Galerija Knina

..nakako sam masu puta razmisljao o toj temi,gdje su Kninjani najvise studirali prije rata....Zagreb,Beograd,Sarajevo,Zadar,Split,Rijeka...
..nisam imao prilike da licno ucestvujem u toj dilemi,ali mi izgleda prilicno zanimljivo....nekako lijepa vremena,pa jos i lijepe dileme...
...vjerovatno je svaki grad nosio svoje cari...
..vasa licna iskustva,utisci,vasi poznanici....?!!
Pozdrav!

Isao sam u Split , ne na fakultet , nego u srednju ( nesto kao " tehnicki
smjer " ) , 4 godine . Nauzivao se svega , zivota , drustva , prijatelja i
prijateljica ( onih na dan i onih na duze , nikoga nisam poslje sreo , tako
da neznam kakvog su stanja ) . Promjenio desetak adresa , upoznao
" fetive " i dodjose . Nauzivao se sunca na Rivi , ladovine na Peristilu ,
mirisa " Semafora " i " Kazbe " , donekle osjetio duh malog , velikog
grada i proveo 4 nezaboravne i lude godine . Ponosan na te ljude i sebe
koji smo u tom vremenu i u tom gradu zivjeli ( da izuzmem
pojedince , koji nisu uspjeli da pomute sliku o tom gradu i vremenu ) .
Uglavnom sam se predavao zivotu a manje skoli , kao i vecina onih koji
su se skolovali van Knina ( cast izuzetcima , zasto , neznam , ali tako se kaze , pa eto ) , skrpio skolu i vratio se kuci , u Knin .
Cast mi je da sam bio sugradjanin i savremenik Smoje , Tome , Pajde ...
U to vreme u moju skolu su isli Zoki i Misko , a ja za nagradu dobijem
Split da u njemu odsluzim i JNA . Milina !

Ja sam isla u Zagreb, u srednju pa na faks, ne znam sta mi je bilo, nekakav impuls da odem, ali nikad se nisam srodila s gradom iako sam stekla dosta prijatelja. Nezaboravan mi je bio ispracaj na zeljeznickoj stanici kad sam prvi put odlazila, skupilo ih se dvadesetak (i Sanjica je bila) kao da u vojsku idem... a u Zagrebu - siv grad, svi ljudi nekako ufitiljeni, nema onu dusu koju imaju mala mjesta. Nije bilo lose, Sava, SC, Saloon, isla sam i na pomodna i na klosarska mjesta, ali nije to bilo ono sto bih htjela, tako da sam ga sretno ostavila i otisla, a koliko ga volim dosta govori da sam bila tamo zadnji put prije 3 godine.

Ja sam studirala (i sretno zavrsila) u Banjaluci. Ako me pitate zasto sam izabrala taj grad, mislim da to bjese zbog one 'ebes zemlju koja Bosnu nema. I mogu vam reci da je zaista tako bilo. Cak sam i razmisljala da ostanem tamo, jer sam se "jednom napila vode sa Vrbasa", ali sudbina me odvela na drugu stranu. Svejedno, i dan danas razmisljam o onoj raji, kuci na obali Vrbasa u kojoj sam stanovala itd. I moram priznati, tad osjecam nostalgiju. Ipak, djacko (studentsko)doba je najljepse! Puno para (u ono vreme), svi isti (opet, u ono vreme)...

Ja sam isao u visu masinsku u Bihacu i to boga mi cijeli dan sam bio tamo.
Kod profesora Satka ne sjecam mu se ime.
Prvi ispit sam polozio na taj nacin sto me je profesor uveo u svoju sobu izbrisao necije ime na testu i napisao moje. Inace je bio starog mi prijatelj i toliko su me molili da nastavim i obecavali da cu sve tako da polozim.
Medjutim ,posto ne znam ni sijalicu da zasarafim ,racunam, sta cu i kad zavrsim to me apsolutno nije interesovalo, tako da sam odustao.
Poslje sam upisao Jugoslavensku knjizevnost u Pristini dao par ispita a najljepse cega se sjecam iz pristine je pitanje, odakle si ?
Ja kazem iz Knina, a gluperda zacudjeno.... iz Kineeee !
E pa jebem mu mater poslje sam se gledao danima u ogledalo da vidim jel stvarno licim na kineza .
Putovao sam iz Beograda a u Pristinu , zivio u hotelu" Grand"
Umjesto da ucim veceri sam provodio na vrhu hotela u restoranu sa muzikom uvek uz veselo drustvo prijatelja sa fakulteta.
Inace sto se tice fakulteta Knina i knjinjana za mene je u Kninu bilo najljepse doba kad studenti , skolarci dolaze u Knin za praznike ali narocito zimske ,29-ti , pa Nova godina, picerija puna , Laca pun, nije se moglo uci, sretnu se ljudi od svakud, svi skupili neku paricu za novodisnje provode pilo se do besvjesti tako da mi dodje i dan danas od svih slava da slavim 29 novembar.
Pa evo i sada ovako razbacani a ja uvijek imam (dream )
sto bi rekao Martin Luter King da se nadjemo u nasem Kninu
pa makar za 29-ti . Ne sjecam se licno ni cega je to praznik bio a za mene je bio praznik druzenja i tako ga slavim.
Nema veze sa KPJ .

Ima puno anegdota s tih putovanja, za sto su se cesto pobrinuli nasi skolarci, ali i nasa zeljeznica koja je uvijek imala neka iznenadjenja za nas. Sjecam se tako za docek 1980. na samu Staru godinu putujemo Marjanom iz Zagreba (6 ujutro) i sve je bilo u redu do Martin Broda. Tamo smo stali i stojimo beskrajno dugo kako to vec bude, a pokraj nas neki drugi vlak. Cujemo mi da nam nesto vicu, ali prozori zaledjeni, ne obadivamo previse (lijepo nam u toplom vagon restoranu), kad primjetimo neke poznate face, poluizbezumljeno nam dovikuju. Konacno izvirimo na vrata (to je bio onaj vlak sto mu se prozori nisu dali otvoriti) a tamo nasi beogradski skolarci potpuno izludjeni od gladi i zedji vicu kako cekaju od sinoc - daj im jesti i piti, itd. Nismo puno imali (kuci se uvijek vracas s zadnjom parom u dzepu, ako ista uopce imas) ali smo podijelili. Uglavnom uskoro se i kod nas ugasilo grijanje, a o praznim zelucima da ne pricamo. Tek navecer oko 6 sati prvo krene beogradski a onda mi za njim. Upalilo se grijanje a nase smrznute noge prionule na radijator. Nije bilo baka i mama da nam kazu da cemo dobiti bugance. Sve u svemu na stanici u Kninu smo se iskrcavali posrcuci i sepali i cupkali do kuce s otecenim nogama. Bolove jos pamtim, a kod kuce ceka drustvo ko zapeta puska jer treba ici na docek - cure ce shvatiti kako je s takvim nogama u kaubojskim cizmama s petom od 11 cm cekati novu godinu, ali moda je moda.

Ja samo da ispravim, nisam Guest, nego Naca. Samo me ova tehnologija ''''bava. Cipe, sad si u meni ozivio uspomene na 29-ti. Svi se skupimo, napirlitamo se i pravac kod Lace, jer u moje vrijeme i nije bilo nekih drugih kafica. A ono, neko dovede momka sa strane, neko curu, pa se sve mjerkamo...i pitamo sto li je ostavio ovog ili onog (ovu ili onu) pored toliko nasih cura i momaka, pa taj joj i nije bas neki itd. Pa opet Nova godina, pa prvi maj i onda toliko zeljeni ljetnji raspust. Javicu se opet, odoh na neki sastanak

Ja ne znam zasto sam ja guest. 'Oce neko da mi pomogne. Ja pisem Naca, ono mi ispadne da mi je neko vec uzeo username. Svasta!

Kvar, cini mi se otklonjen, ja skuzila. Pa nisam ja dzabe u Bosni studirala!

Kad smo kod Banja Luke...
Krenem ja jednom nocnim vlakom (strogo zabranjeno od roditelja naravno, ali karta jeftinija nego za Marjan) iz Zagreba, a tamo su postojali peroni 2a i 2b - zapravo je to bio jedan dugacak peron a onda bi stavili 2 vlaka u 2 pravca. I tako idem uz vlak i virim, nigdje mjesta, predjoh ko zna koliko vagona i konacno ugledam jedan poluprazan vagon. Ja sva sretna udjem unutra i sjednem u kupe. Unutra sjedi jedna baba u dimlijama, pusi na mustiklu i mjerka me ali ne prica nista. Vlak krene i tako vozimo se mi, stanemo prvi put, ja pogledam - Sisak, stanemo drugi put - Bosanski Novi. Produzimo dalje, tek baba pita: Je li sine do kud ti ides? Kazem ja njoj Knin, a ona me u cudu gleda i pita gdje je to. Kad sam joj objasnila, kaze ona: Joj sine, ja mislim da mi tuda ne prolazimo. Ovaj vlak ide za Banja Luku. I tako je zapocela moja avantura s zeljeznicom i Bosnom. Ja se bez prebite pare usred noci vozim u pogresnom pravcu (a bilo mi je samo 16 godina). Srecom Bosanci su (tada, ne znam da li su jos uvijek) jako srdacan narod i mene kondukter na nekoj stanici odvede kod sefa i objasni mu. Ovaj mi skuva kavu i kad je vlak u suprotnom pravcu stigao odvede me kondukteru. Taj me iskrcao u Novom i predao sefu stanice (tad je vec bilo 4 ujutro), ovaj me nahranio i ujutro spakirao na Marjan - naravno, sve besplatno. Tako stignem ujutro u 10.30 kuci, a sto bi se danas dogodilo s takvim slijepim putnikom ne smijem ni pomisliti.

Pila kavu a imala samo 16 godina !!!!!!!!!!!

Bijela kava i kruh, eh, stvarno covjek mora paziti na svaku rijec...

PA JA CCUO DA JE PUNO NJIH ZAVRSILO U KONJEVRATIMA.A SSTA JE TAMOM BILO, NIKAD NISAM VIDIO KAKVE VELKE ZGRADE.

E citam ove retke pa mislim kako je sada puno lakse kada mi i u Kninu imamo fakultet(zgrada stare gimnazije). Trgovinsko poslovanje s poduzetnistvom, prehrambena tehnologija, poljoprivreda krsa biljna proizvodnja i stocarska proizvodnja. Vec su odradjene 3 generacije, a cetvrta se ove godine u 10. mjesecu upisala. POZDRAV! PS: Ako ko oce doci u Knin studirati slobodno more!

obiserko wrote:E citam ove retke pa mislim kako je sada puno lakse kada mi i u Kninu imamo fakultet(zgrada stare gimnazije). Trgovinsko poslovanje s poduzetnistvom, prehrambena tehnologija, poljoprivreda krsa biljna proizvodnja i stocarska proizvodnja. Vec su odradjene 3 generacije, a cetvrta se ove godine u 10. mjesecu upisala. POZDRAV! PS: Ako ko oce doci u Knin studirati slobodno more!

Može se opaziti da je zgrada stare gimnazije prilièno žilava. Još u moje vrijeme "nije pucala od nekog zdravlja" zbog potresa.