Tekstovi od R

Forum je otvoren za sve one koji zele da se druze, da sa svojim
prilogom osvjeze, obogate ili vrate iz zaborava: ljude, mjesta,
dogadjaje i trenutke vezane za Knin i Kninjane u periodu do 90-tih.
Nedolicni, provokativni i uvredljivi tekstovi bit ce skinuti sa "Foruma".
Hvala!

Moderator: Gazda

Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

Jos jedna tvrdjava ...

Post by Petar-Peky Bukarica »

Još jedna tvrđava ...
čuva neobičnu priču iz običnog života, stara i moćna poput one naše. Opasala je svojim bedemima i šančevima ravan pored rijeke i otvorila veliku Stambol kapiju ka staroj Via Militaris. E, tu smo se onda našli, studenti sa znanjem u knjigama i nemajući pojma o životu.Stranci u gradu, stranac u zemlji i ja zatečena preplanulim pogledom, bosonoga u drvenim nanulama sa crvenom trakom preko prstiju (onim u kojima se svaki korak čuje i ne moraju se stišavati otkucaji srca). Otišli smo odatle Ulicom Pobede, nevidjevši nikakvih prepreka, i na kraju nespretnim riječima obećali čekanje na jesen pred Stambol kapijom. Onda..., je njegove korake zasuo pijesak pustinje, a ja i danas kad se zateknem pred Stambol kapijom izgubim malo vremena čekajući da vidim hoće li se u plitkoj vodi Nišave ogledati sjenke mladosti. Mada, znam da stara Via Militaris ne vraća ratnike, a ni Ulice Pobede više nema (ili se sakrila pod drugim imenom).

Tekst od : R
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Znam kako je …
stići u naš grad rano, pred zoru i svitanje, đačkim vozom, zajedno s radnicima, dok je još sve zatvoreno i samo nas na stanici čekaju otvorena vrata. Radnici odmah krate put preko kolosjeka, a mi kroz stanicu do Ulice pa prema gimnaziji, u grupama, zimljivi i sneni s torbama obješenim o jedno rame , a poneko samo sa sveskom savijenom u zadnjem džepu farmerki (nema još mnogo do kraja školske). Ulicom, samo što je protjerano brojno stado ovaca sabrano po okolini na putu ka ispaši u Podinarje i bronze im se još čuju od raskršća. Ostavile su svoje tragove na asvaltu i težak miris vlažnih runa u vazduhu. Zastajemo da propustimo neloliko kosovačkih karova. Konji kasaju ujednačeno i lako, kao da samo duše voze. Izgledaju pomalo sablasno s pokrovcima na sapima u polumraku pred svitanje, a ja uočavam samo bošče i kape s resama iznad kanata i rasuto sijeno . Žurimo u prolaz iza gimnazije i zbijamo se u zaklon od promaje, namjerno bučni i bakteći koracima da probudimo podvornika nebi li otvorio zadnja vrata i pustio nas u neku od onih sumornih učionica.Unutra, raširimo knjge po klupama u dobroj namjeri da pročitamo nešto. Učionica postaje veselija ispunjena našim glasovima, dok par kesica čipsa sa kojih se skida boja i lijepi za masne prste, kruži iz ruke u ruku i za svakog ima dovoljno. Pušači istjeruju dim cigareta kroz pritvoren przor razmahujući biljžnicama. Ja sam sklopila ruke i navalila glavu iznad knjige ne pročitavši ni slova, lica uvučenog do nosa u veliku kragnu bijelog vunenog džempera, a neko iz klupe iza se igra pletenicom moje kose. Hladno mi je i snovi mi se gase pred očima. Nikad se neću navići na ovu melanholiju pred prvu radnu smjenu od koje mi je mučnija samo ona jesenja i zimska uz kiše i susnježice
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Ordinary life- ovakav ili onakav...
i ove bolesno- tople zime
gledam kroz prozor na sivo nebo iznad fabričkog dimnjaka iz kojeg kulja još sivlji ,gotovo crn dim. Uši mi para zvuk kompresora, zvuk rezanja metala, pipipkanje viljuškara, a miris sumpora i gume neda da se rašire pluća bez astmatičnog kašlja. Opažam samo jednu krpicu svjetloplavog neba koja se probila odnekud iz sivila, kao uokvirena stara slika plavetnila kroz bajamove grane ili smokvino lišće, koje sam gledala nekad žmirkajući i izležavajući se na staroj sećiji izbačenoj iza kuće, tamo u selu T, za odmor u hladovini pored bunara za ljetnih vrućina.Izležavam se i slušam šljapkanje prakljačom po mokrim krparama patosnicama i isprekidanu ,staru baba-tetkinu pjesmu ispod glasa, o lavandijerama koje su se utopile veslajući preko kanala s otoka na kopno po tovar bijelog rublja za pranje. - La-la-ra-rira- raskomotila se stara na buštinu i nabrane gaće pumparice, a maramu savila na vrh-vrške glave, kao nekakav statusni simbol.Onako s prakljačom u ruci ličila je na one švajcarske gardiste na dužnosti (ha, ha).
- Ajme baba, reko, vidiće te neko s puta!
- Neće babu niko gledati ni da mora nosem u lice, a kamo li s puta priko gromile, ali ti se pripazi šarenih očiju. Vazda se izležavaš na toj sećiji! Prošlo babu zviždanje, reče tobože, kao staru mudrost i zamijeni tužnu pjesmu o praljama, onom – daa nije ljubavi, nebi sviiita bilo... Poče ,zatim, spremati staro maštelo da toća noge u slanoj vodi.- Ama baba, jes' vidila nekad Joku ili Tošurinu da paradiraju tako oko kuće,aaa?- Pa mogle bi, zajedno metlu uzjahat, ta nji'ove su gustirne nasrid polja.Svukud oko sebe štapima nabadaju, a ja još na svojim nogama kolecam. Slana voda i sunce izvlače reumu.- Niii mene, niii tebe, moja draga …, konta dalje ispod glasa i radi šta je naumila.- Ajde srićo, skoči se, pokupi lancune sa žice da se ne presuše na ovoj pripeci i ala, kafu skuhaj. Netriba ti ćikarom miriti, nego skuhaj punu kogomu, da pijemo doljevušu ka' u Bosni, a ne taman počneš guštati, kad ono nema više..., ala veselo priko avlije, ostarila i ti babi ovako...
Samo, da znam, kakvom je ćikarom sve ovo meni izmjereno!?
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Eto i mene,
babetine među babama,ostarila (manje-više), godina (prilično), uklapam li se u bapske standarde ili ne (nije važno),titula je osvojena- baba sam (prava pravcata).Niko srećniji nije od mene dok držim mog malog unuka u rukama i ništa ljepše nema od njegovih okica ,ni slađe od njegova djetinjeg sna i smješka. Radost i sreća babina!!!
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Leluja i povija se kovilje na blagoj buri, dolje, niže kuće na gromili, negaženo i nebrano .
Nježne vlati miluju sprženu travu i kamen,savijaju se, kao da su dobre sjeni nalegle po njemu.Sunca i vedrine dovoljno,kao i uvijek pred jesen . Mir se, nekakav, i spokoj razlio posvuda.Nikakva zvuka,ni glasa, i stari, umorni bajami trepere lišćem bezšumno.Nema glasova, jecanja, nema ni brecanja zvona. Mati mi došla u snove, pohodi stari dom.
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Sudbina pod Starom planinom, ili Balkanska ili Krvave glave – kako god...
Dugo sam ovdje, pod Starom planinom, i moja starost se primiče polako,ali uporno.Mnogo godina je prošlo od kada sam stigla kao nevjesta u selo T....a (i ovo na slovo T), u kojem sam i dan danas “nevesta, čužda,izdalek’ ”. Davno je bio onaj letnji, avgustovski ,vreli dan kad su se sjatile babe (sad sam i sama baba) i dječurlija u dvorište stare kuće , da vide Šurdinsku nevestu, i kad sam saznala da je Ruža stigla na mjesto Ružin grob. Ovo, Šurde, je porodični nadimak, prekor,kako se ovdje kaže. Znčenje vuče iz turskog vremena i turskog jezika –odande. Dakle,prekoreni su da su “izdalek’ ”, došljaci.Priča kaže da je pra,pra,pra... Deda Mita po čijem imenu nose prezime (a koje su dobili “za strošeno kotle”),ubio nekog Turčina u svom belopalanačkom ataru, jer mu je unesrećio sestru ,pa je “ morao da bega iz nišlijsko u pirotsko “. Prelaskom u atar drugog age, potjera je prestajala,jer je živ čovjek korisniji kao kmet, nego mrtav, ali povratak nije bio dozvoljen.E sad, pitate se kako se dobija ime u zamjenu za strošen kotao!? Deda Mita je u starom kraju ostavio sve svoje, i porodicu i imovinu. Bio je, kažu i oženjen, ali pobjegao je samo sa sestrom. lijepa sestra se lako i brzo udala u ovom selu, te se i danas znaju rođaci po ovoj ženskoj liniji. Deda je i sam morao da ponovo organizuje svoj život. Rješio da se ponovo oženi, ali s obzirom da se znalo da je već oženjen u starom kraju, pop nikako nije htio da ga vjenča.Problem je riješen tako što ga je Deda Mita presreo na uskom drvenom prijelazu peko rijeke nasuprot ovdašnjeg manastira i zaprijetio mu omicanjem u hladnu vodu usred zime, ako ga ne vjenča.Pop je moro pristati, pa i kum da mu bude. Uistinu, manastir se i danas smatra kumom porodice , i sve dok se slavila slava u staroj kući pozivan je i počastvovan neko iz manastira, a i mojoj djeci je krsna kuma bila jedna od kaluđerki.Elem, Deda Mita je dobivši kumstvo, morao da uzvrati poklonom, a on osim stošenog kotla ništa drugo nije imao, pa ga je dao u manastir.
Stara kuća u selu T danas ima samo jednog stanara, mog starog svekra koji je u svojim devedesetim, i uvjek je spreman da se raspriča, samo da se dočepa strpljivog slušaoca (uglavnom sam to ja). Okolne kuće su mahom prazne ili sa po jednim starcem koji se,kao i on, uporno drži svog dvorišta, teško i u komšiluk da ode.I u našoj novoj kući, nekoliko kilometara dalje, u gradu, samo smo ja i onaj moj, a djeca negdje drugdje svijaju gnjezdo. Priče o starom domu ih ne dotiču, bar za sada...
Post Reply