DNEVNIK KNINJANA

[Nijema]

Postovani Colja!

U jednoj pjesmi Balašević kaže"Moj dosije Bas sam sa zadovoljstvom procitala ovo tvoje meditiranje nad danasnjim desavanjima....i moram priznati da u svemu imas pravo, osim....( Nikad ne moze bez ovog " osim")....Slijedeca Markesova je " Pukovniku nema tko da pise"...i da nisi zdimio iz Kiceva kao sto jesi...mozda bi mogli pricati o pukovnicima! Nekad se plesalo u Domu ....." sama si a jos te cekam ja ja Rat i mir" što će reći,živi uzbudljiv život i vjerujem mu,on jos se tebi nadam kao suncu daaaan...."nikad ne laže,bar nebi smio.Mora da mu je Indijana Džons nešto u rodu ili možda Džems Bond.Ako je to tako onda je moj dosije "Sto godina samoće".Aj dobro,malo sam pretjerano,ali nebi bilo loše.Zamislite sto godina plus postojećih 60 manje 4 tj.56 to bi značilo da bi živio stoljeće i po kao "maratonac"Pantelija Topalović.Mašala,ali ne dolazi u obzir.Zašto? Zato! Eto ti sad,jesi zadovoljan ogovorom,ne umire mi se mlad.Jel ti jasno.
Dobro,šalu na stranu,neće mi zamjeriti Markes,ali svi mi na neki način proživljavamo tih "sto godina samoće" samo u malom.Sad bi se to zvalo "12 i po godina ko zna gdje" i svi smo u samoći.
Prije 20-tak godina sam se hvalio kako imam jednog prijatelja u svjetu,preciznije u San Dijegu i kad Baja dođe u Knin,kao da je u najmanju ruku došao ujka Sem lično i još dva-tri prijatelja sam imao negdje po svijetu,znao sam da postoje,ali nisam znao gdje su,a danas? Danas se hvalim kako i u Kninu imam po nekog prijatelja.Jebi ga Markes,zajebo si stvar ,ti i tvoja samoća.Ko ti dade da pišeš sram te bilo.
Zahvaljujući ovoj tahnološkoj zavrzlami po kojoj ja sada nabadam,ipak smo svi nekako blizu.Već odavno neki govore kako svi živimo u globalnom selu,a ja bio ubjeđen da je Knin grad,što znači da sam iz grada došao u selo.E jebi ga.Sad mi ne preostaje ništa drugo nego da se borim da bar budem centralni seljak,to jest onoj koji živi blizu crkve to jest sredine sela.I stvarno je tako,crkva je blizu što znači da sam centralni seljak,iako sam ateista,ali to nije toliko bitno koliko moj status centralnog selje.Danas sam baš prolazio kroz centar sela i za malo me nisu izujedali psi lutalice.Na jednoj ledini,kuda moram da prođem,skupila se ekipa pasa,jedno 10 do 15 komada i nešto rade.Kad sam u prolazu zastao da vidim šta se to na livadi dešava,sunce ti ne jebem,kad skoči njih jedno 4-5 i kad zalajaše.Šta mislite šta sam uradio tada? TUTANJ. Pa normalno.Oni su vrlo brzo odustali,a ja sam malo duže tutnjao,za svaki slučaj.Sreća u blizini mi je stan pa sam uspio spasiti u najmanju ruku nogavice,Pretpostavljam da se neka kujica okotila pa familija čuva mlade.Ali bez obzira na taj napad ti kučići su mi dali do znanja da ipak Markes,da prostite,kenja kvake sa onom samoćom.Kako pored pasa lutalica da budeš sam.
Ali se ja raspisa,a ničim izazvan.Pomislio sam da sam sam,pa se sjeti Markesa i sto godina i tako to krene.Sad znam da nisam sam,ako poželim Vas ja samo upalim ovo čudo i svi ste tu,a ako vas slučajno nema,ja onda samo izađem na livadu,ali u patikama (šprintericama)Ipak ja i ovi na livadi nismo tako bliski.
Živili vi meni

[lana]

Danas sam sjedila na zidiæu, sunce upeklo, ne znam koliko stepeni je u plusu, al grije u leða.
Svaki dan svratim na zidiæ, da vidim šta ima, kako dišu ovi naši Kninjani preko Atlantika, kako se prže na suncu oni iz Kengurije a jedan je Šveðanin od jutros "smrzno" na zidiæu.
Dobijem friške vijesti iz Beograda, raspitam se puše li bura danas u Kninu i tako dalje i tako bliže, proðe mi barem po ure uz kavicu. Još dobro da nemam šefa.

Danas sam èula jedan simpatièan refrenèiæ pjesme:
" Sunce sije ko tepsija,
ti si moja iluzija,
ja tvoja obsesija,
j..... mi majku ako te
ne volim.
Želim vam lijep radni dan, završio dnevnik, ajmo reklame!

[colja]

Može reklame,ali samo da ne traju kao na Pinku ili kao na nekim televizijama gdje je osnovni program reklame,a u pauzama reklama pusti se neki spot ili nešto slično "Kasandri"tamo negdje od Amazona.Ponekad im se nezna ni početak niti kraj,a naročito kad je neki film u pitanju i to u kasne sate.Taman se zagledaš u film,pratiš radnju,nepeto,uzbudljivo kad ono k'o iz vedra neba odjednom prekid i počinju reklame.One traju neodređeni broj minuta,ali taman toliko da se počneš dvoumiti,hoćeš li na spavanje ili ćeš malo prošetati dok ne prođu ili razbiti TV aparat.I tako bar tri puta u toku filma. Poslje njih ne znaš šta si gledao,Film ili nešto drugo,a ako se i sjetiš da si gledao film,misliš se koji,akcioni,triler ili vestern ili dramu možda.Očekuješ Terminatora,kad ono nastavlja Rambo,a onda dok se sjetiš koji Rambo I,II ili III,jebi ga.Valjda ima i IV.Na kraju shvatiš da je film,mada običan,trajao k'o "Prohujalo s vihorom" ili "Dr. Živago" 3,5 - 4 sata.
Ali bez obzira na to što mogu da smantaju misli,neke reklame stvarno znaju da oraspolože,kao mene ona sa Venišom."Šta to radite,uništićete mi košulju" "Ne beri brigu gospođo"i na kraju "Od sad koristim samo Veniš".Ali najviše me nasmijala ona gdje vidiš:protrči gazela kroz ekran pa zatim za njom protrči leopard ili gepard,u svakom slučaju mačka,onda vidiš obadvoje kako se jure,tada se pojavljuje čovjek,pretrči leoparda,kao Ben Džonson,zgrabi gazelu pod ruku i otpiči,spasi je od izvjesnog kraja.Biće da reklamiraju društvo za zaštitu životinja.
I mi smo nekad,početkom 70-tih pravili reklame.Zele je imao neki tranzistor sa mikrofonom,pa smo po cijeli dan slušali muziku ili nešto snimali pa i reklame.Najuspjelija reklama bila je ona o trikatrakama sa poliuretan đonom "Kod Bate"Autori će se već sjetiti te reklame.Ideju za tu reklamu Zeli i Konti dao je Duško Lokin kada je imao koncertu Kninu u domu JNA,i nastupao u pokidanim i šupljim cipelama.Eto kako nastaje ideja za reklamu..
Danas je u Nišu bio ljep i sunčan dan pa sam to iskoristio za šetnju".Družbu Pere Kvržice" (čopor pasa) nisam zatekao na livadi,ko zna gdje su nestali,ali osjećam,vratiće se oni,neće me tek tako ostaviti,bez pozdrava.
Eto,ja malo davih više nego reklame ,e pa sad je dosta-
JOŽAAA....puštaj film ili dnevnik ili...šta je ono bilo na programu?

[Goran Zelic-Zele]

E Colja stari druze, gdje si se sjetio reklama. ja pamtim onaj moj kazetofon, bio je philips, sto ce reci da je bio kvalitetan. Stara mi ga je poslala iz Svicarske i nosali smo ga po cijeli dan i slusali muziku. Sjecam se da je radio Zagreb iza podnevnih vijesti imao neku dobru muzicku emisiju. Navecer bi slusali top listu,za ista stanica je imala yanimljiv muzicki program. Ante Batinovic je po cijelu noc pustao boz\anstvenu muziku. Naravno, slusali smo i radio Luxemburg. Ova stanica je redovno davala najnovije top liste i bila je stvar prestiza slusati ovu stanicu.I tako, ljetne noci na zidicu,dok muzika pici mi sjedimo i zezamo se i noc bi ocas prosla. O mladosti divni dani,n ikad vise ni takvog drustva ni takva zezanja.
A sto se tice recene reklame nje se nikako ne mogu sjetiti,volio bih da me podsjetis.zapravo,bio bi ti zahvalan.

[colja]

Zeki druže!
Kud prije odgovori?Pa ja sam maloprije pisao o reklami.Znači da i ti ,kao i ja,provodiš veče uz kompjuter.Lana je naredila reklame,a ja se odmah sjetio starih vremena, tranzistora i reklame. "Kod Bate".Bilo ih je još,ali ta mi je ostala u sjećanju.Ne sjećam se najbolje kako je kompletna izgledala,pa moj Zeki,prošlo je već oko 35.godina od toga,ali se sjećam da smo svi imali ulogu u stvaranju.Ti si kao reporter govorio o trikatrakama,hvalio proizvod,a mi ostali smo povremeno upadali sa raznim primjedbama i upadicama,također napisanim da bi na kraju Ti rekao nešto kao:"Veliki asortiman trikatraka možete nabaviti",a onda bi svi u glas rekli "KOD BATE"(Borovo) i nastao bi smjeh.To je bilo snimljeno pa smo snimak često preslušavali.
Bila su to ljepa i sretna vremena,slažem se s tobom,ali Zeki moj, šta'š,sad su vremena sretna nekom drugom,a mi imamo zadatak da ne zaboravimo naša i da ih nekako uklopimo u aktuelna,ako je moguće.Ovo je jedan od načina.Sjetiću se ja još toga.Eh da su mi ovdje sad oni dnevnici sa Dinare (Tino i Dino) ili Ogijevi romani iz "Putnika" ,ali i iz ostalih Kninskih Gostiona i Birtija.Sve sam ja to čuvao i...Jebi ga!
Pozdravljam te prujatelju i sve koji ovo čitaju,a naročito one koji znaju o čemu govorim.

[lana]

Kad smo veæ kod muzike, mislim da bi nam Colja mogao nešto napisati o VIS Dinarci, zbog ovih mlaðih generacija, da se zna.
Bili su VIS Pro arte, ali bili su i VIS DInarci. Svirali ste u hotelu ako se dobro sjeæam.
Dede, Colja, podsjeti nas, èija je bila ideja za grupu,kad su Dinarci stupili na muzièku scenu Knina, ko su bili prvi èlanovi, šta se sviralo itd.
Baæo otvorio disko tamo kod mosta, mi poèeli nositi zvonaste gaæe, puštati kosicu.....
Možda sam malo vremenski pobrkala lonèiæe, ali nadam se, da æe me neko veæ popraviti sa konkretnim èinjenicama.

Pošto æe tu biti kronologije i èinjenica, predlažem Pekyju, da nas pusti u dnevniku.
Jedino ako puno zabluzimo u nostalgiju, spakuj nas di oæeš, Peky.
Želim vam još jedan lijep dan
i ne sekirajte se puno, ionako se sve u životu uredi
i bez sekirancije.
Poljubite muža, ženu, dijete, prijatelja, mater ili æaæu i budite sretni jer ih imate pored sebe.
I volite život jer je lijep i neponovljiv

[lara]

Dobar Dan svima

sto se tice usamljenosti svi me pogodiste u dusu danas kad sam procitala vase poruke. Osobito zeline, coljine i lanine. Obozavam smisao za humor i izraze naseg naroda - i to je valjda jedna od najbolnijih tacaka kad zivis van svoje zemlje. Neces ovdje nikad naci kafic sa visokim sankom na kojem pise NEMA SJEDENJA ONAKO, niko nije cuo za Balaseviceve balade a o Markesu da se i ne prica - jer srednjeskolci ovdje imaju oko 6 predmeta, nisu se ni dotakli svjetske literature (jedva mogu i sboju savladati) a sesti predmet je religija. Pa sto su nas toliko namucili u skoli- kad im kazem da smo imali po 16 i vise predmeta u jednoj godini - niko da mi povjeruje.

I tako - nista posebno danas - na dnevniku sve neke lose vijesti - ponekad se prag tolerancije za kolicinu dozvoljenih losih vijesti skupi - i ja moram isljuciti TV.
Iako je vrlo suncan dan u Irskoj u kojoj proljece kalendarski pocinje 01/02 vjerovali ili ne - cini mi se da proljece nikad ni ne stigne - jako je hladno 'vani' - najvise bi volila sjesti ispred nekog kafica i da sunce przi - ali to se nece desiti danas.

Pozdrav svima

[Goran Zelic-Zele]

U Areni je ipak gostovao Kareras, a bojao sam se da bi zbog novonastale situacije mogao otkazati koncert. Elem, Arena je bila dupkm puna,kazu vise od 15 hiljada ljudi. Toliko o turbofolku i pevaljkama sa Pinka. Kareras je bio odlican i neponovljiv, a jos vise mi je simpatican kad je izjavio da obozava Srbiju i da nizasto ne bi otkazao koncert. Uzivali smo u arijama i poznatim pjesmama, ali svaka cast prvom tenopru svijeta.
Kad se sjetim onih nasih pjesama, e to ti je bila uzivancija.Obicno smo pocinjali s pjesmom u #Sportu# kod Sime Dujica.Sa prvim bevandama pocinjala je i pjesma, a ludi smo bili za dalmatinskim klapskim pjesmama. Ja sam se posvadjao sa sluhom ali to nije bio razlog da ne pjevam sa Coljom, Ogijem,Radjom,Borom,Kicom i ostalima. Pocnjali smo sa onom #Milane,milane,volim te ja....#To nam je bilo nesto kao ustimavanje glasova,a poslije je repertoar isao svojim redom Ovisno o tome jesmo li u Putniku, Bobisu, Domu JNA ili nekom drugom domu kulture,koji je u nasem malom gradu bilo poprilicno. Na kraju bi zavrsili kod Mome na tvrdjavi a u zoru poslije fajronta i povratku u grad bi se drrnjali kao da se dozivamo sa onima iza Atlagica mosta. Ipak, kad bi prisli gradu repertoar se naglo mijenjao,tada bi jos glasnije pocinjali pjevati nov repertoar,smisljena za takve prilike, a to su bile borbene partizanske pjesme.Iako smo se drernjali da bi i mrtve priobudili ,milicajci su nas obilazili.Sjecam se kad nas je pandur Sijan presreo kod Desica i pomirljivo nam rekao #Dobro,dobro momci,samo,ako moze malo tise#,a bila su dva sata izjutra.Ako je bilo kakvog izgleda za doci do nove tekucine druzenje se nastavljalo do jutra,a i tada bi se teska srca rastajali.
Jeste da sam sinoc uzivao u pjesmi Hosea Karerasa, ali nije to nista prema onoj nasoj pjesmi i ondasnjim druzenjima.Naravno,bili smo skupa, mladi i bezbrizni,a svako vino nam je prijalo. Nikad vise takve pjesme i takvih druzenja.

[Goran Zelic-Zele]

Evo me u Istambulu,carskom gradu, valjda ga zato zovu i Carigradom. Grad sa preko 15 miliona stanovnika i morem mjesta koja valja obiæi. Svaki moj posjet ovom gradu je poslovno-turistièki. Najropije nabavim robu za radnju a ostatak vremena provedem u razgledanju. Ovog puta sam unajmio mali èamac da me preveze preko Bospora, u Aziju. Ja i majstor èamdžija smo u jednom restoranèiæu popili bogovsku kavu,pravu tursku. Valjda je to i normalno jer se nalazimo u Turskoj. Ostalo mi je još vremena da ponovo obiðem Aja Sofiju i najljepši lik Isusa na svijetu. Izraðen je od pozlaèenih kamenèiæa,u mozaiku i odakle god ga promatrate imate dojam da vas on gleda. A mozaik je uraðen u petom stoljeæu, fascinantno. Inaèe, cijela crkva bila je oblijepljena mozaikom. Kad su turci osvojili Carigrad promenili su mu ime u Istambul, a crkvu su pretvorili u ðamiju. Sreæom,turski otac nacije Ataturk je, kad je poèetkom prošlog stoljeæa došao na vlast, ðamiju zatvorio a crkvu pretvorio u muzej. Inaæe, u Istambulu postoji bezbroj crkava i niti jedna nije rušena, kao u nekim drugim krajevima. Naprimjer. Naprotiv, veæina ih se obnavlja mada je hripšèana relativno malo u ovom gradu.
Glavni trgovci tekstilom su naši Bosanci i sanðaklije. iz èijih radnji po cijeli dan trešti muzika naših krajeva, od Cece do Olivera Oni drže i najeletnije zlatarnice, ali i rrestorane i èevapèièarnice. Èevapi su u Istambulu isti kao i na Bašèaršiji u Sarajevu. Uz njih lijepo klizi pivo EFES, ali valja ovdje probati i tufahije, kadaif, urmašice i, naravno burek. Malo se drugaèije sprema nego onaj kod Gege. Veliki je i reže se pomoæu noža i nekakve redalice. Ali ukus mu je božanstven. Sa njim je najbolje popiti ajran,t o je neka vrsta jogurta samo mnogo rjeða. Naravno, specijaliteta je more, pogaèice, baklave, rahatlokrum i ko bi ih sve nabroio. Inaæe, kuhinja je slièna našoj i mnogo je jela koje i mi spremamo. Naveæer sam otišao u restoran na trbušni ples.To je zaista bila taèna na i, vrhunski program pun seksipila, ali ni malo vulgaran i prostaèki.
Prije povratka sam primjetio jednu prodavaonicu sportske opreme. Drži je naš èovjek, a u izlog je stavio tri lutke obuèene u dresove Srbije, Hrvatske i Bosne. I napravio je tako da izgleda kao da su se lutke zagrlile. Ušao sam unutra i kupio navijaèki šal svog omiljenog kluba "Hajduka".I ma èovjek sve klubove iz svioh zemalja bivše države. Pitao sam ga je li to zbog jugonostalgije ili biznisa. Kaže da još uvijek pati za bivšom državom i tugu ublažuje na ovaj naèin. Veli,"Nikad više nakve države, bolan".I u pravu je, nikad više onakve države i onakvog života.

[Miroslav Stankovic]

Dragi dnevniče,
Ko o čemu, ova o poštenju, onaj o skraćenju, a Mićo o snijegu.

Moja Jelena obožava jahanje. Počela je jahati prije 7,8 godina kad joj je Djed Mraz donio na poklon brzi kurs jahanja, pa je uzjahala na njenog prvog konja koji je u stvari bio kobila i zvala se, a kako bi drugačije nego Suzi.
Prekjučer je kao i svake subote ona otišla na jahanje, mama je odvezla, da bi mama onda par sati lutala po radnjama, i jedva se živa vratila kući od snijega.
Negdje oko 5 i po, snijeg je već uvelike padao, prognoza najavljuje 40 cm, ja ručao, obukao se u skafander, uzeo dvije lopate, nalio gorivo i krenu na 12.5 km put do te obližnje farme. Sve je bilo koliko toliko dobro dok nisam skrenuo sa auto puta, odjednom se mećava toliko pojačala da se nije vidilo ni par metara ispred auta. Desetak minuta sam stajao, vidio sam da je auto ispred mene stao, i onda sam polako krenuo, više naslijepo nego sto sam nešto vidio, sve dok nisam mimoišao ta dva auta koja su promasila cestu i zabila se u snijeg. Stao sam, čovjek kaže mi promašili put, samo ti nastavi, ali on je sa djetetom, pa ja velim, ni govora, ja imam lopate, pomoću vam da se iščupate. I jedno petnajstak minuta sam lopatao snijeg sa mladićem iz zadnjeg auta, onda guraj naprijed nazad, dok ga konačno nismo iščupali. Ode on desetak metara, stade, izađe iz auta, ja mislio dolazi on pomoći, kad se on predomisli, uskoči u auto i ode... Haha, ja ostao zabezeknut, ali šta ćeš nego lopataj da izvučemo ovog drugog, mladić valjda 17 godina, sa nekim sportskim autićem i niskoprofilnim gumama... U svakom slučaju da skratim, trebalo nam je dva sata da pređemo idućih 300 metara, gurajući sad jedno sad drugo auto. On ode svojim putem, a ja krenuh prema farmi, pa nasjednem na snijeg svakih dvadeset metara, pa onda lopataj, pa nastavi dalje... Vjetar je bio preko 100 km na sat, toliko jak da sam se morao držati za auto, temperatura samo 6 ispod nule, ali sa vjetrom ko zna koliko.
U svakom slučaju došao sam do jedno 500 metra od farme, mislim se jeli sigurno ovdje ostaviti auto, ma ko ga j.... Trebalo mi je jedno dvadeset minuta da dodjem kroz namete do farmu, tamo nameti već do krova. Prenoćili smo kod Richard'a i Manon, i njihova dva psa Buzz i Leae.
Četiri stata mi je trebalo za tih 12 km, od čega pola sta za 11, i tri i po sata za zadnji kilometar i po.
Ujutro još jedno sat i po lopatanja i guranja, pa pali na kablove, pa smo konačno došli do izlaza na auto put. Kamion za pomoć zaglavljen, policijski auto zavijan u snijegu, samo rotaciona svjetla vire... Ništa nego čekaj. Onda sam očistio prolaz do izlaza na auto put, kad naiđe neki auto, ja im kažem da im je jedini izlaz da idu ovuda u zabranjenom smijeru do auto puta. Vidim oni me malo čudno gledaju, ali sam malo kasnije shvatio da su to policajci u civilu došli po onaj svoj auto. Onda je naišao kamion za čišćenje snijega, i pita kuda ćete vi, ja mu rekoh tamo prema Montrealu, a on spusti ralicu pa smo iza njega došli do auto puta. Svaka čast čiko.

U svakom slučaju još jednom malo uzbuđenja, i čovjek shvati koliko smo mi mali i nemoćni, što bi rekao Džoni Štulić, tanka crna linija...

[Jadra Matkovic]

Dobar dan svima.Vidim ja da se vi svi smrzavate po dalekom svijetu.Kod mene u Zadru sunce ima svoj najljepši zalazak.Ja se šetnjom spustim do mora,sjednem u kafić i mislima odlutam malo tamo,malo ovamo.Zvuk šinobusa koji prazan vozi na relaciji Zadar-Knin podsjeti me na dane prije mnogo godina kad smo se mi Kninjani iskrcavali u Bibinjama i cijeli dan se kupali.Sada se kupaju neki novi "Kninjani".Svi pravci koji vode prema Kninu su pusti jer kako vidim po vašem javljanju svi ste "preko bare". :sunny:

[Milenko Seat]

[quote="jadra"]Dobar dan svima.Vidim ja da se vi svi smrzavate po dalekom svijetu.Kod mene u Zadru sunce ima svoj najljepši zalazak.Ja se šetnjom spustim do mora,sjednem u kafiæ .............
jer kako vidim po vašem javljanju svi ste "preko bare"
ima nas Jadro još na ovim prostorima,nisi sama,samo reci u koji fafiæ da doðemo i guštamo s tobom u kavici i suncu........
Mada bi više volio da se svi koliko nas ima naðemo na tvrðavi i popijemo kavicu s prekrasnim pogledom na Knin i Dinaru

[lana]

Juce je bio Materinski dan, barem kod nas.
Moja kcer me poljubila, ubrala cvijet na vrtu i poklonila mi marcipanovu cokoladu.
Cini mi se da je to bila njena intervencija u zadnjem momentu i da sam pojela njenu marcipanovu cokoladu, ali važno je da se sjetila.
Veli, nešto cakulala po netu pa je neko spomenuo da je materinski dan.
I toplo mi je pri srcu, jer je pustila svoje puno zabavnije društvo i iztrcala u hladno predvecerje, basrljala po razkvašenom vrtu i našla,
jedini,
tek procvjetali narcis.

Kad su Audrey Hepburn molili, da da svoj savjet za ljepotu, je zapisala:

Za privlacne usne, govorite prijazno.
Za lijepe oci, tražite to, što je dobro u ljudima.
Za lijepo tijelo, dijelite hranu s gladnima.
Za lijepu kosu, dozvolite djeci, da vam jednom dnevno kroz nju, provuku svoje prste.
Za lijepo držanje, hodajte sa saznanjem da nikad niste same.

Kad odrastete odkricete, da imate dvije ruke: jednu da pomažete sebi, drugo da pomažete drugima.

Ljepota žene nije u haljini koju nosi, u njenom tijelu ili frizuri.

Ljepota žene se opazi u njenim ocima, jer su oci vrata njenoga srca.
To je kraj gdje živi ljubav.

Ljepota žene nije u njenoj vanjštini, nego se prava ljepota nalazi u njenoj duši.

Ta ljepota je briga, koju nesebicno nudi, je ljubav koju isijava.

Ljepota žene se povecava sa godinama, koje prolaze.

[colja]

Noć je odavno zagazila u novi dan i nezaustavljivo žuri ka zori,sitni sati postaju sve veći i već se osjeća miris jutra iako je još uvijek mrkla tama,sve spava i livada pored naselja se umirila,pored livade pružila se pruga,odmara,a s njom i cesta.Vozova odavno nema,valjda su i oni negdje uz put zaspali.Zvjezde i mjesec se kolektivno negdje sakrili,šta li rade? ne zna se.Dali će se pojaviti bar na kratko prije jutra,ni to se nezna.
Kod mene u stanu svi spavaju i djeca i žena.Djeca su legla maloprije,a žena je već odavno izrazila svoju premorenost i pospanost i odavno je u krevetu,vjerovatno se već i naspavala.Dakle,sve je u snu samo smo budni nas dvojica i oči u oči gledamo jedan drugog nadmudrujući se sa namjerom da onaj drugi prvi odustane i napusti igru.Ja mu neumorno postavljam razna pitanja,a on ko iz rukava u trenutku odgovara i to tačno!
Ja neuk,ali sa komandama u rukama i mogu kad god poželim da skratim igru,a on superioran,pun znanja i što je najgore,neumoran i uopće ne pokazuje znake umora što me izluđuje.Pokušavam da se oslobodim njegove magične moći,dižem se,već treći put,sa namjerom da napustim teren,ali ovaj monstrum mi tiho ubaci u uši neki podatak koji pokušavam da provjerim cijeli dan,kao da mi čita misli i ja ponovo sjedam za tastaturu.I stolica se već počela buniti,a tek moja zadnjica.To se ovog sveznalice ne tiče niti reaguje,niti ima milosti.Samo arogantno svjetluca i izaziva.Ponekad mi dođe da ga odalamim da zasvjetluca ko vatomet za Kinesku novu gdinu.Nemam načina kako da ga nadmudrim i da snagom volje ja budem taj koji će određivati pravila i vrijeme za igru.Ovo stanje traje noćima tako da sam već potpuno promjenio bio ritam.Sad mi je svejedno da li pjevci pjevaju uveče ili u jutro ili možda sunce ide od zapada ka istoku.Sve se poremetilo,samo zahvaljujući ovom stvoru ispred mene koji mi se evo i sad ruga.Sad je tri sata,a ja se još uvijek ne uspijevam odvojiti od ovih brojka i slova.Sad sam čvrsto odlučio da čim ovo završim,odoh na spavanje pa ljutio se on ili ne. Ugasiću ga pa šta bude,pa makar se u jutro pojavile zvjezde kojih sada nema.Ne bi se čudio.Dosta je bilo terora.Evo,upravo se oglasio prvi pjevac...u sunce ti...evo čuje se i voz i oni su se probudili.Bježi Colja u krevet.Laku noć svima i čuvajte se podvala ovih spodoba.Ne vjerujte komjuterima ni kada darove donose.

[Nada-Naca Jaramaz]

Colja me cisto zastrasio da moramo pisati, pa ja reko 'ajde, bilo sta'. Utorak je. 10 sati ujutro i ja razmisljam dal' da ustanem ili odustanem. Imam dosta razloga za ostati u krevetu, nije mi do nicega, ali moram da bi se osjecala korisnim clanom ovog drustva. Pijem kavu, slabo pricam uz onu jutarnju, Mladjo me gleda onako ispod oka i pricamo ocima. Ja se kao fol sminkam da sakrijem bore od silnih briga, *ebem ti brige, i kao nesto sam se sredila. Spremna za pokret. Najprije moram otici produziti zdravstvenu knjizicu. Odo ja. Dodjem do saltera i nakon silnih objasnjavanja gdje nisam nista shvatila, vratise me na biro. Ja tamo, oni se cudom cude koji je meni ... i kazu da se opet vratim tamo gdje sam i bila i trazim sefa. Ja se opet vratim, a to mi je kao da sam isla u Drnis, borim se za svoja prava, trazim sefa, a on na seminaru. I sta mi preostaje? Vratim se ja kuci, imam vec gotov rucak, ali to sada vec nije rucak nego vecera i smisljam strategiju za sutrasnji dan. Je... im mater sutra!
A isto bi mogla zerka na galeriju, nisam bila od juce. Idem virniti!