Tekstovi od R

Forum je otvoren za sve one koji zele da se druze, da sa svojim
prilogom osvjeze, obogate ili vrate iz zaborava: ljude, mjesta,
dogadjaje i trenutke vezane za Knin i Kninjane u periodu do 90-tih.
Nedolicni, provokativni i uvredljivi tekstovi bit ce skinuti sa "Foruma".
Hvala!

Moderator: Gazda

R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Ordinary life
Oči me peku od gledanja u ekran pa skrećem pogled kroz prozor na - parking za bicikle, nakrivile se i ispreplele ko crni željezni kosturi. Na drugoj strani velika siva vrata fabričke hale, siva kao ovaj hladni snježni dan (ni snijeg mu ne daje ljepotu). Odškrinem malo prozor i zapahne me miris sumpora i gume, ona vrata zinula kao neman koja guta, a oblak pare se nacrta na hladnoći." Ruškaaaa!!!" - zove me kolega- " dođi da preuzmeš šlem i cipele s metalnom kapnom! Neeeema švercovanja u štiklama !!! Kaaapne na prsteee!!!""Ideem (k'vragu)!" Idem i iz ove priče, u neku drugu, staru, u sunčani dan ,da špartam u prvim štiklama po prašini tamo na Municirijama ,sa šesnaest godina, kad već nemam neku novu ljepšu priču sa pedeset (ha ,ha).
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Eto jada iznenada...
Onaj moj, nije da se hvalim , al je stvarno svestran i stručan tip, izuzetno verziran u svojoj oblasti , završene postdiplomske i specijalizacija, nekoliko registrovanih inovacija,itd...i tridesetgodišnje iskustvo u par velikih firmi (preko dvadeset u ovoj u kojoj sada radimo). Radili smo , naime ,do jučer zajedno, ja zadnjih sedam godina kao njegov asistent. Radoholik, genetski štedljiv (tj. Piroćanac), dao je sve od sebe (uključujući i potpuno besplatno svoje inovacije ) za prosperitet firme u zamjenu za prosječnu platu i veliku odgovornost, te "mobing" između nas, jer neće on da trpi da njegova rođena žena ni pod razno napravi neku sitnu zaj.....ciju, što joj je lagano znalo poći za rukom iako sasvim nenamjerno. Elem, dobi on juče razrješenje dužnosti uz rješenje za godišnji odmor i usmenu preporuku da se za taj period snađe za drugi posao. Uruči mu to na dobro jutro generalni firer u korporaciji bez ikakvog dodatnog objašnjenja ili prethodnog nagovještaja. Na njegovo mjesto je zaposlen policajac u penziji, penzionisan prije par godina. Po struci je bio niz godina pozornik, a nakon diplomiranja na prištinskom buvljaku držač pendreka u policijskoj stanici(i pretpostavljam- perač prljavog veša). Svi , ama baš svi u korporaciji se ne mogu čudu načuditi. Ko nas god pogleda ispadaju mu upitnici iz očju, al svi junaci mukom zamukoše pa niko ni abera. Vide ljudi "igra kolo kod strininih pa se plaše da nedođe kod čičinih". Dakle, do daljnjeg sam asistent dotičnom gospodinu, a "mobing"je između nas!?! Evo baš je nazrno da vidi šta kucam , ali srećom, očigledno nije brz na latinici.
Mislim se gdje da zakucam ovo pisanije, ili na Strah ili na Bezveze ( a strašne su veze u pitanju). Neka ga ovdje (Bogu za plakati) da mi malo lakne na duši. Društvo, hvala na strpljivom čitanju.
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Čudnih li ljudi ovdje gdje sam ja...
kad pričaju o mladosti , simpatijama i ljubavi , onim prvim, iskrenim, iz duše, iz srca iz oka , onim kad još nema lukavstva - kažu da lažu. Mladi se ne vole - lažu se. Mladi se ne zabavljaju - lažu se. Mladi su zajedno - jer se lažu. Iz nečeg što počinjne svijetlo i iskreno ne treba očekivati mnogo - to je privid, laž. Ono pravo treba isplanirati, dogovoriti, potvrditi, bez spontanosti , bez iznenađenja i svi moraju biti svesni da drugog načina nema - ostalo je laganje. Čudnih li ljudi ovdje - unaprijed se generacijama mire sa isplaniranim životom, i lako im je jer drugi način je lažan i kad neko dođe otvorena srca držeći se za zrno istine, onda je "tuđa kost" (ču�da koščina - kažu). Čudnih li ljudi ovdje, i čudne li mene među njima: drži se za svoje zrno istine ova "tuđa kost" i neda se maknuti
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Braco i seka...
Za neki dan," prije nego što stisnu mrazevi i sabiju vjetrovi", trebali bi ja i brat da stignemo kući. Svako sa svoje strane svijeta, sa svojim bremenom života, polako će mo od stanice uz grad licem uz buru što broji rebra kao godine ili leđima od suznog juga (neka suza iza nas). Nismo se vidjeli dvanaest godina, zajedno pred kućom nismo bili mnogo duže. Stići će mo pred razlupana vrata kao nezvani gosti, bez dobrodošlice. Donjeti će mo samo "papire".Sad imamo "papire".!!! "Papiri" su tu umjesto djetinjstva, umjesto starih roditelja, bratske podrške, sestrinskog sažaljenja. Nećemo dugo ostati, nećemo mnogo pričati , nema dovoljno riječi za izgubljeno vrijeme i sjećanja, za tugu i prazninu u duši. "Papiri"imaju svoj jezik, prosipati će svoje riječi bez odjeka u pustoj kući, a onda će mo saviti svako svoj pocijepani ,papirnati život i baciti ga opet negdje daleko.
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Čija si ti mala...(ha, ha)
ma jel ti ono ćaća,aaa !? Bogumi je rano obijelio, stara vojničina!!! Eee ,uredio je vinograd,svaka čast!!!
-jest
-A mate? Radi li u Å¡koli?Jel' stroga Bodulica,ima li prut na stolu?
- ima
-Kako se ono zametno zove, aaa? A koje su ono stare kod vas ,šta prkelaju talijanski međuse? Razumiješ li ji išta !?
- teta i nona, razumijem
- Prkelaš li ti ?
- ne prkelam
- šta su ti vezale šudar ki sebi? Čuvaj se zmija tu kraj gromile !Znaš li da ti je đeda , ujela zmija na guvnu i da je umro od toga? šta radiš tu?
- berem kovilje
-A onaj vaš stari đandar, šta radi ?Kako 'no vabi kokoši š šu špipa , šu škoka, šu na zrno- jel tako?
-nije
-Kako nije? A , jel vezo sve piliće 'edno za drugo,pa za kvočku, pa kad je jastreb odnio kvočku, ono bijelo visi najdonje. Kako 'no je bilo : špotegni šbili, šbrate šmili, odnese šve !!! 'Eli, kašide?
- nije, ne zafrkavaj
- Ne zafrkavam, samo ti njega pitaj 'el istina!
- neću, to svima nama pričaju kad smo mali
- Ma nemoj! A šuškaš li ti kad govoriš, aaa?
-nesuskam , nesuskam !!!
lana

poruka za R

Post by lana »

Draga R,
napiši još ponešto.
Nije me bilo dugo ali tvoje priloge bi čitala svaki dan ponovno.

Da li si razmišljala o tome, da bi sve to dala na papir?
Predivni su ti tekstovi, nemam riječi za opisati. Iskoristi svoj božanski dar za pisanje.
Gledam sebe i ono Å¡to mi je prije bila sitnica, sad mi je golem problem.
Ponekad sjedim i sjedim i ne mogu to što imam u glavi pretočiti u prave riječi i dati na papir. Otišlo sve u nepovrat. :roll:
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Zaplamte, ponekad,
sjećanja blagim, blijedim plamenom kao dušice koje gore na ulju i vinu, da, baš kao dušice koje palimo u spomen.
Prošlost načas dođe k nama,svijetla i mirisna i ljepša nekako, zbog mladosti valjda, ili ljubavi, dragih lica i poznatih puteva...
I nema drugog načina da zadržimo čaroliju, osim u priči: "...bilo je nekad davno", da je vežemo lijepom riječi!
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Kažu da �
dragi bog pocijepa i tri para opanaka dok sastavi dvoje u zajednički život te da mnogo truda uloži dok ne odluči da je �krpa na�la zakrpu� ,i onda to mora biti �dok nas smrt ne rastavi�.
U mom je slučaju , izgleda, obuo mokropoljske trike ili pirotski gumenjak , izuzetno izdr�ljiva obuća , pa je pretresao sve opcije s jednog na drugi kraj Balkana, a meni i mom �ivotnom saputniku dosudio maksimum, od kojeg smo utro�ili trideset godina.
To je dovoljno dugo da smo za okolinu prestali biti on i ona , već �oni� . Doživljavaju nas nekako u paketu. Kao da nema svako od nas svoju ličnost i svoje posebnosti, svoje mišljenje i interesovanja.( Pitaju: kako su �oni�, šta rade �oni�, šta kažu �oni�, šta misle�oni�?) Ne bi to ni bio neki problem, da se u to �oni�, nisam , čini mi se , malo više utopila ja .Možda je to zbog mentaliteta Dalmatinke, spremne da se prilagodi, popusti, ugodi, otrpi, nesebično pruži razumijevanje... ,a svoju osobenost potisne toliko - da bi svoje �ja�na kraju tražila nazad za sebe , među sebi sličnima.
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Pokloni!!! Pokloni,
za male ruke i velike oči!!!
Zamisli, dobiješ haljinicu od crvenog somota sa bijelom kragnom na šuštine, da se može mijenjati. I, još je šije Dragica šnajderica (ona šta šije �njajljev�e bljuze za Ilindan i Petrovdan �). Mora se ići dva - tri puta probati i ostane se skoro cijelo popodne u igri �arenim krpicama, taman dok njena stara ispr�i i samelje kafu za mu�terije , a onda pita sasvim ozbiljno :�Pije li mala gospojica kafu?�i sipa ti u pravu malu �oljicu s tacnom malo vi�e vode i �ećera, a malo manje kafe, bez obzira �to od kafe raste rep... Uz haljinicu idu i bijele cipelice , toliko lijepe , da će ih tek neka mlađa seka smjeti na miru, oguliti na prstima kad ih preraste�.
Ili, igra� se cijeli dan na taraci u hrpi bajama , lomi� sa Gaganom koliko voli�, pa ti jo� baba To�urina dade pun �kartoc da ponese� kući, mami, da napravi �ape.
Ili ti, dobra Marica donese dva velika kola&ča s rupom, ukra�ena bajamima i zrnima �ita ( to samo ona zna umijesiti), da ih mo�ete sutra rano na guvnu ,na nekakav zaboravljen praznik, s drugom djecom okretati oko mr�ave ruke ,vičući onima iz drugog kom�iluka :�Ustajte lijeni, kolač se dijeli!�
A, strina te stavi da sjedi� u tre�etu na magre kad ide do zadruge. Ja�e� na magi na najboljem mjestu do zadruge i nazad, i jo� ti kupi ba�kot. Nemate pojma �ta je ba�kot? To ima �Kod Mare�u gostioni , nanizano na �pag u komarniku. Naran�adu ne mo�e� dobiti, da ne prehladi� grlo (hlade je stalno u vidru vode), a ba�kot je dobar za udrobiti u mlijeko (ili u vino, ko' striko ).
Kad se kuća napuni velikim ma�karama iz Kosova ili Biočića i stra�ni i smjije�ni ma�karani svatovi brontulaju po kući ovnujskim zvonom , svako im mora dati paru ili �ta drugo , a samo za tebe iz korpe izvade u�tipak i jaje da se ne krije� iza vrata.
Ili , �zec�ti donese paket!!! Prostodu�ni barba zapakuje veliku kutiju u plavi pak-papir, pa je dade na �vapor� do Splita, pa je neko �privati na zeca� do Knina , i dobije� puno naranči, narova i rogača, malo marcipana i jugoplastika loptu. Lopta jarke boje je uvjek malo prevelika za moje ruke, ali zato pr�ti od radosti (do prve drače).
Pokloni!!! Pokloni,
za malo para i neprocjenjivi!!!
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Protrljah ruzmarin među prstima...
pokidasmo male grančice i odosmo u svatove mi djevojčurci, skočipolice, tek izašle iz djetinjstva, važne, dorasle da okitimo goste. Starija sekana je „mlada“, lijepa, visoka, u vjenčanici od bijelog žerseja, cvjetnog reljefnog dezena. Zvonasti kroj, zvonasti rukavi (i mladoženja će nositi zvoncare). Natapirana frizura čvrsto drži mali veo, a lakovane sandale već žuljaju prste na početku priče, ali ona je glavni lik i svi su tu da je podrže, posavjetuju,pomognu .I sve starice iz komšiluka su promijenile traveže i eto ih da gledaju „stručne“ i znatiželjne.Avlija puna, strine se šepure domaćim tortama od bajama i oraha ukrašene sparožinom. Na stolovima dvolitraši crnog i žutine, i ražnjeva ima u konobi. Ali, ajmeee, mladoženjini odoše pravo u kokošinjac, zgrabiše jednu kokoš i objesiše za barjak!!! A zatim, moraju kupiti mladu, samo nikako da za malo para i dukata (žvaka) dobiju pravu.Već bi otišli okolo na prozor,kad ugledaše iza pritvorenih vrata i lancuna visoku siluetu. Dadoše sve dukate, a za uzvrat im se naceri brkati Bata,zavrnuo pantalone i potpetio mladine sandale.Konačno mladenci zajedno u predstavi, lijepi glumci, više ko' marionete, nego ko' pravi , gledaju da stignu do svoje sreće, prateći stari scenario.Još samo da se raspakuju pokloni (šoljice i bićerini, bićerini i šoljice...), pa da se „spusti zastor“.Od sutra će već, haljina od žerseja čamiti u ormanu, nepraktična da se prekroji, a bićerini i šoljice će iza stakla čekati svoj red da budu okrnjeni i bačeni.Sreća ostaje u priči, a djevojčurci, skočipolice, vjeruju da će za njih biti još ljepše, barem bez kokoši na barjaku.(Samo...,ne lezi vraže!!!)
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Smijeh i suze su uvjek blizu...
jedna se naša stara , dobrodušna i prostodušna Teta-Kata , završivši svoje mučno radničko putešestvije, radeći po tuđim kućama od „Triešte do Splita i Sarajeva“, doseli kod nas da vodi brigu o nama, djeci ,dok roditelji rade. Nije imala nikog bližeg , a već veoma stara i u „penšijunu“, kako je ponosno isticala svoju mukom stečenu sigurnost, bez svoje porodice i doma , njena starost , pomalo osobenjačka , bila bi svugdje suvišna. Doselila se , dakle ,kod nas i uzela u svoje kvrgave , ali brižne staračke ruke naše djetinjstvo i odrastanje. I kako je rekla , odmah kad je sišla s „ferate“ , znala je da je selo T posljednja stanica u njenom životu i da neće više nikuda . Nikuda nije ni željela, već je ,osobenjak, kakva je bila, krenula u istraživanje običaja i mjesta za pokoj vječni. To je značilo , da je nastojala otići u svaku kuću i ispratititi svakog pokojnika, pri tome vuku&ći nas dvoje malih za sobom (da nas ostavi bez nadzora, nije dolazilo u obzir).Značilo je to da smo mi bili prisutni i kad je ona znatiželjno razgledala opremu za vječni počinak i to glasno komentarišući obi&čaj i ceremoniju , gotovo birajući kako će i za nju biti tako ili drugačije. Nastojala je ,kad god joj se pružila prilika baciti pogled u samu raku , da vidi jel mjesto suvo ili sačuvaj bože, podvodno i raspitati se kakvo je“ tamo ispod cimpreža „ ,gdje počivaju naši stari .Odredila je sebi to mjesto kao u dobrom komšiluku i među najrođenijima i nije je bilo briga šta kažu knjige i vjera. Vukući noge u zepama sa rupama za čukljeve, okliznula se jednom tako i završila „dolje“, izazvavši pravi metež , vičući da nije još na nju došao red i da neće ona još . I mi smo se dali u dreku, vidjevši da već nailazi pratnja i pop iz šematorija – mislili smo da sad slijedi zakopavanje i da joj nema druge.Pomogavši joj da se iskobelja „odozdo“, u situaciji bizarno smiješnoj , jedan mlađi čovjek jedva je suzdržavao smijeh.” Nasmij se sinko slobodno, stara baba zna da su smijeh i suze uvjek blizu ,ko' život i smrt , ne može bliže.“Ipak , dosta je godina prošlo dok nije došao njen red da ode ispod cimpreža (čempresa), na mjesto u „dobrom komšiluku”ostavivši sjećanje i za smjieh i za suze, i obezvrijeđene novčanice od „penšijuna” kojekuda po ćikarama i kogomama , sklonjene da se nađu nekome u „zla vrimena“.
PALE

Post by PALE »

Bravo Ružo, "nastavi sa radom" !
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Mater …
se moja obrela davno , krajem četrdesetih prošlog vijeka , nasred Miljevačkog krševitog platoa , kilometrima od malog grada idući prema Krki do sela čudnog imena Nos Kalik. Obrela se na kamenju i pripeci , bez vode, pravo iz preparandije (splitske), idući po direktivi, ( tada se po direktivi išlo ma- kuda i ma-dokle, bez biranja i pogovora), sa pletencama teškim oko glave i nepunih devetnaest, da bude drugarica učiteljica i uči djecu i starije od sebe, da im otvori vidike i omogući da odu u svijetlu budučnost.Obrela se ona sa nešto malo robe u rukama i puno suza u očima, i njena mater, u suknji dugačkoj ,od šantunga, starinskoj i za ono vrijeme , (nošenoj samo za praznik) i maramom vezanom po bodulski , vukući uvezan štramac na leđima ( biljac će dati selo – rekli su). „Non piangere mia figlia ”- prkela stara suvim suzama,“hai il pane nelle mani di” Ostaviti će „figlia „ svoje ostrvo zauvjek , ostavši u moru kamena , sa svojim kruhom u rukama, roneći mladost kao mrve, godinu za godinom, među ljudima koji „'odaju nadase”, jer ma kuda išli moraju uz brinu od Krke ili niz brinu ka Krki , vezani za rijeku kao pupčanu vrpcu. Dijeliti će njihovu svakodnevnicu kao da je „njeva”i pamtiti kroz neobične priče lica, radosti i tuge malih i velikih đaka - ( „Stradao neki mučenik ovdašnji , na rađi,čak u Siverskom rudniku, pa poslije sahrane bila sedmina, a njegov mali dopao kost varene ovčetine i slako glocka na pragu , nimalo svjestan tuge oko sebe. Sjedne do njega jedan drugi žgoljavko , ošišan do glave -„Daj meni malo!”
- “Nedam!”
- “Neka, neka, umrijeće i moj ćaća, neću ni ja tebi dati!“)
Dalje, opet po direktivi (ili đavoljem pletivu, ili se otškrinula svijetla budućnost ) dođe mater da bude drugarica u selu T.....h ( ime mu potiče od rijeći templium (hram), a ne od te- pljunem, kako su mudrovali neki ), a potom i domaćica u gotovo praznoj kamenoj kući među kamenjem, isluženog vojnika , ranjene ruke. Ruku mu u Trstu spasio Rus, i može raditi sve, samo je nešto kraća, jer je dum-dum metak zdrobio kost.Drugarca je došla da od kuće napravi dom i donjela mirise začina u kužiunu, knjige i vezove ( za prvu ruku stavljene u kašun od žita) i kaleme vinove loze za krčevinu iza kuće, a sobe su se punile stvarma jedna po jedna. Vojničina nije mario mnogo za miris ruzmarina , lovora i maslinova ulja, ni za kolače od bajama. Njemu je geršla iz vojničkog kazana bila odlična hrana, a puru na bote je najbolje sam kuvo. Nije mario ni za bosanski ćilim( znao je zagaziti strojevim korakom pravo iz vinograda). Nisu mu smetale ni starice što vazda prkelaju po kući , niti je primjetio nešto kad je pletenice oko glave zamjenila trajna pri kraju trajanja. Ali mario je mnogo za dvoje male djece, da ih rado vodi sa sobom u šetnju, čak i kad ide kod Prike na briškulu ili do zoga za balote. I često je zvao rođu Čukuru da ih slika ispeglane i očešljane (zalizano),da imaju za uspomenu.Mnogo je toga bilo važno zbog djece od beskorisnog romobila u kamenjaru do nove kuće u gradu.
Mario je stari i od samoće među uspomenama, kad je mater otišla na groblje pored puta za seosku školu u kojoj nema više đaka.
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Ajme...,
gdje nestadoše tajni , plahi pogledi iz mladosti ,i slutnja dragih koraka ispod drvoreda ,i drthtaj u nevjerici kad shvatiš da jedne tamne oči traže tvoje , baš tvoje među mnogima.Za tebe čuda postaju moguća kad snažne ruke posegnu za tobom ali te drže kao kap na dlanu i čuješ riječi koje se plaše i dahom da te povrijede .Shvatiš svoju moć nad tamnim očima, ali nemaš hrabrosti da vjeruješ ni lukavstva da vežeš , a vrijeme nije saveznik ni prerano ,ni kasno u sječćanjima
R
Posts: 67
Joined: Fri May 25, 2007 1:20 pm

Post by R »

Vrata...
prošlosti na starim zidinama su otvorena. Ne brane gvozdeni klinovi, ni most na teškim lancima nije podignut. Čuvara nema, ni starih kopljanika, ni konjanika, nit' kameni lav okreće svoju knjigu. Sjenke prošlosti su sklopile svoja krila i povukle se u tajne odaje. Može se proći, može se vratiti! Volja ti tamo, volja ti 'amo! Ja i nebih mnogo daleko, samo do nekih sretnih dana, da nađem neka blaga lica i tamne oči u rijeci mladosti. Od bure života da se branim smiješnim kaputom i odem đačkim vozom nekim drugim pravcem. Al' vrijeme nije sveznik (đaba ga bilo na pretek), ne podiže svoje koprene...
Post Reply