Moja poezija

[Aco Dimitrijevic]

JESENJSKA ELEGIJA


Satie и Gymnapédie
u meni.

*

Vinogradi zanosa svi
obrani,
polja žita zadnju žetvu davno
pamte.

*

Jutrom, guste magle u
dolini,
i purtevi u njima
skriveni.


Nebo sivo
oblacima otežalo, nepokretno
s kraja na kraj tromo
leži, daždom
prijeti.


Tek od neke
pred vratima vjeter
krene,
uspomene dana ljeta
požutjele.

U tom stižu
prve kiše i dosadu hladnu
sipe,
sve dok zemlju u svom plaèu ne
potope.

*

Bez poèinka
kraj prozora, u daljine pogled
luta,
sa osame u tuðini vatre
krade.


Svakim danom
do sumraka put je
kraæi,
do proljeæa neæe
stiæi.



prosinac 2010.

[Petar-Peky Bukarica]

Kad bih umio pisati poeziju volio bih da bude nesto ovako,pa je svojatam i racunam kao da sam je ja napisao a ne Rade Serbedzija/

Vec sam ti pricao to

Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
nekada...
Prašnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
Pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
Pricam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
cežnjiva pisma... Pacifik od tuge i sjecanja...
kažu sudbina...
Ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion prica, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
A znam da ne znaš niti ceš ikada shvatiti...
a i zašto bi...
Oprosti, to gorka tecnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
To je romanticno, nevino cedo, spram ovih stanja...
necu da spominjem, rat i užase,
politiku, i slicna sranja...
Necu da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
Hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
Kasno je, znam... curi noc...
svaka je mala vjecnost za mene.
da, znam, moraš poc,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
ah, vec sam ti pricao to.

[Jovan-Repko Urukalo]

Svaka cast Peky,umijes da pises i pisi sto vise da imamo sto vise citati.Da nije tebe za taj nas NEVJEROVATNI Knin i Kninjane se nebi znalo i vec sve bi izbjedilo.Samo nastavi i nista ne mjenjaj tako da sva sjecanja ostanu u nama i dok je zivota da bude sjecanja.Pozdravljam te od srca. Repko

[Petar-Peky Bukarica]

Posto mi je draga ova pjesma od Arsena Dedica,kao i ona prije od Rade Serbedzije nemojte zamjeriti sto cu je "istovariti" na ovom topiku.


MODERATO CANTABILE

Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo sirocad svijeta

Reci da li ces nocas
moci ostavit sve
svoju kucu, navike, ljude
i poci a ne znati gdje

Neka svi mrznjom isprate nas
ali draga zivot ceka sad je cas
citav svijet bit ce tvoj novi dom
neka kazu avantura je to

Nikad zaliti neces
svoje stvari, ime ni grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ces slobodna sad

Neka svi mrznjom isprate nas
ali draga zivot ceka sad je cas
citav svijet bit ce tvoj novi dom
neka kazu avantura je to

Duga ocajna kisa
magla zastire zrak
nekim putem tijesno kroz jesen
nas ce odvesti vlak

Napisao: Arsen Dedic

[Biljana#1]

Dok sakuplja kamencice
Nesvjesno smjeska se
A kamenje je svuda samo
Dijamant je jedan
I kad prOdje sve sjetice se
Njenih rijeci , sjetice se suza
Koje je isplakala a ti si znao
Nesvjesno ignorisao svaku rijec
Koja je potekla od nje
Sada jedno stablo raste
Pored kuce jako lijep cvijet
Kada kasna Jesen dodje
Iz cvijeta rodi se plod
Dunja njen miris osjeti se
Pjesma sto je napisaNa
Neprepoznaje se ... To su rijeci njene
Nestale na tratovaru stare kuce
Na papiricu upucen tebi
Kasno dodje I vjetar kisa
Oluja pred sobom odnese

Kasno je bilo tada za sve
Ona nije vise tu nje nema vise
Mozda se nesjecas lika. Rijeci suza
Sada vazno nista nije nezaboravi
Voljela je ona tebe ...


Suza skliznula iz oka njenoga
Udahnula.
Znala je tiho zajecala
Oci zatvorila ...
U toj tisini I noc je pala
Pozeljela kap kise.
Suza je otplovila
Ostala je noc sama
Pozeljela vjetar odnesi
Snove I zelje nestvarne
Ostavi srce bez bola
Neka putuje samo kao pre
Sto je znalo bez tebe
Bezbolno tako samo najbolje je znalo
Da nestanu boli iz grudi
Jako boli nOzevi zabijeni
Htjela toplinu Plavoga neba
Pozeljela tisinu da zaboravi na tren
Boli sto nanese vjetar
Mjesec Maj kad koscela rasiri grane
Ostavite to srce mOzda ozdravi
Oziljci ostaju grane vjetar njise
Al boli neprestaju ...
Dali da se za sebe bori

[Petar-Peky Bukarica]

DVA PRIJATELJA

Dva prijatelja što se svakog dana
Sastaju ispred "Tri lista duvana"

Celoga život dosadnog i dugog
Ne vide niko jednoga bez drugog.

Toliko su oni nerazdvojni bili
Da su celome svetu dojadili.

Ali jednoga dana iznenada
Oni neće proći kroz svoj deo grada

Na sastanak što će toga jutra biti
Prvi put će jedan od njih zakasniti

I od tad milijarde dana i nedelja
Neće se videti ta dva prijatelja.

Duže od života o mrtva će biti
Dva najbolja druga kao što smo ja i ti.


Napisao: Matija Beckovic

[Stevan-Stiv Biserko]

Majcine ruke
Tvrde,ali nezne ruke moje majke,
Dva bela krila labuddova
i sad jos dolecu odnekud iz bajke
Kao melem i java najsmelijih snov.
Kao da vidim te umilne prste
Kako mi nezno ljube plavu kosu,
Kako se grle,lome i krste
U ocima tuznim kad naslute rosu.
One su kolevka od svih drugih drzava
U kojim sam oci otvorio snene,
Na zivotnom putu uvek budna straza
I onda kad su daleko od mene.
Ljubim te ruke koje zivot znace,
Dva letnja dana suncana i vedra,
Koja ljubav ljudsku svud okolo zrace-
Dva blagoslova iz majcinog nedra.

Stihovi Dragomira Marjanovica,rodjenog 1940.u Srpskom Sematronu.

[Stevan-Stiv Biserko]

Roditeljski dom
U procelju kuce hrastov ram,
A u njemu slika Nikoljdana
I slavske svec krhki plam,
Kao blagi jecaj prohujalih dana.
Sto secanja na krsnu nam slavu.
Bozicc,Uskrs i druge nam svete,
Na Vidovdan,svetoga Savu,
Boze,daj da opet budem dete.
Da udjem u radosti svoga roda
I slusam price o Kosovskom boju,
To seme sveto svih nasih sloboda
I ciji junaci jos stoje u stroju.
Cekajuci zov blagi svog mrtvog vladara
Vec sesto dugih crnih leta,
Da se povrati postojbina stara
I iz navike stare avet nam prokleta.
Al,avaj,kuca je trosna i prazna
Kraj ikone visi sad zgasno kandilo,
Kao neka kobna neprava kazna,
I kao danas ovde nikad nije bilo.


Dragomir Marjanovic iz Srpskog Semartona gdje je rodjena i majka
Dossiteja Obradovica i zavrsio u Bukurestu Srpsku knjizevnost.