Ordinary life
OÄi me peku od gledanja u ekran pa skreÄem pogled kroz prozor na - parking za bicikle, nakrivile se i ispreplele ko crni željezni kosturi. Na drugoj strani velika siva vrata fabriÄke hale, siva kao ovaj hladni snježni dan (ni snijeg mu ne daje ljepotu). OdÅ¡krinem malo prozor i zapahne me miris sumpora i gume, ona vrata zinula kao neman koja guta, a oblak pare se nacrta na hladnoÄi." RuÅ¡kaaaa!!!" - zove me kolega- " doÄi da preuzmeÅ¡ Å¡lem i cipele s metalnom kapnom! Neeeema Å¡vercovanja u Å¡tiklama !!! Kaaapne na prsteee!!!""Ideem (k'vragu)!" Idem i iz ove priÄe, u neku drugu, staru, u sunÄani dan ,da Å¡partam u prvim Å¡tiklama po praÅ¡ini tamo na Municirijama ,sa Å¡esnaest godina, kad veÄ nemam neku novu ljepÅ¡u priÄu sa pedeset (ha ,ha).
Tekstovi od R
Moderator: Gazda
Eto jada iznenada...
Onaj moj, nije da se hvalim , al je stvarno svestran i struÄan tip, izuzetno verziran u svojoj oblasti , zavrÅ¡ene postdiplomske i specijalizacija, nekoliko registrovanih inovacija,itd...i tridesetgodiÅ¡nje iskustvo u par velikih firmi (preko dvadeset u ovoj u kojoj sada radimo). Radili smo , naime ,do juÄer zajedno, ja zadnjih sedam godina kao njegov asistent. Radoholik, genetski Å¡tedljiv (tj. PiroÄanac), dao je sve od sebe (ukljuÄujuÄi i potpuno besplatno svoje inovacije ) za prosperitet firme u zamjenu za prosjeÄnu platu i veliku odgovornost, te "mobing" izmeÄu nas, jer neÄe on da trpi da njegova roÄena žena ni pod razno napravi neku sitnu zaj.....ciju, Å¡to joj je lagano znalo poÄi za rukom iako sasvim nenamjerno. Elem, dobi on juÄe razrjeÅ¡enje dužnosti uz rjeÅ¡enje za godiÅ¡nji odmor i usmenu preporuku da se za taj period snaÄe za drugi posao. UruÄi mu to na dobro jutro generalni firer u korporaciji bez ikakvog dodatnog objaÅ¡njenja ili prethodnog nagovjeÅ¡taja. Na njegovo mjesto je zaposlen policajac u penziji, penzionisan prije par godina. Po struci je bio niz godina pozornik, a nakon diplomiranja na priÅ¡tinskom buvljaku držaÄ pendreka u policijskoj stanici(i pretpostavljam- peraÄ prljavog veÅ¡a). Svi , ama baÅ¡ svi u korporaciji se ne mogu Äudu naÄuditi. Ko nas god pogleda ispadaju mu upitnici iz oÄju, al svi junaci mukom zamukoÅ¡e pa niko ni abera. Vide ljudi "igra kolo kod strininih pa se plaÅ¡e da nedoÄe kod ÄiÄinih". Dakle, do daljnjeg sam asistent dotiÄnom gospodinu, a "mobing"je izmeÄu nas!?! Evo baÅ¡ je nazrno da vidi Å¡ta kucam , ali sreÄom, oÄigledno nije brz na latinici.
Mislim se gdje da zakucam ovo pisanije, ili na Strah ili na Bezveze ( a straÅ¡ne su veze u pitanju). Neka ga ovdje (Bogu za plakati) da mi malo lakne na duÅ¡i. DruÅ¡tvo, hvala na strpljivom Äitanju.
Onaj moj, nije da se hvalim , al je stvarno svestran i struÄan tip, izuzetno verziran u svojoj oblasti , zavrÅ¡ene postdiplomske i specijalizacija, nekoliko registrovanih inovacija,itd...i tridesetgodiÅ¡nje iskustvo u par velikih firmi (preko dvadeset u ovoj u kojoj sada radimo). Radili smo , naime ,do juÄer zajedno, ja zadnjih sedam godina kao njegov asistent. Radoholik, genetski Å¡tedljiv (tj. PiroÄanac), dao je sve od sebe (ukljuÄujuÄi i potpuno besplatno svoje inovacije ) za prosperitet firme u zamjenu za prosjeÄnu platu i veliku odgovornost, te "mobing" izmeÄu nas, jer neÄe on da trpi da njegova roÄena žena ni pod razno napravi neku sitnu zaj.....ciju, Å¡to joj je lagano znalo poÄi za rukom iako sasvim nenamjerno. Elem, dobi on juÄe razrjeÅ¡enje dužnosti uz rjeÅ¡enje za godiÅ¡nji odmor i usmenu preporuku da se za taj period snaÄe za drugi posao. UruÄi mu to na dobro jutro generalni firer u korporaciji bez ikakvog dodatnog objaÅ¡njenja ili prethodnog nagovjeÅ¡taja. Na njegovo mjesto je zaposlen policajac u penziji, penzionisan prije par godina. Po struci je bio niz godina pozornik, a nakon diplomiranja na priÅ¡tinskom buvljaku držaÄ pendreka u policijskoj stanici(i pretpostavljam- peraÄ prljavog veÅ¡a). Svi , ama baÅ¡ svi u korporaciji se ne mogu Äudu naÄuditi. Ko nas god pogleda ispadaju mu upitnici iz oÄju, al svi junaci mukom zamukoÅ¡e pa niko ni abera. Vide ljudi "igra kolo kod strininih pa se plaÅ¡e da nedoÄe kod ÄiÄinih". Dakle, do daljnjeg sam asistent dotiÄnom gospodinu, a "mobing"je izmeÄu nas!?! Evo baÅ¡ je nazrno da vidi Å¡ta kucam , ali sreÄom, oÄigledno nije brz na latinici.
Mislim se gdje da zakucam ovo pisanije, ili na Strah ili na Bezveze ( a straÅ¡ne su veze u pitanju). Neka ga ovdje (Bogu za plakati) da mi malo lakne na duÅ¡i. DruÅ¡tvo, hvala na strpljivom Äitanju.
Äudnih li ljudi ovdje gdje sam ja...
kad priÄaju o mladosti , simpatijama i ljubavi , onim prvim, iskrenim, iz duÅ¡e, iz srca iz oka , onim kad joÅ¡ nema lukavstva - kažu da lažu. Mladi se ne vole - lažu se. Mladi se ne zabavljaju - lažu se. Mladi su zajedno - jer se lažu. Iz neÄeg Å¡to poÄinjne svijetlo i iskreno ne treba oÄekivati mnogo - to je privid, laž. Ono pravo treba isplanirati, dogovoriti, potvrditi, bez spontanosti , bez iznenaÄenja i svi moraju biti svesni da drugog naÄina nema - ostalo je laganje. Äudnih li ljudi ovdje - unaprijed se generacijama mire sa isplaniranim životom, i lako im je jer drugi naÄin je lažan i kad neko doÄe otvorena srca držeÄi se za zrno istine, onda je "tuÄa kost" (Äu�da koÅ¡Äina - kažu). Äudnih li ljudi ovdje, i Äudne li mene meÄu njima: drži se za svoje zrno istine ova "tuÄa kost" i neda se maknuti
kad priÄaju o mladosti , simpatijama i ljubavi , onim prvim, iskrenim, iz duÅ¡e, iz srca iz oka , onim kad joÅ¡ nema lukavstva - kažu da lažu. Mladi se ne vole - lažu se. Mladi se ne zabavljaju - lažu se. Mladi su zajedno - jer se lažu. Iz neÄeg Å¡to poÄinjne svijetlo i iskreno ne treba oÄekivati mnogo - to je privid, laž. Ono pravo treba isplanirati, dogovoriti, potvrditi, bez spontanosti , bez iznenaÄenja i svi moraju biti svesni da drugog naÄina nema - ostalo je laganje. Äudnih li ljudi ovdje - unaprijed se generacijama mire sa isplaniranim životom, i lako im je jer drugi naÄin je lažan i kad neko doÄe otvorena srca držeÄi se za zrno istine, onda je "tuÄa kost" (Äu�da koÅ¡Äina - kažu). Äudnih li ljudi ovdje, i Äudne li mene meÄu njima: drži se za svoje zrno istine ova "tuÄa kost" i neda se maknuti
Braco i seka...
Za neki dan," prije nego Å¡to stisnu mrazevi i sabiju vjetrovi", trebali bi ja i brat da stignemo kuÄi. Svako sa svoje strane svijeta, sa svojim bremenom života, polako Äe mo od stanice uz grad licem uz buru Å¡to broji rebra kao godine ili leÄima od suznog juga (neka suza iza nas). Nismo se vidjeli dvanaest godina, zajedno pred kuÄom nismo bili mnogo duže. StiÄi Äe mo pred razlupana vrata kao nezvani gosti, bez dobrodoÅ¡lice. Donjeti Äe mo samo "papire".Sad imamo "papire".!!! "Papiri" su tu umjesto djetinjstva, umjesto starih roditelja, bratske podrÅ¡ke, sestrinskog sažaljenja. NeÄemo dugo ostati, neÄemo mnogo priÄati , nema dovoljno rijeÄi za izgubljeno vrijeme i sjeÄanja, za tugu i prazninu u duÅ¡i. "Papiri"imaju svoj jezik, prosipati Äe svoje rijeÄi bez odjeka u pustoj kuÄi, a onda Äe mo saviti svako svoj pocijepani ,papirnati život i baciti ga opet negdje daleko.
Za neki dan," prije nego Å¡to stisnu mrazevi i sabiju vjetrovi", trebali bi ja i brat da stignemo kuÄi. Svako sa svoje strane svijeta, sa svojim bremenom života, polako Äe mo od stanice uz grad licem uz buru Å¡to broji rebra kao godine ili leÄima od suznog juga (neka suza iza nas). Nismo se vidjeli dvanaest godina, zajedno pred kuÄom nismo bili mnogo duže. StiÄi Äe mo pred razlupana vrata kao nezvani gosti, bez dobrodoÅ¡lice. Donjeti Äe mo samo "papire".Sad imamo "papire".!!! "Papiri" su tu umjesto djetinjstva, umjesto starih roditelja, bratske podrÅ¡ke, sestrinskog sažaljenja. NeÄemo dugo ostati, neÄemo mnogo priÄati , nema dovoljno rijeÄi za izgubljeno vrijeme i sjeÄanja, za tugu i prazninu u duÅ¡i. "Papiri"imaju svoj jezik, prosipati Äe svoje rijeÄi bez odjeka u pustoj kuÄi, a onda Äe mo saviti svako svoj pocijepani ,papirnati život i baciti ga opet negdje daleko.
Äija si ti mala...(ha, ha)
ma jel ti ono ÄaÄa,aaa !? Bogumi je rano obijelio, stara vojniÄina!!! Eee ,uredio je vinograd,svaka Äast!!!
-jest
-A mate? Radi li u Å¡koli?Jel' stroga Bodulica,ima li prut na stolu?
- ima
-Kako se ono zametno zove, aaa? A koje su ono stare kod vas ,Å¡ta prkelaju talijanski meÄuse? RazumijeÅ¡ li ji iÅ¡ta !?
- teta i nona, razumijem
- Prkelaš li ti ?
- ne prkelam
- Å¡ta su ti vezale Å¡udar ki sebi? Äuvaj se zmija tu kraj gromile !ZnaÅ¡ li da ti je Äeda , ujela zmija na guvnu i da je umro od toga? Å¡ta radiÅ¡ tu?
- berem kovilje
-A onaj vaÅ¡ stari Äandar, Å¡ta radi ?Kako 'no vabi kokoÅ¡i Å¡ Å¡u Å¡pipa , Å¡u Å¡koka, Å¡u na zrno- jel tako?
-nije
-Kako nije? A , jel vezo sve piliÄe 'edno za drugo,pa za kvoÄku, pa kad je jastreb odnio kvoÄku, ono bijelo visi najdonje. Kako 'no je bilo : Å¡potegni Å¡bili, Å¡brate Å¡mili, odnese Å¡ve !!! 'Eli, kaÅ¡ide?
- nije, ne zafrkavaj
- Ne zafrkavam, samo ti njega pitaj 'el istina!
- neÄu, to svima nama priÄaju kad smo mali
- Ma nemoj! A šuškaš li ti kad govoriš, aaa?
-nesuskam , nesuskam !!!
ma jel ti ono ÄaÄa,aaa !? Bogumi je rano obijelio, stara vojniÄina!!! Eee ,uredio je vinograd,svaka Äast!!!
-jest
-A mate? Radi li u Å¡koli?Jel' stroga Bodulica,ima li prut na stolu?
- ima
-Kako se ono zametno zove, aaa? A koje su ono stare kod vas ,Å¡ta prkelaju talijanski meÄuse? RazumijeÅ¡ li ji iÅ¡ta !?
- teta i nona, razumijem
- Prkelaš li ti ?
- ne prkelam
- Å¡ta su ti vezale Å¡udar ki sebi? Äuvaj se zmija tu kraj gromile !ZnaÅ¡ li da ti je Äeda , ujela zmija na guvnu i da je umro od toga? Å¡ta radiÅ¡ tu?
- berem kovilje
-A onaj vaÅ¡ stari Äandar, Å¡ta radi ?Kako 'no vabi kokoÅ¡i Å¡ Å¡u Å¡pipa , Å¡u Å¡koka, Å¡u na zrno- jel tako?
-nije
-Kako nije? A , jel vezo sve piliÄe 'edno za drugo,pa za kvoÄku, pa kad je jastreb odnio kvoÄku, ono bijelo visi najdonje. Kako 'no je bilo : Å¡potegni Å¡bili, Å¡brate Å¡mili, odnese Å¡ve !!! 'Eli, kaÅ¡ide?
- nije, ne zafrkavaj
- Ne zafrkavam, samo ti njega pitaj 'el istina!
- neÄu, to svima nama priÄaju kad smo mali
- Ma nemoj! A šuškaš li ti kad govoriš, aaa?
-nesuskam , nesuskam !!!
-
lana
poruka za R
Draga R,
napiši još ponešto.
Nije me bilo dugo ali tvoje priloge bi Äitala svaki dan ponovno.
Da li si razmišljala o tome, da bi sve to dala na papir?
Predivni su ti tekstovi, nemam rijeÄi za opisati. Iskoristi svoj božanski dar za pisanje.
Gledam sebe i ono Å¡to mi je prije bila sitnica, sad mi je golem problem.
Ponekad sjedim i sjedim i ne mogu to Å¡to imam u glavi pretoÄiti u prave rijeÄi i dati na papir. OtiÅ¡lo sve u nepovrat.
napiši još ponešto.
Nije me bilo dugo ali tvoje priloge bi Äitala svaki dan ponovno.
Da li si razmišljala o tome, da bi sve to dala na papir?
Predivni su ti tekstovi, nemam rijeÄi za opisati. Iskoristi svoj božanski dar za pisanje.
Gledam sebe i ono Å¡to mi je prije bila sitnica, sad mi je golem problem.
Ponekad sjedim i sjedim i ne mogu to Å¡to imam u glavi pretoÄiti u prave rijeÄi i dati na papir. OtiÅ¡lo sve u nepovrat.
Zaplamte, ponekad,
sjeÄanja blagim, blijedim plamenom kao duÅ¡ice koje gore na ulju i vinu, da, baÅ¡ kao duÅ¡ice koje palimo u spomen.
ProÅ¡lost naÄas doÄe k nama,svijetla i mirisna i ljepÅ¡a nekako, zbog mladosti valjda, ili ljubavi, dragih lica i poznatih puteva...
I nema drugog naÄina da zadržimo Äaroliju, osim u priÄi: "...bilo je nekad davno", da je vežemo lijepom rijeÄi!
sjeÄanja blagim, blijedim plamenom kao duÅ¡ice koje gore na ulju i vinu, da, baÅ¡ kao duÅ¡ice koje palimo u spomen.
ProÅ¡lost naÄas doÄe k nama,svijetla i mirisna i ljepÅ¡a nekako, zbog mladosti valjda, ili ljubavi, dragih lica i poznatih puteva...
I nema drugog naÄina da zadržimo Äaroliju, osim u priÄi: "...bilo je nekad davno", da je vežemo lijepom rijeÄi!
Kažu da �
dragi bog pocijepa i tri para opanaka dok sastavi dvoje u zajedniÄki život te da mnogo truda uloži dok ne odluÄi da je �krpa na�la zakrpu� ,i onda to mora biti �dok nas smrt ne rastavi�.
U mom je sluÄaju , izgleda, obuo mokropoljske trike ili pirotski gumenjak , izuzetno izdr�ljiva obuÄa , pa je pretresao sve opcije s jednog na drugi kraj Balkana, a meni i mom �ivotnom saputniku dosudio maksimum, od kojeg smo utro�ili trideset godina.
To je dovoljno dugo da smo za okolinu prestali biti on i ona , veÄ ï¿½oni� . Doživljavaju nas nekako u paketu. Kao da nema svako od nas svoju liÄnost i svoje posebnosti, svoje miÅ¡ljenje i interesovanja.( Pitaju: kako su �oni�, Å¡ta rade �oni�, Å¡ta kažu �oni�, Å¡ta misle�oni�?) Ne bi to ni bio neki problem, da se u to �oni�, nisam , Äini mi se , malo viÅ¡e utopila ja .Možda je to zbog mentaliteta Dalmatinke, spremne da se prilagodi, popusti, ugodi, otrpi, nesebiÄno pruži razumijevanje... ,a svoju osobenost potisne toliko - da bi svoje �ja�na kraju tražila nazad za sebe , meÄu sebi sliÄnima.
dragi bog pocijepa i tri para opanaka dok sastavi dvoje u zajedniÄki život te da mnogo truda uloži dok ne odluÄi da je �krpa na�la zakrpu� ,i onda to mora biti �dok nas smrt ne rastavi�.
U mom je sluÄaju , izgleda, obuo mokropoljske trike ili pirotski gumenjak , izuzetno izdr�ljiva obuÄa , pa je pretresao sve opcije s jednog na drugi kraj Balkana, a meni i mom �ivotnom saputniku dosudio maksimum, od kojeg smo utro�ili trideset godina.
To je dovoljno dugo da smo za okolinu prestali biti on i ona , veÄ ï¿½oni� . Doživljavaju nas nekako u paketu. Kao da nema svako od nas svoju liÄnost i svoje posebnosti, svoje miÅ¡ljenje i interesovanja.( Pitaju: kako su �oni�, Å¡ta rade �oni�, Å¡ta kažu �oni�, Å¡ta misle�oni�?) Ne bi to ni bio neki problem, da se u to �oni�, nisam , Äini mi se , malo viÅ¡e utopila ja .Možda je to zbog mentaliteta Dalmatinke, spremne da se prilagodi, popusti, ugodi, otrpi, nesebiÄno pruži razumijevanje... ,a svoju osobenost potisne toliko - da bi svoje �ja�na kraju tražila nazad za sebe , meÄu sebi sliÄnima.
Pokloni!!! Pokloni,
za male ruke i velike oÄi!!!
Zamisli, dobijeÅ¡ haljinicu od crvenog somota sa bijelom kragnom na Å¡uÅ¡tine, da se može mijenjati. I, joÅ¡ je Å¡ije Dragica Å¡najderica (ona Å¡ta Å¡ije �njajljev�e bljuze za Ilindan i Petrovdan �). Mora se iÄi dva - tri puta probati i ostane se skoro cijelo popodne u igri �arenim krpicama, taman dok njena stara ispr�i i samelje kafu za mu�terije , a onda pita sasvim ozbiljno :�Pije li mala gospojica kafu?�i sipa ti u pravu malu �oljicu s tacnom malo vi�e vode i �eÄera, a malo manje kafe, bez obzira �to od kafe raste rep... Uz haljinicu idu i bijele cipelice , toliko lijepe , da Äe ih tek neka mlaÄa seka smjeti na miru, oguliti na prstima kad ih preraste�.
Ili, igra� se cijeli dan na taraci u hrpi bajama , lomi� sa Gaganom koliko voli�, pa ti jo� baba To�urina dade pun �kartoc da ponese� kuÄi, mami, da napravi �ape.
Ili ti, dobra Marica donese dva velika kola&Äa s rupom, ukra�ena bajamima i zrnima �ita ( to samo ona zna umijesiti), da ih mo�ete sutra rano na guvnu ,na nekakav zaboravljen praznik, s drugom djecom okretati oko mr�ave ruke ,viÄuÄi onima iz drugog kom�iluka :�Ustajte lijeni, kolaÄ se dijeli!�
A, strina te stavi da sjedi� u tre�etu na magre kad ide do zadruge. Ja�e� na magi na najboljem mjestu do zadruge i nazad, i jo� ti kupi ba�kot. Nemate pojma �ta je ba�kot? To ima �Kod Mare�u gostioni , nanizano na �pag u komarniku. Naran�adu ne mo�e� dobiti, da ne prehladi� grlo (hlade je stalno u vidru vode), a ba�kot je dobar za udrobiti u mlijeko (ili u vino, ko' striko ).
Kad se kuÄa napuni velikim ma�karama iz Kosova ili BioÄiÄa i stra�ni i smjije�ni ma�karani svatovi brontulaju po kuÄi ovnujskim zvonom , svako im mora dati paru ili �ta drugo , a samo za tebe iz korpe izvade u�tipak i jaje da se ne krije� iza vrata.
Ili , �zec�ti donese paket!!! Prostodu�ni barba zapakuje veliku kutiju u plavi pak-papir, pa je dade na �vapor� do Splita, pa je neko �privati na zeca� do Knina , i dobije� puno naranÄi, narova i rogaÄa, malo marcipana i jugoplastika loptu. Lopta jarke boje je uvjek malo prevelika za moje ruke, ali zato pr�ti od radosti (do prve draÄe).
Pokloni!!! Pokloni,
za malo para i neprocjenjivi!!!
za male ruke i velike oÄi!!!
Zamisli, dobijeÅ¡ haljinicu od crvenog somota sa bijelom kragnom na Å¡uÅ¡tine, da se može mijenjati. I, joÅ¡ je Å¡ije Dragica Å¡najderica (ona Å¡ta Å¡ije �njajljev�e bljuze za Ilindan i Petrovdan �). Mora se iÄi dva - tri puta probati i ostane se skoro cijelo popodne u igri �arenim krpicama, taman dok njena stara ispr�i i samelje kafu za mu�terije , a onda pita sasvim ozbiljno :�Pije li mala gospojica kafu?�i sipa ti u pravu malu �oljicu s tacnom malo vi�e vode i �eÄera, a malo manje kafe, bez obzira �to od kafe raste rep... Uz haljinicu idu i bijele cipelice , toliko lijepe , da Äe ih tek neka mlaÄa seka smjeti na miru, oguliti na prstima kad ih preraste�.
Ili, igra� se cijeli dan na taraci u hrpi bajama , lomi� sa Gaganom koliko voli�, pa ti jo� baba To�urina dade pun �kartoc da ponese� kuÄi, mami, da napravi �ape.
Ili ti, dobra Marica donese dva velika kola&Äa s rupom, ukra�ena bajamima i zrnima �ita ( to samo ona zna umijesiti), da ih mo�ete sutra rano na guvnu ,na nekakav zaboravljen praznik, s drugom djecom okretati oko mr�ave ruke ,viÄuÄi onima iz drugog kom�iluka :�Ustajte lijeni, kolaÄ se dijeli!�
A, strina te stavi da sjedi� u tre�etu na magre kad ide do zadruge. Ja�e� na magi na najboljem mjestu do zadruge i nazad, i jo� ti kupi ba�kot. Nemate pojma �ta je ba�kot? To ima �Kod Mare�u gostioni , nanizano na �pag u komarniku. Naran�adu ne mo�e� dobiti, da ne prehladi� grlo (hlade je stalno u vidru vode), a ba�kot je dobar za udrobiti u mlijeko (ili u vino, ko' striko ).
Kad se kuÄa napuni velikim ma�karama iz Kosova ili BioÄiÄa i stra�ni i smjije�ni ma�karani svatovi brontulaju po kuÄi ovnujskim zvonom , svako im mora dati paru ili �ta drugo , a samo za tebe iz korpe izvade u�tipak i jaje da se ne krije� iza vrata.
Ili , �zec�ti donese paket!!! Prostodu�ni barba zapakuje veliku kutiju u plavi pak-papir, pa je dade na �vapor� do Splita, pa je neko �privati na zeca� do Knina , i dobije� puno naranÄi, narova i rogaÄa, malo marcipana i jugoplastika loptu. Lopta jarke boje je uvjek malo prevelika za moje ruke, ali zato pr�ti od radosti (do prve draÄe).
Pokloni!!! Pokloni,
za malo para i neprocjenjivi!!!
Protrljah ruzmarin među prstima...
pokidasmo male grančice i odosmo u svatove mi djevojčurci, skočipolice, tek izale iz djetinjstva, vane, dorasle da okitimo goste. Starija sekana je mlada, lijepa, visoka, u vjenčanici od bijelog erseja, cvjetnog reljefnog dezena. Zvonasti kroj, zvonasti rukavi (i mladoenja će nositi zvoncare). Natapirana frizura čvrsto dri mali veo, a lakovane sandale već uljaju prste na početku priče, ali ona je glavni lik i svi su tu da je podre, posavjetuju,pomognu .I sve starice iz komiluka su promijenile travee i eto ih da gledaju stručne i znatieljne.Avlija puna, strine se epure domaćim tortama od bajama i oraha ukraene sparoinom. Na stolovima dvolitrai crnog i utine, i ranjeva ima u konobi. Ali, ajmeee, mladoenjini odoe pravo u kokoinjac, zgrabie jednu koko i objesie za barjak!!! A zatim, moraju kupiti mladu, samo nikako da za malo para i dukata (vaka) dobiju pravu.Već bi otili okolo na prozor,kad ugledae iza pritvorenih vrata i lancuna visoku siluetu. Dadoe sve dukate, a za uzvrat im se naceri brkati Bata,zavrnuo pantalone i potpetio mladine sandale.Konačno mladenci zajedno u predstavi, lijepi glumci, vie ko' marionete, nego ko' pravi , gledaju da stignu do svoje sreće, prateći stari scenario.Jo samo da se raspakuju pokloni (oljice i bićerini, bićerini i oljice...), pa da se spusti zastor.Od sutra će već, haljina od erseja čamiti u ormanu, nepraktična da se prekroji, a bićerini i oljice će iza stakla čekati svoj red da budu okrnjeni i bačeni.Sreća ostaje u priči, a djevojčurci, skočipolice, vjeruju da će za njih biti jo ljepe, barem bez kokoi na barjaku.(Samo...,ne lezi vrae!!!)
pokidasmo male grančice i odosmo u svatove mi djevojčurci, skočipolice, tek izale iz djetinjstva, vane, dorasle da okitimo goste. Starija sekana je mlada, lijepa, visoka, u vjenčanici od bijelog erseja, cvjetnog reljefnog dezena. Zvonasti kroj, zvonasti rukavi (i mladoenja će nositi zvoncare). Natapirana frizura čvrsto dri mali veo, a lakovane sandale već uljaju prste na početku priče, ali ona je glavni lik i svi su tu da je podre, posavjetuju,pomognu .I sve starice iz komiluka su promijenile travee i eto ih da gledaju stručne i znatieljne.Avlija puna, strine se epure domaćim tortama od bajama i oraha ukraene sparoinom. Na stolovima dvolitrai crnog i utine, i ranjeva ima u konobi. Ali, ajmeee, mladoenjini odoe pravo u kokoinjac, zgrabie jednu koko i objesie za barjak!!! A zatim, moraju kupiti mladu, samo nikako da za malo para i dukata (vaka) dobiju pravu.Već bi otili okolo na prozor,kad ugledae iza pritvorenih vrata i lancuna visoku siluetu. Dadoe sve dukate, a za uzvrat im se naceri brkati Bata,zavrnuo pantalone i potpetio mladine sandale.Konačno mladenci zajedno u predstavi, lijepi glumci, vie ko' marionete, nego ko' pravi , gledaju da stignu do svoje sreće, prateći stari scenario.Jo samo da se raspakuju pokloni (oljice i bićerini, bićerini i oljice...), pa da se spusti zastor.Od sutra će već, haljina od erseja čamiti u ormanu, nepraktična da se prekroji, a bićerini i oljice će iza stakla čekati svoj red da budu okrnjeni i bačeni.Sreća ostaje u priči, a djevojčurci, skočipolice, vjeruju da će za njih biti jo ljepe, barem bez kokoi na barjaku.(Samo...,ne lezi vrae!!!)
Smijeh i suze su uvjek blizu...
jedna se naa stara , dobroduna i prostoduna Teta-Kata , zavrivi svoje mučno radničko puteestvije, radeći po tuđim kućama od Triete do Splita i Sarajeva, doseli kod nas da vodi brigu o nama, djeci ,dok roditelji rade. Nije imala nikog blieg , a već veoma stara i u penijunu, kako je ponosno isticala svoju mukom stečenu sigurnost, bez svoje porodice i doma , njena starost , pomalo osobenjačka , bila bi svugdje suvina. Doselila se , dakle ,kod nas i uzela u svoje kvrgave , ali brine staračke ruke nae djetinjstvo i odrastanje. I kako je rekla , odmah kad je sila s ferate , znala je da je selo T posljednja stanica u njenom ivotu i da neće vie nikuda . Nikuda nije ni eljela, već je ,osobenjak, kakva je bila, krenula u istraivanje običaja i mjesta za pokoj vječni. To je značilo , da je nastojala otići u svaku kuću i ispratititi svakog pokojnika, pri tome vuku&ći nas dvoje malih za sobom (da nas ostavi bez nadzora, nije dolazilo u obzir).Značilo je to da smo mi bili prisutni i kad je ona znatieljno razgledala opremu za vječni počinak i to glasno komentariući obi&čaj i ceremoniju , gotovo birajući kako će i za nju biti tako ili drugačije. Nastojala je ,kad god joj se pruila prilika baciti pogled u samu raku , da vidi jel mjesto suvo ili sačuvaj boe, podvodno i raspitati se kakvo je tamo ispod cimprea ,gdje počivaju nai stari .Odredila je sebi to mjesto kao u dobrom komiluku i među najrođenijima i nije je bilo briga ta kau knjige i vjera. Vukući noge u zepama sa rupama za čukljeve, okliznula se jednom tako i zavrila dolje, izazvavi pravi mete , vičući da nije jo na nju doao red i da neće ona jo . I mi smo se dali u dreku, vidjevi da već nailazi pratnja i pop iz ematorija mislili smo da sad slijedi zakopavanje i da joj nema druge.Pomogavi joj da se iskobelja odozdo, u situaciji bizarno smijenoj , jedan mlađi čovjek jedva je suzdravao smijeh. Nasmij se sinko slobodno, stara baba zna da su smijeh i suze uvjek blizu ,ko' ivot i smrt , ne moe blie.Ipak , dosta je godina prolo dok nije doao njen red da ode ispod cimprea (čempresa), na mjesto u dobrom komilukuostavivi sjećanje i za smjieh i za suze, i obezvrijeđene novčanice od penijuna kojekuda po ćikarama i kogomama , sklonjene da se nađu nekome u zla vrimena.
jedna se naa stara , dobroduna i prostoduna Teta-Kata , zavrivi svoje mučno radničko puteestvije, radeći po tuđim kućama od Triete do Splita i Sarajeva, doseli kod nas da vodi brigu o nama, djeci ,dok roditelji rade. Nije imala nikog blieg , a već veoma stara i u penijunu, kako je ponosno isticala svoju mukom stečenu sigurnost, bez svoje porodice i doma , njena starost , pomalo osobenjačka , bila bi svugdje suvina. Doselila se , dakle ,kod nas i uzela u svoje kvrgave , ali brine staračke ruke nae djetinjstvo i odrastanje. I kako je rekla , odmah kad je sila s ferate , znala je da je selo T posljednja stanica u njenom ivotu i da neće vie nikuda . Nikuda nije ni eljela, već je ,osobenjak, kakva je bila, krenula u istraivanje običaja i mjesta za pokoj vječni. To je značilo , da je nastojala otići u svaku kuću i ispratititi svakog pokojnika, pri tome vuku&ći nas dvoje malih za sobom (da nas ostavi bez nadzora, nije dolazilo u obzir).Značilo je to da smo mi bili prisutni i kad je ona znatieljno razgledala opremu za vječni počinak i to glasno komentariući obi&čaj i ceremoniju , gotovo birajući kako će i za nju biti tako ili drugačije. Nastojala je ,kad god joj se pruila prilika baciti pogled u samu raku , da vidi jel mjesto suvo ili sačuvaj boe, podvodno i raspitati se kakvo je tamo ispod cimprea ,gdje počivaju nai stari .Odredila je sebi to mjesto kao u dobrom komiluku i među najrođenijima i nije je bilo briga ta kau knjige i vjera. Vukući noge u zepama sa rupama za čukljeve, okliznula se jednom tako i zavrila dolje, izazvavi pravi mete , vičući da nije jo na nju doao red i da neće ona jo . I mi smo se dali u dreku, vidjevi da već nailazi pratnja i pop iz ematorija mislili smo da sad slijedi zakopavanje i da joj nema druge.Pomogavi joj da se iskobelja odozdo, u situaciji bizarno smijenoj , jedan mlađi čovjek jedva je suzdravao smijeh. Nasmij se sinko slobodno, stara baba zna da su smijeh i suze uvjek blizu ,ko' ivot i smrt , ne moe blie.Ipak , dosta je godina prolo dok nije doao njen red da ode ispod cimprea (čempresa), na mjesto u dobrom komilukuostavivi sjećanje i za smjieh i za suze, i obezvrijeđene novčanice od penijuna kojekuda po ćikarama i kogomama , sklonjene da se nađu nekome u zla vrimena.
Mater
se moja obrela davno , krajem četrdesetih prolog vijeka , nasred Miljevačkog krevitog platoa , kilometrima od malog grada idući prema Krki do sela čudnog imena Nos Kalik. Obrela se na kamenju i pripeci , bez vode, pravo iz preparandije (splitske), idući po direktivi, ( tada se po direktivi ilo ma- kuda i ma-dokle, bez biranja i pogovora), sa pletencama tekim oko glave i nepunih devetnaest, da bude drugarica učiteljica i uči djecu i starije od sebe, da im otvori vidike i omogući da odu u svijetlu budučnost.Obrela se ona sa neto malo robe u rukama i puno suza u očima, i njena mater, u suknji dugačkoj ,od antunga, starinskoj i za ono vrijeme , (noenoj samo za praznik) i maramom vezanom po bodulski , vukući uvezan tramac na leđima ( biljac će dati selo rekli su). Non piangere mia figlia - prkela stara suvim suzama,hai il pane nelle mani di Ostaviti će figlia svoje ostrvo zauvjek , ostavi u moru kamena , sa svojim kruhom u rukama, roneći mladost kao mrve, godinu za godinom, među ljudima koji 'odaju nadase, jer ma kuda ili moraju uz brinu od Krke ili niz brinu ka Krki , vezani za rijeku kao pupčanu vrpcu. Dijeliti će njihovu svakodnevnicu kao da je njevai pamtiti kroz neobične priče lica, radosti i tuge malih i velikih đaka - ( Stradao neki mučenik ovdanji , na rađi,čak u Siverskom rudniku, pa poslije sahrane bila sedmina, a njegov mali dopao kost varene ovčetine i slako glocka na pragu , nimalo svjestan tuge oko sebe. Sjedne do njega jedan drugi goljavko , oian do glave -Daj meni malo!
- Nedam!
- Neka, neka, umrijeće i moj ćaća, neću ni ja tebi dati!)
Dalje, opet po direktivi (ili đavoljem pletivu, ili se otkrinula svijetla budućnost ) dođe mater da bude drugarica u selu T.....h ( ime mu potiče od rijeći templium (hram), a ne od te- pljunem, kako su mudrovali neki ), a potom i domaćica u gotovo praznoj kamenoj kući među kamenjem, isluenog vojnika , ranjene ruke. Ruku mu u Trstu spasio Rus, i moe raditi sve, samo je neto kraća, jer je dum-dum metak zdrobio kost.Drugarca je dola da od kuće napravi dom i donjela mirise začina u kuiunu, knjige i vezove ( za prvu ruku stavljene u kaun od ita) i kaleme vinove loze za krčevinu iza kuće, a sobe su se punile stvarma jedna po jedna. Vojničina nije mario mnogo za miris ruzmarina , lovora i maslinova ulja, ni za kolače od bajama. Njemu je gerla iz vojničkog kazana bila odlična hrana, a puru na bote je najbolje sam kuvo. Nije mario ni za bosanski ćilim( znao je zagaziti strojevim korakom pravo iz vinograda). Nisu mu smetale ni starice to vazda prkelaju po kući , niti je primjetio neto kad je pletenice oko glave zamjenila trajna pri kraju trajanja. Ali mario je mnogo za dvoje male djece, da ih rado vodi sa sobom u etnju, čak i kad ide kod Prike na brikulu ili do zoga za balote. I često je zvao rođu Čukuru da ih slika ispeglane i očeljane (zalizano),da imaju za uspomenu.Mnogo je toga bilo vano zbog djece od beskorisnog romobila u kamenjaru do nove kuće u gradu.
Mario je stari i od samoće među uspomenama, kad je mater otila na groblje pored puta za seosku kolu u kojoj nema vie đaka.
se moja obrela davno , krajem četrdesetih prolog vijeka , nasred Miljevačkog krevitog platoa , kilometrima od malog grada idući prema Krki do sela čudnog imena Nos Kalik. Obrela se na kamenju i pripeci , bez vode, pravo iz preparandije (splitske), idući po direktivi, ( tada se po direktivi ilo ma- kuda i ma-dokle, bez biranja i pogovora), sa pletencama tekim oko glave i nepunih devetnaest, da bude drugarica učiteljica i uči djecu i starije od sebe, da im otvori vidike i omogući da odu u svijetlu budučnost.Obrela se ona sa neto malo robe u rukama i puno suza u očima, i njena mater, u suknji dugačkoj ,od antunga, starinskoj i za ono vrijeme , (noenoj samo za praznik) i maramom vezanom po bodulski , vukući uvezan tramac na leđima ( biljac će dati selo rekli su). Non piangere mia figlia - prkela stara suvim suzama,hai il pane nelle mani di Ostaviti će figlia svoje ostrvo zauvjek , ostavi u moru kamena , sa svojim kruhom u rukama, roneći mladost kao mrve, godinu za godinom, među ljudima koji 'odaju nadase, jer ma kuda ili moraju uz brinu od Krke ili niz brinu ka Krki , vezani za rijeku kao pupčanu vrpcu. Dijeliti će njihovu svakodnevnicu kao da je njevai pamtiti kroz neobične priče lica, radosti i tuge malih i velikih đaka - ( Stradao neki mučenik ovdanji , na rađi,čak u Siverskom rudniku, pa poslije sahrane bila sedmina, a njegov mali dopao kost varene ovčetine i slako glocka na pragu , nimalo svjestan tuge oko sebe. Sjedne do njega jedan drugi goljavko , oian do glave -Daj meni malo!
- Nedam!
- Neka, neka, umrijeće i moj ćaća, neću ni ja tebi dati!)
Dalje, opet po direktivi (ili đavoljem pletivu, ili se otkrinula svijetla budućnost ) dođe mater da bude drugarica u selu T.....h ( ime mu potiče od rijeći templium (hram), a ne od te- pljunem, kako su mudrovali neki ), a potom i domaćica u gotovo praznoj kamenoj kući među kamenjem, isluenog vojnika , ranjene ruke. Ruku mu u Trstu spasio Rus, i moe raditi sve, samo je neto kraća, jer je dum-dum metak zdrobio kost.Drugarca je dola da od kuće napravi dom i donjela mirise začina u kuiunu, knjige i vezove ( za prvu ruku stavljene u kaun od ita) i kaleme vinove loze za krčevinu iza kuće, a sobe su se punile stvarma jedna po jedna. Vojničina nije mario mnogo za miris ruzmarina , lovora i maslinova ulja, ni za kolače od bajama. Njemu je gerla iz vojničkog kazana bila odlična hrana, a puru na bote je najbolje sam kuvo. Nije mario ni za bosanski ćilim( znao je zagaziti strojevim korakom pravo iz vinograda). Nisu mu smetale ni starice to vazda prkelaju po kući , niti je primjetio neto kad je pletenice oko glave zamjenila trajna pri kraju trajanja. Ali mario je mnogo za dvoje male djece, da ih rado vodi sa sobom u etnju, čak i kad ide kod Prike na brikulu ili do zoga za balote. I često je zvao rođu Čukuru da ih slika ispeglane i očeljane (zalizano),da imaju za uspomenu.Mnogo je toga bilo vano zbog djece od beskorisnog romobila u kamenjaru do nove kuće u gradu.
Mario je stari i od samoće među uspomenama, kad je mater otila na groblje pored puta za seosku kolu u kojoj nema vie đaka.
Ajme...,
gdje nestadoe tajni , plahi pogledi iz mladosti ,i slutnja dragih koraka ispod drvoreda ,i drthtaj u nevjerici kad shvati da jedne tamne oči trae tvoje , ba tvoje među mnogima.Za tebe čuda postaju moguća kad snane ruke posegnu za tobom ali te dre kao kap na dlanu i čuje riječi koje se plae i dahom da te povrijede .Shvati svoju moć nad tamnim očima, ali nema hrabrosti da vjeruje ni lukavstva da vee , a vrijeme nije saveznik ni prerano ,ni kasno u sječćanjima
gdje nestadoe tajni , plahi pogledi iz mladosti ,i slutnja dragih koraka ispod drvoreda ,i drthtaj u nevjerici kad shvati da jedne tamne oči trae tvoje , ba tvoje među mnogima.Za tebe čuda postaju moguća kad snane ruke posegnu za tobom ali te dre kao kap na dlanu i čuje riječi koje se plae i dahom da te povrijede .Shvati svoju moć nad tamnim očima, ali nema hrabrosti da vjeruje ni lukavstva da vee , a vrijeme nije saveznik ni prerano ,ni kasno u sječćanjima
Vrata...
prolosti na starim zidinama su otvorena. Ne brane gvozdeni klinovi, ni most na tekim lancima nije podignut. Čuvara nema, ni starih kopljanika, ni konjanika, nit' kameni lav okreće svoju knjigu. Sjenke prolosti su sklopile svoja krila i povukle se u tajne odaje. Moe se proći, moe se vratiti! Volja ti tamo, volja ti 'amo! Ja i nebih mnogo daleko, samo do nekih sretnih dana, da nađem neka blaga lica i tamne oči u rijeci mladosti. Od bure ivota da se branim smijenim kaputom i odem đačkim vozom nekim drugim pravcem. Al' vrijeme nije sveznik (đaba ga bilo na pretek), ne podie svoje koprene...
prolosti na starim zidinama su otvorena. Ne brane gvozdeni klinovi, ni most na tekim lancima nije podignut. Čuvara nema, ni starih kopljanika, ni konjanika, nit' kameni lav okreće svoju knjigu. Sjenke prolosti su sklopile svoja krila i povukle se u tajne odaje. Moe se proći, moe se vratiti! Volja ti tamo, volja ti 'amo! Ja i nebih mnogo daleko, samo do nekih sretnih dana, da nađem neka blaga lica i tamne oči u rijeci mladosti. Od bure ivota da se branim smijenim kaputom i odem đačkim vozom nekim drugim pravcem. Al' vrijeme nije sveznik (đaba ga bilo na pretek), ne podie svoje koprene...