KNINSKI ZELEZNICARI I "LAMPA"

[Kninjanin]

Ako spomenem ime Zutoga tj Zdravka Skundrica onda ce se sigurno i ekipa sjetiti njegovih zafrkancija....
Evo jedne, ali ne njegove tj. jedna od rijetkih gdje je on "na**bao":
Dolazila nekakva stafeta ili nesto takvo. Normalno, sa parkiralista ispred "lampe" se moraju maknuti svi auti. Ali ima tu auta kojima je gazda tko zna gdje pa i dalje stoje.
Radio Zuti oko pripreme razglasa za docek. Nije u to doba bilo pauka (kao sto ga u Kninu nikad nije ni bilo ) Vidi Zuti da milicija muku muci kako maknuti aute pa se ponudi da ce on to otvoriti pa i odvesti na drugo mjesto gdje oni kazu. Naravno ovi se slozili, a kada je sve zavrsilo lijepo odvedose Zutog u stanicu da mu zabiljeze podatke, uzmu otiske, i sve po redu, kako i treba napraviti dobri milicajac, da bi imao podatke za slucaj nekog eventualnog nestanka nekog auta, provale i slicno
I tako, ostade Zuti u evidenciji, ni kriv, ni duzan

[Miroslav Stankovic]

Rece Zuti da ga je to iskustvo naucilo da se ne valja prsiti. Nakon toga svoju vjestinu je upotrijebio samo par puta u krajnjoj nuzdi, jednom kad je dijete ostalo zakljucano u vojnoj zgradi preko puta centrale.

Ovo pisem da prenesem savjet od jednog takvog mahera kao sto je Zuti:
Uvijek zakljucajte volan kad parkirate auto. To ce onemoguciti 90% kradja jer lopov moze samo otegliti auto, ili ako je bas jak razbiti bravu volanom, ili mora imati specijalni alat koji obicno ne nose. Ako volan nije zakljucan, lopov samo ubaci komad tankog lima umjesto kljuca, upali kablovima i vozi. Osim toga, radje ce otici u iduce auto, da se ne muci. Nakon te preporuke ja uvijek zakljucavam volan.

[Miroslav Stankovic]

Kninjanin me podsjetio na nekoliko stoseva, a posto ih on nikako da oglasi ja cu ga citirati:

B-u je popijen vinjak i u bocu nalivena voda. Normalno da se nije moglo vidjeti da je boca otvarana. Kasnije je B tu bocu odnio nekom na poklon....

KP odnio obradjenu dasku umjesto cokolade od rize jer su mulci pojeli i zamjenili...

Bio B. na skolovanju za registrofone u Njemackoj.... Vratio se B. i pokazuje nesto oko registrofona.... Kako on nesto stisne, a Zuti zvizduce kao da je greska na registrofonu.... B. izludio: sve radi kako je gore ucio, a uvijek greska... I tako dok ga nije skuzio jer ovaj i Kurbalija nisu mogli od smija....


A kad se Zuti sakrio iza VF uredjaja, pa kako B. ukopca novi rack, on puhne dim od cigarete.... Ispadne da se nesto zapalilo.... A B. "potrosio" tri rezervna i vise ne zna sta ce... Dobro da nije narucivao nove iz Zadra.


B. su jedne prilike zamjenili napolitanke sa piljevinom.


Bobo Orlovic je jednom poslao novozaposlenog da zaduzi sat kod tehnickog direktora, rekao evo vidi kakav sam ja zaduzio. Jadni mladac je fino pokucao kod Zlatka...

[Luka Kabic]

Neka mi oproste svi zeljeznicari ali moram vam ispricati (bez ikakve lose namjere) sljedeci vic.
Pitanje: Kako je podijeljen zivi svijet ?
Odgovor: Na ljudsku vrstu, zivotinjsku vrstu i zeljeznicare.

[Luka Kabic]

Jedna od genijalnih dosjetki nasih ljudi mogla se vidjeti ( a i cuti) na lampi. Ljude pred penziju su prebacivali sa poslova koje su radili godinama ( konduktere, masinovodje..) kada bi se priblizili kraju radnog vijeka ili kada su zdravstvene komisije "pronalazile" raznorazne bolesti ( od kojih neke, usput budi receno nisu mogle da se nadju ni u medicinskim enciklopedijama) na manje teska radna mjesta. Jedno od najlaksih je bilo najavljivanje dolaska i odlaska vozova, i obavijesti tipa trazi se X X da se hitno javi u ured informacija.
Znam covjeka koji je dobio da tu radi, a prije odlaska u penziju (necu ga imenovati, samo cu ga oznaciti sa X). Ali pojavila se "nepremostiva "prepreka. X je volio davati informacije naslonjen na sank.Madjutim restoran je bio na drugom kraju lampe te nije bilo sanse da to radi iz restorana jer ko ce onda da odgovara na telefonske pozive.
Medjutim kliker (ili mozda grlo ) je brzo proradio. X bi ukljucio razglas, postavio mikrofon pored telefona i u par skokova vec bi bio naslonjen.
Kada bi netko trazio telefonom info. cijela lampa bi se tresla od zvonjave telefona (bio sam prisutan). On bi opet u par skokova dosao do Info. i odgovorio na poziv. To je trajalo par dana i brzo su ga premjestili da nosa papire od skladista (pored krnjeg) do lampe.

[Milorad-Micko Dujmovic]

prodjose mjeseci a vi zeljeznicari corak.zato cu ga reci.DJURO PREBACI NA TRECI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! orilo se godinama na teretnoj na zidico i u kinu

[Guest]

Nadjoh ovo danas u Politici. Nisam znao da se ovo odigralo , jedan dio price tice se Knina i posto govori o vozovima mislim da pripada ovdje

DAVNO ZABORAVLJENI "ĆIRA"

Od Zaječara do Ličke Kaldrme
Jedna jedina grupa ferijalaca proputovala vozom uzanog koloseka

Verovatno da među živima ima malo putnika jedne interesantne ekspedicije članova Ferijalnog saveza koji su se šezdesetih godina odlučili da proputuju vozom od Zaječara do Ličke Kaldrme. Bila je to grupa od četrdesetak mladića i devojaka koji su pre puta znali da će na ovom pravcu njihov vagon promeniti mnogo vozova, da će voz proći kroz veći broj gradova, da će prelaziti Moravu, Drinu, Bosnu i druge usputne reke.

U Beogradu u Republičkom odboru Ferijalnog saveza tadašnji sekretar odbora i poznati ferijalac i putnik Nikola Mišić dao je saglasnost i overio objavu za povlasticu nevelikoj grupi mladih.

U ŽTP Beograd dobili su saglasnost da se na putničke vozove uzanog koloseka doda poseban vagon koji je bio teretni a to mu je pružalo sve prednosti koje su ferijalci tražili. U Zaječaru su krenuli na jednom od vagona uzanog koloseka kakvih je ovde bilo još iz vremena kada je ovaj grad bio spojen prugom uzanog koloseka sa obalama Dunava.

Nasut slamom

Teretni vagon koji je bio namenjen grupi ferijalaca bio je prvo nasut debelim slojem slame, zatim su preko nje prostrta šatorska krila i ćebad koju je nosio svaki ferijalac. Hrane je bilo za prvih dan-dva do nekog većeg grada, gde se menjao voz i boravilo više časova.

Tako je ekspedicija krenula iz Zaječara prema Paraćinu, gde se uzani kolosek "upletao" u normalni na kratkoj deonici do Stalaća, odakle je voz nastavljao prugom uzanog koloseka koju je posle dvadesetih godina prošlog veka, a neke deonice i pred Prvi svetski rat, gradila vlada Srbije. Voz je iz Stalaća nastavio prema Kruševcu, Vrnjačkoj Banji, Kraljevu i Čačku.

U Ljubiću se ova ekspedicija uključivala na prugu uzanog koloseka Beograd–Obrenovac–Lajkovac–Ljubić i nastavila preko Užica, Šargana, Višegrada do Sarajeva. Na sarajevskoj stanici uzanog koloseka vagon sa ferijalcima priključen je na jedan jedini putnički voz koji je išao dolinom Bosne do Lašve. Tu je vagon priključen na kompoziciju putničkog voza koja je odlazila prema Vitezu, Travniku, Turbetu, Donjem Vakufu i Jajcu.

Od Jajca vagon sa neobičnom ekspedicijom ferijalaca nastavio je prema Srnetici. Odavde je vagon sa ferijalcima nastavio prema Oštrelju, Oštrici ispred Drvara, gde se voz okretao i ulazio svojim zadnjim delom u železničku stanicu u Drvaru.

Titova pećina

Ekspedicija je u Drvaru razgledala pećinu u kojoj se bio sklonio Vrhovni štab NOVJ sa Titom.

Posle posete Drvaru neobični vagon, snabdeven i hranom i vodom za dalji put, otišao je lokalnim vozom do Ličke Kaldrme, odakle se grupa preselila u vagone normalnog koloseka na nadaleko čuvenoj unskoj pruzi, koja je služila godinama, sve do najnovijih zbivanja i podele SFRJ, kao najkraći put iz unutrašnjosti zemlje na more. Posle putovanja od četrdesetak minuta ferijalci su se spustili u Knin, odakle su se nakon kraćeg odmora u vagonima normalnog koloseka vratili za Beograd.

Danas se na ovom pravcu prolazi prugama koje pripadaju Republici Srbiji, Republici Srpskoj, Federaciji BiH i, na kraju, kroz krajeve koji sada pripadaju Republici Hrvatskoj. Tada su na ovom putu morali da imaju samo kontrolnu marku železnice za kolektivno putovanje a od isprava punoletni su morali da imaju i ličnu kartu. Niko im nigde nije zatražio lične isprave ili bilo koji dokumenat koji im je omogućavao dalji put.

Čedomir Lakić

[Luka Kabic]

Zaboravio sam se logovati u prethodnom prilogu pa umjesto CIRUS izadje gost.Obecavam necu vise. Konjaka mi.

[Boro Djurica]

Evo mojim prvim javljanjem da malo ozivim staru temu .
Sjecate li se cesmi sa sjeverne i juzne strane .Koliko smo
puta dok smo bili navece u djiru svratili do njih da se napijemo vode.
A koliko smo puta kada bi nestalo vode u stanovima isli sa kantama
na te cesme jer tu nije 'presusivalo'. Naime jedna od tih cesmi je isla sa crnog vrela ,a mi smo u gradu imali vodu sa segotina vrela.

[Miroslav Stankovic]

Evo mojim prvim javljanjem da malo ozivim staru temu .
Sjecate li se cesmi sa sjeverne i juzne strane .Koliko smo
puta dok smo bili navece u djiru svratili do njih da se napijemo vode.
A koliko smo puta kada bi nestalo vode u stanovima isli sa kantama
na te cesme jer tu nije 'presusivalo'. Naime jedna od tih cesmi je isla sa crnog vrela ,a mi smo u gradu imali vodu sa segotina vrela.

Vodovod sa crnog vrela je napravljen u vrijeme parnjaca. Kazu da je to najmekanija voda oko Knina. Rezervoar je kod novog zabavista, lijevo od ulaza.

[Kninjanin]

Evo mojim prvim javljanjem da malo ozivim staru temu .
Sjecate li se cesmi sa sjeverne i juzne strane .Koliko smo
puta dok smo bili navece u djiru svratili do njih da se napijemo vode.
A koliko smo puta kada bi nestalo vode u stanovima isli sa kantama
na te cesme jer tu nije 'presusivalo'. Naime jedna od tih cesmi je isla sa crnog vrela ,a mi smo u gradu imali vodu sa segotina vrela.

Svaka cast, majstore za ovo sjecanje!
Koliko sam puta dolje po vodu isao onako malen i balav, a tek koliko puta sam se vracao sa te shpine mokar, a mater nije znale jel' to od one shpine iz Borica iznad bolnice ili one na stanici

[maccic]

Na današnji dan 30. maja 1987. godine, prije tačno 20 godina, na željezničku stanicu Knin stigao je voz kojeg je vukla električna lokomotiva.
Vreme leti, narode moj.
U znak sjećanja, kao moj skromni prilog, poslao sam na Galeriju dvije fotografije snimljene toga dana na željezničkoj stanici Knin.

[colja]

Sjećate li se Kalata(mislim da se tako prezivao)prodavca iz kioska u vestibilu "LAMPE" i njegovog zaključavanja kioska na kraju radnog dana.Kako smo se smijali,znao je po pola sata i više provjeravati vrata jesu li dobro zaključana,obilaziti,čas u hodnik čas na izlog,a mi smo sjedili na željeznim štangama pored željezničke blagajne.Često nas je tu zaticao cajkam Surla i pričao svoje životne priče.Jednom je u njegovoj priči ispalo,kad smo zbrojili,da ima oko 150 godina.Između ostalog bio je 13 god.u internatu,8 god.u Dubrovniku,12 go. uZagrebu,5 god.u školi ITD.i između ostalog se pokrivao sa 2-3 talijanska ćebeta.Jednom nam je prišao sa namjerom da nas otjera kući i da skinemo noge sa mramornih ploča pored blagajni gdje smo najčešće sjedili,i tako u priči malo p-o malo surla se zaboravi i na kraju on digne nogu na ploču,i tu onda počinje zafrkancija. A pio je mali konjak i to isključivo iz čašica o,3.Kakva su to ljepa vremena bila.

[Petar-Peky Bukarica]

Brankic Surla,drzao je ruku kao Napoleon,vjerovatno ga je mucio stoma,mozda cir,nisam siguran.

[Goran Zelic-Zele]

Lampa,ili laska kako ju je zvao Laf,znate ko je to,bila je godinama mjesto okupljanja,pogotovo zimi.Tamo smo se okupljali da bi pratili komade iz ekonomske na vozove,ali i zbog zezanja.Sjecam se dobro tog Kalata iz kioska,a kad bi on konacno,poslije pola sata provjeravanja,otisao kuci mi bi s gustom prilazili kiosku.Kalat je uz staklo imao poredane cigarete ,sibice i kojsta drugo sto se prodavalo,a mi smo otkrili da se udarcima u staklo izloga sve to moze srusiti.I rusili smo znalacki,Konta je u ovom bio pravi virtouz,a kakvo je Kalat imao lice kad bi sutradan otvorio trafiku mozete zamisliti.