Dobro jutro svima! Eto vidite,čim neko neto napie,ivne se!Naca se malo naetala,ali to je dobro za odravanje kondicije,trebaće ti.Bilo bi dobro kada bi sve dravne slube u svakom gradu bile ratrkane po periferijama,pa da narod malo pjeači po potrebna dokumenta,ako eli svoja prava.Zato da narodu bude lako i jednostavno rjeavati svoje probleme kad moe tee i kompliciranije.Djeluje ozbiljnije! Kako bi nam tek nacija bila zdrava i ozbiljna.alim se Naco.Nisi ti jedina koja voljom drugih prevaljuje nepotrebne kilometre i mene danas čeka bar 7-8 km.Kad bi samo mogao da ih podjelim na dvadesetak kratkih etapa,ali izgleda to ću morati izdurati u komadu.K'vragu i sikiracija,nju sam davno izbacio iz mog emotivnog skladita,a ona uporno pokuava da se vrati.E neće majčin sine! tvoje mjesto je već popunjeno veselijim emocijama.
Uostalom,dan je stvoren za etnju od 7-8 km,ni vie ni manje.
DNEVNIK KNINJANA
Moderator: Gazda
-
Snjezana
Proljeæe
Jo jedan dan je skoro na izmaku, posao, gradski prevoz, stan....., kalendar ovdje ne vai, postoje samo ponedjeljak i petak i tako dugi niz godina unatrag.Uhvaæena u ovu nemilosrdnu velegradsku mainu spas traim odlascima na Galeriju, gledajuæi i sluajuæi poznata lica, kolske drugove, komije, bive prijatelje. Postojanje dijelim na prije i poslije, i to vrijeme vie odmièe ono prije mi je sve vie u mislima. Sjeæanja se niu i ostaje samo neki èudni grè u dui, i bol i nemoæ jer ne postoji nita ta bi me fizièki vratilo unatrag. Uzaludno se borim sa ovim zamagljenim i uprljanim proljetnim suncem vraæajuæi se na moju terasu, sa pogledom na Krku, na rascvjetani i raspjevani Marjanoviæev gaj, sluajuæi umirujuæi kreket probuðenih aba i udiuæi onaj poznati miris bara. etam Rivom do livade pored rijeke iza teretne stanice i berem zvonèiæe ili pak odem do sastavaka, ispod Tvrðave, kroz marunuu koja se plavi od poniklih ljubièica.
Ovdje na pijaci ne mogu da naðem zvonèiæe. Ljubièica ima, ali ne miriu kao one.
Ovdje na pijaci ne mogu da naðem zvonèiæe. Ljubièica ima, ali ne miriu kao one.
-
lana
neto lijepo u èetvrtak
Jedan obicni cetvrtak, kian i oblacan,odlucila sam se spraviti na posao, urediti par stvari koje mi se vuku od ponedeljka, izmedju ostalog urediti cijenu za odravanje jednog od programa
koje trebam pri poslu.
Imala sam pogodbu po kojoj bi prvu godinu placala paual s cim bi otkupila program , a onda bi se sa efom dogovorili za polovicni paual za odravanje. I sad je vec prola godina i pol od toga i takvoga dogovora.
I zovnem ja toga gospodina, u redu moe, dace mi jo malo
popusta da zaokrui na nie( to nisam traila), lijepo se zahvalim, poelim mu lijep dan i krenem raditi.
S tim gospodinom sam pricala samo jedanput i evo danas drugi put.
Nije prolo deset minuta, zove on mene i kae da ce on sniziti taj moj paual jo malo (priblino za trecinu).
Suze su mi navrle na oci, zahvalila sam se covjeku i spustila slualicu.
Nicim ama ba nicim nisam pokazala da mi treba nii paual, i ovo to sam do sad placala nije previe, snienje na polovicu je - dobro obavljen posao ali ovaj poziv i dodatno snienje me je dirnilo u srce.
Hocu reci, u ovom krutom svijetu biznisa i biznismena, kad se sve mjeri novcima, prosto se okiram kad naletim na COVJEKA.
Mislim, ovaj gospodin je poznati donator i dobrotvor, ima puno, puno daruje u humanitarne svrhe, zaposleni kod njega su zadovoljni s poslom i placom posebno, odmjeren je i prijazan, jednostavan covjek prepun novaca, koji sami sebi nisu svrha.
Novci mu samo pomau da lake ivi.
Odlucim se da mu se zahvalim za tu lijepu gestu, napiem e mail, poelim mu svu srecu i zdravlje ovog svijeta, jer cini mi se drugo mu niti ne treba i kroz desetak minuta dobijem odgovor, zahvalu na zahvalu i kae da sam i ja njemu unijela neku toplinu u dananji dan.
A nije li to prelijepa poslovna komunikacija,pitam ja vas. Zamislite svijet u kojem bi poslovnei tako razgovarali, ureðivali stvari, bili iskreni i ljudi, prije svega ljudi.
Ovakve stvari se u poslovnom svijetu jako rijetko do nikada dogadjaju i zato sam morala ove moje impresije podijeliti s vama.
Toga nema u poslovnim bontonima, nije u poslovnoj praksi, ali dogadja se.
I daje mi nadu u ovaj svijet i ove ljude.
koje trebam pri poslu.
Imala sam pogodbu po kojoj bi prvu godinu placala paual s cim bi otkupila program , a onda bi se sa efom dogovorili za polovicni paual za odravanje. I sad je vec prola godina i pol od toga i takvoga dogovora.
I zovnem ja toga gospodina, u redu moe, dace mi jo malo
popusta da zaokrui na nie( to nisam traila), lijepo se zahvalim, poelim mu lijep dan i krenem raditi.
S tim gospodinom sam pricala samo jedanput i evo danas drugi put.
Nije prolo deset minuta, zove on mene i kae da ce on sniziti taj moj paual jo malo (priblino za trecinu).
Suze su mi navrle na oci, zahvalila sam se covjeku i spustila slualicu.
Nicim ama ba nicim nisam pokazala da mi treba nii paual, i ovo to sam do sad placala nije previe, snienje na polovicu je - dobro obavljen posao ali ovaj poziv i dodatno snienje me je dirnilo u srce.
Hocu reci, u ovom krutom svijetu biznisa i biznismena, kad se sve mjeri novcima, prosto se okiram kad naletim na COVJEKA.
Mislim, ovaj gospodin je poznati donator i dobrotvor, ima puno, puno daruje u humanitarne svrhe, zaposleni kod njega su zadovoljni s poslom i placom posebno, odmjeren je i prijazan, jednostavan covjek prepun novaca, koji sami sebi nisu svrha.
Novci mu samo pomau da lake ivi.
Odlucim se da mu se zahvalim za tu lijepu gestu, napiem e mail, poelim mu svu srecu i zdravlje ovog svijeta, jer cini mi se drugo mu niti ne treba i kroz desetak minuta dobijem odgovor, zahvalu na zahvalu i kae da sam i ja njemu unijela neku toplinu u dananji dan.
A nije li to prelijepa poslovna komunikacija,pitam ja vas. Zamislite svijet u kojem bi poslovnei tako razgovarali, ureðivali stvari, bili iskreni i ljudi, prije svega ljudi.
Ovakve stvari se u poslovnom svijetu jako rijetko do nikada dogadjaju i zato sam morala ove moje impresije podijeliti s vama.
Toga nema u poslovnim bontonima, nije u poslovnoj praksi, ali dogadja se.
I daje mi nadu u ovaj svijet i ove ljude.
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
dnevnik kninjana
Dananji dan smo slavili kao DAN ELJEZNIČARA a za mene je taj dan bio značajan i kao dijete eljezničara a posebno to smo na taj dan imali turnir.To je bio dan kad su se okupljale ekipe iz Zagreba ,LJubljane ,Beograda,Splita...sportsko natjecanje druenje i prijateljstvo prtalo je na sve strane.Danas...toga vie nema.Nema eljenničara nema turnira .Jedino ostaju naa sjećanja.
Svakodnevni ivot i kaeta brokava
S malo godina i jo manje iskustva čovjek pomisli da je lako pokidati korjenje i rasti na drugom mjestu. Mladost u očima i pomalo ljubavi u srcu zasljepi pa čovjek ne zapazi da je lako upasti u "kaetu brokava".Poslije ga otri ubodi opominju da nije lako biti stranac i drugačiji, onaj ko drugačije razmilja i drugačije govori, onaj ko se mora mjenjati i prilagođavati, prihvatati drugi mentalitet i drugačiju hranu. Za putovanje kroz ivot nema povratne karte i vračanja poteza pa mora zauzimati svoje mjesto i čuvati saveznike.Najčeće je saveznik samo onaj jedan s kojim zajedno troi godine i gradi dom (kao tvrđavu, kao bazu, kao utočite).
S malo godina i jo manje iskustva čovjek pomisli da je lako pokidati korjenje i rasti na drugom mjestu. Mladost u očima i pomalo ljubavi u srcu zasljepi pa čovjek ne zapazi da je lako upasti u "kaetu brokava".Poslije ga otri ubodi opominju da nije lako biti stranac i drugačiji, onaj ko drugačije razmilja i drugačije govori, onaj ko se mora mjenjati i prilagođavati, prihvatati drugi mentalitet i drugačiju hranu. Za putovanje kroz ivot nema povratne karte i vračanja poteza pa mora zauzimati svoje mjesto i čuvati saveznike.Najčeće je saveznik samo onaj jedan s kojim zajedno troi godine i gradi dom (kao tvrđavu, kao bazu, kao utočite).
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Staze mladosti
Proveo sam deserak dana u Kninu. Obiao ga uzdu i popreko. Od tvrðave do Marunue, od Raljevca do Krke, od sastavaka do Krèiæa, od Topolja do Potkonja i podinarja. Bilo me je svuda i sve sam udno upijao. Zaelio sam se svog grada u ovih pola godine kako sam ga pohodio. Uivao sam u zraku, hrani i gostoprimstvu. Uivao u parogama sa jajima i jo odozgo sa malo pruta, u siru iz mjeine sa malo maslinovog ulja , u pancet i pritii u slanim srdelama i naravno u izvrsnoj utini i solidnom pivu, Oujskom. Susretao sam mnogo ljudi, vie nepoznatih nego poznatih. Pa ipak, poznati su me iskreno obradovali, a nepoznate sam nastojao upoznati.
Nostalgije koliko hoæe. Na litre ili kilometre, ne znam kako se taj osjeæaj mjeri i iskazuje. Tvrðava je zaista lijepo sreðena i milina je njome proetati. Stari grad je zatarabljen, oronuo i skoro zaboravljen. Sve gostione nae mladosti, od Paraæa, preko Slavije i Oegoviæa, pa do Istre ,su ugaene, zatvorene, nema ih vie. Jedino postoji goastiona u prostoru biveg Velebita, ali nije ni nalik onoj naoj dragoj, skromnoj i veseloj rupi gdje smo tako rado igrali karte i ispijali gemite. Ostale su zatvorene, u Putniku je nekakav butik, ajde, bolje i to nego da trune u praini i osamljenosti. Istina je, niklo je niz novih okupljalita, nazvanih kafiæi, mada se u njima najmanje pije kava. Sva imaju nekakva strana imena i u njima se okupljaju odreðene grupice prijatelja. Ja sam najradije svraæao kod ime,viza vi hotela,kod Grizelja povie zgrade policije i kod Mihe Zagreba na Deiæu. Lijepi su svi ti novi kafiæi, ali drutvo u njima je mlado i meni nepoznato pa se tu osjeæam poput stranca. A biti strancem u vlastitom gradu je zaista nesretna kombinacija. Seljakanje iz jednog u drugi lokal, kao to smo mi mijenjali ankove, izgleda da vie nije popularno.
Zidiæ je na svom mjestu, ali prazan, na njemu niko ne sjedi, utrno se i taj obièaj. Ili je to moda zbog toga to se sada sve manje eta a vie sjedi u kafiæima. A i srednjokolci su se odselili u novu kolu, a studenti izgleda ne mare za sjedenja na hladnom kamenu.
U Kninu ima dosta novih gradilita. Grade se kuæe i stanovi, mnogo se toga planira izgraditi i dobro da je tako. A osim zidiæa, koji nestaje kao simbol ili urbani namjetaj onog grada i mladosti, ovih dana nestaje jo jedno obiljeje grada. One prelijepe kronje i drvoredi na potezu od eljeznièkog konaèita pa do Deiæa, se uklanjaju. Odgovorni kau da korijenje stabala unitava kanalizaciju koja tuda prolazi i da to stvara probleme. Uredit æe se onaj park do pruge, a drvoredi i stabla uz cestu, koji su ljeti davali ugoðaj kao da hoda kroz zeleni tunel ili ugodan park, vie neæe postojati. Ovi mlaði Kninjani i ne pamte takav ugoðaj pa im i nije previe ao, a mi stariji alimo. No, to se moe. Struènjaci kau da je to jedino rjeenje a ja se evo potrudio da ovu novitadu prenesem onim starijim kninjanima, da se ne iznenade kad doðu obiæi staze svoje mladosti.
Nostalgije koliko hoæe. Na litre ili kilometre, ne znam kako se taj osjeæaj mjeri i iskazuje. Tvrðava je zaista lijepo sreðena i milina je njome proetati. Stari grad je zatarabljen, oronuo i skoro zaboravljen. Sve gostione nae mladosti, od Paraæa, preko Slavije i Oegoviæa, pa do Istre ,su ugaene, zatvorene, nema ih vie. Jedino postoji goastiona u prostoru biveg Velebita, ali nije ni nalik onoj naoj dragoj, skromnoj i veseloj rupi gdje smo tako rado igrali karte i ispijali gemite. Ostale su zatvorene, u Putniku je nekakav butik, ajde, bolje i to nego da trune u praini i osamljenosti. Istina je, niklo je niz novih okupljalita, nazvanih kafiæi, mada se u njima najmanje pije kava. Sva imaju nekakva strana imena i u njima se okupljaju odreðene grupice prijatelja. Ja sam najradije svraæao kod ime,viza vi hotela,kod Grizelja povie zgrade policije i kod Mihe Zagreba na Deiæu. Lijepi su svi ti novi kafiæi, ali drutvo u njima je mlado i meni nepoznato pa se tu osjeæam poput stranca. A biti strancem u vlastitom gradu je zaista nesretna kombinacija. Seljakanje iz jednog u drugi lokal, kao to smo mi mijenjali ankove, izgleda da vie nije popularno.
Zidiæ je na svom mjestu, ali prazan, na njemu niko ne sjedi, utrno se i taj obièaj. Ili je to moda zbog toga to se sada sve manje eta a vie sjedi u kafiæima. A i srednjokolci su se odselili u novu kolu, a studenti izgleda ne mare za sjedenja na hladnom kamenu.
U Kninu ima dosta novih gradilita. Grade se kuæe i stanovi, mnogo se toga planira izgraditi i dobro da je tako. A osim zidiæa, koji nestaje kao simbol ili urbani namjetaj onog grada i mladosti, ovih dana nestaje jo jedno obiljeje grada. One prelijepe kronje i drvoredi na potezu od eljeznièkog konaèita pa do Deiæa, se uklanjaju. Odgovorni kau da korijenje stabala unitava kanalizaciju koja tuda prolazi i da to stvara probleme. Uredit æe se onaj park do pruge, a drvoredi i stabla uz cestu, koji su ljeti davali ugoðaj kao da hoda kroz zeleni tunel ili ugodan park, vie neæe postojati. Ovi mlaði Kninjani i ne pamte takav ugoðaj pa im i nije previe ao, a mi stariji alimo. No, to se moe. Struènjaci kau da je to jedino rjeenje a ja se evo potrudio da ovu novitadu prenesem onim starijim kninjanima, da se ne iznenade kad doðu obiæi staze svoje mladosti.
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
dnevnik kninjana
Zele je tako lijepo opisao svoj boravak u Kninu .Čini mi se tako nestvarno.Na zidić je godinama prazan a ako nekom od nadobudnih padne na pamet neka ideja o novoj viziji grada i njega će sruiti.Meni osobno sad je ovaj na virtualni zidić drai jer na njemu mogu ćakulati sa svima vama.
-
Hayda Blazic
- Posts: 34
- Joined: Sun Jul 17, 2005 8:02 pm
-
Goran Zelic-Zele
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
Snimio sam lijepe fotke u Kninu,pa i èupanje drvoreda.To mi je profesionalna strana, nauèio sam sve snimati i ostaviti za neka druga vremena.Naalost,pravilo na Galeriji je da se ne objavljuju slike snimljene nakon devedesetih i toga se valja pridravati. A ako nekog ba zanima mogu mu na mejl poslati sve to ga interesuje.
-
Hayda Blazic
- Posts: 34
- Joined: Sun Jul 17, 2005 8:02 pm
-
cipe
zele pametnije ti je da dodjes na ovaj zidic , na ovom zidicu mos i iz kreveta u pidzami da se nacakulas a usput ne moras da se mislis oces li besiku preladit na hladnom kamenu. Jest da nema onih pogleda ljepih curica ali i to je mozda bolje . Cini mi se kao da dolazi vreme kad treba da pocmemo izbjegavati poglede cura da se ne razocaramo kad u tom pogledu vidimo MACU dozu gadjenja.
-
Radniccki
Re: Staze mladosti
One prelijepe kronje i drvoredi na potezu od eljeznièkog konaèita pa do Deiæa, se uklanjaju. Odgovorni kau da korijenje stabala unitava kanalizaciju koja tuda prolazi i da to stvara probleme.
A nikom nije palo na pamet da izmjeste kanalizaciju, umjesto da sjebu naki drvored. Eeeee, lakse bi mi bio da nisam ovo proccita.... Ma nek rade sta oce, moj Knin u mojoj glavi ne mogu ni pipnuti.
A nikom nije palo na pamet da izmjeste kanalizaciju, umjesto da sjebu naki drvored. Eeeee, lakse bi mi bio da nisam ovo proccita.... Ma nek rade sta oce, moj Knin u mojoj glavi ne mogu ni pipnuti.
-
Klapac
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
DNEVNIK KNINJANA
Ja sam jučer bila u Kninu i uvjerila se da stvarno uklanjaju drvored i da će taj dio grada imati novi i drugačiji izgled.meni osobno to se ne sviđa ali kao to reče Radniccki moj Knin u mojoj glavi niko neće raskopati i izvaditi stoljetne korijene.Svratila sam i do ZIDIĆA i povela svoju 12.godinju kćer iobjasnila to za mene i vjerujem i za vas ostale ON znači .NJen komentar je bio taj da joj je ao to ona nema svoj zidić .Naalost dananje generacije mladih neće imati tu privilegiju sretnog odrastanja kao mi.Pozdrav svima.