ZIDIC

[Petar-Peky Bukarica]

OVAJ CIPIN POST PREMJESTEN JE NA TOPIK " TRAZIM " .

[nela.]

Sjetih se juce kako smo u osnovnoj skoli imali pionirskog voditelja, ali mozak mi je krecana pa se ne sjecam kako se to "radno mjesto" zvalo. Uglavnom, sjecam se kako je u prvom osnovne uciteljica dovela Nenu Brekic i neku Filipinu (ostalo mi u sjecanju upecatljivo ime) koje su tada bile osmi razred i nama se cinile strasno odrasle.

[slovenac]

NA SAMOM POCCETKU NAPISSE KAKO SU NA CRKVENI KINOPROJEKTOR GLEDALI SVOJ PRVI PORNICC. E MI JESMO IMALI PROJEKTOR AL NE I PLATNA.KUHINJA MALA NAS PUNO I OKRENEM JA IZ PROTESTA SSTO SU SE TAKO GURALI PROJEKTOR U GRUGI SMJER.KAD POGODIM SNOPOM SVIJETLOSTI I TO NEHATOM PROCCELJE CRKVE.A SLIKA VELIKA KA U KINO NAMJESTIMO SE FINO NA TERACI I POCCNE PREDSTAVA. AL PREDSTAVA JE POCCELA I NA ULICI VIDJELI VOZACCI LJETNI KINO PA ZAUSTAVILI LJUDI.U ZZARU NASSIH KOMENTARA NEKO VALJDA HTIO PLJUNUT PREKO TERACE PA SKORO SAM SEBE UDAVIO KAD JE VIDIO KOLKO LJUDI GLEDA SA NAMA FILM.

[Petar-Peky Bukarica]

Pravi Slovenac , eto ako neko zna kako da stupi u kontakt sa Rajkom , Stivom ili Perom neka mu javi . Inace Slovenac je zivio u Kninu , tu se i ozenio a sad je u Sloveniji .

[Goran Zelic-Zele]

Sjeo sam poslijedugo vremena na Zidic,nisam odolio.Pored mene nekoliko klinaca sjede i kibicuju,ali prolaznika gotovo da i nema.Druga grupa klinaca sjedi u obližnjem kaficu na skalinama,udobnije im je,valjda.Zidic ispucao od vremena,iza uredjena tratina,posadjeno nekakvo zelenilo.Poslije pet minuta glupog sjedenja ni traga onom nekadašnjem mom zidicu.Valjda zbog toga što pored ne prolaze poznata lica,a svima nam je,zna se,zborno mjesto bilo tu,na zidicu.Tu smo prepricavali najnovije baze,dogadjaje i planove.Tu su se dogadjale iskre i iskrice kad bi prošla ona.Sjedio sam tako i zakljucio da cekam nemoguce i prmjestio se u kafic kod Šime.Tamo sam ipak pronašao poznate face i drage ljude.Ima ih još u Kninu,dolaze mu u pohode iz nekih dalekih zemalja,a oni koji nisu otputovali tamo daleko,sjede i cekaju da mu oni drugi dodju u pohode.Na kraju se sve zacini nekim finim pricama ispunjenim sjetom i prisjecanjima kako je nekad bilo.A bilo je lijepo i nezaboravno,onako kako više nikad nece biti.

[colja]

Zele,prijatelju!sunce ti tvoje,ti mene skoro rasplaka.Čitam tvoju crticu sa zidića i onda mi se,naravno,vratiše slike iz mladosti pa čak i iz djetinjstva.
Taj zidić je mnogim generacijama kninjana,i meni,bio osnova,a nekima i sam smisao života.Budiš se u jutro i prva misao je ko ima na zidiću ili izlaziš na veče i bez razmišljanja na zidić. Mene lično za zidić veže rana mladost.Tu,na toj tratini što je spominješ bila je 60-tih samo zemlja. Tu smo Konta,Mišo,Peki, Ja,a i drugi, odmjeravali snage na franjice.nekad na dvije,a nekad na tri jamice.Ponekad bi naišao Ivić Ivica, velemajstor franjica, koji je REŠTAVAO sa 3 - 4 metra,pokazao bi svoje umjeće i otišao.Protiv njega niko nije smio da igra,naravno iz straha da nas ne OPULJA (Koji ljepi izraz)
Tih godina smo se takmičili,svakog proljeća,naročito Konta i Ja, ko će prvi da obuče kratke gaće i izađe na zidić da ga svi vide.Konta drži rekord, jedne godine se pojavio. u kratkim gaćama početkom februara.Zubato sunce,ali titula je titula.Tada je to bilo najvažnije od svega.Prvi izaći u kratkim gaćama,a vani još mraz,onda to danima nabija na nos pobjeđenima.Nije to mala stavr,a Konta je u tome bio nenadmašan.On je redovno pobjeđivao jer mu je bio zadatak samo da istrči iz kuće,malo se poigra po zidiću pa odmah na presvlačenje dok sam ja svoju eventualnu pobjedu plaćao smrzavanjem.Dok ja dođem od kuće pa nazad do kuće smrznem se.Ali trudio sam se.
Na zidiću se 70-tih odvijao najinteresantniji noćni život u Kninu.Sve što se tih godina noću kretalo u Kninu moralo je proći tuda,a mi smo bili sastavni dio zidića.Ponekad je zidić bio pun.Na rastanku pred polazak na spavanje u kasne noćne sate,trotoar gdje smo proveli noć bio je mokar od silnog pljuckanja,a nekad samo iz tog razloga dva,tri puta u toku noći mjenjali lokaciju.
Sjećam se tih 60-tih i početkom 70-tih na zidu Kontine kuće,koji je zamjenjivao ekran,prikazivani su crtani filmovi za građane(neka vrsta ljetnog kina)gdje je glavni organizator bio pok.Ante Jelovina.Na ledini iza zidića nekih godina su bile i streljane,a na mjestu gdje je sad zgrada elektromaterijala jedne godine je gostovao globus smrti (Dva brata rođena)
Kažeš Zeki,na zidiću sad nema klinaca,pa ne znam šta da kažem,možda je i bolje,možda bi mu promjenili smisao,dušu,neka zidić ostane dio našeg života.Nebi želio sad da mi sad neko promjeni mladost.Uostalom mi smo presjedili na njemu nekoliko života i za nas i za neke nove klince.

[livadic]

[b] ZIDIC
[/b]
O Zidicu je premalo napisano koliko zasluzuje,neznam godinu ni vijek kada je zidan niti majstora koji je to radio ali se usudjujem reci da su na njemu odrasle mnoge,mnoge generacije i svaki pojedinac je prica za sebe.Uglavnom prekrasna prica.
Zidic se nalazi preko puta portuna kojim se prolazilo na Dinarino igraliste, pored stepenica koje vode prema Kninskoj gimnaziji i vjerovatno je namjenjen (ne da se na njemu sjedi) vec kao potporni zid i eto ipak je usao u legendu. Eto, neko (pametan ili lud) nekada je shvatio da je idealan za dnevna i nocna okupljanja i caskanja,(ma nije bio lud ,ma jok). Da je bio lud nebi ja sad pisao o zidicu nego o potpornom zidu kojih ima kud god krenes. 'Eli tako?
Zidic ostade Zidic, vjecan,drag,sve drazi i sve ljepsi i takav ce u nasim srcima ostati vjecno.
Naravno vise tamo nema onih koji su na njemu upoznali prve simpatije,osjetili do tada nepoznate zmarce i i slatku groznicu, dobili neke cudne,simpaticne nadimke koji ce vjecno trajati kao i Zidic. Tu su sjedili najveci kninski muzicari,pjesnici,zavodnici,kockari,boemi,ispicuture,jebivjetri i sasvim obicni momci (''kao ja'').Salim se,spadam u one posljednje navedene.Opet se salim?
Imena necemo spominjati jer ih je toliko da bi trebao jedan podeblji roman ili malo sposobniji pisac od mene.
Na Zidicu su pocimale prve simpatije, male i velike jubavi, neke traju i danas i trajat ce dok bude trajalo pripovijedanje,neke su vec prerasle u legende i ostat ce vjecno,mozda nadzive i Zidic.
Ne davno sam prosao i opet tamo sjede, ''neka nova djeca, neki novi klinci''Balasevicu izvini sreco moja'' Neka su zivi i zdravi ali ja nisam (ne znam zasto) imao zelju da sjednem a isti, istijani onaj Zidic. Mozda ja nisam onaj isti,istijani Dusan? Vrag sam zna. Samo sam pogledao imali 'ko poznat. ''Ma ni pasa''od poznatih, nema ni Colje,Pekija, Konte,Cipe,Ise,Magija,Zele,Mobidika, Ive,Marinka,Crnog,Ljute,Cvije,Gambe,Mime,Nene B,Nede,Ankice,nema ni moje Milene iz Drnisa a voljela je i mene i Zidic. Eto, ni dan danas neznam koga je vise voljela.Za sebe sam siguran,vise sam (tada) volio Milenu nego Zidic............Ama bas nikoga. 'Ko zna gdje su i na kojem zidicu sada sjede? Kako im se zove sadasnji Zidic? (Ako me pamet nije izdala,sto nebi bilo ni cudo),cini mi se da sam negdje procitao da je Cipe napravio sam svoj Zidic koji se moze staviti u prtljaznik auta, da na njemu sjedi kad god se umori ili kad mu jednostavno padne na pamet. Ma i Cipin se zove Kninski ZIDIC, ta nece se zvati Cipin Zidic.I ja sam se izgleda smetn'o. Kako ce se zvati Zidic ne'k ZIDIC.
04.08.2007. Dusan (sa Galerije livadic)

[Goran Zelic-Zele]

A sjecate li se momci noznog tenisa na skalinama ispred Kontine kuce,pa beskrajnog sjedenja uyavjetrini njegove kuce,sunce nas grije a okolo zeze bura.Igrali smo i franjice,naravno,ali i vjecito podupirali zidic da se ne srusi.A sjecate li se baza sa novinama.Stavljali mi u novine kamen i sve to stavili pored yidica i uvijek bi naisao neki papak koji bi taj papir ili kutiju,sto vec,iz sve snage sutnuo nogom.Krv lipti iy njegovog palca,on uznevjereno gleda okolo a mi sa zidica pucamo od smijeha.Ili ona baza sa spagom,mislim da je to bila tvoja iymisljotina Colja.Podijelimo se u dvije grup i svaka stane sa jedne strane ulice.Tako bi cekali neko auto,koji je u nase doba bio rijetkost.I kad bi ga ugledali mi kao yatezemio spagu preko ulice a sofer iy sve snage koci li ga koci.Kad bi se konacno yaustavio mi bi vec bili kod Doma JNA i valjali se od smijeha.Bilo je jos lijepih baya,javite ako se sjecate.

[Goran Zelic-Zele]

Jedna od baza je bila i ona sa novcanikom,a preuzeli smo je od starijih,koji su je izvodili kod bašte Hotela.Tada je ta bašta bila ogradjena lijepom drvenom ogradom na kojoj je bilo cvijece,milina jedna.Mi klinci smo mogli samo sanjati da cemo sjesti u bastu i zaobilazili smo je sa strahopoštovanjem iduci ka zidicu.Cekali smo svoje vrijeme da zauzmemo ta važna mijesta i ucili.Tamo smo brzo savladali i stos sa novcanikom.Nadje se neki novcanik,napuni papirima da bude debel i zaveže faldišpanjom i nevino stavi na ulicu.I ceka se žrtva,a njih je bilo,pogotovo subotom kad je bio pazarni dan.Kad naivac ugleda novcanik brzo se odlucuje da ga dohvati i pruža ruku,kad novcanik se pomjeri,ovaj onako sagnut ponovo pokušava,a mangupi ponovo vuku faldišpanju i žrtva pada na tlo ,pružekne se koliko je duga i široka.tek tada shvata o cemu se radi,brzo se diže i postidjen bježi sa tog mjesta dok ga ispracaju salve smijeha i povici.I nama klincima je bila draga ova baza,ali je nikad nismo znali izvesti tako maestralno kao naši uzori.Istina,imali smo ponekad uspjeha,ali valjda se sa Zidica to nije moglo tako maestralno izvesti,a kad smo stasali i zasjeli u hotel naišle su neke druge baze,a na ovu smo pomalo zaboravili.

[Goran Zelic-Zele]

ne znam gdje bi smjestio ovaj dogadjaj pa sam izabrao zidic iako se sve desavalo u Domu JNA.U ranim danima mladosti bavili smo se sportom upadanja u kino,bez ulaznice jer novca nismo nikad ni imali.zmisljale su se razne baze,najèešæe smo pravili falše karte.One vec iskoristene smo okretali na drugu stranu i napravili bi kupon od zupcanika iz budilice.Problem je bio sa financijskom kartom,njih smo skupljali po podu i nekako prolazili.Jedno vrijeme smo u kino upadali sa zadnje strane,od paviljona.Tamo je bila blagajna za prodaju karata i neko je otkrio da se kroz nju može provuci i uci iza kino platna i dalje u dvoranu.Tamo nas je cekao i ganjao Ante Jelovina,ali to je vec druga proca.Elem,upadnemo mi jednog dana u kino,a tamo nad docekuje nekoliko vojnika i odvodi u stranu.Kad je usao i poasljednji od nas kažu a im je dosta našeg divljanja i da se ne može tako upadati u vojni posjed.Skidaju kaiševe iz hlaæa i naredjuju da se vratimo kako smo i ušli.Mi svi naglavaèke iskaæemo kroz onaj uski prozorcic i dobijemo po nekoliko udaraca po leðoma i n ogama.Posljednji je bio Sava Baša,a on je uvijek bio malo deblji.On umjesto na glavu odluci najprije kroz blagajnu provuci noge i onako debel se zaglavio u blagajni.Mi ga sa druge strane izuvlacimo iz sve snage a unutra ga vojnici ubise kaiševima.Jedva ga mi nekako izvukosmo i odvedosmo sa bojnog polja.Od tada Sava nije prilazio Domu,a mi smo pronašli neke druge nacine za upadanje u kino dvoranu,u to vrijeme najvažniju kninsku zabavu.

[colja]

Jednom prilikom smo Konta i ja uporno pokušavali da upadnemo u kino i to od samog početka,na razne načine.Pokušavali smo sa falsifikovanim kartama,nija uspjelo, pa smo pokušali da se provučemo u gužvi na ulazu,nije uspjelo i tako počne film,zatvore se vrata,raziđu se svi samo konta i ja ne odustajemo I stvrno mi 20-tak minuta od početka filma upanemo kroz blagajnu i nađemo se iza ekrana i plišane zavjese od pozornice.Sad je terbalo ući u salu, sjesti u bilo koju klupu i to bi bilo to.Međutim Ante Jelovina je sjedio u prvom redu,a on je bio redar,i svaki put kad bi pokušali preći tih 4 - 5 metara na ekranu se pojavi neka scena puna svjetla i obasja prazan prostor ispred prvog reda te nam poremeti plan.
Mi,naravno nismo odustajali,tvrdoglavost i inat iznad svega i na kraju smo uspjeli.Taman kad smo se nekako provukli pored zida i smjestili se da gledamo film, na ekranu se pojavi voz kako odlazi iz stanice,završna scena,i KRAJ.Tako smo Konta i ja bili u kinu,a da uopće nismo gledali film,Cijeli film smo,zavrćući vrat i glave,gledali iza platna.Možeš zamisliti išta smo vidjeli Važno je bilo učestvovati i pobjediti Antu Jelovinu,a film?ionako nije bio kaubojski.

[Vjeko]

Zele
Ta finta sa briktasom macheri su ti bili Doko Ceko( Struca) i Mile Maretic (Sunte).

[Petar-Peky Bukarica]

Djoko i Mile su bili nerazdvojni tandem u ta vremena.Najjaci kninski "galebovi".Najveci proizvodjaci baza i zajebancija.

[Vjeko]

Peky
imas pravo Mile i Djoko (Sunte i Struca) zjeli dan su pravili baze.

[Goran Zelic-Zele]

Bio sam prije nekoliko dana u Kninu kod Šime i vidio dio ekipe,svi su Ok,pricamo,prisjcamo se i tako to,kad evo ti prolazi Mile Maretic.Obradujem se,pa nisam ga vidio tolike godine,okrenem glavu i hocu se javiti kad on ti proðe pored mene i ostalih kao pored turskog groblja.Ne znam sto se desava,znam da mu se nicim nisam zamjerio,a nisam ni mogao,pa sto je onda.Tada mi ostatak drustva objasni da je Mile u nekoj cudnoj fazi,sve gleda sa visine i kao da mu niko nije ravan i dostojan njegovog drustva i pozdrava.Tek u izuzetnim prilikama,kažu,javi se ponekom.Pa neka mu bude,svako je svoj gazda,ali mene ipak obuzme lijep osjecaj kad poslije toliko godina vidim nekog poznatog,a kad se samo sjetim koliko smo zajedno toga proživili.Eto,neki ljudi se mijenjaju i tu se nista ne može.