PRICAM TI PRICU !

[Luka Kabic]

Ima li iko ziv ovdje

[Milorad-Micko Dujmovic]

pet dana mi je masina bila u kvaru.kad ono gore od Sahare.totalna pustos.sram vas bilo ljencine jedne

[Miroslav Stankovic]

Jedna od uspomena iz ranog djetinstva koje se i dan danas sjecam bio je strah od Stare milicijske stanice. Ne od milicajaca, nego do stanice. Stanovao sam u zutoj zgradi povise skole, i dosla komsinica na kavu, kad nema kave. Dala mi mater novaca, i kaze da idem u piljaru kupiti pet deka kave. A to su bila sporija vremena, kava se kupovala neprzena, pa onda dok se isprzi, pa samelje rucnim mesinganim mlincem, pa skuva, pa popije... Nesto kao espresso (mislio sam prije da to espreso, znazi brza, ekspresna kava, pa sam kasnije shvatio da je zbog pritiska).
E sad, sjecam se da sam uvijek isao do glavne ulice, pa ispod opcine, pa do piljare, i nazad istim putem, samo da nebih morao prolaziti ispred stanice milicije.
Negdje devedesetih godina sam radio nesto za medicinski centar koji je u toj kuci imao prostorije, i svaki put kad bih prolazio na gornji kat i vidio dvoriste, sjetio bih se strasnih prica o onim supama, i zatvora. Neko mi je pricao cija je to kuca bila, a ja sam zaboravio. Sjeca li se iko?

[Miroslav Stankovic]

Jos jedna uspomena iz djetinstva je bila kad sam bio malo veci (5 godina), vise se nisam bojao ici pored stanice milicije, na moju nesrecu, tako da sam naisao na Nesu Vitasa u parkicu. Isao sam kupovati kruv u samoposlugu blizu Bircanina, tako da me je Neso podgovorio (hm, uvijek nadjemo krivca) da kupimo sladoled, nece niko primjetiti ima dosta kusura, a ako i primjeti kazes nije ti vratila. I tako sam ja kupio dva na stapicu, i kad sam stigao kuci pita mater gdje je kusur. Ja kazem, nije mi vratila (po uputstvu). Mislio sam da ce to olako proci, ali me onda stari uhvati zaruku (znao sam da nece izdobriti), i pravo u samoposlugu. Zena na kasi kaze - on je kupio i dva sladoleda, sebi i ... I onda kad smo dosli kuci sam dobio kaisom (valjda jedini put u zivotu). Mater kaze da sam kasnije plakao i zalio se da sam mislio da ce on po gacama, posto sam obukao najdeblje zimske gace (one kafene od sirokog samota), ali je bilo po goloj guzici.
I nisam otada lagao. Ili sto jedam moj dobar prijatelj Dule u trenucima iskrenosti kaze: Djavo se od lazi udavio.

[Miroslav Stankovic]

Kad sam vec kod lazi, sad sam se sjetio jedne biserne, prave djecije, koja spada u onu kategoriju "moj je tata jaci od tvoga".
Napravili smo kulu u boricima, malo se smracilo, svi usli u kulu, zatvorili ulaz, i onda je pocela prica. Svako je pricao i nalagivao sta njegov tata ili rodjak moze napraviti. Na kraju je Bole zacinio kad je rekao kako je njegov djed za vrijeme rata stapom mlatio njemacke avione po Lici, a mi smo ga svi gledali otvorenih ociju i usta.

[Miroslav Stankovic]

Necu spominjati imena, jer bi se akteri mozda ljutili ako procitaju...

Svi znaju kako su ljudi u planini gostoprimljivi. Tako je ekipa otisla u jedno podinarsko selo racunajuci na poznato gostoprimstvo, misleci da domacini nemaju sta raditi nego docekivati gradske dokonjake i hraniti ih i pojiti. Sira iz mjesine, rakije, janjac na raznju, nemozes blje zamisliti...

I nije bilo lose dok se nije sve pojelo sto se ponijelo, a izgleda da nisu bili bas simpaticni gosti, pa ih niko nije zarezivao. Onda se jedan zajebant sjetio i proturio pricu da je sin Jovice Brekica, koji je tad bio neko mudo u komitetu. Onda je u prici nabacio kako bi on mogao pricati sa tatom u vezi asvalta do sela. E onda su se domacini stvarno stali utrkivati ko ce ih bolje pogostiti, tako da se cak i janjac okrenuo... Bruka je pukla kad je neko naisao ko je znao da Jovica ima sve (cini mi se tri) kceri. Mislim da su od tada bjezali od tih ljudi ako bi ih slucajno sreli subotom u gradu...

[Miroslav Stankovic]

Jos jedna interesantna prica sa visina....
Isli smo na takmicenje par puta na jednu planinu u opkoljici Knina. Ispod samog vrha, desetak kilometara do najblizeg sela zivjela su dva brata koji nisu 10 godina pricali posto su se posvadjali zbog nekih medja. Meni zvuci nevjerovatno, ali je istinito.

[Miroslav Stankovic]

Cipe spomenu Cakijevog psa, Donu. Koliko se sjecam pasce je bilo jako kao vo, a kad skoci prednjim nogama sledja na nekoga i pocne krkaciti, Caki je imao muku otrgnuti je. Preko nekoliko puta sam bio prisutan tim dogadjajima na zidicu.

[nela.]

Zahvaljujuci snjeznim padalinama ovih dana, iz naftalina su mi isplivala neka sjecanja na snijeg u Kninu i djetinjstvo.
Sjecam se kako smo gledali kroz prozor, a moja sister je vikala: Tata, dodji vidi, pada secer s neba! Pa sad razmislite kako je cesto padao - to je morala biti 1965 otprilike. Sjecam se i grudanja, uvijek smo se grudali po kvartovima. Joj kako smo samo "mrzili" one iz zeljeznickih zgrada (sorry Cipe, tad smo bili neprijatelji), znam da su neki zamatali kamen u grude, pa je bilo i razbijenih glava.
Sjeca li se neko teta koje nazuvaju carape preko cipela i tako idu na posao po poledici?
Ajde malo narode, tko je umro, kad ste zamukli?

[Miroslav Stankovic]

Najbolji i najduzi spust u Kninu bio je prvu vecer kad snijeg padne, od povise popove kuce ispod Spasa, sve dolje do glavne ulice.
Posto bi obicno dosadilo pjesacenje uzbrdo, najcesce bi se islo od skretanja za staracki. Nedavno mi je Gogi poslao prigodnu sliku:

Kad bi sankanje dosadilo, onda bi napravili grude, i cekali gore lijevo na ovoj slici (pored onih tresanja), i udri po sankasima, najcesce zenskima, da bi se izbjegle konsekvence.
Jedno vrijeme je bilo popularno ici od vrata trvrdjave do Loredanovih vrata, ali posto je brzina bila velika vecinu puta se trebalo kociti da se nebi spicilo u stepenice.

[Miroslav Stankovic]

Kad smo vec kod gruda, sjecam se kad smo na zgradi JZ9 (lezeci neboder) pravili grude promjera pola metra. Valjalo se snijeg, kao kad se pravi snjesko i bacale se grudetine odozgo sa ravnog krova. Idejni vodja tih poduhvata bio je pok. Konjo Simic, a ja sam samo par puta bio prisutan, normalno na zgradi. To obicno nije dugo trajalo, zato sto bi neko prijavio miliciji. Zato bi se najprije navaljalo tridesetak gruda, sve frnjdacilo odozgo, pa bjezi. Nikad niko nije poginuo, ali bogami kad gromada snijega padne sa te visine nije bilo lako.

[nela.]

A, tako znaci, sad znam kome cu usi navuci.... inace od nocas (3h) ponovo pada gusti snijeg, vani je luda kuca. Na autu su mi ljetne gume, a u dusi Dalmacija .... vidim vec da cu ga razbiti do kuce.
Mico dao si mi ideju, danas cu poslati djecu da gadjaju susjede.

[Miroslav Stankovic]

Eto sad, pa jos se rugate da Cirus i ja zivimo u zamrzivacu. Kod nas je snijeg pao polovinom septembra jedan dan, otopio se i nema ga nikako od tad. Doduse idem razgrnuti zavjese, mozda je i kod nas pao, a ja se rugam Neli.

[nela.]

Ah, ja to ne dozivljavam kao ruganje, ja sam ponosna na ove vremenske uvjete. Sjecate se kako smo bili ponosni (doduse i uznojeni) kad se na radiju govorilo kako je Knin najtopliji u Jugi, e, sad govore kako je Gospic najhladniji u Hrvatskoj, a mi sretni i smrznuti.

[Milorad-Micko Dujmovic]

fala bogu. dragi moji eskimi.trebe neko da cvrkne pa da se raspišemo.
mico je spomenuo vrata tvrdjave i Loredanova vrata.e jedne davne godine zaledilo sve.čisti led. uzeli mi sanke i spustamo se niz jedno u vrh glave 50 metara od loredanovih vrata. naime tako je strmo i zaledjeno da nisi mogao upravljati. odmah desno od vrata bila je nabacana loza. tko i gdje ju je narezao neznam ni danas. samo znam da ju je bilo jedan kamion.jos mo je malo formirali i napravili zapreku. tako smo se spustali i zaustavljali u lozi.fora je bila u tome da kad bi velikom brzinom udarili u lozu sanke bi se zabile a nas bi katapultiralo u zrak a pali bi u dubok snijeg. kao letaonica.sve je bilo dobro dok nije došao željko škarica i to sa zeljeznim saonicama.to je stariji gospodin koji danas ima preko 60 godina.on je onda bio momak. da se napravi vazan popeo se vise od polovice prema tvrdjavi. gledamo mi sa straho postovanjem i frajer se pusti.krenu strasnom brzinom i na pola puta zaplesa.zaleti se u stablo i nasta lom. glavom je odlomio komad kore a sanke su se usukale. ostao je ziv zahvaljujuci hitnoj. kako su se popeli nemam pojma. valjda od straha.rastjerala nas cajkanerija.ma tko ga dovede gore. tako smo uzivali