colja wrote:U jednoj pjesmi Balaević kae"Moj dosije Bas sam sa zadovoljstvom procitala ovo tvoje meditiranje nad danasnjim desavanjima....i moram priznati da u svemu imas pravo, osim....( Nikad ne moze bez ovog " osim")....Slijedeca Markesova je " Pukovniku nema tko da pise"...i da nisi zdimio iz Kiceva kao sto jesi...mozda bi mogli pricati o pukovnicima! Nekad se plesalo u Domu ....." sama si a jos te cekam ja ja Rat i mir" to će reći,ivi uzbudljiv ivot i vjerujem mu,on jos se tebi nadam kao suncu daaaan...."nikad ne lae,bar nebi smio.Mora da mu je Indijana Dons neto u rodu ili moda Dems Bond.Ako je to tako onda je moj dosije "Sto godina samoće".Aj dobro,malo sam pretjerano,ali nebi bilo loe.Zamislite sto godina plus postojećih 60 manje 4 tj.56 to bi značilo da bi ivio stoljeće i po kao "maratonac"Pantelija Topalović.Maala,ali ne dolazi u obzir.Zato? Zato! Eto ti sad,jesi zadovoljan ogovorom,ne umire mi se mlad.Jel ti jasno.
Dobro,alu na stranu,neće mi zamjeriti Markes,ali svi mi na neki način proivljavamo tih "sto godina samoće" samo u malom.Sad bi se to zvalo "12 i po godina ko zna gdje" i svi smo u samoći.
Prije 20-tak godina sam se hvalio kako imam jednog prijatelja u svjetu,preciznije u San Dijegu i kad Baja dođe u Knin,kao da je u najmanju ruku doao ujka Sem lično i jo dva-tri prijatelja sam imao negdje po svijetu,znao sam da postoje,ali nisam znao gdje su,a danas? Danas se hvalim kako i u Kninu imam po nekog prijatelja.Jebi ga Markes,zajebo si stvar ,ti i tvoja samoća.Ko ti dade da pie sram te bilo.
Zahvaljujući ovoj tahnolokoj zavrzlami po kojoj ja sada nabadam,ipak smo svi nekako blizu.Već odavno neki govore kako svi ivimo u globalnom selu,a ja bio ubjeđen da je Knin grad,to znači da sam iz grada doao u selo.E jebi ga.Sad mi ne preostaje nita drugo nego da se borim da bar budem centralni seljak,to jest onoj koji ivi blizu crkve to jest sredine sela.I stvarno je tako,crkva je blizu to znači da sam centralni seljak,iako sam ateista,ali to nije toliko bitno koliko moj status centralnog selje.Danas sam ba prolazio kroz centar sela i za malo me nisu izujedali psi lutalice.Na jednoj ledini,kuda moram da prođem,skupila se ekipa pasa,jedno 10 do 15 komada i neto rade.Kad sam u prolazu zastao da vidim ta se to na livadi deava,sunce ti ne jebem,kad skoči njih jedno 4-5 i kad zalajae.ta mislite ta sam uradio tada? TUTANJ. Pa normalno.Oni su vrlo brzo odustali,a ja sam malo due tutnjao,za svaki slučaj.Sreća u blizini mi je stan pa sam uspio spasiti u najmanju ruku nogavice,Pretpostavljam da se neka kujica okotila pa familija čuva mlade.Ali bez obzira na taj napad ti kučići su mi dali do znanja da ipak Markes,da prostite,kenja kvake sa onom samoćom.Kako pored pasa lutalica da bude sam.
Ali se ja raspisa,a ničim izazvan.Pomislio sam da sam sam,pa se sjeti Markesa i sto godina i tako to krene.Sad znam da nisam sam,ako poelim Vas ja samo upalim ovo čudo i svi ste tu,a ako vas slučajno nema,ja onda samo izađem na livadu,ali u patikama (printericama)Ipak ja i ovi na livadi nismo tako bliski.
ivili vi meni
DNEVNIK KNINJANA
Moderator: Gazda
Postovani Colja!
sunce sije ko tepsija...
Danas sam sjedila na zidiæu, sunce upeklo, ne znam koliko stepeni je u plusu, al grije u leða.
Svaki dan svratim na zidiæ, da vidim ta ima, kako diu ovi nai Kninjani preko Atlantika, kako se pre na suncu oni iz Kengurije a jedan je veðanin od jutros "smrzno" na zidiæu.
Dobijem frike vijesti iz Beograda, raspitam se pue li bura danas u Kninu i tako dalje i tako blie, proðe mi barem po ure uz kavicu. Jo dobro da nemam efa.
Danas sam èula jedan simpatièan refrenèiæ pjesme:
" Sunce sije ko tepsija,
ti si moja iluzija,
ja tvoja obsesija,
j..... mi majku ako te
ne volim.
elim vam lijep radni dan, zavrio dnevnik, ajmo reklame!
Svaki dan svratim na zidiæ, da vidim ta ima, kako diu ovi nai Kninjani preko Atlantika, kako se pre na suncu oni iz Kengurije a jedan je veðanin od jutros "smrzno" na zidiæu.
Dobijem frike vijesti iz Beograda, raspitam se pue li bura danas u Kninu i tako dalje i tako blie, proðe mi barem po ure uz kavicu. Jo dobro da nemam efa.
Danas sam èula jedan simpatièan refrenèiæ pjesme:
" Sunce sije ko tepsija,
ti si moja iluzija,
ja tvoja obsesija,
j..... mi majku ako te
ne volim.
elim vam lijep radni dan, zavrio dnevnik, ajmo reklame!
Moe reklame,ali samo da ne traju kao na Pinku ili kao na nekim televizijama gdje je osnovni program reklame,a u pauzama reklama pusti se neki spot ili neto slično "Kasandri"tamo negdje od Amazona.Ponekad im se nezna ni početak niti kraj,a naročito kad je neki film u pitanju i to u kasne sate.Taman se zagleda u film,prati radnju,nepeto,uzbudljivo kad ono k'o iz vedra neba odjednom prekid i počinju reklame.One traju neodređeni broj minuta,ali taman toliko da se počne dvoumiti,hoće li na spavanje ili će malo proetati dok ne prođu ili razbiti TV aparat.I tako bar tri puta u toku filma. Poslje njih ne zna ta si gledao,Film ili neto drugo,a ako se i sjeti da si gledao film,misli se koji,akcioni,triler ili vestern ili dramu moda.Očekuje Terminatora,kad ono nastavlja Rambo,a onda dok se sjeti koji Rambo I,II ili III,jebi ga.Valjda ima i IV.Na kraju shvati da je film,mada običan,trajao k'o "Prohujalo s vihorom" ili "Dr. ivago" 3,5 - 4 sata.
Ali bez obzira na to to mogu da smantaju misli,neke reklame stvarno znaju da oraspoloe,kao mene ona sa Veniom."ta to radite,unitićete mi koulju" "Ne beri brigu gospođo"i na kraju "Od sad koristim samo Veni".Ali najvie me nasmijala ona gdje vidi:protrči gazela kroz ekran pa zatim za njom protrči leopard ili gepard,u svakom slučaju mačka,onda vidi obadvoje kako se jure,tada se pojavljuje čovjek,pretrči leoparda,kao Ben Donson,zgrabi gazelu pod ruku i otpiči,spasi je od izvjesnog kraja.Biće da reklamiraju drutvo za zatitu ivotinja.
I mi smo nekad,početkom 70-tih pravili reklame.Zele je imao neki tranzistor sa mikrofonom,pa smo po cijeli dan sluali muziku ili neto snimali pa i reklame.Najuspjelija reklama bila je ona o trikatrakama sa poliuretan đonom "Kod Bate"Autori će se već sjetiti te reklame.Ideju za tu reklamu Zeli i Konti dao je Duko Lokin kada je imao koncertu Kninu u domu JNA,i nastupao u pokidanim i upljim cipelama.Eto kako nastaje ideja za reklamu..
Danas je u Niu bio ljep i sunčan dan pa sam to iskoristio za etnju".Drubu Pere Kvrice" (čopor pasa) nisam zatekao na livadi,ko zna gdje su nestali,ali osjećam,vratiće se oni,neće me tek tako ostaviti,bez pozdrava.
Eto,ja malo davih vie nego reklame ,e pa sad je dosta-
JOAAA....putaj film ili dnevnik ili...ta je ono bilo na programu?
Ali bez obzira na to to mogu da smantaju misli,neke reklame stvarno znaju da oraspoloe,kao mene ona sa Veniom."ta to radite,unitićete mi koulju" "Ne beri brigu gospođo"i na kraju "Od sad koristim samo Veni".Ali najvie me nasmijala ona gdje vidi:protrči gazela kroz ekran pa zatim za njom protrči leopard ili gepard,u svakom slučaju mačka,onda vidi obadvoje kako se jure,tada se pojavljuje čovjek,pretrči leoparda,kao Ben Donson,zgrabi gazelu pod ruku i otpiči,spasi je od izvjesnog kraja.Biće da reklamiraju drutvo za zatitu ivotinja.
I mi smo nekad,početkom 70-tih pravili reklame.Zele je imao neki tranzistor sa mikrofonom,pa smo po cijeli dan sluali muziku ili neto snimali pa i reklame.Najuspjelija reklama bila je ona o trikatrakama sa poliuretan đonom "Kod Bate"Autori će se već sjetiti te reklame.Ideju za tu reklamu Zeli i Konti dao je Duko Lokin kada je imao koncertu Kninu u domu JNA,i nastupao u pokidanim i upljim cipelama.Eto kako nastaje ideja za reklamu..
Danas je u Niu bio ljep i sunčan dan pa sam to iskoristio za etnju".Drubu Pere Kvrice" (čopor pasa) nisam zatekao na livadi,ko zna gdje su nestali,ali osjećam,vratiće se oni,neće me tek tako ostaviti,bez pozdrava.
Eto,ja malo davih vie nego reklame ,e pa sad je dosta-
JOAAA....putaj film ili dnevnik ili...ta je ono bilo na programu?
-
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
reklama
E Colja stari druze, gdje si se sjetio reklama. ja pamtim onaj moj kazetofon, bio je philips, sto ce reci da je bio kvalitetan. Stara mi ga je poslala iz Svicarske i nosali smo ga po cijeli dan i slusali muziku. Sjecam se da je radio Zagreb iza podnevnih vijesti imao neku dobru muzicku emisiju. Navecer bi slusali top listu,za ista stanica je imala yanimljiv muzicki program. Ante Batinovic je po cijelu noc pustao boz\anstvenu muziku. Naravno, slusali smo i radio Luxemburg. Ova stanica je redovno davala najnovije top liste i bila je stvar prestiza slusati ovu stanicu.I tako, ljetne noci na zidicu,dok muzika pici mi sjedimo i zezamo se i noc bi ocas prosla. O mladosti divni dani,n ikad vise ni takvog drustva ni takva zezanja.
A sto se tice recene reklame nje se nikako ne mogu sjetiti,volio bih da me podsjetis.zapravo,bio bi ti zahvalan.
A sto se tice recene reklame nje se nikako ne mogu sjetiti,volio bih da me podsjetis.zapravo,bio bi ti zahvalan.
Zeki drue!
Kud prije odgovori?Pa ja sam maloprije pisao o reklami.Znači da i ti ,kao i ja,provodi veče uz kompjuter.Lana je naredila reklame,a ja se odmah sjetio starih vremena, tranzistora i reklame. "Kod Bate".Bilo ih je jo,ali ta mi je ostala u sjećanju.Ne sjećam se najbolje kako je kompletna izgledala,pa moj Zeki,prolo je već oko 35.godina od toga,ali se sjećam da smo svi imali ulogu u stvaranju.Ti si kao reporter govorio o trikatrakama,hvalio proizvod,a mi ostali smo povremeno upadali sa raznim primjedbama i upadicama,također napisanim da bi na kraju Ti rekao neto kao:"Veliki asortiman trikatraka moete nabaviti",a onda bi svi u glas rekli "KOD BATE"(Borovo) i nastao bi smjeh.To je bilo snimljeno pa smo snimak često presluavali.
Bila su to ljepa i sretna vremena,slaem se s tobom,ali Zeki moj, ta',sad su vremena sretna nekom drugom,a mi imamo zadatak da ne zaboravimo naa i da ih nekako uklopimo u aktuelna,ako je moguće.Ovo je jedan od načina.Sjetiću se ja jo toga.Eh da su mi ovdje sad oni dnevnici sa Dinare (Tino i Dino) ili Ogijevi romani iz "Putnika" ,ali i iz ostalih Kninskih Gostiona i Birtija.Sve sam ja to čuvao i...Jebi ga!
Pozdravljam te prujatelju i sve koji ovo čitaju,a naročito one koji znaju o čemu govorim.
Kud prije odgovori?Pa ja sam maloprije pisao o reklami.Znači da i ti ,kao i ja,provodi veče uz kompjuter.Lana je naredila reklame,a ja se odmah sjetio starih vremena, tranzistora i reklame. "Kod Bate".Bilo ih je jo,ali ta mi je ostala u sjećanju.Ne sjećam se najbolje kako je kompletna izgledala,pa moj Zeki,prolo je već oko 35.godina od toga,ali se sjećam da smo svi imali ulogu u stvaranju.Ti si kao reporter govorio o trikatrakama,hvalio proizvod,a mi ostali smo povremeno upadali sa raznim primjedbama i upadicama,također napisanim da bi na kraju Ti rekao neto kao:"Veliki asortiman trikatraka moete nabaviti",a onda bi svi u glas rekli "KOD BATE"(Borovo) i nastao bi smjeh.To je bilo snimljeno pa smo snimak često presluavali.
Bila su to ljepa i sretna vremena,slaem se s tobom,ali Zeki moj, ta',sad su vremena sretna nekom drugom,a mi imamo zadatak da ne zaboravimo naa i da ih nekako uklopimo u aktuelna,ako je moguće.Ovo je jedan od načina.Sjetiću se ja jo toga.Eh da su mi ovdje sad oni dnevnici sa Dinare (Tino i Dino) ili Ogijevi romani iz "Putnika" ,ali i iz ostalih Kninskih Gostiona i Birtija.Sve sam ja to čuvao i...Jebi ga!
Pozdravljam te prujatelju i sve koji ovo čitaju,a naročito one koji znaju o čemu govorim.
Dinarci jo masu drugoga
Kad smo veæ kod muzike, mislim da bi nam Colja mogao neto napisati o VIS Dinarci, zbog ovih mlaðih generacija, da se zna.
Bili su VIS Pro arte, ali bili su i VIS DInarci. Svirali ste u hotelu ako se dobro sjeæam.
Dede, Colja, podsjeti nas, èija je bila ideja za grupu,kad su Dinarci stupili na muzièku scenu Knina, ko su bili prvi èlanovi, ta se sviralo itd.
Baæo otvorio disko tamo kod mosta, mi poèeli nositi zvonaste gaæe, putati kosicu.....
Moda sam malo vremenski pobrkala lonèiæe, ali nadam se, da æe me neko veæ popraviti sa konkretnim èinjenicama.
Poto æe tu biti kronologije i èinjenica, predlaem Pekyju, da nas pusti u dnevniku.
Jedino ako puno zabluzimo u nostalgiju, spakuj nas di oæe, Peky.
elim vam jo jedan lijep dan
i ne sekirajte se puno, ionako se sve u ivotu uredi
i bez sekirancije.
Poljubite mua, enu, dijete, prijatelja, mater ili æaæu i budite sretni jer ih imate pored sebe.
I volite ivot jer je lijep i neponovljiv
Bili su VIS Pro arte, ali bili su i VIS DInarci. Svirali ste u hotelu ako se dobro sjeæam.
Dede, Colja, podsjeti nas, èija je bila ideja za grupu,kad su Dinarci stupili na muzièku scenu Knina, ko su bili prvi èlanovi, ta se sviralo itd.
Baæo otvorio disko tamo kod mosta, mi poèeli nositi zvonaste gaæe, putati kosicu.....
Moda sam malo vremenski pobrkala lonèiæe, ali nadam se, da æe me neko veæ popraviti sa konkretnim èinjenicama.
Poto æe tu biti kronologije i èinjenica, predlaem Pekyju, da nas pusti u dnevniku.
Jedino ako puno zabluzimo u nostalgiju, spakuj nas di oæe, Peky.
elim vam jo jedan lijep dan
i ne sekirajte se puno, ionako se sve u ivotu uredi
i bez sekirancije.
Poljubite mua, enu, dijete, prijatelja, mater ili æaæu i budite sretni jer ih imate pored sebe.
I volite ivot jer je lijep i neponovljiv
Dobar Dan svima
sto se tice usamljenosti svi me pogodiste u dusu danas kad sam procitala vase poruke. Osobito zeline, coljine i lanine. Obozavam smisao za humor i izraze naseg naroda - i to je valjda jedna od najbolnijih tacaka kad zivis van svoje zemlje. Neces ovdje nikad naci kafic sa visokim sankom na kojem pise NEMA SJEDENJA ONAKO, niko nije cuo za Balaseviceve balade a o Markesu da se i ne prica - jer srednjeskolci ovdje imaju oko 6 predmeta, nisu se ni dotakli svjetske literature (jedva mogu i sboju savladati) a sesti predmet je religija. Pa sto su nas toliko namucili u skoli- kad im kazem da smo imali po 16 i vise predmeta u jednoj godini - niko da mi povjeruje.
I tako - nista posebno danas - na dnevniku sve neke lose vijesti - ponekad se prag tolerancije za kolicinu dozvoljenih losih vijesti skupi - i ja moram isljuciti TV.
Iako je vrlo suncan dan u Irskoj u kojoj proljece kalendarski pocinje 01/02 vjerovali ili ne - cini mi se da proljece nikad ni ne stigne - jako je hladno 'vani' - najvise bi volila sjesti ispred nekog kafica i da sunce przi - ali to se nece desiti danas.
Pozdrav svima
sto se tice usamljenosti svi me pogodiste u dusu danas kad sam procitala vase poruke. Osobito zeline, coljine i lanine. Obozavam smisao za humor i izraze naseg naroda - i to je valjda jedna od najbolnijih tacaka kad zivis van svoje zemlje. Neces ovdje nikad naci kafic sa visokim sankom na kojem pise NEMA SJEDENJA ONAKO, niko nije cuo za Balaseviceve balade a o Markesu da se i ne prica - jer srednjeskolci ovdje imaju oko 6 predmeta, nisu se ni dotakli svjetske literature (jedva mogu i sboju savladati) a sesti predmet je religija. Pa sto su nas toliko namucili u skoli- kad im kazem da smo imali po 16 i vise predmeta u jednoj godini - niko da mi povjeruje.
I tako - nista posebno danas - na dnevniku sve neke lose vijesti - ponekad se prag tolerancije za kolicinu dozvoljenih losih vijesti skupi - i ja moram isljuciti TV.
Iako je vrlo suncan dan u Irskoj u kojoj proljece kalendarski pocinje 01/02 vjerovali ili ne - cini mi se da proljece nikad ni ne stigne - jako je hladno 'vani' - najvise bi volila sjesti ispred nekog kafica i da sunce przi - ali to se nece desiti danas.
Pozdrav svima
-
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Kareras
U Areni je ipak gostovao Kareras, a bojao sam se da bi zbog novonastale situacije mogao otkazati koncert. Elem, Arena je bila dupkm puna,kazu vise od 15 hiljada ljudi. Toliko o turbofolku i pevaljkama sa Pinka. Kareras je bio odlican i neponovljiv, a jos vise mi je simpatican kad je izjavio da obozava Srbiju i da nizasto ne bi otkazao koncert. Uzivali smo u arijama i poznatim pjesmama, ali svaka cast prvom tenopru svijeta.
Kad se sjetim onih nasih pjesama, e to ti je bila uzivancija.Obicno smo pocinjali s pjesmom u #Sportu# kod Sime Dujica.Sa prvim bevandama pocinjala je i pjesma, a ludi smo bili za dalmatinskim klapskim pjesmama. Ja sam se posvadjao sa sluhom ali to nije bio razlog da ne pjevam sa Coljom, Ogijem,Radjom,Borom,Kicom i ostalima. Pocnjali smo sa onom #Milane,milane,volim te ja....#To nam je bilo nesto kao ustimavanje glasova,a poslije je repertoar isao svojim redom Ovisno o tome jesmo li u Putniku, Bobisu, Domu JNA ili nekom drugom domu kulture,koji je u nasem malom gradu bilo poprilicno. Na kraju bi zavrsili kod Mome na tvrdjavi a u zoru poslije fajronta i povratku u grad bi se drrnjali kao da se dozivamo sa onima iza Atlagica mosta. Ipak, kad bi prisli gradu repertoar se naglo mijenjao,tada bi jos glasnije pocinjali pjevati nov repertoar,smisljena za takve prilike, a to su bile borbene partizanske pjesme.Iako smo se drernjali da bi i mrtve priobudili ,milicajci su nas obilazili.Sjecam se kad nas je pandur Sijan presreo kod Desica i pomirljivo nam rekao #Dobro,dobro momci,samo,ako moze malo tise#,a bila su dva sata izjutra.Ako je bilo kakvog izgleda za doci do nove tekucine druzenje se nastavljalo do jutra,a i tada bi se teska srca rastajali.
Jeste da sam sinoc uzivao u pjesmi Hosea Karerasa, ali nije to nista prema onoj nasoj pjesmi i ondasnjim druzenjima.Naravno,bili smo skupa, mladi i bezbrizni,a svako vino nam je prijalo. Nikad vise takve pjesme i takvih druzenja.
Kad se sjetim onih nasih pjesama, e to ti je bila uzivancija.Obicno smo pocinjali s pjesmom u #Sportu# kod Sime Dujica.Sa prvim bevandama pocinjala je i pjesma, a ludi smo bili za dalmatinskim klapskim pjesmama. Ja sam se posvadjao sa sluhom ali to nije bio razlog da ne pjevam sa Coljom, Ogijem,Radjom,Borom,Kicom i ostalima. Pocnjali smo sa onom #Milane,milane,volim te ja....#To nam je bilo nesto kao ustimavanje glasova,a poslije je repertoar isao svojim redom Ovisno o tome jesmo li u Putniku, Bobisu, Domu JNA ili nekom drugom domu kulture,koji je u nasem malom gradu bilo poprilicno. Na kraju bi zavrsili kod Mome na tvrdjavi a u zoru poslije fajronta i povratku u grad bi se drrnjali kao da se dozivamo sa onima iza Atlagica mosta. Ipak, kad bi prisli gradu repertoar se naglo mijenjao,tada bi jos glasnije pocinjali pjevati nov repertoar,smisljena za takve prilike, a to su bile borbene partizanske pjesme.Iako smo se drernjali da bi i mrtve priobudili ,milicajci su nas obilazili.Sjecam se kad nas je pandur Sijan presreo kod Desica i pomirljivo nam rekao #Dobro,dobro momci,samo,ako moze malo tise#,a bila su dva sata izjutra.Ako je bilo kakvog izgleda za doci do nove tekucine druzenje se nastavljalo do jutra,a i tada bi se teska srca rastajali.
Jeste da sam sinoc uzivao u pjesmi Hosea Karerasa, ali nije to nista prema onoj nasoj pjesmi i ondasnjim druzenjima.Naravno,bili smo skupa, mladi i bezbrizni,a svako vino nam je prijalo. Nikad vise takve pjesme i takvih druzenja.
-
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Istambul
Evo me u Istambulu,carskom gradu, valjda ga zato zovu i Carigradom. Grad sa preko 15 miliona stanovnika i morem mjesta koja valja obiæi. Svaki moj posjet ovom gradu je poslovno-turistièki. Najropije nabavim robu za radnju a ostatak vremena provedem u razgledanju. Ovog puta sam unajmio mali èamac da me preveze preko Bospora, u Aziju. Ja i majstor èamdija smo u jednom restoranèiæu popili bogovsku kavu,pravu tursku. Valjda je to i normalno jer se nalazimo u Turskoj. Ostalo mi je jo vremena da ponovo obiðem Aja Sofiju i najljepi lik Isusa na svijetu. Izraðen je od pozlaèenih kamenèiæa,u mozaiku i odakle god ga promatrate imate dojam da vas on gleda. A mozaik je uraðen u petom stoljeæu, fascinantno. Inaèe, cijela crkva bila je oblijepljena mozaikom. Kad su turci osvojili Carigrad promenili su mu ime u Istambul, a crkvu su pretvorili u ðamiju. Sreæom,turski otac nacije Ataturk je, kad je poèetkom prolog stoljeæa doao na vlast, ðamiju zatvorio a crkvu pretvorio u muzej. Inaæe, u Istambulu postoji bezbroj crkava i niti jedna nije ruena, kao u nekim drugim krajevima. Naprimjer. Naprotiv, veæina ih se obnavlja mada je hripèana relativno malo u ovom gradu.
Glavni trgovci tekstilom su nai Bosanci i sanðaklije. iz èijih radnji po cijeli dan treti muzika naih krajeva, od Cece do Olivera Oni dre i najeletnije zlatarnice, ali i rrestorane i èevapèièarnice. Èevapi su u Istambulu isti kao i na Baèariji u Sarajevu. Uz njih lijepo klizi pivo EFES, ali valja ovdje probati i tufahije, kadaif, urmaice i, naravno burek. Malo se drugaèije sprema nego onaj kod Gege. Veliki je i ree se pomoæu noa i nekakve redalice. Ali ukus mu je boanstven. Sa njim je najbolje popiti ajran,t o je neka vrsta jogurta samo mnogo rjeða. Naravno, specijaliteta je more, pogaèice, baklave, rahatlokrum i ko bi ih sve nabroio. Inaæe, kuhinja je slièna naoj i mnogo je jela koje i mi spremamo. Naveæer sam otiao u restoran na trbuni ples.To je zaista bila taèna na i, vrhunski program pun seksipila, ali ni malo vulgaran i prostaèki.
Prije povratka sam primjetio jednu prodavaonicu sportske opreme. Dri je na èovjek, a u izlog je stavio tri lutke obuèene u dresove Srbije, Hrvatske i Bosne. I napravio je tako da izgleda kao da su se lutke zagrlile. Uao sam unutra i kupio navijaèki al svog omiljenog kluba "Hajduka".I ma èovjek sve klubove iz svioh zemalja bive drave. Pitao sam ga je li to zbog jugonostalgije ili biznisa. Kae da jo uvijek pati za bivom dravom i tugu ublauje na ovaj naèin. Veli,"Nikad vie nakve drave, bolan".I u pravu je, nikad vie onakve drave i onakvog ivota.
Glavni trgovci tekstilom su nai Bosanci i sanðaklije. iz èijih radnji po cijeli dan treti muzika naih krajeva, od Cece do Olivera Oni dre i najeletnije zlatarnice, ali i rrestorane i èevapèièarnice. Èevapi su u Istambulu isti kao i na Baèariji u Sarajevu. Uz njih lijepo klizi pivo EFES, ali valja ovdje probati i tufahije, kadaif, urmaice i, naravno burek. Malo se drugaèije sprema nego onaj kod Gege. Veliki je i ree se pomoæu noa i nekakve redalice. Ali ukus mu je boanstven. Sa njim je najbolje popiti ajran,t o je neka vrsta jogurta samo mnogo rjeða. Naravno, specijaliteta je more, pogaèice, baklave, rahatlokrum i ko bi ih sve nabroio. Inaæe, kuhinja je slièna naoj i mnogo je jela koje i mi spremamo. Naveæer sam otiao u restoran na trbuni ples.To je zaista bila taèna na i, vrhunski program pun seksipila, ali ni malo vulgaran i prostaèki.
Prije povratka sam primjetio jednu prodavaonicu sportske opreme. Dri je na èovjek, a u izlog je stavio tri lutke obuèene u dresove Srbije, Hrvatske i Bosne. I napravio je tako da izgleda kao da su se lutke zagrlile. Uao sam unutra i kupio navijaèki al svog omiljenog kluba "Hajduka".I ma èovjek sve klubove iz svioh zemalja bive drave. Pitao sam ga je li to zbog jugonostalgije ili biznisa. Kae da jo uvijek pati za bivom dravom i tugu ublauje na ovaj naèin. Veli,"Nikad vie nakve drave, bolan".I u pravu je, nikad vie onakve drave i onakvog ivota.
-
- Posts: 278
- Joined: Sat Mar 01, 2003 5:50 am
- Location: Montreal, Quebec, Canada
Snijeg
Dragi dnevniče,
Ko o čemu, ova o potenju, onaj o skraćenju, a Mićo o snijegu.
Moja Jelena oboava jahanje. Počela je jahati prije 7,8 godina kad joj je Djed Mraz donio na poklon brzi kurs jahanja, pa je uzjahala na njenog prvog konja koji je u stvari bio kobila i zvala se, a kako bi drugačije nego Suzi.
Prekjučer je kao i svake subote ona otila na jahanje, mama je odvezla, da bi mama onda par sati lutala po radnjama, i jedva se iva vratila kući od snijega.
Negdje oko 5 i po, snijeg je već uvelike padao, prognoza najavljuje 40 cm, ja ručao, obukao se u skafander, uzeo dvije lopate, nalio gorivo i krenu na 12.5 km put do te oblinje farme. Sve je bilo koliko toliko dobro dok nisam skrenuo sa auto puta, odjednom se mećava toliko pojačala da se nije vidilo ni par metara ispred auta. Desetak minuta sam stajao, vidio sam da je auto ispred mene stao, i onda sam polako krenuo, vie naslijepo nego sto sam neto vidio, sve dok nisam mimoiao ta dva auta koja su promasila cestu i zabila se u snijeg. Stao sam, čovjek kae mi promaili put, samo ti nastavi, ali on je sa djetetom, pa ja velim, ni govora, ja imam lopate, pomoću vam da se ičupate. I jedno petnajstak minuta sam lopatao snijeg sa mladićem iz zadnjeg auta, onda guraj naprijed nazad, dok ga konačno nismo ičupali. Ode on desetak metara, stade, izađe iz auta, ja mislio dolazi on pomoći, kad se on predomisli, uskoči u auto i ode... Haha, ja ostao zabezeknut, ali ta će nego lopataj da izvučemo ovog drugog, mladić valjda 17 godina, sa nekim sportskim autićem i niskoprofilnim gumama... U svakom slučaju da skratim, trebalo nam je dva sata da pređemo idućih 300 metara, gurajući sad jedno sad drugo auto. On ode svojim putem, a ja krenuh prema farmi, pa nasjednem na snijeg svakih dvadeset metara, pa onda lopataj, pa nastavi dalje... Vjetar je bio preko 100 km na sat, toliko jak da sam se morao drati za auto, temperatura samo 6 ispod nule, ali sa vjetrom ko zna koliko.
U svakom slučaju doao sam do jedno 500 metra od farme, mislim se jeli sigurno ovdje ostaviti auto, ma ko ga j.... Trebalo mi je jedno dvadeset minuta da dodjem kroz namete do farmu, tamo nameti već do krova. Prenoćili smo kod Richard'a i Manon, i njihova dva psa Buzz i Leae.
Četiri stata mi je trebalo za tih 12 km, od čega pola sta za 11, i tri i po sata za zadnji kilometar i po.
Ujutro jo jedno sat i po lopatanja i guranja, pa pali na kablove, pa smo konačno doli do izlaza na auto put. Kamion za pomoć zaglavljen, policijski auto zavijan u snijegu, samo rotaciona svjetla vire... Nita nego čekaj. Onda sam očistio prolaz do izlaza na auto put, kad naiđe neki auto, ja im kaem da im je jedini izlaz da idu ovuda u zabranjenom smijeru do auto puta. Vidim oni me malo čudno gledaju, ali sam malo kasnije shvatio da su to policajci u civilu doli po onaj svoj auto. Onda je naiao kamion za čićenje snijega, i pita kuda ćete vi, ja mu rekoh tamo prema Montrealu, a on spusti ralicu pa smo iza njega doli do auto puta. Svaka čast čiko.
U svakom slučaju jo jednom malo uzbuđenja, i čovjek shvati koliko smo mi mali i nemoćni, to bi rekao Doni tulić, tanka crna linija...
Ko o čemu, ova o potenju, onaj o skraćenju, a Mićo o snijegu.
Moja Jelena oboava jahanje. Počela je jahati prije 7,8 godina kad joj je Djed Mraz donio na poklon brzi kurs jahanja, pa je uzjahala na njenog prvog konja koji je u stvari bio kobila i zvala se, a kako bi drugačije nego Suzi.
Prekjučer je kao i svake subote ona otila na jahanje, mama je odvezla, da bi mama onda par sati lutala po radnjama, i jedva se iva vratila kući od snijega.
Negdje oko 5 i po, snijeg je već uvelike padao, prognoza najavljuje 40 cm, ja ručao, obukao se u skafander, uzeo dvije lopate, nalio gorivo i krenu na 12.5 km put do te oblinje farme. Sve je bilo koliko toliko dobro dok nisam skrenuo sa auto puta, odjednom se mećava toliko pojačala da se nije vidilo ni par metara ispred auta. Desetak minuta sam stajao, vidio sam da je auto ispred mene stao, i onda sam polako krenuo, vie naslijepo nego sto sam neto vidio, sve dok nisam mimoiao ta dva auta koja su promasila cestu i zabila se u snijeg. Stao sam, čovjek kae mi promaili put, samo ti nastavi, ali on je sa djetetom, pa ja velim, ni govora, ja imam lopate, pomoću vam da se ičupate. I jedno petnajstak minuta sam lopatao snijeg sa mladićem iz zadnjeg auta, onda guraj naprijed nazad, dok ga konačno nismo ičupali. Ode on desetak metara, stade, izađe iz auta, ja mislio dolazi on pomoći, kad se on predomisli, uskoči u auto i ode... Haha, ja ostao zabezeknut, ali ta će nego lopataj da izvučemo ovog drugog, mladić valjda 17 godina, sa nekim sportskim autićem i niskoprofilnim gumama... U svakom slučaju da skratim, trebalo nam je dva sata da pređemo idućih 300 metara, gurajući sad jedno sad drugo auto. On ode svojim putem, a ja krenuh prema farmi, pa nasjednem na snijeg svakih dvadeset metara, pa onda lopataj, pa nastavi dalje... Vjetar je bio preko 100 km na sat, toliko jak da sam se morao drati za auto, temperatura samo 6 ispod nule, ali sa vjetrom ko zna koliko.
U svakom slučaju doao sam do jedno 500 metra od farme, mislim se jeli sigurno ovdje ostaviti auto, ma ko ga j.... Trebalo mi je jedno dvadeset minuta da dodjem kroz namete do farmu, tamo nameti već do krova. Prenoćili smo kod Richard'a i Manon, i njihova dva psa Buzz i Leae.
Četiri stata mi je trebalo za tih 12 km, od čega pola sta za 11, i tri i po sata za zadnji kilometar i po.
Ujutro jo jedno sat i po lopatanja i guranja, pa pali na kablove, pa smo konačno doli do izlaza na auto put. Kamion za pomoć zaglavljen, policijski auto zavijan u snijegu, samo rotaciona svjetla vire... Nita nego čekaj. Onda sam očistio prolaz do izlaza na auto put, kad naiđe neki auto, ja im kaem da im je jedini izlaz da idu ovuda u zabranjenom smijeru do auto puta. Vidim oni me malo čudno gledaju, ali sam malo kasnije shvatio da su to policajci u civilu doli po onaj svoj auto. Onda je naiao kamion za čićenje snijega, i pita kuda ćete vi, ja mu rekoh tamo prema Montrealu, a on spusti ralicu pa smo iza njega doli do auto puta. Svaka čast čiko.
U svakom slučaju jo jednom malo uzbuđenja, i čovjek shvati koliko smo mi mali i nemoćni, to bi rekao Doni tulić, tanka crna linija...
-
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
DNEVNIK KNINJANA
Dobar dan svima.Vidim ja da se vi svi smrzavate po dalekom svijetu.Kod mene u Zadru sunce ima svoj najljepi zalazak.Ja se etnjom spustim do mora,sjednem u kafić i mislima odlutam malo tamo,malo ovamo.Zvuk inobusa koji prazan vozi na relaciji Zadar-Knin podsjeti me na dane prije mnogo godina kad smo se mi Kninjani iskrcavali u Bibinjama i cijeli dan se kupali.Sada se kupaju neki novi "Kninjani".Svi pravci koji vode prema Kninu su pusti jer kako vidim po vaem javljanju svi ste "preko bare". :sunny:
Re: DNEVNIK KNINJANA
[quote="jadra"]Dobar dan svima.Vidim ja da se vi svi smrzavate po dalekom svijetu.Kod mene u Zadru sunce ima svoj najljepi zalazak.Ja se etnjom spustim do mora,sjednem u kafiæ .............
jer kako vidim po vaem javljanju svi ste "preko bare"
ima nas Jadro jo na ovim prostorima,nisi sama,samo reci u koji fafiæ da doðemo i gutamo s tobom u kavici i suncu........
Mada bi vie volio da se svi koliko nas ima naðemo na tvrðavi i popijemo kavicu s prekrasnim pogledom na Knin i Dinaru
jer kako vidim po vaem javljanju svi ste "preko bare"
ima nas Jadro jo na ovim prostorima,nisi sama,samo reci u koji fafiæ da doðemo i gutamo s tobom u kavici i suncu........
Mada bi vie volio da se svi koliko nas ima naðemo na tvrðavi i popijemo kavicu s prekrasnim pogledom na Knin i Dinaru
materinski dan 25. mart
Juce je bio Materinski dan, barem kod nas.
Moja kcer me poljubila, ubrala cvijet na vrtu i poklonila mi marcipanovu cokoladu.
Cini mi se da je to bila njena intervencija u zadnjem momentu i da sam pojela njenu marcipanovu cokoladu, ali vano je da se sjetila.
Veli, neto cakulala po netu pa je neko spomenuo da je materinski dan.
I toplo mi je pri srcu, jer je pustila svoje puno zabavnije drutvo i iztrcala u hladno predvecerje, basrljala po razkvaenom vrtu i nala,
jedini,
tek procvjetali narcis.
Kad su Audrey Hepburn molili, da da svoj savjet za ljepotu, je zapisala:
Za privlacne usne, govorite prijazno.
Za lijepe oci, traite to, to je dobro u ljudima.
Za lijepo tijelo, dijelite hranu s gladnima.
Za lijepu kosu, dozvolite djeci, da vam jednom dnevno kroz nju, provuku svoje prste.
Za lijepo dranje, hodajte sa saznanjem da nikad niste same.
Kad odrastete odkricete, da imate dvije ruke: jednu da pomaete sebi, drugo da pomaete drugima.
Ljepota ene nije u haljini koju nosi, u njenom tijelu ili frizuri.
Ljepota ene se opazi u njenim ocima, jer su oci vrata njenoga srca.
To je kraj gdje ivi ljubav.
Ljepota ene nije u njenoj vanjtini, nego se prava ljepota nalazi u njenoj dui.
Ta ljepota je briga, koju nesebicno nudi, je ljubav koju isijava.
Ljepota ene se povecava sa godinama, koje prolaze.
Moja kcer me poljubila, ubrala cvijet na vrtu i poklonila mi marcipanovu cokoladu.
Cini mi se da je to bila njena intervencija u zadnjem momentu i da sam pojela njenu marcipanovu cokoladu, ali vano je da se sjetila.
Veli, neto cakulala po netu pa je neko spomenuo da je materinski dan.
I toplo mi je pri srcu, jer je pustila svoje puno zabavnije drutvo i iztrcala u hladno predvecerje, basrljala po razkvaenom vrtu i nala,
jedini,
tek procvjetali narcis.
Kad su Audrey Hepburn molili, da da svoj savjet za ljepotu, je zapisala:
Za privlacne usne, govorite prijazno.
Za lijepe oci, traite to, to je dobro u ljudima.
Za lijepo tijelo, dijelite hranu s gladnima.
Za lijepu kosu, dozvolite djeci, da vam jednom dnevno kroz nju, provuku svoje prste.
Za lijepo dranje, hodajte sa saznanjem da nikad niste same.
Kad odrastete odkricete, da imate dvije ruke: jednu da pomaete sebi, drugo da pomaete drugima.
Ljepota ene nije u haljini koju nosi, u njenom tijelu ili frizuri.
Ljepota ene se opazi u njenim ocima, jer su oci vrata njenoga srca.
To je kraj gdje ivi ljubav.
Ljepota ene nije u njenoj vanjtini, nego se prava ljepota nalazi u njenoj dui.
Ta ljepota je briga, koju nesebicno nudi, je ljubav koju isijava.
Ljepota ene se povecava sa godinama, koje prolaze.
Noć je odavno zagazila u novi dan i nezaustavljivo uri ka zori,sitni sati postaju sve veći i već se osjeća miris jutra iako je jo uvijek mrkla tama,sve spava i livada pored naselja se umirila,pored livade pruila se pruga,odmara,a s njom i cesta.Vozova odavno nema,valjda su i oni negdje uz put zaspali.Zvjezde i mjesec se kolektivno negdje sakrili,ta li rade? ne zna se.Dali će se pojaviti bar na kratko prije jutra,ni to se nezna.
Kod mene u stanu svi spavaju i djeca i ena.Djeca su legla maloprije,a ena je već odavno izrazila svoju premorenost i pospanost i odavno je u krevetu,vjerovatno se već i naspavala.Dakle,sve je u snu samo smo budni nas dvojica i oči u oči gledamo jedan drugog nadmudrujući se sa namjerom da onaj drugi prvi odustane i napusti igru.Ja mu neumorno postavljam razna pitanja,a on ko iz rukava u trenutku odgovara i to tačno!
Ja neuk,ali sa komandama u rukama i mogu kad god poelim da skratim igru,a on superioran,pun znanja i to je najgore,neumoran i uopće ne pokazuje znake umora to me izluđuje.Pokuavam da se oslobodim njegove magične moći,diem se,već treći put,sa namjerom da napustim teren,ali ovaj monstrum mi tiho ubaci u ui neki podatak koji pokuavam da provjerim cijeli dan,kao da mi čita misli i ja ponovo sjedam za tastaturu.I stolica se već počela buniti,a tek moja zadnjica.To se ovog sveznalice ne tiče niti reaguje,niti ima milosti.Samo arogantno svjetluca i izaziva.Ponekad mi dođe da ga odalamim da zasvjetluca ko vatomet za Kinesku novu gdinu.Nemam načina kako da ga nadmudrim i da snagom volje ja budem taj koji će određivati pravila i vrijeme za igru.Ovo stanje traje noćima tako da sam već potpuno promjenio bio ritam.Sad mi je svejedno da li pjevci pjevaju uveče ili u jutro ili moda sunce ide od zapada ka istoku.Sve se poremetilo,samo zahvaljujući ovom stvoru ispred mene koji mi se evo i sad ruga.Sad je tri sata,a ja se jo uvijek ne uspijevam odvojiti od ovih brojka i slova.Sad sam čvrsto odlučio da čim ovo zavrim,odoh na spavanje pa ljutio se on ili ne. Ugasiću ga pa ta bude,pa makar se u jutro pojavile zvjezde kojih sada nema.Ne bi se čudio.Dosta je bilo terora.Evo,upravo se oglasio prvi pjevac...u sunce ti...evo čuje se i voz i oni su se probudili.Bjei Colja u krevet.Laku noć svima i čuvajte se podvala ovih spodoba.Ne vjerujte komjuterima ni kada darove donose.
Kod mene u stanu svi spavaju i djeca i ena.Djeca su legla maloprije,a ena je već odavno izrazila svoju premorenost i pospanost i odavno je u krevetu,vjerovatno se već i naspavala.Dakle,sve je u snu samo smo budni nas dvojica i oči u oči gledamo jedan drugog nadmudrujući se sa namjerom da onaj drugi prvi odustane i napusti igru.Ja mu neumorno postavljam razna pitanja,a on ko iz rukava u trenutku odgovara i to tačno!
Ja neuk,ali sa komandama u rukama i mogu kad god poelim da skratim igru,a on superioran,pun znanja i to je najgore,neumoran i uopće ne pokazuje znake umora to me izluđuje.Pokuavam da se oslobodim njegove magične moći,diem se,već treći put,sa namjerom da napustim teren,ali ovaj monstrum mi tiho ubaci u ui neki podatak koji pokuavam da provjerim cijeli dan,kao da mi čita misli i ja ponovo sjedam za tastaturu.I stolica se već počela buniti,a tek moja zadnjica.To se ovog sveznalice ne tiče niti reaguje,niti ima milosti.Samo arogantno svjetluca i izaziva.Ponekad mi dođe da ga odalamim da zasvjetluca ko vatomet za Kinesku novu gdinu.Nemam načina kako da ga nadmudrim i da snagom volje ja budem taj koji će određivati pravila i vrijeme za igru.Ovo stanje traje noćima tako da sam već potpuno promjenio bio ritam.Sad mi je svejedno da li pjevci pjevaju uveče ili u jutro ili moda sunce ide od zapada ka istoku.Sve se poremetilo,samo zahvaljujući ovom stvoru ispred mene koji mi se evo i sad ruga.Sad je tri sata,a ja se jo uvijek ne uspijevam odvojiti od ovih brojka i slova.Sad sam čvrsto odlučio da čim ovo zavrim,odoh na spavanje pa ljutio se on ili ne. Ugasiću ga pa ta bude,pa makar se u jutro pojavile zvjezde kojih sada nema.Ne bi se čudio.Dosta je bilo terora.Evo,upravo se oglasio prvi pjevac...u sunce ti...evo čuje se i voz i oni su se probudili.Bjei Colja u krevet.Laku noć svima i čuvajte se podvala ovih spodoba.Ne vjerujte komjuterima ni kada darove donose.
-
- Posts: 174
- Joined: Wed Dec 03, 2003 4:27 pm
- Location: Beograd
Colja me cisto zastrasio da moramo pisati, pa ja reko 'ajde, bilo sta'. Utorak je. 10 sati ujutro i ja razmisljam dal' da ustanem ili odustanem. Imam dosta razloga za ostati u krevetu, nije mi do nicega, ali moram da bi se osjecala korisnim clanom ovog drustva. Pijem kavu, slabo pricam uz onu jutarnju, Mladjo me gleda onako ispod oka i pricamo ocima. Ja se kao fol sminkam da sakrijem bore od silnih briga, *ebem ti brige, i kao nesto sam se sredila. Spremna za pokret. Najprije moram otici produziti zdravstvenu knjizicu. Odo ja. Dodjem do saltera i nakon silnih objasnjavanja gdje nisam nista shvatila, vratise me na biro. Ja tamo, oni se cudom cude koji je meni ... i kazu da se opet vratim tamo gdje sam i bila i trazim sefa. Ja se opet vratim, a to mi je kao da sam isla u Drnis, borim se za svoja prava, trazim sefa, a on na seminaru. I sta mi preostaje? Vratim se ja kuci, imam vec gotov rucak, ali to sada vec nije rucak nego vecera i smisljam strategiju za sutrasnji dan. Je... im mater sutra!
A isto bi mogla zerka na galeriju, nisam bila od juce. Idem virniti!
A isto bi mogla zerka na galeriju, nisam bila od juce. Idem virniti!