i razmisljam i uvijek se prisjetim necega sto sam zaboravio. Iz nekog tajnog pretinca mog mozga tako u poznatom ambijentu isetaju nezaboravni likovi, dogadjaji, situacije. I meni onda milo oko srca. Tko zna, mozda i glasno razgovaram sa tim dragim likovima, ako me neko vidi pomislit ce da sam revambio, da sam otisao u kvasinu .No, i po tu cijenu ja se ne odricem tih dragocjenih trenutaka. I dovoljan je samo neki poznati kamen, kuca ili covjek i ja se odmah vracam u ona nasa vremena i uzivam. Napunim baterije i sva radostan odlazim kod Sime. Ko me zatekne u tom raspolozenju uvijem popije na moj racun, a meni uvijek milo jer sam se opet vratio tamo, u vremena koja su nam oteli i koja danas svim silama pokusaju zatrti. Kao da ih nikad nije bilo. No, djaba im trud,moja sjecanja niko ne moze oteti.
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Cestitka od srca
Danas je moj praznik,Dan Republike.Nekada je 29.novembar bio festa,svinje su se klale,jelo se,pilo i druzilo a o Republici niko nije razmisljao osim politicara koji su bili placeni za to.Sigurnost i dobar zivot su se nekako podrazumijevali i mislili smo da je to nama Bogom dano za vijeke vjekova. Onda je dosao sejtan i sve poremetio.Istina,neki danas zive mnogo bolje nego u ono vrijeme,neki,u stranim zemljama,su rijesili sve egzistencijalne probleme.Cak i na ovim nasim prostorima ima onih koji zive mnogo bolje nego onda.No,siguran sam da nisu sretni kao mi u ono vrijeme.Zato me ovaj praznik podsjeca na srecu i bezbriznost i nista mi ne znaci sto sam bio siromasa ko rkveni mis.Sve to se kompenziralo sretnim zivotom medju dragim ljudima.
Mogu reci da i ja danas zivim u vecem blagostanju nego nda u vriejme koje mi danas nedostaje i koje pamtim.Pamtim svaki onaj trenutak i dogadjaj,a ovo sto se danaas desava zaboravim.Kad me neko pita za dogadjaj od proslog mjseca nemam pojma,odmah sam to ispustio iz malog mozga,nije mi vazno.I na kraju,mozda je ovo pomalo i zal za mladoscu,jer u mladim danima sve je lijepo,ruzicasto i bezbrizno i tadaimas samo jedan problem,kako se zabaviti.Ipak,usprkos tome meni je danas praznik.o zna da li bi nam bilo lijepo kao onda da se nije nista promijenilo.Evo,strucnjaci su izracunali da bi danas prosjecna placa jugoslovena bila 736 evra,da bi imali troduplo manje nezaposlenih i da bi nam mnoge zemlja iz okruzenja,cak i Austrija,gledale u ledja.To govore strucnjaci a ja znam da bi mi i bez tih brojki bilo bolje u mojoj sredini i u mom okruzenju.A to nikakvi novci ne mogu platiti.Zato vam svima cestitam praznik Dan Republike.A oni koji imaju neka drugacija politicka stajalista neka ovo shvate kaoi cestitku za jedno od najljepsih godsisnjih doba Kninu,doba kad je krenula svinjokolja,kad se otvaralo mlado vino,kad se jelo,mpilo i druzilo bez rezerve.
Mogu reci da i ja danas zivim u vecem blagostanju nego nda u vriejme koje mi danas nedostaje i koje pamtim.Pamtim svaki onaj trenutak i dogadjaj,a ovo sto se danaas desava zaboravim.Kad me neko pita za dogadjaj od proslog mjseca nemam pojma,odmah sam to ispustio iz malog mozga,nije mi vazno.I na kraju,mozda je ovo pomalo i zal za mladoscu,jer u mladim danima sve je lijepo,ruzicasto i bezbrizno i tadaimas samo jedan problem,kako se zabaviti.Ipak,usprkos tome meni je danas praznik.o zna da li bi nam bilo lijepo kao onda da se nije nista promijenilo.Evo,strucnjaci su izracunali da bi danas prosjecna placa jugoslovena bila 736 evra,da bi imali troduplo manje nezaposlenih i da bi nam mnoge zemlja iz okruzenja,cak i Austrija,gledale u ledja.To govore strucnjaci a ja znam da bi mi i bez tih brojki bilo bolje u mojoj sredini i u mom okruzenju.A to nikakvi novci ne mogu platiti.Zato vam svima cestitam praznik Dan Republike.A oni koji imaju neka drugacija politicka stajalista neka ovo shvate kaoi cestitku za jedno od najljepsih godsisnjih doba Kninu,doba kad je krenula svinjokolja,kad se otvaralo mlado vino,kad se jelo,mpilo i druzilo bez rezerve.
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Drugovi dragi gdje ste ...
Ljepih se vremena rado sjecamo.
Da li je to nostalgija,zal za mladoscu ili nesto trece nije vazno,vazno je da vam je toplo oko srca i da vam je smjesak na usnama.
Neki datumi se vise ne slave ali im se ipak u mislima rado vracamo.
Da li je to nostalgija,zal za mladoscu ili nesto trece nije vazno,vazno je da vam je toplo oko srca i da vam je smjesak na usnama.
Neki datumi se vise ne slave ali im se ipak u mislima rado vracamo.