NK DINARA Knin

[Ognjen Biserko Ogi]

Eh ljepa su to vremena bila. Tada je Nk Dinara ipak nesto znacila te je bila protivnik za respekt. Danas je prica sto se tice kvaliteta Dinare dijametralno razlicita. Pozdrav od Ogija i Vlade.

[Goran Zelic-Zele]

Igrala se u Kninu važna utakmica,u goste nam je dolazio Slaven iz Trogira.Ne sjecam se sto je bilo posrijedi ali znam da je bila važna utakmica jer je cijeli grad pricao o njoj.Mi klinci se pripremamo za navijanje od ranog jutra,Baja amerikanac ispisao na kartonu Hocemo oba boda i taj transparent ponosno nosi oko igrališta i kroz grad.Došlo vrijeme i za utakmicu,stadion pun,tribine ,oni betonski zidici do ulice puni gledalaca,mi klinci na livadici sa suprotne strane.Stadion vri,ko u grotlu.Mi klinci odjednom shvatimo,ne znam zašto,da nas sudija krade i da treba kazniti protivnike.Peki predlaže da ih docekamo sa kamenicama kod Slavije i brzo se organizujemo.zauzeli smo busiju kod Šimicevog štanda i cekamo autobus sa mrskim protivnicima.Peki upozorava da najprije propustimo autobus i tek onda kamenicama zaspemo njegov zadnji dio.U busiji,Peki,ja i Sava Basa.Ubrzo nailazi i autobus,Peki ponovo upozorava,ali ja se spetljao i hitnuo svoju municiju u šoferšajbu autousa.Vidjevši to ispališe municiju i prostala dva atentatora i svi pobjegosmo prema Rivi.medjutim,Trogirani ,koji su inace izgubili utakmicu,zaustave autobus i trk za nama.Bježimo mi,ali nas igraci stižu.Mene su prvog uhvatili u prolazu Radulovicevog portuna,to je onaj što pored Ožegovica gostione spaja ulicu i Rivu.Sava dobi tek jedan udarac u glavu,a Peki se uspio dokopati ulice i pobjeci,jer ga tamo nisu smjeli goniti.E sad,mene dovukoše na Rivu postaviše u krug i udri,neko rukom,neko nogom,tek šutirali su me kao loptu,a onako bjesni zbog atentata, razbijene šoferke i izgubljene utakmice možete misliti s koliko gušta su me udarali.Ko zna kako bi se sve to zavrsilo da kninjani,vidjevsi da se nesto dogadja kod Slavije ne potrcaše ka nama.tako sam bio spasen,ugruvan sam pobjegao na barice da izbjegnem neugodna pitanja.Tako sam ja krv davao za našu Dinaru,a vi,imate li slicnih dogadjanja.

[Petar-Peky Bukarica]

Koliko se ja sijecam,protrčao sam preko Rive pa kroz Ožegovića portun na glavnu ulicu i sa masom koja se uputila prema Slaviji došao do autobusa i otišao na Rivu da vidim gdje ste vas dva.Našao sam tebe,onako krvavog i izudaranog i otišao sa tobom na Krku da se opereš.Tamo smo našli Savu koji je već prao svoje krvavo lice.Avantura nedolična i nepotrebna,ali mi smo mislili u tom momentu da radimo dobro djelo.

[Goran Zelic-Zele]

Sve za nasu Dinaru,zar ne,ali sta ces,mladost/ludost,a i ova avantura je dio naseg dijetinjstva kojeg se rado sjecamo.

[Vjeko]

Kad je dinara igrala u dalmatisko zoni . Glavna utaknica je bila sa nas Kninjane Donara - Dosk iz Drinisa . Jer je uvjeg kad dode Dosk u Knin bilo tuce . Ili kad smo mi isli u Drinis . A Branko Novakovic i Duca iz Doska bili su na ratnoj nozi .

Naj bolji prijesenik bijo Dinare Lazo Bukarica.

[Goran Zelic-Zele]

Vjeko,kad spomenu Doska sjetio si me jedne utakmice u Drnisu.Bila je neka važna utakmica i morala se dobiti.Iz Knina krenula masa navijaca,a krenula i ekipa,sjeli u vlak,naravno bez karte i eto nas u Drnisu.Od stanice do stadiona ima poprilican komad puta i krenuli mi u grupi.Sve je prošlo dobro,osim što je Dinara izgubila.Odgledali ti mi utakmicu i vracamo se nekoliko kilometara do stanice,na vlak,Otegla se nasa kolona,a ja medju zadnjim.I tako,naidjem na nekoliko momaka iz Drnisa,kad mi se obrati jedan od njih sa pitanjem hocu li kupiti ciglu.Tada nisam znao što bi to moglo znaciti i ja mu odgoovrim pun sebe da nemam sitnih i produžim pored njega.Nisam napravio ni par koraka kad onaj momak svom snagom baci onu ciglu i pogodi me u ledja.Ja sam pao na cestu,a drnisani urlicu od smijeha i pitaju hocu li da mi rasitne.Dovucem se nekako do stanice,narogušila se ekipa,hoce osvetu,ali tada je dosao vlak i sve je proslo bez frke.A ja sam nekoliko godina nosio modricu na dnu leđa.i dan danas kad je promjena vremena osjecam na tom mjestu probadanje.

[Vjeko]

Mismo dosku kad su dosli u knin i autobus pakirali na rivi oda smo njim zdrag pustili iz gume i brokve nabijali u gume a navijace gadali kamenjima. A jednom smo razbili sadnji prozor na autobusu.
Rat je uvjeg bijo izmedu Kninjana i Drnisana

[colja]

Sjećam se kroz maglu jednog događaja kad su u Kninu igrali Dinara i Došk.Linijski sudija je nešto pogrešno dosudio po mišljenju publike pa ga ovi zaganjali,a on tutanj prema lampi.Jadni čovjek,onako u dresu i sa zastavicom u rukama,zahvaljujuć‡i brzim nogama,spasio se u skretničkoj željezničkoj kuć‡ici što se nalazila na sadašnjoj autobuskoj stanici,Spasili ga skretničari,zaključali u kuć‡icu i sačekali miliciju da ga sprovede do svlačionice.Ostala mi je slika te jurnjave.Nisam siguran,ali mislim da su u gužvi učestvovali i Duca i Hamer iz Dočka.Oni su bili pravi luđ‘aci.
Zele,ja sam u Drnišu doživio isto što i ti samo sam ja,pošto nisam kupio ciglu,dobio šamar od klinca,a kad sam htio vratiti,iza ćoška su se pojavila trojica starijih pa sam i ja morao vatati tutanj na stanicu i zatvoriti se kod prometnika.Koć‡e te spasiti nego tvoj.
Sjećam se tada je Dinara pobjedila 1:0,a gol je dao Đoko Bjegović.

[Goran Zelic-Zele]

Za nas klince koji smo stanovali u donjem dijelu grada Dinarino igraliste je bilo neto kao nas dnevni boravak.Od najmladjih dana na njemu smo se igrali po vascijeli dan.Isprva su to bile one djecije igre pikuce i pale,zauzimanje polja,lupeža i žandara i slicno,a kako smo stasavali mijenjali smo i igre.Poslije smo na Dinainom kopali rupe u zemlji i tu stavljali karabit pa tako stvarali eksplozije koje su metalne važeve bacale stotinama metara visoko.
Naravno,bili smo gotovo na svakom treningu,dohvatali lopte iza gola,kao i one koje su zavrsavale u dvoristu Tome Mrdje ili na Partizanovom.Za one mladje da objasnim da je nekada igraliste bilo okrenutio u tom pravcu.A najmasovnije igre poslije nogometa su se zvale kockanje.Jeno vrijeme smo se svi zapalili za raub,anjc,malo kasnije i poker,ali najpopularniji je bio bankuc.Na tribinama je znalo biti na desetke grupica koje su kockale,a nauzbudljivije je bilo kad bi naišli starij i poć‡apali uloge.To se zvalo ćapanje i odvijalo se tako da se opdnekud prikradu stariji nagnu nad nas koji smo piljili u karte i počnu zavijati caaaaaaappppaaaaaj.Bio je to znak da svak kupi koliko je mogao.Naravno,najviše bi pokupili ti koji su viknuli,poneko od nas bi uspio dograbiti bar svoj ulog,a najcesce smo ostajali bez novca.A kako su ovi stariji bili i jači nismo nista mogli.Najozloglaženiji su bili Pero student i njegov brat Ive .Sjecam se da su se jednom zbog capanja potukli Cura i Ive Saric,ali to je druga prica.Ukratko,na Dinarinom se odvijao buran život,pa ako se ko sjeca tih dana neka ih na svoj nacin opise.Bilo bi se zanimljivo prisjetiti

[Milos-Miso Milic]

SVE JE OVO ISTINA SAMO ŠTO OBEƆANE STVARI OD HAJDUKA NIKADA NISU STIGLE

kako je ovih dana peki na Galeriju postavio masu Dinarnih fotografija ponukalo me je da kad nitko nece ili ne zna ja ispricam storiju o osnutku i dogadjaju iz 72 godine.
NK DINARA JE POSLIJE HAJDUKA NAJSTARIJI KLUB OSNOVAN U DALMACIJI.hajduk je osnovan 1911, a Dinara 1913. po osnutku dobila je ime Lastavica (otuda i crno-bijeli dresovi). ime u dinaru mjenja vec 1914. idejni zacetnici su braca Monti. mogao bih sad o tome dva dana no mislim da je od povjesti dinare zanimljivija storija iz 72 godine.

u tadasnjem takmicenju za kup na nivou dalmacije zapadne Dinaru Hajduk. Hajduk pri vrhu prve lige. par reprezentativaca , jedan od njih Radomir Vukcevic-Vucko.pocela utakmica.nas gol do pruge, Hajdukov do kuce Tome Mrdje. hajduk napada a mi onako reda radi kad uzmognemo krenemo ka hajdukovom golu. i sta se desi. u dva navrata Smuc (bio vodnik) dva puta utece po ljevoj strani i oba puta Vucko krece na centarsut a ovaj u blizi kut.zavrsi prvo poluvrijeme 2:0 za Dinaru. nasta ludnica. pocinje drugo poluvrijeme. izjednaci Hajduk na 2:2 i to nesto brzo. no na terenu imas osjecaj da dinarasi vise bjeze od lopte nego idu na nju. hajduk stvara sansu za sansom ali treci gol nikako dati. promasivali su i nemoguce. vide i mala djeca da tu nisu cista posla ali i dalje nerjeseno. i tacno par minuta do kraja hajduk nabacuje u nas sesnajsterac. Ljubo Maric koji je igrao centarhalfa jednostavno iz cista mira oko penala uhvati loptu sa obe ruke ,kao da je golman. sudac svira penal, a nasi Ljubi ni rjeci. pade gol , hajduk pobjedi sa 3:2 i ode dalje.poslije je dosao do finala i prvi put u povjesti pobjedio Sarajevo sa 2:0 i osvojio kup.
a sta je u stvari bilo. dosla uprava hajduka i moli nase da puste utakmicu.nasi se slozili, a za dogovor su znali igraci obje ekipe. zato je tako cudno bilo gledati drugo poluvrijeme. medjutim kao za despet lopta nikako nije htjela u nas gol. kad je Ljubo Maric vidio da je djavio odnio salu odlucio se na ocajnicki potez. svi smo shvatili da je pao dogovor pa je na tribinama bilo pravo valjanje. a nasi su za nagradu dobili garniture dresova i par lopti. hajduk je obecao i tjesnju suradnju sto se tice posudbe mladih igraca, ali to nikad nije ispunio.obecanje ludom radovanje.poslije kad bi neko pitao Ljubu sto mu bi odgovorio bi"slucajno sam je zakacio rukom". je, je jedno je igrati rukom a drugo glumiti golmana.

[Ognjen Biserko Ogi]

Eh davno je i to bilo.Pa kako sam cuo po prici i kvalifikacije za drugu saveznu ligu(jel da?).A gdje je danas kvaliteta nasem voljenom klubu. Danas cavori na dnu cetvrte hrvatske lige(inace 5 je rangova natjecanja).Bas sam u nedjelju gledao susret Dinare i Polace(Morpolaca da nebude zabune) na nasem stadionu kod autobusne stanice.Dinara je jedva pobjedila sa 3:2 i to u 90min iz jedanaesterca koji je zaista postojao,ali je iznudjen na guranje.To je ocaj i katastrofa. Prije godinu i pol gostovao je Dinamo iz Zagreba. rezultat je bio 6:1 za Dinamo, ali nakon 30-ak minuta na terenu je bila kombinacija druge i trece Dinamove postave.To vam je danas to. Nadajomo se da ce povratak nase standardne crno-bjele opreme biti i znak boljitka naseg kluba, inace cemo postati i drugi klub u gradu(jos postoji Zrinski iz Kijeva koji svoje utakmice igra na nasem terenu).

[Jadra Matkovic]

Ja sa jednim DINARAŠEM živim već‡ 26.godina.Ne prodje niti jedan dan da se u našoj kuć‡i ne spomene DINARA.Na obiteljskim susretima prepričavaju se doživljaji iz onih slavnih dana ČEKE, CIKE, POLAKA, TICE, FRANJE, ŠKRBE, NIKE I ostalih.Šlag na priču su vicevi o Anti Jelovini -LEGENDI .Ukliže tu i konobar MAGLOV sa svojim humorom i dupli pas ƆUĆE.Danas su to neki novi klinci kojima nema tko pričati o legendama DINARE.Neki su pokušali ali NEKIMA se to nije dopalo.Naša LASTAVICA SLOMILA KRILA.

[Nikolic Valentina]

ZELE , VJEKO ,COLJA, PEKY OVE VASE PRICE ZLATA VRIJEDE. NASMIJALA SAM SE DO SUZA.

[Davor Stojanovic Stojo]

Bogami Jadro nije ti lako,...(salim se)......nego pitajde dinarasa kad cemo u ribu?

[Jadra Matkovic]

Za ribu nema problema.On je uvijek za.POZDRAV