Galerija Knina

Evo, Aco se sjetio silne stvari, koja od ljepote u sebe ne da gledati. Crnjanski, jebi ga. Da to malo razblažimo jednom kninskom stvari. Èovjeka koji je napisao ovu pjesmu nisam vidio od 1972. Moja je generacija iz gimnazije, kasnije sam èuo da je u književnosti i da piše, al ga nikada nisam kasnije ni èuo ni vidio. Zove se Stefan Prijiæ. Mi smo ga svi zvali Stevo. Pjesma, po mom, èini mi se, nesumnjivom sjeæanju, ide ovako:
" Ako te uhvatim, ako te uhvatim, u mrežu svojih lutanja, u mrežu svojih æutanja.
Ako te uhvatim, pazi da te ne uhvatim. Biæe zajebano i za lutanja i za æutanja". Ima još, dobar je ritam,onako rokerski, al sam zaboravio:)
Ako Stevo ovo èita neka popravi il potvrdi, al se toga rado sjetim.

DragoKovacevic wrote:Evo, Aco se sjetio silne stvari, koja od ljepote u sebe ne da gledati. Crnjanski, jebi ga. Da to malo razblažimo jednom kninskom stvari. Èovjeka koji je napisao ovu pjesmu nisam vidio od 1972. Moja je generacija iz gimnazije, kasnije sam èuo da je u književnosti i da piše, al ga nikada nisam kasnije ni èuo ni vidio. Zove se Stefan Prijiæ. Mi smo ga svi zvali Stevo. Pjesma, po mom, èini mi se, nesumnjivom sjeæanju, ide ovako:
" Ako te uhvatim, ako te uhvatim, u mrežu svojih lutanja, u mrežu svojih æutanja.
Ako te uhvatim, pazi da te ne uhvatim. Biæe zajebano i za lutanja i za æutanja". Ima još, dobar je ritam,onako rokerski, al sam zaboravio:)
Ako Stevo ovo èita neka popravi il potvrdi, al se toga rado sjetim.

Ne vjerujem da Prijic Stevo ovdje dolazi, ali nadjoh par Stevinih pjesama na nasem forumu:
http://galerijaknina.com/forumGalerije/ ... ight=#3220

Sastavci,da si rekao "Sumljam da Prijic Stevo ovdje dolazi" pa da kazem,dobro mozda i ne dolazi,ali ono "Ne vjerujem da Prijic Stevo ovdje dolazi" djeluje nekako kategoricki.Postoji li neki razlog da ti znas a ja ne znamo zasto Stevo ne dolazi ovdje?

Petar-Peky Bukarica wrote:Sastavci,da si rekao "Sumljam da Prijic Stevo ovdje dolazi" pa da kazem,dobro mozda i ne dolazi,ali ono "Ne vjerujem da Prijic Stevo ovdje dolazi" djeluje nekako kategoricki.Postoji li neki razlog da ti znas a ja ne znamo zasto Stevo ne dolazi ovdje?

U pravu si, "sumnjam da gospodin Prijić Stevo ovdje dolazi", ali imajuci neke (polu)informacije o gospodinu Stevi i dalje ne vjerujem da on posjećuje forume

Hvala na odgovoru iako ne dajes objasnjenje zasto g. S. Prijic ne dolazi na Galeriju.

Covijeku opremiti se za avanturu zvanu život, preporuca se najprije spoznati sredinu iz koje on potjece, njenu prirodu, ljude, kulturu, povijest, drugim rijecima spoznati svoj zavicaj. Poslje toga može sa a i puno je lakše otisnuti se u svijet, razumjeti taj ogromni svijet u kojemu živimo. Naravno, nekako naporedo sa tim spoznavanjem krece se spoznaja sebe samog pa time i drugoga covjeka.

Zato je vrijedno, ako vec to nije ucinjeno, vratiti se barem na trenutak svojim korijenima. U tome poslu od velike pomoci mogu biti pojedinci od umjetnosti, narocito književnici. Naravno, prirodno je zaviriti malo preko granica zavicaja a ipak ostati na izvjestan nacin u njemu. Za tren ostavljamo Ranka Marinkovica na miru, zagledajmo se u Vladana Desnicu. Ovoga puta ne kroz školsku lektiru nego u dokolici pred godišnje doba koje obicno dovlaci melankolicna raspoloženja. Desnica u “ Proljeca Ivana Galeba “ kaže:

,, Da bi se covjek radovao, da bi se radovao u pravom, cistom smislu te rijeci, treba da za jedan casak opet postane dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom rjecju nazivaju nešto sasvim drugo, sasvim razlicito.Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, cistu radost. Prava je radost u stvari bezrazložna. U tome i jeste njena cudesna ljepota.’’

Vladan Desnica, SKZ, Beograd 1967. str. 352

Milovan Danojlić, Dobro jeste živeti, Albatros, 2010


Napuštam ga jednog sunčanog nedaljnog popodneva, u trenutku održavanja velike fudbalske utakmice, negde na severu Evrope. Grad drhti i dahće u ritmu akcije naše navalne trojke. Susret, iz sekunde u sekundu, prati proslavljeni spiker Radivoje-Raća Marković. Njegov se glas, sa mojsijevskom žestinom, razleže po ulicama, kafanama, raskršćima i čekaonicama, dopire kroz otvoreme prozore, cepa membrane zvučnika. Marković je jedno od znamenja ovog podneblja,bariton epohe, glas iz utrobe naroda, odušak zajednice. Oni koji nemaju radioaparat u kući, pokorno stoje ispred uličnih razglesnih uređaja i navijaju za reprezentaciju države u kojoj nisu u stanju da kupe ni običan tranzistor. Prenos slušaju polusklopljenih očiju, tako lakše zamišljaju ono što se dešava na terenu. Poskakuju, zvižde, uzdišu, premiru od straha i neizvesnosti, čupaju se za kosu zbog neiskorišćenih (stopostotnih) šansi, iskolačenih očiju i napetih živaca, kao da im od rezultata utakmice zavisi uspeh u poslu i porodična sreća. Udesilo se da nam protivnik bude neprijatelj iz nedavno završenog rata, pa se pored sportskog umeća tu raščišćavaju i neki zaostali računi istorije. A Radivoje Marković, kao prvosveštenik svenarodnog obreda, predvodi nedeljnu liturgiju, određuje joj uzlete i zastoje, upravlja je prema konačnom uznesenju. Raštrkani po selima i varošicama, na nogama i kad su u svojim kućama, vernici univerzalne religije lupanja u praznu okruglinu odgovaraju načelniku pjevačkom na tačno predviđenim mestima, svi kao jedan, kao uvežban hor. Kroz vazduh proleću osveštana imena Mitića, Bobeka, Vukasa, Beare i Čajkovskog. Ovom poslednjem su iz milošte, dali nadimak Čik.Kulja izvorno rodoljublje, svedeno na svoju suštinu, na želju da naši pobede njihove, i zauzmu malo bolje mesto pod suncem. Fudbal me ( očito) ne zanima, on je strategija prepuštanja nogama onoga sa čime glava nije znala da izađe na kraj, geometrija slepog sudaranja i padanja, zbrka proizvoljnih kretnji koja se tek povremeno raščiščava i usmerava, prema ciljnosti. Iz prigušenog hučanja na prostoru celokupne državne teritorije najednom se izdvaja gromoviti povik Radivoja Markovića, goool, goool, gooool!, na šta milionski hor uzvraća sa plavi, plavi, plavi!, čemu se pridružuje klicanje srećnika koji su imali para da otputuju u Malme, i na licu mesta prisustvuju istorijskom događaju.