studiranje...
Moderator: Gazda
studiranje...
..nakako sam masu puta razmisljao o toj temi,gdje su Kninjani najvise studirali prije rata....Zagreb,Beograd,Sarajevo,Zadar,Split,Rijeka...
..nisam imao prilike da licno ucestvujem u toj dilemi,ali mi izgleda prilicno zanimljivo....nekako lijepa vremena,pa jos i lijepe dileme...
...vjerovatno je svaki grad nosio svoje cari...
..vasa licna iskustva,utisci,vasi poznanici....?!!
Pozdrav!
..nisam imao prilike da licno ucestvujem u toj dilemi,ali mi izgleda prilicno zanimljivo....nekako lijepa vremena,pa jos i lijepe dileme...
...vjerovatno je svaki grad nosio svoje cari...
..vasa licna iskustva,utisci,vasi poznanici....?!!
Pozdrav!
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Split
Isao sam u Split , ne na fakultet , nego u srednju ( nesto kao " tehnicki
smjer " ) , 4 godine . Nauzivao se svega , zivota , drustva , prijatelja i
prijateljica ( onih na dan i onih na duze , nikoga nisam poslje sreo , tako
da neznam kakvog su stanja ) . Promjenio desetak adresa , upoznao
" fetive " i dodjose . Nauzivao se sunca na Rivi , ladovine na Peristilu ,
mirisa " Semafora " i " Kazbe " , donekle osjetio duh malog , velikog
grada i proveo 4 nezaboravne i lude godine . Ponosan na te ljude i sebe
koji smo u tom vremenu i u tom gradu zivjeli ( da izuzmem
pojedince , koji nisu uspjeli da pomute sliku o tom gradu i vremenu ) .
Uglavnom sam se predavao zivotu a manje skoli , kao i vecina onih koji
su se skolovali van Knina ( cast izuzetcima , zasto , neznam , ali tako se kaze , pa eto ) , skrpio skolu i vratio se kuci , u Knin .
Cast mi je da sam bio sugradjanin i savremenik Smoje , Tome , Pajde ...
U to vreme u moju skolu su isli Zoki i Misko , a ja za nagradu dobijem
Split da u njemu odsluzim i JNA . Milina !
smjer " ) , 4 godine . Nauzivao se svega , zivota , drustva , prijatelja i
prijateljica ( onih na dan i onih na duze , nikoga nisam poslje sreo , tako
da neznam kakvog su stanja ) . Promjenio desetak adresa , upoznao
" fetive " i dodjose . Nauzivao se sunca na Rivi , ladovine na Peristilu ,
mirisa " Semafora " i " Kazbe " , donekle osjetio duh malog , velikog
grada i proveo 4 nezaboravne i lude godine . Ponosan na te ljude i sebe
koji smo u tom vremenu i u tom gradu zivjeli ( da izuzmem
pojedince , koji nisu uspjeli da pomute sliku o tom gradu i vremenu ) .
Uglavnom sam se predavao zivotu a manje skoli , kao i vecina onih koji
su se skolovali van Knina ( cast izuzetcima , zasto , neznam , ali tako se kaze , pa eto ) , skrpio skolu i vratio se kuci , u Knin .
Cast mi je da sam bio sugradjanin i savremenik Smoje , Tome , Pajde ...
U to vreme u moju skolu su isli Zoki i Misko , a ja za nagradu dobijem
Split da u njemu odsluzim i JNA . Milina !
studiranje
Ja sam isla u Zagreb, u srednju pa na faks, ne znam sta mi je bilo, nekakav impuls da odem, ali nikad se nisam srodila s gradom iako sam stekla dosta prijatelja. Nezaboravan mi je bio ispracaj na zeljeznickoj stanici kad sam prvi put odlazila, skupilo ih se dvadesetak (i Sanjica je bila) kao da u vojsku idem... a u Zagrebu - siv grad, svi ljudi nekako ufitiljeni, nema onu dusu koju imaju mala mjesta. Nije bilo lose, Sava, SC, Saloon, isla sam i na pomodna i na klosarska mjesta, ali nije to bilo ono sto bih htjela, tako da sam ga sretno ostavila i otisla, a koliko ga volim dosta govori da sam bila tamo zadnji put prije 3 godine.
Ja sam studirala (i sretno zavrsila) u Banjaluci. Ako me pitate zasto sam izabrala taj grad, mislim da to bjese zbog one 'ebes zemlju koja Bosnu nema. I mogu vam reci da je zaista tako bilo. Cak sam i razmisljala da ostanem tamo, jer sam se "jednom napila vode sa Vrbasa", ali sudbina me odvela na drugu stranu. Svejedno, i dan danas razmisljam o onoj raji, kuci na obali Vrbasa u kojoj sam stanovala itd. I moram priznati, tad osjecam nostalgiju. Ipak, djacko (studentsko)doba je najljepse! Puno para (u ono vreme), svi isti (opet, u ono vreme)...
Ja sam isao u visu masinsku u Bihacu i to boga mi cijeli dan sam bio tamo.
Kod profesora Satka ne sjecam mu se ime.
Prvi ispit sam polozio na taj nacin sto me je profesor uveo u svoju sobu izbrisao necije ime na testu i napisao moje. Inace je bio starog mi prijatelj i toliko su me molili da nastavim i obecavali da cu sve tako da polozim.
Medjutim ,posto ne znam ni sijalicu da zasarafim ,racunam, sta cu i kad zavrsim to me apsolutno nije interesovalo, tako da sam odustao.
Poslje sam upisao Jugoslavensku knjizevnost u Pristini dao par ispita a najljepse cega se sjecam iz pristine je pitanje, odakle si ?
Ja kazem iz Knina, a gluperda zacudjeno.... iz Kineeee !
E pa jebem mu mater poslje sam se gledao danima u ogledalo da vidim jel stvarno licim na kineza .
Putovao sam iz Beograda a u Pristinu , zivio u hotelu" Grand"
Umjesto da ucim veceri sam provodio na vrhu hotela u restoranu sa muzikom uvek uz veselo drustvo prijatelja sa fakulteta.
Inace sto se tice fakulteta Knina i knjinjana za mene je u Kninu bilo najljepse doba kad studenti , skolarci dolaze u Knin za praznike ali narocito zimske ,29-ti , pa Nova godina, picerija puna , Laca pun, nije se moglo uci, sretnu se ljudi od svakud, svi skupili neku paricu za novodisnje provode pilo se do besvjesti tako da mi dodje i dan danas od svih slava da slavim 29 novembar.
Pa evo i sada ovako razbacani a ja uvijek imam (dream )
sto bi rekao Martin Luter King da se nadjemo u nasem Kninu
pa makar za 29-ti . Ne sjecam se licno ni cega je to praznik bio a za mene je bio praznik druzenja i tako ga slavim.
Nema veze sa KPJ .
Kod profesora Satka ne sjecam mu se ime.
Prvi ispit sam polozio na taj nacin sto me je profesor uveo u svoju sobu izbrisao necije ime na testu i napisao moje. Inace je bio starog mi prijatelj i toliko su me molili da nastavim i obecavali da cu sve tako da polozim.
Medjutim ,posto ne znam ni sijalicu da zasarafim ,racunam, sta cu i kad zavrsim to me apsolutno nije interesovalo, tako da sam odustao.
Poslje sam upisao Jugoslavensku knjizevnost u Pristini dao par ispita a najljepse cega se sjecam iz pristine je pitanje, odakle si ?
Ja kazem iz Knina, a gluperda zacudjeno.... iz Kineeee !
E pa jebem mu mater poslje sam se gledao danima u ogledalo da vidim jel stvarno licim na kineza .
Putovao sam iz Beograda a u Pristinu , zivio u hotelu" Grand"
Umjesto da ucim veceri sam provodio na vrhu hotela u restoranu sa muzikom uvek uz veselo drustvo prijatelja sa fakulteta.
Inace sto se tice fakulteta Knina i knjinjana za mene je u Kninu bilo najljepse doba kad studenti , skolarci dolaze u Knin za praznike ali narocito zimske ,29-ti , pa Nova godina, picerija puna , Laca pun, nije se moglo uci, sretnu se ljudi od svakud, svi skupili neku paricu za novodisnje provode pilo se do besvjesti tako da mi dodje i dan danas od svih slava da slavim 29 novembar.
Pa evo i sada ovako razbacani a ja uvijek imam (dream )
sto bi rekao Martin Luter King da se nadjemo u nasem Kninu
pa makar za 29-ti . Ne sjecam se licno ni cega je to praznik bio a za mene je bio praznik druzenja i tako ga slavim.
Nema veze sa KPJ .
Ima puno anegdota s tih putovanja, za sto su se cesto pobrinuli nasi skolarci, ali i nasa zeljeznica koja je uvijek imala neka iznenadjenja za nas. Sjecam se tako za docek 1980. na samu Staru godinu putujemo Marjanom iz Zagreba (6 ujutro) i sve je bilo u redu do Martin Broda. Tamo smo stali i stojimo beskrajno dugo kako to vec bude, a pokraj nas neki drugi vlak. Cujemo mi da nam nesto vicu, ali prozori zaledjeni, ne obadivamo previse (lijepo nam u toplom vagon restoranu), kad primjetimo neke poznate face, poluizbezumljeno nam dovikuju. Konacno izvirimo na vrata (to je bio onaj vlak sto mu se prozori nisu dali otvoriti) a tamo nasi beogradski skolarci potpuno izludjeni od gladi i zedji vicu kako cekaju od sinoc - daj im jesti i piti, itd. Nismo puno imali (kuci se uvijek vracas s zadnjom parom u dzepu, ako ista uopce imas) ali smo podijelili. Uglavnom uskoro se i kod nas ugasilo grijanje, a o praznim zelucima da ne pricamo. Tek navecer oko 6 sati prvo krene beogradski a onda mi za njim. Upalilo se grijanje a nase smrznute noge prionule na radijator. Nije bilo baka i mama da nam kazu da cemo dobiti bugance. Sve u svemu na stanici u Kninu smo se iskrcavali posrcuci i sepali i cupkali do kuce s otecenim nogama. Bolove jos pamtim, a kod kuce ceka drustvo ko zapeta puska jer treba ici na docek - cure ce shvatiti kako je s takvim nogama u kaubojskim cizmama s petom od 11 cm cekati novu godinu, ali moda je moda.
Ja samo da ispravim, nisam Guest, nego Naca. Samo me ova tehnologija ''''bava. Cipe, sad si u meni ozivio uspomene na 29-ti. Svi se skupimo, napirlitamo se i pravac kod Lace, jer u moje vrijeme i nije bilo nekih drugih kafica. A ono, neko dovede momka sa strane, neko curu, pa se sve mjerkamo...i pitamo sto li je ostavio ovog ili onog (ovu ili onu) pored toliko nasih cura i momaka, pa taj joj i nije bas neki itd. Pa opet Nova godina, pa prvi maj i onda toliko zeljeni ljetnji raspust. Javicu se opet, odoh na neki sastanak
-
- Posts: 174
- Joined: Wed Dec 03, 2003 4:27 pm
- Location: Beograd
Kad smo kod Banja Luke...
Krenem ja jednom nocnim vlakom (strogo zabranjeno od roditelja naravno, ali karta jeftinija nego za Marjan) iz Zagreba, a tamo su postojali peroni 2a i 2b - zapravo je to bio jedan dugacak peron a onda bi stavili 2 vlaka u 2 pravca. I tako idem uz vlak i virim, nigdje mjesta, predjoh ko zna koliko vagona i konacno ugledam jedan poluprazan vagon. Ja sva sretna udjem unutra i sjednem u kupe. Unutra sjedi jedna baba u dimlijama, pusi na mustiklu i mjerka me ali ne prica nista. Vlak krene i tako vozimo se mi, stanemo prvi put, ja pogledam - Sisak, stanemo drugi put - Bosanski Novi. Produzimo dalje, tek baba pita: Je li sine do kud ti ides? Kazem ja njoj Knin, a ona me u cudu gleda i pita gdje je to. Kad sam joj objasnila, kaze ona: Joj sine, ja mislim da mi tuda ne prolazimo. Ovaj vlak ide za Banja Luku. I tako je zapocela moja avantura s zeljeznicom i Bosnom. Ja se bez prebite pare usred noci vozim u pogresnom pravcu (a bilo mi je samo 16 godina). Srecom Bosanci su (tada, ne znam da li su jos uvijek) jako srdacan narod i mene kondukter na nekoj stanici odvede kod sefa i objasni mu. Ovaj mi skuva kavu i kad je vlak u suprotnom pravcu stigao odvede me kondukteru. Taj me iskrcao u Novom i predao sefu stanice (tad je vec bilo 4 ujutro), ovaj me nahranio i ujutro spakirao na Marjan - naravno, sve besplatno. Tako stignem ujutro u 10.30 kuci, a sto bi se danas dogodilo s takvim slijepim putnikom ne smijem ni pomisliti.
Krenem ja jednom nocnim vlakom (strogo zabranjeno od roditelja naravno, ali karta jeftinija nego za Marjan) iz Zagreba, a tamo su postojali peroni 2a i 2b - zapravo je to bio jedan dugacak peron a onda bi stavili 2 vlaka u 2 pravca. I tako idem uz vlak i virim, nigdje mjesta, predjoh ko zna koliko vagona i konacno ugledam jedan poluprazan vagon. Ja sva sretna udjem unutra i sjednem u kupe. Unutra sjedi jedna baba u dimlijama, pusi na mustiklu i mjerka me ali ne prica nista. Vlak krene i tako vozimo se mi, stanemo prvi put, ja pogledam - Sisak, stanemo drugi put - Bosanski Novi. Produzimo dalje, tek baba pita: Je li sine do kud ti ides? Kazem ja njoj Knin, a ona me u cudu gleda i pita gdje je to. Kad sam joj objasnila, kaze ona: Joj sine, ja mislim da mi tuda ne prolazimo. Ovaj vlak ide za Banja Luku. I tako je zapocela moja avantura s zeljeznicom i Bosnom. Ja se bez prebite pare usred noci vozim u pogresnom pravcu (a bilo mi je samo 16 godina). Srecom Bosanci su (tada, ne znam da li su jos uvijek) jako srdacan narod i mene kondukter na nekoj stanici odvede kod sefa i objasni mu. Ovaj mi skuva kavu i kad je vlak u suprotnom pravcu stigao odvede me kondukteru. Taj me iskrcao u Novom i predao sefu stanice (tad je vec bilo 4 ujutro), ovaj me nahranio i ujutro spakirao na Marjan - naravno, sve besplatno. Tako stignem ujutro u 10.30 kuci, a sto bi se danas dogodilo s takvim slijepim putnikom ne smijem ni pomisliti.
-
- Posts: 8
- Joined: Sat May 22, 2004 5:45 pm
veleuciliste
E citam ove retke pa mislim kako je sada puno lakse kada mi i u Kninu imamo fakultet(zgrada stare gimnazije). Trgovinsko poslovanje s poduzetnistvom, prehrambena tehnologija, poljoprivreda krsa biljna proizvodnja i stocarska proizvodnja. Vec su odradjene 3 generacije, a cetvrta se ove godine u 10. mjesecu upisala. POZDRAV! PS: Ako ko oce doci u Knin studirati slobodno more!
Re: veleuciliste
Moe se opaziti da je zgrada stare gimnazije prilièno ilava. Jo u moje vrijeme "nije pucala od nekog zdravlja" zbog potresa.obiserko wrote:E citam ove retke pa mislim kako je sada puno lakse kada mi i u Kninu imamo fakultet(zgrada stare gimnazije). Trgovinsko poslovanje s poduzetnistvom, prehrambena tehnologija, poljoprivreda krsa biljna proizvodnja i stocarska proizvodnja. Vec su odradjene 3 generacije, a cetvrta se ove godine u 10. mjesecu upisala. POZDRAV! PS: Ako ko oce doci u Knin studirati slobodno more!