Sve je pocelo u mom podrumu - Davorinovoj radioni, gdje je dosao Bojanic (Past, cini mi se da su ga zvali) i vazno rekao kako ima jedno super mjesto gdje moze skinuti neonku, pa nek mu Davorin da kljesta. I tako se on uputio u novu zgradu, ubijedjen da je ista neuseljena (okolis neuredjen, jos nije dobila dozvolu, ali svi su stanari vec bili unutra), otisao na najgornji kat, dosao do onih neonki sto zasvijetle kad nestane struje, uzeo klijesta i cap!
Zagrmilo je, eksplodiralo, nastao kratki spoj u citavoj zgradi, a stanari zbog eksplozije izletise na hodnik da vide sta se dogadja. Zamislite naseg Bojanica koji u totalnom mraku izbezumljen stoji i u jednoj ruci drzi neonku koja (jer je nestalo struje) svijetli, a u drugoj polurastopljena klijesta (dokazni materijal sacuvan je do danasnjih dana), kosa i obrve nagorile, strse u zrak, lice crno od eksplozije, neonku stavlja pod ljetnu majicu i u tom trenutku predstavlja jedino osvijetljenje u zgradi. Jadnik trci i saplice se izmedju izbezumljenih stanara niz svih 6 katova...
Tako svjetleci dotrcao je natrag u podrum, sav izbezumljen i zadihan govoreci: Ja cu se ubiti, sta mi se dogodilo,... a mora se priznati da je doista cak i na svijetlu izgledao kao da je iz pakla izisao.
Ako je netko zivio u toj zgradi, neka sad konacno sazna, to nije bio ni vrag ni vanzemaljac
. Nagne se Pinjo, a moja mala razvukla osmjeh od uha do uha, guce, mase rucicama i nozicama, izvija se da je podigne! Zacudi se i on: "vide vrazje male, obicno vriste kad me vide, dozive prestra?!".... E, pa posto se svi znamo (i fizicki), jasno je i zasto je mala tako reagirala... 
.