Za svu djecu koja su rodjena i preivjela 50-te,60-te,70-te i 80-te!
Preivjeli smo i rodjeni smo normalni,iako su nae majke kada ih je boljela glava pile aspirine,jele hranu iz konzervi,puile i radile do zadnjeg dana i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja"CUVATI DALEKO OD DOMAAJA DJECE"na bocicama sa ljekovima,vratima i ormanima.
Mi kad smo imali 10 i 11 godina nismo nosili Pamperse i piali u krevet.
kao djeca vozili smo se u autima bez pojasa i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje bate,a ne iz flaica kupljenih u supermarketu.Djelili smo flaicu sa naim prijateljima i
NIKO
nije umro od toga.
Jeli smo mlijecne sladolede,bijeli kruh i pravi puter,pili "kole" koje su i tada bile pune ecera,ali nismo bili debeli,zato to smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU!
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan,sve dok se ne upale svijetla na ulici,murke klikera partizana i njemaca,kauboja i indijanaca planova i svega ostalog to je samo djecija mata bila u stanju da smisli.
Nerijetko niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijeli dan praveci trokolice od otpada iz podruma,sputali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova,slomljenih prstiju i modrica"naucili smo kako da rijeimo problem"
Mi nisno imali "IMAGINARNE PRIJATELJE",NI PROBLEME SA KONCENTRACIJOM.Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti.Mi nismo imali kolskog psihologa i usmjerivaca,pa smo ipak zavrili nekakve kole.
Mi nismo imali Playstation,Nintendo,nikakve video igrice,nismo imali 99 kanala na televiziji(samo dva).kompjutere,Internet chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ILI
NAPOLJE DA SE DRUIMO S NJIMA!
Padali smo sa drveca,znali se posjeci na staklo.slomiti zub,nogu ili ruku,ali nai roditelji nikada nisu ili na sud zbog toga.
Ili smo biciklom ili pjeke do prijateljeve kuce,zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druimo i da budemo zajedno.
Kad upadnemo u probleme nije nam bio potreban "zakon",roditelji su bili cesto stroiji nego sam zakon.
Imali smo slobodu,pravo na greke,uspjeh i odgovornost.I naucili smo da ivimo s tim.
I ti pripada toj generaciji?
CESTITAM!
Moda ce poeljeti da podjeli ovo sa ostalima koji su imali srece da odrastu kao prava djeca,prije nego to su advokati drave i vlade pocele da odredjuju kako treba da se ivi!
Moda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vaoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrasli.
POZDRAV GENERACIJI!
IVJELI!
ZA GENERACIJE KOJE SU ROÐENE 50-TE,60-TE,70-TE I 80-TE
Moderator: Gazda
-
andjela.pesic
- Posts: 53
- Joined: Fri Feb 15, 2008 12:29 pm
-
Daniela Damjanic
- Posts: 53
- Joined: Sat Mar 15, 2008 9:02 pm
Mlade nade
Ljudi koji ove godine krecu na fakultet rodjeni su 1990.
Za njih je Tito tamo neki lik iz istorije.
Dan Republike 29. novembra... Molim?
Stafeta mladosti? Je l' to neki reality show?
Nikada nisu bili primljeni u pionire.
Nikada nisu primljeni u Savez Socijalisticke Omladine Jugoslavije.
Ivo Lola Ribar... to je neki novi pjevac!
Ne znaju ko su Tihi i Prle. Bosko Buha je jednako apstraktan.
Nikada nisu pozdravljali sa: 'Za domovinu s Titom! - Napred'
U Sarajevu je stvarno bila Olimpijada?
Irak i Iran u ratu - ma daj, kada?
Dve Nemacke... jeste vi pijani?
Pokret nesvrstanih - nit' homo, nit' metro, a?
AIDS postoji oduvek.
ZX Spectrum je stariji od njih.
Izraz: "Zvuci kao pokvarena ploca" njima nista ne znaci, jer ih vecina nikada nije ni videla gramofon.
Zaista su postojali crno-beli televizori? Zar video ne postoji oduvek?
Nikada nije postojao TV bez daljinskog.
Par-nepar... Da li je to neka egipatska matematika?
Majkl Dzekson je bio crn?
Pitanje za vas:
Nije valjda da se osecate matoro?!
Ljudi koji ove godine krecu na fakultet rodjeni su 1990.
Za njih je Tito tamo neki lik iz istorije.
Dan Republike 29. novembra... Molim?
Stafeta mladosti? Je l' to neki reality show?
Nikada nisu bili primljeni u pionire.
Nikada nisu primljeni u Savez Socijalisticke Omladine Jugoslavije.
Ivo Lola Ribar... to je neki novi pjevac!
Ne znaju ko su Tihi i Prle. Bosko Buha je jednako apstraktan.
Nikada nisu pozdravljali sa: 'Za domovinu s Titom! - Napred'
U Sarajevu je stvarno bila Olimpijada?
Irak i Iran u ratu - ma daj, kada?
Dve Nemacke... jeste vi pijani?
Pokret nesvrstanih - nit' homo, nit' metro, a?
AIDS postoji oduvek.
ZX Spectrum je stariji od njih.
Izraz: "Zvuci kao pokvarena ploca" njima nista ne znaci, jer ih vecina nikada nije ni videla gramofon.
Zaista su postojali crno-beli televizori? Zar video ne postoji oduvek?
Nikada nije postojao TV bez daljinskog.
Par-nepar... Da li je to neka egipatska matematika?
Majkl Dzekson je bio crn?
Pitanje za vas:
Nije valjda da se osecate matoro?!
-
ninamilos
UUUuu pa mnogi se osjecaju matoro. Ma zalosno je sto dosta mladih pronalaze idole u novokomponovanoj zutoj stampi koja je prepuna silikonskih "ljepotica", sto nikada nisu culi za tamo neke Zeppeline, Doorse i sl. Interesantnije su Karleuse i slicne "cica mace", a da ne govorim koliko su odusevljeni fenomenom VELIKI BRAT. Jos je crnje sto to gledaju klinci od 5 i nesto godina....
Ma ko je cuo za Orhana Pamuka, Nobelova nagrada? Pih. Sajam knjiga? Jok.
Ma ko je cuo za Orhana Pamuka, Nobelova nagrada? Pih. Sajam knjiga? Jok.
-
andjela.pesic
- Posts: 53
- Joined: Fri Feb 15, 2008 12:29 pm
Kako god da okrene,sat otkucava,vreme ide.
Ne znam kako vi,ali ja oboavam da biljeim svoje misli,svoje emocije.One znaju da pomognu nekome ko ih procita,ali samo tada kad u sebi sadre istinitost svega onoga u cemu svi ivimo.
Kae neko "MISLI SU TRAGOVI SLOBODE I SAMO JE NA TRENUTKE IMAMO."
Sve ostalo je svakodnevna rutina.
Uvijek poelim da razmiljam o dobrim stvarima,ali kako doci do njih kad je svijet prezatrpan gomilom loih i uznemirujucih informacija i slika.Kako da se iskljucim iz svega toga?Jak nemir prolazi kroz mmoje tjelo,kako mojoj dui da bude lake?
Dolo je proljece u nae krajeve.Pokuavam da razmiljam to je pozitivnije moguce.Zima kupi svoje prnje,a priroda se budi.
ivimo kao da vremena na pretek imamo,kao da sve jednostavno odgadjamo.I nije nam bitno.
Sve to smo mogli da uradimo juce.danas vie ne moramo.Kao da kontrola naih ivota nije vie u naim rukama.Svi oko mene se pitaju kuda idu,ta se deava,cemu da se nadaju?
Svi smo mi kao neki posmatraci tamo neke predstave koja se odigrava ispred naeg nosa.
Ima i ono malo naroda to se nije pokvarilo,to je za svaku hvalu.Pokuajmo da uzmemo "pelcer"od njih za bolje dane.
Stalno mislimo da smo bolji od drugih.Sebe ne moemo da sagledamo i onda puno obecavamo da bismo kupili vrijeme koje je nepotkupljivo.Ne odravamo obecanja,niko nam vie ne vjeruje,a ansu traimo od onih koji igraju na nae greke.
Mnogo tapkamo u jednom mjestu,misleci da ce uvijek neko umjesto nas uciniti neto.Zakucani u jednu tacku,uporno ocekujemo neki znak da nam pokae neki novi smjer,neke nove dane ,ljepe dane,dok ovi koji promicu uglavnom lice jedan na drugog.
I dok mi i ovo razmiljanje koje elim da podjelim sa vama pokuava skratiti i ovaj tmurni dan,pade mi na pamet da treba da idem po djecu u kolu.Vracam se u stvarnost,jer samo mogu sa svojim mislima i matarijama ovako da se druim.Prija ponekad ,a vama?
Uzmite svoje misli i emocije,smuckajte ih malo,napiite i vi neto,bit ce vam drago.
Ja sve citam mojoj djeci.I onda kad sve sasluaju smiju se neto shvate neto ne,a meni drago.
Neka oni budu vaa kritika!
POZDRAV GENERACIJI I OVAJ PUT!
Ne znam kako vi,ali ja oboavam da biljeim svoje misli,svoje emocije.One znaju da pomognu nekome ko ih procita,ali samo tada kad u sebi sadre istinitost svega onoga u cemu svi ivimo.
Kae neko "MISLI SU TRAGOVI SLOBODE I SAMO JE NA TRENUTKE IMAMO."
Sve ostalo je svakodnevna rutina.
Uvijek poelim da razmiljam o dobrim stvarima,ali kako doci do njih kad je svijet prezatrpan gomilom loih i uznemirujucih informacija i slika.Kako da se iskljucim iz svega toga?Jak nemir prolazi kroz mmoje tjelo,kako mojoj dui da bude lake?
Dolo je proljece u nae krajeve.Pokuavam da razmiljam to je pozitivnije moguce.Zima kupi svoje prnje,a priroda se budi.
ivimo kao da vremena na pretek imamo,kao da sve jednostavno odgadjamo.I nije nam bitno.
Sve to smo mogli da uradimo juce.danas vie ne moramo.Kao da kontrola naih ivota nije vie u naim rukama.Svi oko mene se pitaju kuda idu,ta se deava,cemu da se nadaju?
Svi smo mi kao neki posmatraci tamo neke predstave koja se odigrava ispred naeg nosa.
Ima i ono malo naroda to se nije pokvarilo,to je za svaku hvalu.Pokuajmo da uzmemo "pelcer"od njih za bolje dane.
Stalno mislimo da smo bolji od drugih.Sebe ne moemo da sagledamo i onda puno obecavamo da bismo kupili vrijeme koje je nepotkupljivo.Ne odravamo obecanja,niko nam vie ne vjeruje,a ansu traimo od onih koji igraju na nae greke.
Mnogo tapkamo u jednom mjestu,misleci da ce uvijek neko umjesto nas uciniti neto.Zakucani u jednu tacku,uporno ocekujemo neki znak da nam pokae neki novi smjer,neke nove dane ,ljepe dane,dok ovi koji promicu uglavnom lice jedan na drugog.
I dok mi i ovo razmiljanje koje elim da podjelim sa vama pokuava skratiti i ovaj tmurni dan,pade mi na pamet da treba da idem po djecu u kolu.Vracam se u stvarnost,jer samo mogu sa svojim mislima i matarijama ovako da se druim.Prija ponekad ,a vama?
Uzmite svoje misli i emocije,smuckajte ih malo,napiite i vi neto,bit ce vam drago.
Ja sve citam mojoj djeci.I onda kad sve sasluaju smiju se neto shvate neto ne,a meni drago.
Neka oni budu vaa kritika!
POZDRAV GENERACIJI I OVAJ PUT!
-
lana
neto nako
Naa djeca su nepopisane knjige, najprije ih pocnemo mi pisati, onda nam se pridrue tete u vrticu, zatim i uciteljice, ali najprije mi pa onda drugi.andjela.pesic wrote: I dok mi i ovo razmiljanje koje elim da podjelim sa vama pokuava skratiti i ovaj tmurni dan,pade mi na pamet da treba da idem po djecu u kolu.Vraæam se u stvarnost,jer samo mogu sa svojim mislima i matarijama ovako da se druim.Prija ponekad ,a vama?
Uzmite svoje misli i emocije,smuækajte ih malo,napiite i vi neto,bit æe vam drago.
Ja sve èitam mojoj djeci.I onda kad sve sasluaju smiju se neto shvate neto ne,a meni drago.
Neka oni budu vaa kritika!
I to tako traje tamo negdje do puberteta, do 12-13 godine starosti nae djece.
Ako uzmemo u obzir jo i cinjenicu da se djeca najintenzivnije uce do sedme godine, da su djeca uglavnom naa ogledala, da nam lice i da postaju ljudi slicni nama- onda vidimo da je jedan i jedan dva.
Ako nam dijete slua cicu macu ili neku drugu pevaljku, ma priznajmo sami sebi da smo mi prvi ukljucili TV ili da jednostavno nismo uzeli dosta vremena da sjednemo s tim naim djetetom pa mu objasnimo, ko su Rolingstonsi, Queeni,meni je cak i Rod Stjuart, kao pjevac, bio u redu negdje na kraju osnovne kole.
Sad ga radije pogledam nego posluam, dobro se dri, nemam rijeci.
Recimo ja mojim klincima pricam o muzici moga vremena a onda oni idu na net, nadju sve te grupe ili pjesme i skinu to, i onda skupa sluamo.
Skombiniramo stare i nove stvari da rade za nas.
Sad sam izgubila nit, "bacilo me na krnji", neto sam u pola pisanja morala urediti i sad mi ne ide nikako.
Zato vas sve odreda lijepo pozdravljam za danas, malo razmislite pa bacite kakvo slovo na papir, odnosno na forum.
-
lana
Nijema je napisala u topiku kako izgledamo danas:
Citiram Nijemu, iz nekog drugog topika, jer mi se nekako puno sviða kako je to napisala, njen stil i onaj upitnik kojeg uvijek odnesem sa sobom kad proèitam neto njeno:
Kako izgledamo danas....svakodnevno provirujem na ovu stranicu i ne bih rekla da sam pronasla ravnotezu u vremenu i sjecanju.
Trazeci poznate likove iz moje mladosti susrecem srednjovjecne i ozbiljne ljude i onda mi treba jedna psihoterapeutska seansa da bih uvidjela da su mladici i djevojke, djecaci i djevojcice slicni sebi samo u mojem sjecanju...
Ipak je lijepo vidjeti ih...
Pokusavajuci prepoznati bar one ljude koje sam svakodnevno sretala napravila sam i niz promasaja....
ipak su fotografije samo fotografije i ponekad im izmakne ono nesto neopipljivo sto je specificno za individualnost i sto se moze mozda opisati, ali ne i uslikati!
Pitam se da li se i vi ponekad osjecate slicno ili ne ponirete dublje u razloge zasto nas sjecanja ponekad izdaju na najmanje ocekivan nacin!...I
li sam ja zapala u krizu pedesetih, i postala svjesna da sam zakoracila u starost...
kraj citata[guote] -mi ne reagira kako bi htjela, ali snala sam se!
Kako izgledamo danas....svakodnevno provirujem na ovu stranicu i ne bih rekla da sam pronasla ravnotezu u vremenu i sjecanju.
Trazeci poznate likove iz moje mladosti susrecem srednjovjecne i ozbiljne ljude i onda mi treba jedna psihoterapeutska seansa da bih uvidjela da su mladici i djevojke, djecaci i djevojcice slicni sebi samo u mojem sjecanju...
Ipak je lijepo vidjeti ih...
Pokusavajuci prepoznati bar one ljude koje sam svakodnevno sretala napravila sam i niz promasaja....
ipak su fotografije samo fotografije i ponekad im izmakne ono nesto neopipljivo sto je specificno za individualnost i sto se moze mozda opisati, ali ne i uslikati!
Pitam se da li se i vi ponekad osjecate slicno ili ne ponirete dublje u razloge zasto nas sjecanja ponekad izdaju na najmanje ocekivan nacin!...I
li sam ja zapala u krizu pedesetih, i postala svjesna da sam zakoracila u starost...
kraj citata[guote] -mi ne reagira kako bi htjela, ali snala sam se!
-
VLjilja
Citajuci ove Andjeline postove vrati se ponovo u neko tamo vreme.Daleko tek sada vidim i koliko je to davno bilo a ne osjecam se toliko staro.Ko zna zasto je to dobro. Neku vece sjedim i gledam neki stari domaci film.Pridje mi moja djevojcica i pita sto oni to rade. Ja joj kazem igraju GUMI GUMI. A ona me gleda u cudu pa kaze os mi kupiti tu igricu molim te mama.Nasmijala sam se od sveg srca. Djeca vise ne znaju nicega da se igraju ako to nije na CDu.
-
andjela.pesic
- Posts: 53
- Joined: Fri Feb 15, 2008 12:29 pm
Sjedim na terasi okupana suncem.Osjecam sunce koje se poigrava po mom licu.Dok me toplota oputa,pocinjem da se sjecam vremena u kom sam odrasla,svoje mladosti.Pokuavam sebe da natjeram da se sjetim kako je stvarno bilo ili kako smo mi htjeli da bude,kao neka igra lai i istine.
To razmiljanje je bilo podstaknuto raznim dogadjajima koji su se izdeavali tokom mog ivota i onih oko mene.
Da li je sve moralo da bude tako,da li je neto moglo da se promjeni.
Stalno "varim"prolost.
Kako smo bili nevini i naivni.Tako mladi baceni ivotu pred noge,sa nikakvim znanjem o njemu samom,izazivali smo isti i borili se protiv njega kad je trebalo,davajuci sve najbolje iz samih sebe onako hrabro,gonjeni nagonom da uvijek budemo drugaciji od drugih.
Htjeli smo neto,a nismo znali ta je to.Htjeli smo da prepoznamo ono to smo osjecali.Oslobadjali smo se starih zabluda stvarajuci sebi nove.Niko nije znao dokle ce nas sve to dovesti.neizvjesnost je stajala i cekala nas rairenih ruku na svakom coku.tek kasnije sazna neke stvari,kako nisi imao niti malo onog straha,pa da ne cini sve te glupe nepromiljene poteze.
Tako mravi i maloljetni,ivjeli smo kako smo htjeli,pili,puili zezali se po parkovima,dok su nas "gospoda"vracajuæi se sa posla gledala zabezeknuto.Od rane mladosti nismo imali pametnija posla no da budemo ono sto jesmo.
Mnogih sa tih slika vie nema,utopili su se u moru mojih sjecanja,a neki davno prijatelji i dalje me pitaju da li jo uvijek imaju pravo na srecu i drugu ansu.Surovo i oholo smo traili svoju mladost u potrazi za ljubavlju i razumjevanjem.
Na ulici smo traili ono to nismo dobijali u kuci i u koli.Sad je sve to pomalo smjeno,ali istinito.
Prvi izlasci,prve simpatije,prvi bendovi,prve urke,kao da smo otkrili cari slobodnog ivljenja u tom surovom doziranom drutvu.
Ponekad sretnem likove koji su bili ucesnici dogadjaja onih vremena.Smijemo se ,prisjecamo se raznih ljudi situacija i dogadjaja.
neke trenutke kao da prvi put osjecam,ne mogu uopte da ih se sjetim.alimo se izmedju sebe,ta nam drugo preostaje.Mladost je uvijek ljepa.I dalje ne zaboravljam neke najsvijetlije principe toga vremena zbog kojeg smo trpili,a trpimo i dan danas.Pravi smo gubitnici onog naeg primitivnog drutva.
Glasna muzika preplavljuje moje bice i vodi me daleko odavde.
I poslje svega nedam jednog Robert Planta za pola idiotske istorije.I dok se utapam u pjesmu"Big log",pokuavajuci i dalje da se sjecam,i taman kad je najljepe otvaraju se vrata,moj najmladji sin sa gomilom kocaka i pitanjem "Mama a ta ti?",suprug mi objanjava da se "spustim" na zemlju,smanjujuci muziku objajnava kako treba da se vratim u realnost.
Sve odjednom nestaje,ostavi duboko u meni.
Vracam se u stvarnost.Vrijeme je da se mnogobrojna porodica(hvala Bogu)nahrani.
Prolost neka ostane tamo gdje jeste.
Ko je voli nek joj izvoli.
Ja volim moju prolost,i volim da se vracam u nju.
To razmiljanje je bilo podstaknuto raznim dogadjajima koji su se izdeavali tokom mog ivota i onih oko mene.
Da li je sve moralo da bude tako,da li je neto moglo da se promjeni.
Stalno "varim"prolost.
Kako smo bili nevini i naivni.Tako mladi baceni ivotu pred noge,sa nikakvim znanjem o njemu samom,izazivali smo isti i borili se protiv njega kad je trebalo,davajuci sve najbolje iz samih sebe onako hrabro,gonjeni nagonom da uvijek budemo drugaciji od drugih.
Htjeli smo neto,a nismo znali ta je to.Htjeli smo da prepoznamo ono to smo osjecali.Oslobadjali smo se starih zabluda stvarajuci sebi nove.Niko nije znao dokle ce nas sve to dovesti.neizvjesnost je stajala i cekala nas rairenih ruku na svakom coku.tek kasnije sazna neke stvari,kako nisi imao niti malo onog straha,pa da ne cini sve te glupe nepromiljene poteze.
Tako mravi i maloljetni,ivjeli smo kako smo htjeli,pili,puili zezali se po parkovima,dok su nas "gospoda"vracajuæi se sa posla gledala zabezeknuto.Od rane mladosti nismo imali pametnija posla no da budemo ono sto jesmo.
Mnogih sa tih slika vie nema,utopili su se u moru mojih sjecanja,a neki davno prijatelji i dalje me pitaju da li jo uvijek imaju pravo na srecu i drugu ansu.Surovo i oholo smo traili svoju mladost u potrazi za ljubavlju i razumjevanjem.
Na ulici smo traili ono to nismo dobijali u kuci i u koli.Sad je sve to pomalo smjeno,ali istinito.
Prvi izlasci,prve simpatije,prvi bendovi,prve urke,kao da smo otkrili cari slobodnog ivljenja u tom surovom doziranom drutvu.
Ponekad sretnem likove koji su bili ucesnici dogadjaja onih vremena.Smijemo se ,prisjecamo se raznih ljudi situacija i dogadjaja.
neke trenutke kao da prvi put osjecam,ne mogu uopte da ih se sjetim.alimo se izmedju sebe,ta nam drugo preostaje.Mladost je uvijek ljepa.I dalje ne zaboravljam neke najsvijetlije principe toga vremena zbog kojeg smo trpili,a trpimo i dan danas.Pravi smo gubitnici onog naeg primitivnog drutva.
Glasna muzika preplavljuje moje bice i vodi me daleko odavde.
I poslje svega nedam jednog Robert Planta za pola idiotske istorije.I dok se utapam u pjesmu"Big log",pokuavajuci i dalje da se sjecam,i taman kad je najljepe otvaraju se vrata,moj najmladji sin sa gomilom kocaka i pitanjem "Mama a ta ti?",suprug mi objanjava da se "spustim" na zemlju,smanjujuci muziku objajnava kako treba da se vratim u realnost.
Sve odjednom nestaje,ostavi duboko u meni.
Vracam se u stvarnost.Vrijeme je da se mnogobrojna porodica(hvala Bogu)nahrani.
Prolost neka ostane tamo gdje jeste.
Ko je voli nek joj izvoli.
Ja volim moju prolost,i volim da se vracam u nju.
-
laka
krnji kolosjek
Ej Andjela bas me baci u depresiju, citav zivot mi prodje ispred ociu, svejedno kako bilo sjecam se vremena kad sam ladno znao zapucati na koncert recimo u Ljubljanu, ponjeti neizbjeznu teksas jaknu da mi ne bude hladno kad moram da prespavam na klupi u parku do jutra pa onda na voz i kuci pun utisaka,a da ne pricamo o odlascima na more. Poneses popularni Cukric (popularni sator za dvoje) Vrecu za spavanje , jedan duks i jedne ciste farmerke(Kupace obuces na sebe) i pravac Murter a sada nasi klinci kad podju na more pitaju koje je kategorije hotel i cudom se cude kad im pricamo o proslim vremenima. Ima tu umnogome nase greske a ima bogami veze i sa vremenom. Mnoge stvari koje nismo zeljeli desile su se i nema nazad. Sto se tice tih vremena , pisao sam na topiku o starhu, ako smo uspjeli da sacuvamo makar mali dio djeteta u sebi i tako zarobili bar malo mladosti imacemo sta prenjeti na svoju djecu. Ako se sjecate kako smo se smijali krkanima koji ocepe muziku do daske i otvore prozor od kola da se cuje sta slusaju, e pa narode uhvatio sam sebe da pod stare dane radim to isto ali ne da bi se nesto tamo kurcio vec prosto iz nekog bunta protiv ovog sadasnjeg krestanja i drmoguza koji ova mlada generacija naziva muzikom. Sve ovo pisem da vam se pohvalim da sam ipak koliko toliko onih sretnih vremena uspio da prenesem na sina i da ipak pored ove nove muzike slusa i onu nasu staru i da ima prilicno zdrav nacin razmisljanja, hocu reci dobar dio je na nama kad je odgoj nase djece u pitanju a ostalo je jednostavno tehnoloski tocak koji ide napred i mi tu nista nemozemo.
-
lana
Re: krnji kolosjek
Laka, zaboravio si obavezni lakat kroz otvoren prozor od auta!!laka wrote: Ako se sjecate kako smo se smijali krkanima koji ocepe muziku do daske i otvore prozor od kola da se cuje sta slusaju, e pa narode uhvatio sam sebe da pod stare dane radim to isto ali ne da bi se nesto tamo kurcio vec prosto iz nekog bunta protiv ovog sadasnjeg krestanja i drmoguza koji ova mlada generacija naziva muzikom. .
Dobro, ako ti takvu muzikicu slua u kolijevki turbo folka i ostalih narodnjaka, ali ja to isto sluam i gledam svakodnevno usred Ljubljane.
Mladi klinci u sportskoj limuzini, zalizana frizurica, bele cipelice, obavezni lakat kroz prozor i muzika do daske tipa: "otio si sarme probo nisi",a u najboljem sluèaju Dara krompirova zlatica.
Ili dvi enske u bijesnoj limuzini, obavezni lakotovi i narodnjaci orljaju sve u 16. Standard moe, ukus ubij boe.
Dobro ti reèe, neka nova vremena.
-
majanb
Re: krnji kolosjek
[quote="lana"][quote="laka"]
Nista bolje nije ni ovdje u Novom Sadu, mada "Exit" malo protjera narodnjake, ali neunistivi su, vrlo brzo se vrate...
Rece Laka kako je svoju djecu edukovao od pocetka po pitanju muzike.
Jesam i ja svoju, kod nas u kuci nema narodnjaka, ali...
Kcerka mi u skoli nema o cemu pricati, mala je jos, 10 godina, doba leksikona , spomenara, postera... Ona prica o Dzipsi Kingsima, Azri, Haustoru, EKV, a vrsnjaci o Stoji, Seki, Dari, i ko zna kome jos...
Malo po malo, i iz sobe moje Sanje "ori" mladjahni Milan Stankovic,etc...
I sto da se radi, samo se nadam da je nece dugo drzati...
U Ljubljani se uvijek slusala dobra muzika, postojala je i velika diskoteka pod imenom "Super Li", gdje su se svi muzicki ukusi mogli nahraniti i voljela bih znati njenu sudbinu, pa ako ti nije tesko Lana, napisi stogod o tome.nekad sam zivjela kod Tromostovja, pa da "nahranim" um...
Nista bolje nije ni ovdje u Novom Sadu, mada "Exit" malo protjera narodnjake, ali neunistivi su, vrlo brzo se vrate...
Rece Laka kako je svoju djecu edukovao od pocetka po pitanju muzike.
Jesam i ja svoju, kod nas u kuci nema narodnjaka, ali...
Kcerka mi u skoli nema o cemu pricati, mala je jos, 10 godina, doba leksikona , spomenara, postera... Ona prica o Dzipsi Kingsima, Azri, Haustoru, EKV, a vrsnjaci o Stoji, Seki, Dari, i ko zna kome jos...
Malo po malo, i iz sobe moje Sanje "ori" mladjahni Milan Stankovic,etc...
I sto da se radi, samo se nadam da je nece dugo drzati...
U Ljubljani se uvijek slusala dobra muzika, postojala je i velika diskoteka pod imenom "Super Li", gdje su se svi muzicki ukusi mogli nahraniti i voljela bih znati njenu sudbinu, pa ako ti nije tesko Lana, napisi stogod o tome.nekad sam zivjela kod Tromostovja, pa da "nahranim" um...
-
Nikolic Valentina
- Posts: 16
- Joined: Mon Nov 19, 2007 5:25 pm
Anjdjela mogu da primjetim da ti je proslost bitna i vazna kao i mnogima ali ja kad odem u proslost uzivam a kad se vratim iz nje onda patim i mrzim ponekad.Ovaj osjecaj nemogu da ti opisem jer boli kad razmisljam kako mi je bilo sa mojom familiijom sa mojim roditeljima i sa mojom sestrom i mojim prijateljima.Zao mi je sto ce moja djeca znati samo za ovu proslost iz price a oni ce iimati proslost punu stranih ljudi.
-
andjela.pesic
- Posts: 53
- Joined: Fri Feb 15, 2008 12:29 pm
Kakav svijet ostavljamo naoj djeci?Kakve ljude pravimo od njih?Kao da se vrtimo u krugu svi zajedno,stvarajuæi vrtloge koji odnose mnoge nae.Te iste due nae djece trpe nae dvoliènosti,gluposti i tupavosti.pogrene stvari koje se prenose s koljena na koljeno,svaku generaciju sve vie boli i boli.Uskraæeni za mnoge stvari normalnog ivota zaostaju negdje u magli i mraku.Nudimo im ivot bez savjesti,a ivot bez savjesti jednak je ivotu u kuæi bez prizora.ivi zazidani smo mi.
Neka djeca ne idu u kole,neka djeca veæ imaju bore,a neka djeca veæ su upoznala ivot dole na "ulici".
da li su bjes,inat i nemoæ sve to smo imali da im ostavimo?Da li smo mogli da se potrudimo i neku istinu iz sebe da damo njima ,ma koliko ona bila bolna i otkriva nas u svijetlu u kojem ne elimo da se vidimo,ili samo gomile opravdanja i netaènih èinjenica ,za koje smo u mnogim sluèajevima sami krivi?
Da li odrastanje u "kavezu" bez perspektive moe dati druge rezultate osim onih kojima prisustvujemo svakoga dana?
Mladi su gurnuti u vatru.Umjesto da s nestrpljenjem oèekujemo njihove ivotne uspjehe,mi smo ih poslali u njima neobjanjene predjele surovosti i nemilice ivota.
Da li æemo kao i nai roditelji,da izgubimo svako pokriæe,kao da jedva imamo snage za njihovo vaspitanje.da li æemo i mi da bjeimo od ivota i potene borbe sa naom djecom,da li æe i u naim oèima da prepoznaju la.A naa djeca su tako gladna ljubavi i razumjevanja,a pritom kao da se i sami bore za malu mrvicu svega toga.
Mladi ubrzano stare.Zaèuðeni smo njihovom ruilaèkom energijom.Ni sami nismo svijesni ta smo stvorili.To je jednostavno njihov naèin ivljenja u ovim ludim i nenormalnim vremenima.
Narod kae:Ko seje vjetar,anje oluju!"A oni treba da budu naa buduænost.Posljedica svega je to se stvara sve veæi jaz izmeðu onih kojima je sve jasno i ne daju da se manipulie njima,i onih koji neæe i ne ele nita da shvate,nego tvrdoglavo idu glavom kroz zid.
Uspjet æe samo oni koji o svijetu iole neto znaju i trude se po svaku cijenu da ga naðu.
Drugi æe pod vjetaèkim svijetlom kratko da traju,dok trae zaborav i samozadovoljenje.Mladi ,ljepi i snani,umjesto da budu u svom ivotu vani,gurnuti su na marginu tmine,da budu roboti i topovsko meso za ispunjavanje elja i htjenja ljudi èija savjest nije èista.
Pomolimo se za nau djecu,
neka svijetlost Boije ljubavi
osvijetli mrak u kojem ive.
Drugu djecu nemamo!
Neka djeca ne idu u kole,neka djeca veæ imaju bore,a neka djeca veæ su upoznala ivot dole na "ulici".
da li su bjes,inat i nemoæ sve to smo imali da im ostavimo?Da li smo mogli da se potrudimo i neku istinu iz sebe da damo njima ,ma koliko ona bila bolna i otkriva nas u svijetlu u kojem ne elimo da se vidimo,ili samo gomile opravdanja i netaènih èinjenica ,za koje smo u mnogim sluèajevima sami krivi?
Da li odrastanje u "kavezu" bez perspektive moe dati druge rezultate osim onih kojima prisustvujemo svakoga dana?
Mladi su gurnuti u vatru.Umjesto da s nestrpljenjem oèekujemo njihove ivotne uspjehe,mi smo ih poslali u njima neobjanjene predjele surovosti i nemilice ivota.
Da li æemo kao i nai roditelji,da izgubimo svako pokriæe,kao da jedva imamo snage za njihovo vaspitanje.da li æemo i mi da bjeimo od ivota i potene borbe sa naom djecom,da li æe i u naim oèima da prepoznaju la.A naa djeca su tako gladna ljubavi i razumjevanja,a pritom kao da se i sami bore za malu mrvicu svega toga.
Mladi ubrzano stare.Zaèuðeni smo njihovom ruilaèkom energijom.Ni sami nismo svijesni ta smo stvorili.To je jednostavno njihov naèin ivljenja u ovim ludim i nenormalnim vremenima.
Narod kae:Ko seje vjetar,anje oluju!"A oni treba da budu naa buduænost.Posljedica svega je to se stvara sve veæi jaz izmeðu onih kojima je sve jasno i ne daju da se manipulie njima,i onih koji neæe i ne ele nita da shvate,nego tvrdoglavo idu glavom kroz zid.
Uspjet æe samo oni koji o svijetu iole neto znaju i trude se po svaku cijenu da ga naðu.
Drugi æe pod vjetaèkim svijetlom kratko da traju,dok trae zaborav i samozadovoljenje.Mladi ,ljepi i snani,umjesto da budu u svom ivotu vani,gurnuti su na marginu tmine,da budu roboti i topovsko meso za ispunjavanje elja i htjenja ljudi èija savjest nije èista.
Pomolimo se za nau djecu,
neka svijetlost Boije ljubavi
osvijetli mrak u kojem ive.
Drugu djecu nemamo!