Galerija Knina

Naco, maco!!!!!!!!!!!!. mozete li ti i cirus biti ozbiljniji. imate i PM pa se dopisujte. kume ovo PM nije ono sto vas dvoje mislite vec privatna posta. da mi je dvi litre rifuze crne macke. mozda me i cuje Nenad Petojevic koji sad ore nebeske njive.

Pusti ti Mobija Naco.Izlapio.Mislim da znam tko si. Imas veze i sa Biskupijom jeli tako?

Tacno Cirus. Tebi licno puno pozdrava, sto ne znaci da ne pozdravljam i Mobidik-a. i sve ostale.

Kad je bio raspolozen i u elementu Suljo je znao izvaliti , npr . :
" E , moj Shaco , moga sam ti sinoc zaglaviti " !

Kad je djoko struca pitao sise "ma vidide imam nesto ovdje" i zine
sisa gleda, zagleda, ceprka nikako naci , na kraju kad nista nije mogla naci pita ga sta ti je, on kaze:
Ma sinoc sam zeni liza picku pa mi ostala dlaka !!

Obicaj je bio da u kucu ozaloscenih ( kuca u kojoj je neko preminuo ) ,
dodju rodjaci , prijatelji i komsije , kada cuju za tu tuznu vjest .
Sjedi se , narice , bugari , place , prica ( zavisi i o godinama pokojnika , znalo se dogoditi da se i zapjeva ) i normalno pipije se , pojede i tako to .
U siromasnijim djelovima kninske krajine bio je obicaj kasiku u dzep pa u kucu ozaloscenih . Tako zajebu jednoga da mu je umro poznanik u nekom selu . On stavi kasiku u dzep i uputi se " pokojnikovoj " kuci .
Negdje na po puta sretne on " pokojnika " i ovaj ga pita " Gdje si krenuo , prijatelju " , a on razocaran videci ga ziva i zdrava , odgovori " Idem u p.... materinu , sad kad sam te sreo " .

Ko Iliju staroga nezna nisam mu ja kriv. Voza on uvjek Tomosa sa sofer sajbom i sciticima za noge. Dok se to on potrpa na motoric prode puno vremena. Stane on na crveno na mostu i to pravac Peyton. Dodje zelena kad njemu Tomos ugasi. Vide sad ovi iza njega , sta mu se desi i pocnu ga pravit nervoznim trubeci iza njega, jos znajuci ko je , tri puta vise nego sto treba. A niko da ga zaobide , ka zauzeo citavu traku i sad radi njega stoji sav gradski i medunarodni promet. Izracuna Ile dok sidje sa motorica ponovo zakurbla i opet se namjesti , past ce svi redovi voznje onima iza sebe. I pocne mahat rukom , ka ajte okolo , ki da ima sleper pa ceka radionu da mu pomogne, govoreci ajte vi ko zna kad cu ja.

Sjednu njih nekoliko ( moze i jedan , dva ili vise ) u neki restoran , gostionu , slasticarnu ili drugi ugostiteljski objekt i naruce hranu ili pice , moze i oboje . Kad se rucak , vecera ili dorucak priblizi kraju polako se ustaje sa stola jedan po jedan , ostaje onaj ko je najkurazniji .
Kad je dobro snimio da se konobar udaljio , napusta i on restoran .
Eto otprilike tako je izgledala CRTANKA .
Obicno se to radilo na gostovanjima ili kad je veca guzva u bastama .
Ludnica za konobare : " Jesi li vidio dje se izgubise oni sa onog stola ,
majku im ..... , utekose " .

RESTAURAN PUTNIK KNIN

Pita konobar Momir gosta:
-Jeste li vi onaj kome su ukrali kisobran?
-Jesam , Pronasli ste ga?
-Ma ne, samo sam dosao da vam kažem da je prestala kise.



MUTIN OGLAS

Mute:Mjenjam zdravstvenu knjizicu za stednu.
Sifra:„Zdravlje je najvece bogatstvo.”

Sa Municirija
Pita Bo....na Ać..a:- Ma šta uvje' grataš po toj baštici? Ne'š take poljoprivrede!
- Evo sijem malo salate bez ulja, neka američka...
- Nuuu, a oklen ti to?
- Uzo dolje u piljari kod autobuske, navalica, jedva mi dadoše kesicu ispod tezge!!!
- Idem i ja uzeti dok nisu zatvorili!
... Pošto piljara nije bila zatvorena komšijski odnosi su bili zategnuti duže vrijeme.

Pao Djuro Suljin sa crkve sv. Djurdja na Vrbniku dok je slavio i slomio samo ruku. Pitaju Sulju sta je to bilo a on kaze: Vidi seco, da je Djuradj cio da ga ubije on nebi ni zjevno, nego je njega Djuradj sam spustio dolje aaaaaahaaa!

Polagao Kudjo Milak lovacki ispit i pitaju ga oni iz komisije:
-Reci ti nama Kudjo nesto o lisici.
A on onako nervozan odgovori:
-Lisica,jel lisica,vrag ti je lisica.To ti je naj lukavija zivotinja,ne mozes je nikako uvatiti kad ti udje u kokosinjac,'el lisica vrag ti je lisica...
Ovi iz komisije vec poceli da gube zivce,pa ga prekinuse i upitase ga da im rece sta zna o psima.A on kao iz topa:
-Pa imate raznijeh pasa,crnijeh,bijelih,sharenih,velikih, malih,lovnih,tornih,ni lovnih ni tornih a najbolji su Marka Dzepine!

Zakljucak kako je prosao na ispitu izvucite sami.

Imali ucenici test iz srpsko-hrvatskog kod Profesora Sholaka sa slobodnim izborom teme i Zale doslovno napise:

"Ide dim iz dimljaka i pravi sranje od oblaka."

Na ovaj tekst Sholak mu dade ocijenu dobar 3.

Odluèili izviðaèi napraviti nešto veliko i tadašnji naèelnik Srðan Raškoviæ predloži da prepješaèimo koju hiljadu kilotetara.On je smislio i maršrutu preko Bosne do Dubrovnika. Ukupno 1300 kilometara za 25 dana.Nazvao ga je Marš Titov put mada Tito tom rutom nikad nije prošao.No,njegovo ime je poslužilo kod traženja sponzora, obilatu pomoæ nam je dala vojska, Komitet i boraèke organizacije duž cijele trase marša. Bila je to 1971.godina kada nije bilo bezazleno hodati po šumama, ali mladost nije ni pomišljala na opasnost. Trebalo joj je akcije i andrenalina.
Naoružamo se mi opremom,uz pomoæ vojske, i krenusmo. Prva etapa je išla preko Dinare prema Drvaru. Ispratila nas društveno politièka elita grada i gomila rodbine i prijatelja. Predsjednik opæine Nine Popoviæ nam je kod spomenika na Spasu održao govor i predao novu zastavu. Na sve smo mislili i sve sobom ponijeli, a Žika Burnaæ se postarao za muziku. Imao je nekakav portabl gramofon i samo jednu ploæu,Clifa Ricarda i njegov hit "O hapy dey"(vjerovatno mi ovo na engleskom nije taæno pa se izvinjavam). Marširamo mi i sa guštom slušamo gramofon. No,kako smo sve više odmicali Clif Ricard nam je izlazio na uši,a Žika je bio nemilosrdan. Uporno nas je davio sa jedinom melodijom koju je imao.
Prešli smo u Bosnu,prošli Petrovaèko polje i konaèno ušli u Drvar.Doèek je bio lijep,omladina,borci i rukovodioci grada.Govorancija se održala ,obilazak Titove peæine i poslije toga nas odvedoše u Dom JNA na bogat ruèak.Smjestimo se mi i odjednom neko ugleda ðuboks u uglu , isti kao u našem kninskom domu JNA,kojeg smo hranili sa petoparcima. Peki odmah ustade i ode do mašine, puni je sa kovanicama i mi oèekujemo što æe nam pustiti. Uskoro se zaæu dobro nam poznata i omrznuta melodija "O hepy dey" koja nam je dozlogrdila i koju smo svi zamrzili. No, umjsto ljutnje kao po komandi odjeknu salva smijeha i zezanja. Urlikali smo od smijeha dok su nas naši domaæini zaèuðeno gledali. Nismo se ni trudili da im objasnimo, ionako ne bi shvatili. Jedinstven je bio kninski humor i naæin zezanja.

"Oh Happy Day" su izvodili Edwin Hawkins Singers .
Poslje smo negdje kupili ili smo ovu mijenjali za jednu plocu (singlicu) od Indexa .