Galerija Knina

Evo jedan Lanin predlog:

Elem,ja bi imala jedan predlog, a to je da pocnemo pisati jedan zajednicki dnevnik Kninjana iz cijeloga svijeta, a tako nekako smo i razštrkani po cijelome svijetu, pa i šire.
Ništa posebno licno ali eto toliko da dobijemo predstavu kako žive neki naši sugradjani negdje drugdje, kako provode vrijeme,
šta citaju, šta se zanimljivo dešava u njihovom gradu.
Cini mi se da bi se dalo malo razbiti monotonije i svako od nas bi barem jednom sedmicno našao što za napisati.
Molim vas izjasnite se o tom. Dajte predloge ako ste za to, a ako niste napišite i to, dobro bi bilo i objasniti razloge protiv.
Diskutirajmo malo o tome.
Glasajte!
Volim vas sve odreda, uživajte gdje god da ste i javite se.

Lana!

Peky,

Hvala da si otvorio novi topic što mogu razumjeti kao tvoje ZA - za dnevnik, odnosno, da možemo i oèekivati tvoje sudjelovanje iz daleke nam Kengurije.

Pošto glasanje odpada jer je Peky otvorio temu , ja vas još jednom pozivam da krenete u akciju.

Ajmo ko je najhrabriji kninjanin?
Nema Straha ( strah je u drugom topicu), ajmo narode dok je vruæe!!!!!

Petak je, još malo pa završavamo sa poslom( osim onih koji rade i subotom). Ja jedva èekam petak popodne, najviše ga volim jer je tako daleko od ponedeljka ujutro.

Danas je kod nas akcija gašenja svjetala, s namjerom da se svi skupa podsjetimo da treba šparati energiju. Baš èujem na radiu da je ista akcija kod Lare i Mikikas. Za druge ne znam.
Odoh ja nalagano na ruèak. Sarma, veæ dvaput podgrijana.

Cipe mi je nešto umukao otkad sam mu dala onaj recept za odvikavanje od pušenja.
Jel Cipe da se nisi ti naljutio na me????

Lana predpostavljam da kad si rekla Dnevnik mislis na informativni Dnevnik,nesto kao sto je TV Dnevnik.
Necu puno daviti ali Vas moram podsjetiti da nebi trebalo da bude nekog politickog prepucavanja,vredjanja ili prozivanja.Politicke vijesti sa prostora bivse Yuge se nece "zadrzavati".
Ako sam te pogresno razumio Lana molim te da me ispravis.
Zelim Vam ugodnu zabavu.

Ma kakva politika,Peky.
Niti u najbolja vremena nisam bendala u politiku.
Mislim da nikoga od nas politika niti zanima niti nam može pomoæi.
Uglavnom, danas se èovjek može pouzdati samo u sebe.
Ja mislim da nema stvari koju ne možemo dostiæi ako želimo.
Potrebno je samo uložiti energiju i volju. A èekati da nam drugi skroje buduænost je apsurdno. Toliko od mene na temu politike.
Nema više sarme.

Peky,
što nas ispremješta po topicima.
Pa, èovjeèe, izgubiæemo se!

To ti se zove cenzura,
nema mrdanja kod našeg Pekyja.

Neka,neka, dobro je,
malo duže se tražimo,
al naðemo se mi opet.
Žilavi smo ti mi, poseban narod, mi Kninjani.

Lana,ako neko pise o nostalgiji onda bi to trebao da pise u topiku NOSTALGIJA,ako pise o strahu od necega onda u topiku STRAH ako ima neku zanimljivu novost iz kraja u kojem danas zivi onda u topik DNEVNIK KNINJANA ako pise o necemu a da ta tema nepostoji na Forumu onda otvori novi topik i idemo dalje.
Samo meni dupli posao a ostali moraju tragati gdje je sta.Jos je dobro dok ja imam volje i vremena da prebacivam sve to.

ne znam šta mi se desilo sa prethodnom porukom možda nije bila napisana kako trebaovaj put se izvinjavam.što se tièe tema sve zavisi od osobe do osobe i vremena u kojem je rasla.najbolje je pisati o ljudima i dogadjajima koji su definitivno pozitivno utucali na nas.može li peky prvi da poène?

Andjela tvoj post je premjesten na topik NOSTALGIJA.
Pisati mozete o cemu hocete i kako hocete,samo nemojte vredjati nikoga i nemojte "iskakati iz shina".
Ja vec imam dosta posla,mislim na Galeriju,tako da sam zauzet ali javit cu se cim prikupim vremena.

Evo jedna zanimljiva i nesvakidasnja vijest iz Australije.
13.02.2008. predsednik Australije Kevin Rudd se javno izvinio Aboridzanima za zlocin koji je napravljen od 1869 god. do 1968 god.
U tom razdoblju vladini ljudi i crkveni misionari su oteli od roditelja predpostavlja se oko 100 000 maloljetne djece.Djeca su odvodjena u kampove i tamo su obucavana (skolovana) pod njihovim nadzorom.
Ako neko zeli vise da dozna o ovome neka ukuca na Google ili Wikipedia Stolen Generation.
To bi trebao biti prvi korak da se vlada pocne brinuti o domorodcima njihovom zivotu i buducnosti jer velika vecina Aboridzana zive bijedno.

Dragi dnevnice,

Danas se temperatura digla na -5, pa smo odlucili izaci iz kuce. Ovo je pocelo kao onaj poznati text o izbjeglici u Kanadi, ali dragi dnevnice, prevario si se jer se ja jos danas danas radujem svako jutro kad vidim da je snijeg napadao novih 30 cm. Stas, valjda ostalo iz djetinjstva...

A u stvari je danas bio predivan dan, zubato sunce, i kristalno nebo, pa smo bez ikakvog planiranja odlucili otici u Quebec Citi, dvjestotinjak kilometara udaljen glavni grad Quebec-a vidjeti kakva su cuda napravili od snijega i leda za zimski festival, i proslavu 400 godisnjice osnivanja grada.

Posto imam izuzetan dar za snalazenje u prostoru i vremenu koji sam ispolirao davnih godina u izvidjacima, put smo umjesto u Quebecu zavrsili u Levis-u, gradicu preko rijeke, i onda nas je neki cica koji je naplacivao parking uvjerio da ipak parkiramo kod njega za 5$ i odemo trajektom do grada posto je tako puno lakse. St Lawrence je tu siroka samo kilometar i po, tako da je voda jako brza, sto se primjeti tek kad vidis sante leda kako brzo picce pored broda.

Dan je stvarno bio prekrasan, vidjeli smo sto cuda, palatu od leda, trube klavir, violine od leda, cure neke zgodne plesu na muziku Abbe i Elvisa, snjezne figure iz mnogih zemalja svijeta kao sto su Equador, Mexico, Panama, Nicarqua, u kojima nije padao snijeg jos od zadnjeg ledenog doba, kade sa vrucom vodom i ljude (nisam vidio nijednog muskarca doduse, ili nisam obracao paznju neznam) koji u kupacim kostimima setaju na -5 dok ne uskoce u kadu, i onda smo se sankali u okruglim gumenim camcima, sve u svemu bas smo uzivali...

Onda smo otisli u neki paviljon gdje su dijelili dzabe razna jela, i zadrzasmo se tu bogami, sve do pet sati kad rekoh, e kumo deder kaput, radni dan je, ajmo naput. Trebalo nam je pola sata gazanja po mjesavini snijega i konjske balege da stignemo dostanice, i nekako utrcasmo u trajekt u 5 i 30.
E sad tek pocinje drama... Vec je bio mrak (posto ovdje mrak ne pada, on samo tresne odozgo za dva minuta), ostali smo na palubi da se slikamo sa pozadinom prelijepog pejzaza dvorca Frontenac, u 5:36 se odjednom cuje neka vika, i jedan covjek je bacio pojas za spasavanje i vice da je neko upao u rijeku. Prestravljeni smo gledali pojas u rijeci, i nesto crno sto se brzo gubilo u daljini... Odjednom panika, nakon nekoliko minuta brod se zaustavio i okrenuo, dosao je isti takav trajekt sa druge strane rijeke, pa su se poceli oprezno priblizavati sredini rijeke, i reflektorima traziti tog nesretnika. Potraga je trajala nekih desetak minuta, kad smo srecom vidjeli onaj pojas za spasavanje, i par metara od njega na vodi lezi covjek. Oprezno da ga nebi zdrobili santama leda, su mu prisli, i vidjeli smo da je ziv, medjutim nikako mu nisu mogli prici da ga izvuku jer su ga sante uvijek odgurivale, dok nije dosao treci manji camac i nekako ga izvukao iz zaledjene rijeke... Bilo je mozda tridesetak putnika, i svi su odahnuli i zapljeskali odusevljeni, bas kao u filmu... i lekcija djetetu - e vidis Selma... Tek smo tad vidjeli da smo otisli nekoliko kilometara nizvodno, covjek je stvarno imao srece.

Eto dragi moj dnevnice, to se danas dogadjalo na nasem izletu. Taman kad se sve stisalo, skinuli smo skafandere, sjeli u auto, poce padati snijeg, fino leprsa, milina ga vidjeti, cesta klizava, mrak i jeste, izgubili smo se samo jednom... Ali putem temperatura poce rasti, tako da je stala na minus jedan, i predivni snijeg se pretvorio u finu zaledjenu kisicu, sve se asvalt sjaji, prava bob staza. Nekako stigosmo do juga, temperature se pope na +2, vidi to Nikola i rece: Kolika je to temperatura, plus dva? Ajme meni otopice mi se brdo. To njegovo brdo je ovo brdo ispred kuce:


Laku noc dragi dnevnice, ziva glava, i happy end.

p.s.
Stavicu par slika te zaledjene rijeke, ako Peky propusti, cisto da vidite da nije bila sala.

Dragi Dnevnice

Dok se god mice temperatura podigla na -5, kod nas u Irskoj se spustila na -1. Za raliku od naseg micka koji se izgubio na 10 minuta ja nisam mogla sebi priustiti taj luksuz jer nisam krenula na krstarenje po zaledjenim jezerima vec na posao.

Iako su temperature ovdje niske dan je prekrasan i vrlo suncan - irsko beskrajno zelenilo i ogromno drvece izgleda magicno - i naprosto me podsjeca na rano kninsko proljece kad krenes na tvrdjavu i osjetis miris prirode. No necu sada o tome jer ceme Peky potjerati u nostalgiju - a ja tamo ne volim ici - mislim da sam postala strucnjak u izbjegavanju bluza!

I tako vam mi na ovom malom otoku koji ima samo 4.5 mil zivih dusa uzivamo krasno vrijeme u posljednjih 10 tak dana. Naprosto me to iznenadjuje jer ovdje uglavnom padaju kise i mi se stalno smrzavamo - ne kao nas micko od -5 vec of kise i vlage - i stalno se pitamo kad ce 'global warming' doci u Irsku pa da isljucimo grijanje.

Promjene na ovom zabacenom otocicu se prebrzo odvijaju da bi se na njih preko noci navikli. U posljednjih 5 godina ovdje je doslo preko 1 mil ekonomskih emigranata uglajvnom is evropskih zemalja. STa ce im se desiti sada kad stopa ekonomskog razvitka pada svaki dan ko zna.

Glavna igra je golf - za mene mediteranku vam je to presporo mozda cu se uclaniti u lokalni golfski klub kad prodjem ljeto 65-to.

Svima puno pozdrava. Mico hvala na preljepoj fotografiji i pozdrav svima vama - i javite se iako ne mozemo skupa sjesti uz casu Guinness piva.

Danas je osvanuo nešto topliji dan, temperatura je u plusu. Zima se izgleda povlaæi, i neka,dojadila je više. Uobiæajene dnevne obaveze, najprije Kikija izvodim u šetnju, pa trk u market po spizu. Onda odlazak u banku i posjeta knjigovoði.T o bi za danas bilo sve. Ostatak dana je samo za mene. Najprije æu na televiziji vidjeti što se dogaða, a dogaða se ovdje toliko toga da nikad nije dosadno. Evo veæ 17 godina sve kamere svijeta špartaju po ovom gradu i zemlji. Materijala za njih koliko oèeš svih ovih godina. Nema majko odmora i dosade.
Nastojat æu otiæi do grada das izbliza vidim demonstracije. Dovoljno da odem do nekog Mc Donaldsa i evo zabave, samo moram biti malo dalje jer kamenice lete. Obiæi æu i slovenaèku ambasadu na Kalemegdanu, možda je i danas posjete demonstranti. Evo javljaju da se odgaða "Beovizija", to je takmièenje za srpskog predstavnika na "Evroviziji",a i to evropsko takmièenje je, izgleda, u pitanju. Rezervirao sam karte u Areni za koncert Karerasa, ako i njega ne odgode. Predveæer æemo kartati sa prijateljima i malo buljiti u Tv, da vidimo je li nam što promaklo. Ako nam nam išta fali u životu dosada u tom spisku nema šanse. Kao na traci, dogaðaji, demonstracije, protresti, hapšenje mafijaša,pa hapšenje Ðajiæa, pa borba protiv kriminala pa izbori i tako redom.Izgleda da živim u vrtlogu ili špici i ako ništa bar sam na vrijeme obaviješten. Izdogaðalo se ovdje toliko toga za 17 godina da ne bi stalo u neèiji miran i sreðen život u kakvoj uljuðenoj zemlji. Kad pomislim na te jadnike koji se dosaðuju po cijeli dan èisto ih žalim, gdje im život prolazi.A ovaj moj jurca sve brže, dogaðaji prestižu jedni druge, evo me sad u petoj brzini, jurcamo preko stopedeset na sat bez šanse da æe neko prikoèiti. Samo me jedno brine, šta æu i kako æu kad neko odistinski stisne koènicu. Hoæu li umreti od dosade. Ko zna, pa nauèio sam na jurnjavu i jurcanje, na akciju i reakciju. Kako æu se, jadan,priviæi na miran život i dosadu. I hoæu li to moæi.

I ja sam se jutros ustao.pristavio kavu i uz nju pogledao jutarnji devnik, najprije na Pink-u pa potom na RTS-u i ništa novo.Sve sam to već vidio što juće,a nešto i prije.Kako se samo ljudska psiha mjenja protokom vremena.Ti si Zele u pravu,toliko se toga ovdje događa da nam nebi smjelo biti dosadno i zamišljamo kako je,što reče zele u uljuđenim zemljama.gdje su glavne vijesti što se neka mačka popela na drvo i neće da siđe,a vlasnica zove policiju ili vatrogasce i suze roni što joj kućni ljubimac radi takve nepodopštine,kako li je tamo "Interesantno"
Svi mi verbalno težimo takvom životu,kućni ljubimci,mir doma svog,a u podsvjesti patimo za uzburkanom stvarnošću zbog koje su ljudi i izmislili turizam tj.putovanja,a obzirom da se ne može stalno putovati,bar ne većina,onda je i TV dobra.Eto,na primjer ja.Danas se u neposrednoj okolini mene ne dešava ništa,osim što u blizini građevinari prave novu zgradu za kolege izbjeglice,ali zato u meni!? Gori.Od jutros sam već par puta prošpartao,što po Srbiji,što po kugli.Sve što sam jutros čuo na onim dnevnicima ja sam do sad analizirao i donio svoje zaključke,nove sjede dlake nisam dobio jer nema šta više posjediti.Sada je 3 sata poslje podne i mogu zamisliti šta me čeka još u toku dana do spavanja.Čekaju me najmanje 2 dnevnika i jedno,5-6 vijesti,pa ti vidi.
Znači,zaključak je,nije mi dosadno i zemlja nije uljuđena.Ne znam! možda bi bilo interesantnije sa onim mačkama.ali neka,hvala!
Moram prekinuti,upravo počinj dnevni na nekoj TV.
E,da mi je još normalne kose,mogao bi ja izdržati sve te dnevnike.
To sam tražio i dobio i šta sad? Neka neko odgonetne dali se ja žalim ili hvalim.Nsam pametan!

Dobar dan,
Imam dobru volju da bi nešto napisala ali nemam inspiracije.
Cijeli tjedan mi je monoton, baš ništa se ne dogaða ovdje kod mene.
Hladno je, svaki dan hladnije, danas je zapuhao i vjetar,što je prava rjetkost.
Grad je u kotlini i zimi nas pritišæe magla , posebno u ovom dijelu gdje ja živim, u blizini rijeke Save.
Ako nema magle, ima smoga, a najèešæe je oboje,tako da sunce ne vidimo ponekad po par dana. Ove zime je to trajalo par tjedana.
Slovenci su dosta zatvoreni ali u osnovi dobri ljudi. Ja nisam mala nekih slabih iskustava s njima. Predrasuda ima svugdje.
Glavna predrasuda:
Za Slovence smo svi južno od rijeke Kupe- bosanci.
Meðu mladima imaš " normalne" i " èifure".
Èifuri su potomci Bosanaca, koji su došli u Sloveniju trbuhom za kruhom( uglavnom populacija sa sela) i nisu se asimilirali, odnosno prilagodili životu u veæem mjestu, govore bosanski jezik, slušaju narodnjake, plešu kolca kad što proslavljaju...
Ali ima jedna stvar koja mi se sviða kod omladine: svi koriste neku mješavinu slovensko-bosanskog jezika, neki iz zezanja, neki jer je to coool, neki da bi ih bolje prihvatili u društvu.
Dobro je kad ti ponestane gradiva za zezanje izvuèeš vic o Muji ili poèneš govoriti slovenski sa bosanskim akcentom.
Što kaže Mujo: Ma, znam ti ja slovenaèki, samo me jebe naglasak.( ups, al sam nepristojna!)
Pored svih tih lijepih tekstova u dnevniku, èini mi se da sam malo zalutala.
Šta æete, ja sam oèit primjer ljudske nesavršenosti.
Molim Pekija da me ne prebacuje na topik "onako malo bezveze"
jer me tamo svi veæ znaju.
I tako, gledam ja dnevnik, ali ništa politièko, samo nako.
Sjeæa li se iko one gostione tamo negdje iznad Strmice, ona što je imala šank za vrh èovjeka, tako da si morao na prste stati da dohvatiš piæe.
E, tamo je bio originalan natpis nad šankom:
"NEMA SJEDENJA NAKO".
Meni je najveæi gušt ujutro prije posla skoèiti na Forum i viditi jel se ko javio.
Poštara više ne bendam uopæe, on mi je treæi: Forum, Outlook pa poštar.
Svaka pohvala Pekyju, ne da je vredan nego rastura, toliko novih slika je nabacio od juèe.
Zato molim lijepo, nema sjedenja nako, pišite što se radi i kako se živi tamo kod vas.

U jednoj pjesmi Balašević kaže"Moj dosije ja Rat i mir" što će reći,živi uzbudljiv život i vjerujem mu,on nikad ne laže,bar nebi smio.Mora da mu je Indijana Džons nešto u rodu ili možda Džems Bond.Ako je to tako onda je moj dosije "Sto godina samoće".Aj dobro,malo sam pretjerano,ali nebi bilo loše.Zamislite sto godina plus postojećih 60 manje 4 tj.56 to bi značilo da bi živio stoljeće i po kao "maratonac"Pantelija Topalović.Mašala,ali ne dolazi u obzir.Zašto? Zato! Eto ti sad,jesi zadovoljan ogovorom,ne umire mi se mlad.Jel ti jasno.
Dobro,šalu na stranu,neće mi zamjeriti Markes,ali svi mi na neki način proživljavamo tih "sto godina samoće" samo u malom.Sad bi se to zvalo "12 i po godina ko zna gdje" i svi smo u samoći.
Prije 20-tak godina sam se hvalio kako imam jednog prijatelja u svjetu,preciznije u San Dijegu i kad Baja dođe u Knin,kao da je u najmanju ruku došao ujka Sem lično i još dva-tri prijatelja sam imao negdje po svijetu,znao sam da postoje,ali nisam znao gdje su,a danas? Danas se hvalim kako i u Kninu imam po nekog prijatelja.Jebi ga Markes,zajebo si stvar ,ti i tvoja samoća.Ko ti dade da pišeš sram te bilo.
Zahvaljujući ovoj tahnološkoj zavrzlami po kojoj ja sada nabadam,ipak smo svi nekako blizu.Već odavno neki govore kako svi živimo u globalnom selu,a ja bio ubjeđen da je Knin grad,što znači da sam iz grada došao u selo.E jebi ga.Sad mi ne preostaje ništa drugo nego da se borim da bar budem centralni seljak,to jest onoj koji živi blizu crkve to jest sredine sela.I stvarno je tako,crkva je blizu što znači da sam centralni seljak,iako sam ateista,ali to nije toliko bitno koliko moj status centralnog selje.Danas sam baš prolazio kroz centar sela i za malo me nisu izujedali psi lutalice.Na jednoj ledini,kuda moram da prođem,skupila se ekipa pasa,jedno 10 do 15 komada i nešto rade.Kad sam u prolazu zastao da vidim šta se to na livadi dešava,sunce ti ne jebem,kad skoči njih jedno 4-5 i kad zalajaše.Šta mislite šta sam uradio tada? TUTANJ. Pa normalno.Oni su vrlo brzo odustali,a ja sam malo duže tutnjao,za svaki slučaj.Sreća u blizini mi je stan pa sam uspio spasiti u najmanju ruku nogavice,Pretpostavljam da se neka kujica okotila pa familija čuva mlade.Ali bez obzira na taj napad ti kučići su mi dali do znanja da ipak Markes,da prostite,kenja kvake sa onom samoćom.Kako pored pasa lutalica da budeš sam.
Ali se ja raspisa,a ničim izazvan.Pomislio sam da sam sam,pa se sjeti Markesa i sto godina i tako to krene.Sad znam da nisam sam,ako poželim Vas ja samo upalim ovo čudo i svi ste tu,a ako vas slučajno nema,ja onda samo izađem na livadu,ali u patikama (šprintericama)Ipak ja i ovi na livadi nismo tako bliski.
Živili vi meni