KNINJANKE I KNINJANI

Forum je otvoren za sve one koji zele da se druze, da sa svojim
prilogom osvjeze, obogate ili vrate iz zaborava: ljude, mjesta,
dogadjaje i trenutke vezane za Knin i Kninjane u periodu do 90-tih.
Nedolicni, provokativni i uvredljivi tekstovi bit ce skinuti sa "Foruma".
Hvala!

Moderator: Gazda

Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

O Jovi Ceki (Premjesteno iz topika In Memoriam)

Post by Petar-Peky Bukarica »

Jovo Ceko je rodjen 1929.,preminuo 83 godine poslije.Svima je bio poznat po ljubavi prema nogometu i prema Dinari,Vatrogasnom drustvu,pjesmi i druzenju.
Poznati kninski mesar,uvijek spreman za salu i pjesmu.
Nezaboravan lik sa prodornim glasom i vjecitom cackalicom u ustima.
Prve tonove dalmatinske pjesme cuo sam dok je sa drustvom pjevao svojoj Toncici u njegovom "Zemunu" (Onisimovom predgradju).
Ako si zivio u Kninu nisi mogao a da ga ne sretnes ili ne cujes svaki dan,ili na pijaci kako se sali sa musterijama i prolaznicima,ili dok se zavjese kod "Ozrgovica" njisu od siline pjesme koju predvodi,sa Dinarinih tribine gdje bezpostedno bodri "bijele",kada trci niz ulicu prema Vatrogasnom dok sirena zavija ...
Zanimljivo da se ne mogu sijetiti da je nosio neki nadimak,sto je bila rijetkost kod nas.
Jovan-Repko Urukalo
Posts: 159
Joined: Thu Mar 22, 2007 11:26 pm

Kninjanke i Kninjani

Post by Jovan-Repko Urukalo »

Jeste Peky;Pok Jovo Ceko je imao nadimak MUVAS po kategoriji boksa.Malo njih zna da je pok.Jovo bio i bokser kao mladic i to Muva kategorija,pa zbog ostalog dobra u njegovom zivotu,taj nadimak je izbledio.
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

O Djordju-Djoki Ceki

Post by Petar-Peky Bukarica »

Djoko,Štruca,Laff...je bio omiljen medju svim Kninjanima i svim ostalim ljudima koji su ga poznavali,a posebno u Gračacu medju mladjom generacijom koju je zaludijo nastupajući u sastavu Kninske grupe Orfeji kao vokalni solista.
Bijo je veoma duhovit pun mašte i izvornog kninskog humora.
Sjećam se jednog njgovog genijalnog štosa od bezbroj stoseva.
Obično smo sjedili u Grandu za onim prvim duplim stolom iza gradela do izloga ,preko puta Tačkine radnje,predhodno uzevši sve moguće dnevne novine i romane, naravno na posudbu,pošto je naše društvo za stolom u to vrijeme bilo sastavljeno od studenata djaka i nezaposlenih momaka u djepovima ja vladala promaja kao kod većine momaka naše ganaracije, obavezno bi naručili ukuvanu kavu, polako pili i svaki gutljaj završavali duboko povučenim dimom cigarete usput ćakulali zavirivali u novine i gledali ko prolazi ulicom i usput dobacivali.u tom rejonu obično je služio Mićo konobar,a Laff ga nije volio,a vjerovatno i on njega. Na kraju kad je trebalo platiti Laff reče da on časti i napravi sljedeće: okrene šoljicu na tacnu uzme šibicu i povuče je kroz fundeć tako da na tacni ostane bjela crta što je bila poruka Mići da je uvatio crtu.

Napisao: Dusan-Djuka Djujic
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

Anegdota

Post by Petar-Peky Bukarica »

Evo mi Drazi isprica jednu anegdotu iz studentskih dana.


"Moram ti na brzinu ispričati jednu Antinu bazu.

Tamo negdje 1974-1975 p.Tito ti je išao po Kini ,Koreji i tim zemljama i tamo su mu pripremali dočeke kakvi nisu viđani ranije .Kad se vraćao u Beograd odluče i ovi naši pripremiti doček i u Beogradu ludnica.Djeca ne idu u školu,radnici ne rade,svi idu dočekati Tita.Pun grad ljudi i idu neki a Antić pita jednog:koji je rezultat.Čovjek ga blijedo gleda ! A Ante je mislio da igraju Zvezda –Partizan jer je za politiku bio totalno nezainteresiran."
Stevan-Stiv Biserko
Posts: 96
Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am

Post by Stevan-Stiv Biserko »

Dinara je ostala siromasnija za jos jednog svog sina,ali se ipak u njezina njedra,najsvijetliji raj,vratio Petar-Peso-Djujic,koji se je iskrao iz svog tihog zivota,onako tiho bas kao sta je i zivio.Ono po cemu se je izdvajao nas Peso od drugih je to sta je pripadao onoj vrsti ljudi koje je krasilo postenje i dobrota,a svojim karakterom ii nacinom zivota zadobio je postovanje svih gradjana naseg Knina.Svakako da je dio licnosti naseg Pese vezan za cuveni stadion pod nasom tvrdjavom,na kojem je pljenio svojom borbenoscu u dresu nase Dinare,ostavivsi neizbrisiv trag svoje snage i hrabrosti i sportskog dostojanstva kao primijer svojim nasljednicima i radi toga nasa Dinara uvijek je imala bekove za primijer.Peso je bio bek ispred kojeg bi se svakom protivniku vezale noge same od sebe posto je nas Topic bio neprelazan,pa za nakvog beka nema zaborava i ostace u sijecanjima svih prijatelja kao draga licnost,cija je dusa zracila dobrotom.Licnost koja je sebi obezbijedila svoj vijeciti mir u 86-toj godini u njedrima majke Dinare,kojoj se boziom voljom vrati njezin sin Peso Djujic.
Luka Kabic
Posts: 199
Joined: Thu Mar 20, 2003 4:49 am

Post by Luka Kabic »

Procitah danas sljedecu vijest:

Ukazom predsednika Nikolića, na mesto novog ambasadora u Kraljevini Butan, na nerezidencijalnoj osnovi, sa sedištem u Nju Delhiju, postavljen je Jovan Mirilović.
Zna li neko dali se ovo radi o kninjaninu, moj komsiji Jovanu Jovici Mirilovicu?
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

pitanje

Post by Petar-Peky Bukarica »

Cirus,ako ukucas njegovo ime na Google dobit ces podatke koji te interesiraju.postoje i njegove fotografije.
Luka Kabic
Posts: 199
Joined: Thu Mar 20, 2003 4:49 am

Post by Luka Kabic »

Jesam Peki poslije postavljanja mog pitanja na Galeriju.Jeste to je moj komsija Jovica Mirilovic.Inace je ambasador Srbije u Indiji.Butan je samo dodan na nerezidencijalnoj osnovi.
Jovica je inace devedesetih godina radio u YU misiji UN u New Yorku.
Boris Zabkar-Brik
Posts: 2
Joined: Sat Jun 09, 2007 7:09 pm

Post by Boris Zabkar-Brik »

23-eg juna Jovica je na kninskoj tvrdjavi sa svojom generacijom proslavio 40 godina mature.
Stevan-Stiv Biserko
Posts: 96
Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am

Post by Stevan-Stiv Biserko »

-Ne znam sta cu sve u svom zivotu vidjeti,ali ako ne vidim u cetvercu bez kormilara svoga brata Peru,Voju Bilbija,Misu Popovica i ovoga sa Biserkove glavice,kao da nista vidio i nisam-rece,zagledan u suder baste doma armije,jednu vecer pocetkom davne sezdesete godine,nas briljantno elokventni Jordan,sa kim se rastasmo ispod Gasparovica mosta,jer on ode Lickom,a mi Unskom i da se vise nikad nismo sreli,pa mora da smo postali planine,jer one se ne susrecu.
Jordan Jelic briljantni kraulas i jos briljantniji delfinas od koga su mnogi ucili te stilove plivanja na nasoj Brzici i Sarenim.Vidra vira na Brzici.
Stevan-Stiv Biserko
Posts: 96
Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am

Post by Stevan-Stiv Biserko »

Profesor Srdjan Maricic-genima svojih predaka obiljezen ka rodjeni lovac.Mestar od lovackog oka i lovavacke musice,naizgled za mnoge je osnova njegove licnosti,ali njegova urodjena dobrota i plemenitost krasili su njegov iskreni zivot,kojeg je shvatio kao igru ispunjavacjuci ga vedrinom i toplinom,uveliko zasijenjuju njegovu lovacku licnost.Sa sijetom se vracam divnim uspomenama prohujalih vremena u kojima nas nikakva prepreka cudi Dinare nije zaustavlja ,pa kad je kamen pucao od leda i ni od zarka Sunca,da bih u ovim ostacima proslosti za koju me vezuje njegov lik,navrlo sijecanje na dugogodisnje druzenje,iskreno prijateljstvo,koje je obiljezilo vrijeme nase zajednicke mladosti.Sve je bitke dobio sa cudima Dinare,sve je nadmudrivao svojim lovackim umijecem u svojim lovackim carima i sa nakim zivotom iznenada surova sudbina poigra koja mu neda da i tu bitku dobije,pa mu zivot utihnu iznenada i prebrzo i ode svom najmilijem ocu Peri pod krsevito Bikovo,da se zauvijek odmaraju u svojim vijecitim lovistima..Sijecanje na Srdjana uvijek ce mi izmamiti osmijeh.
Jovan Baco Vukojevic
Posts: 3
Joined: Tue Aug 14, 2012 4:36 pm

Post by Jovan Baco Vukojevic »

Pozdrav svim kninjanima od starog Bace!
Jovan Baco Vukojevic
Posts: 3
Joined: Tue Aug 14, 2012 4:36 pm

Post by Jovan Baco Vukojevic »

hvala
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

Dobrodoslica

Post by Petar-Peky Bukarica »

Evo nam novog clana.Upucujem dobrodoslicu gospodinu Baci,uvazenom Kninjaninu,vlasniku prve automatske kuglane koja je otvorena '71.,prvih flipera,americkih pool bilijara,stolni nogomet,video igara...
Drago mi je da ste ovdje,na nasoj Galeriji.
Petar-Peky Bukarica
Posts: 1301
Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm

O Srdajanu Radulovicu

Post by Petar-Peky Bukarica »

Otvorim jutros novine, i vidim, umro mi prijatelj iz detinjastva, Srðan Radulovic. U 55. godini. Znao sam da je bolestan i da je bolest od koje boluje opaka. Da kosi one koje zakaci. Nadao sam se negde u dubini vlastitih osecanja da ce je on pobediti, onako dobrocudan, stamen i tvrd. No, nada je dobra samo za dorucak, a za vecerom se izjalovi.

Dakle, od jucer više nije sa nama Srðan. Odlazi na istinu, tamo gde su transcedentne stvari što bi kazali filozofi, a mi još neko vreme koje nam je dato ostajemo u imanenciji. Što je Andric jednom zapisao - "svi smo zapravo mrtvi samo se po redu sahranjujemo".Zvuèi ovo, pesimisticki, fatalon i verovatno nije slava životu, ali prosto, ovoga casa se tako osecam i držim baš to, "suvom" realnošcu.

Srðan je Radulovic, da sad ne rastežem mnogo pricu o njegovoj karijeri, jedno od najznacajnijih novinarskih imena, poslednjih nekloliko decenija, u Srbiji, naravno. Pored ostalog bio je urednik "Blica", "NIN"-a, a ostavio je najdublji moguci trag u više novina na našem jeziku, meðu kojima je i splitska "Slobodna Dalmacija" u nekoliko predratnih godina. No, prve ozbiljne novinarske korake, nakon završenog FPN -a u Beogradu, uradio je sredinom osamdesetih u Radio Kninu. Tadašnja redakcija kninskog radija, a urednica je koliko se sjecam bila Snježana Pokrajac - Stamatovic, imala je pored Srðana još Danka Perica, Petra Popovica,Milana Cetnika, Radovana Borovica, Senku Miloš, kasnije i Vesnu Damjanic, Milana Pešuta, Simu Budimira i teško je nabrojati sva znacajna novinarska imena koja su kroz tu kucu prošla. O tehnickom osoblju da ne pricam. Branko Kolundžija, Pašic, Boško Coko, Davor Biserko, Aco Bjedov i još mnogo ljudi, znacajni inženjeri, kamermani, montažeri,tonci i sve ono što ide uz tu delatnost.,Godinama, još, negde od kraja sedamdesetih,saraðivao sam sa kninskim radijom. Jedan period sam bio i njegov glavni urednik, a TV sam prakticno sa pobrojanim ljudima pravio od "krpe i konaca".. Bio je to mali grad, velikih mogucnosti, i sedeci na komemoraciji koju su danas povodom Srðanove smrti priredili "Blic" i "NIN", sve te slike su mi se pomaljale u glavi. Niko da pomene "radio Knin", u oficijelnim govorima ljudi koji su jako bliski Srðanu, kako ljudski tako i profesionalno. Kao da tog dela njegovog života nije ni bilo. A on je, evo mogu to kazati sasvim mirne savesti, postao pravi novinar baš u "radio Kninu" u periodu od 1984 do 1987. kad je prešao kao "gotov" novinar u splitsku "Slobodnu Dalmaciju", novinu gde su tada pisali Miljenko Smoje, Momcilo Popadic, Cico Senjanovic, Zvone Krstulovic, Boro Soleša, i "feralovci" Viktor Ivancic, Boris Dežulovic i Predrag Lucic. Mogao bih nabrajati još mnogo dobrih ljudi, ali sam naveo uglavnom one poznate široj srpskoj javnosti. Bio bi Srðan Radulovic veliki novinar i da nikada nije bilo radijo Knina, jer prosto, imao je taj nerv. No, ne razumem zašto je precutana jedna važna cinjenica u njegovu profesionalnom životu.

Srðan je Kninjanin, i ja ga znam iz detinjstva. Moje secanje na njega, nema toliko veze sa novinarskim, profesionalnim životom, mada je to nezaobilazno, koliko sa kninskim, djetinjastim slikama, koje u sebi, nosimo mi osuðeni da to ne zaboravimo, mada nam se zaborav vecno natura, cak i objavljenom Srðanovom biografijom, u kojoj Knina ni od korova nema. A on je, tamo pripadao celim svojim bicem, apsolutno.

Sedeci na komemoraciji u "Ringerovom" holu, u Dunavcskoj ulici, doletele su mi slike, davno potisnute. Odjednom, setih se, kad sam prvi put primetio Srðana, inace, nešto mlaðeg od mene. Mi u Kninu smo imali nekoliko mesta gde smo igrali "male golice". Bila je to fudbalska igra, najcešce, tri na tri, mada je moglo i dva na dva, a retko i cetiri na cetiri. Igra na mali gol, na kratkom igralištu i bez golmana. To je igra koja razvija dribling i maštu, ali je skopcana sa mnogo duela i meðusobnog udaranja. Moj"domaci teren" bilo je igralište kod severne kasarne, i na tom terenu, skoro da nisam nikad gubio. Bio sam tu tako vešt, da sam uvek znao, cak i leðima okrenut, golu, sa svake tacke pogoditi gol ako na njemu niko ne stoji. I to po sredini. Slicnu sposobnost sam mogao manifestovati i na igralištu "na maloj pijaci, mada nešto manje, kao i leti, na livadi "tri jablana" na Butižnici.

No, postojalo je igralište, desno od ulice Gojka Bjedova, ulice koja je vodila ka tvrðavi, gde sam igrao retko, a i dosta neuspešno. U tom kvartu je stanovao moj drug, Pero "Pekica" Omcikus, koji živi vec cetrdeset godina u Australiji,jedan od najvecih fudbalskih talenata koje je majka rodila.Na igralištu kod severne kasarne "Pekica" je sa svakom ekipom koju je doveo, fasovao poraze, mada su za njega i tadašnje naše pojmove igrali sve "strašni igraci". Trojac, Bobo, Jole i ja, bili smo na tom terenu, kao i onom kraj "tri jablana", nepobedivi, desetinama godina. Cak i kao ozbiljni, odrasli ljudi. I kad je "Pekica" video da od pobede nema ništa, zovne on nas u "goste" na svoje igralište. Doðemo mi u zakazano vreme, i pošto se tu igralo cetiri na cetiri, povedemo i moga mlaðeg brata Savu, da stoji na golu i "bekira". Tako se zvalo kad ne ucestvuješ puno u igri, nego odbijaš loptu pod svaku cenu od sebe i ne daš da te izvaraju ako jedan ili dvojica sami prilaze golu. Cetvrti igrac u "Pekicinoj" ekipi je bio Srðan. Kao sad da ga gledam -visok, mršav i krakat. Nekoliko puta me je potpleo, i Pekica u strahu da na njega ne nasrnem, zovne me i kaže - "odlican je klinac, ne diraj ga i ne psuj, nema majku, skoro je umrla". To mi se nekako urezalo. Da mi je nogu tada slomio, re mu ne bih rekao.

Kad smo odrasli, i bili vec oženjeni mladi ljudi, sedeli na kafi u "Balkanu", "kod Ante" ili "kod Grizelja", cesto smo pricali o vinu i vinogradu. Srðan je strasno voleo vinograd svog dede, smešten na istocnoj uzvisini iznad grada. Ispod vinograda bila je kuca Radulovica, koju mu je deda napravio kad se onomad vratio iz Amerike, sa lepim i funkcionalnim vinskim podrumom i dobrim vinskim "sudima" kako se to govorilo.U toj kuci je živela samo njegova baka. Kuca se mogla videti iz svakog dela našega grada. Srðanov otac Momir, zvani Moco i stric Krste nikada nisu delili to imanje. Vinograd je bio zajednicki, zajedno su ga radili, i zajedno uživali njegove plodove. Dva puta sam mu pomogao oko trganja, mašcenja i odlivanja. Jednom i kod pecenja rakije. Hteo je on da i meni pomogne, ali moj vinograd je bio trideset kilometara od Knina, prema Zadru, a i bila je brojna familija koja bi brzo sredila naših hiljadu i po loza. No, nismo propustali priliku da kod njega ili kod mene degustiramo vino i rakiju. I znao je uvek kazati, moje vino je bolje, ali je bolja tvoja loza. Nisam nikada to priznao, mada sam bio svestan da je njegovo vino, narocito "belo" bilo bolje. Džaba, što je i moja majka govorila - "ej, maraština koju imaju Radulovici najbolja je u okolini jer njev je vinograd vaje prema suncu". Kakav bi ja bio Kninjanin da nekom priznam da ima bolje vino. To je prosto, za mušku glavu nedopustivo.

Na komemoraciji se reðaju govornici, novinari, Srðanove kolege iz "Blica", "NIN"-a i drugih redakcija. Gledam ispred sebe, pun slika. Stojimo, Danko, Pero, Plavšic, Cuki, Jovo Radulovic, Bogdan i ja. Kao odnekud iz mene je izašlo..

- Imao si vino bolje od moga, prijatelju..

- Šta kažeš, veli Bogdan..iznenaðen mojim iskazom..

- Ništa, jebeš život, moj Bogdane..

- I ja kažem, promrsi Bogdan..


Neka mu je laka crne zemlja.

Napisao: Drago Kovacevic
Post Reply