Čitajući ovaj Anđelin tekst, do samog kraja nisam uspio da se svrstam i definitivno opredjelim,da li na stranu djece,kako se i osjećam ili na stranu ovih drugih "staraca",to jesam,sa borama po vidljivim dijelovima tijela.Mnogi od moje ili pribline generacije nose brade i brkove,pa i dugu kosu ,samo da bi sakrili nadolazeće bore...e,ne moe! Interesantno,mnogi se vie boje ili preciznije rečeno,zaziru,od bora na licu ili tijelu,nego od godina.Ja sam sebi odavno postavio pitanje i naravno na njega odgvorio:Colja,boji li se godiana i starosti?? Ne,odgovorih,kad znam da je starost moja budućnost,a ne mladost,kako su govorili oni iz onog rata.
Zato,to vie starim,budućnost mi je sve izvjesnija.Nego,da se vratim djeci,da ostavim malo na miru nas sa borama (bormane)Ima jedan vic,a glasi:Unučići pitaju babu:Bako kako smo mi doli na svijet? Donjela vas je roda,reče baba,a unučići se okrenue jedan prema drugom i jedan će:Da joj kaemo ili da je pustimo da umre u neznanju.
Iz tog razloga nisam se uspio opredjeliti na koju ću stranu i za koga da navijam.Ja čak mislim da bi stariji trebali i to vrlo često učiti od djece zato to su ona pametnija,inteligentnija,bez bora i strahova,a ako imaju strahove to im svjesno ili nasvjesno daju stariji.
Svijet je sazdan od malih stvari,a ivotna filozofija je tako jednostavna,do te mjere jednostavna da je mnogi "Intelektualci" omalovaavaju jer razumjevanje i ne samo razumjevanje nego i ivljenje po tim jednostavnim primjerima ivotne filozofije,omalovaava njihovu intelektualnost i načitanost.
Zamislite onu mudrost iz "Alan Forda"Ako misli pobjediti,ne smije izgubiti ili ivio je do kraja ivota ili jo bolja ona kad je doktor rekao pacijentu,gospodine vaa jetra je propala,vi morate prestati piti,a pita ga pacijent.Doktore,oće li ona izdrati dok sam ja iv??'Takvih sitnih i svima razumljivih filozofskih umotvorina ima bezbroj,problem je u tome to se mnogi s tim ale,a ipak ive do kraja ivota.
Moda se sad neko pita,kakve to ima veze sa Anđelinim tekstom,pa kako sam već rekao,nisam uspio se opredjeliti i nisam shvatio dali djeca trebaju biti usmjeravana u ivotu od strane roditelj ili obratno roditelji od djece.Da li roditelji trebaju stvarati za djecu ili ih samo naučiti kako sami da stvaraju.Da li djecu treba stvarati i učiti po sopstvenom kalupu ili im dati materijal da sami prave kalup.
Ja sam za ovu drugu varijantu,neka sami odrede svoj put i vidjet ćete da je to ispravno jer ćete i vi u vaoj"Budućnosti"morati sljediti njih.
ZA GENERACIJE KOJE SU ROÐENE 50-TE,60-TE,70-TE I 80-TE
Moderator: Gazda
-
laka
Krnji kolosjek
Novi svjetski poredak , tehnoloska revolucija i sva zla modernog vremena mi ne mozemo zaustaviti ali mozemo nesto drugo da naucimo nasu djecu i da se borimo protiv toga direktno iz osnovne celije svakog drustva a to je porodica. Moramo da ih ucimo sta je cast, postenje , ljudskost , milosrdje, ljubav, humanost, itd. i da im ponavljamo i stalno ponavljamo sve ove osnovne ljudske vrjednosti, ali moramo jos nesto prije svega, a to je da se pogledamo u ogledalo i da vidimo sebe i koliko smo mi sami takvi a to je tek najteze. Kad se covjek pomiri sa samim sobom i kaze ja sam takav, onda je sve mnogo lakse , sve ostalo je samo licemjerje.
-
andjela.pesic
- Posts: 53
- Joined: Fri Feb 15, 2008 12:29 pm
Sve piti i zuji,ali tako je kako je u ovoj zemlji,u kojoj zbog nekog ima smisla muèiti se.ta smo sve mogli da uradimo ,a nismo.Kolika je naa odgovornost,a koliko su nas odredile objektivne okolnosti?
Èovjek sam pravi i gubi svoje anse.Da li znamo cilj naeg putovanja kroz ivot,ili je nae lutanje samo bjeanje od sebe?
Igra obmane na ovim prostorima ne prestaje.
Noæ nae nesvjesti se ne da,ne puta nas.
Sebe sebi objasniti je najtee!
Èovjek sam pravi i gubi svoje anse.Da li znamo cilj naeg putovanja kroz ivot,ili je nae lutanje samo bjeanje od sebe?
Igra obmane na ovim prostorima ne prestaje.
Noæ nae nesvjesti se ne da,ne puta nas.
Sebe sebi objasniti je najtee!
U filmu "indlerova lista" Liam Nison na kraju filma jadikuje to nije spasio jo Jevreja od gasnih komora i Holokausta i kae kako je za skupocijeni automobil u kojem se vozio nogao za uzvrat dobiti jo nekoliko ivota.Nakon rata preivjeli Jevreji,spaeni njegovom voljom,g.indleru su podigli spomenik zahvalnosti.Dakle,g.indler je bio tuan zato to je malo uradio spaavajući Jevreje,Jevreji su mu podigli spomenik smatrajući da je mnogo uradio za njih.Ista stvar,a dva različita vrednovanja.To sam htio da kaem,sve je relativno.
Nemojte sputavati djecu jer vi ste kao i ja i svi mi za njih "Smarači"Nemojte ih učiti i govoriti im ta je ljubav,potenje,čast i sl.pokaite im to,odnosno budite to da vas djeca takve vide i doive u svojim očima i budite sigurni da će oni to shvatiti.Ne jadikujte zbog osjećaja krivice da ste im malo dali,a mogli ste vie jer,da ste dali vie to bi opet bilo malo,zar ne? Uostalom,onaj koji nauči da mu se daje,malo tee se odlučuje da i sam daje,a nema onog na svijetu i u istoriji koji je dao dovoljno.
Nemoguće je naučiti emocije (Ljubav,mrnju i sl) emocije su urođene i one se kroz ivot manje ili vie razvijaju,ali bez obzira na individualno isticanje emocija,ne postoji parametar po kojem bi se izmjerila snaga emocija,odnosno,emocije se mogu opisati,ali se ne mogu izmjeriti.
Zato,idemo tamo gdje smo se uputili jo kad smo se rodili,na put bez povratka,po mogućnosti,bez "prejakih" emocija jer na tom putu nebi bilo dobro da se brzo istroe sve emocije.Treba neto i da ostane.S čim ćemo Bogu na istinu.Za taj svečani čin trebaće nam bar malo nečeg to nazivamo dua.
ivot je kao pjesma,svaka ima početak i kraj,a između je uglavnom improvizacija i ima je toliko koliko pjevač ima duha.
Nemojte sputavati djecu jer vi ste kao i ja i svi mi za njih "Smarači"Nemojte ih učiti i govoriti im ta je ljubav,potenje,čast i sl.pokaite im to,odnosno budite to da vas djeca takve vide i doive u svojim očima i budite sigurni da će oni to shvatiti.Ne jadikujte zbog osjećaja krivice da ste im malo dali,a mogli ste vie jer,da ste dali vie to bi opet bilo malo,zar ne? Uostalom,onaj koji nauči da mu se daje,malo tee se odlučuje da i sam daje,a nema onog na svijetu i u istoriji koji je dao dovoljno.
Nemoguće je naučiti emocije (Ljubav,mrnju i sl) emocije su urođene i one se kroz ivot manje ili vie razvijaju,ali bez obzira na individualno isticanje emocija,ne postoji parametar po kojem bi se izmjerila snaga emocija,odnosno,emocije se mogu opisati,ali se ne mogu izmjeriti.
Zato,idemo tamo gdje smo se uputili jo kad smo se rodili,na put bez povratka,po mogućnosti,bez "prejakih" emocija jer na tom putu nebi bilo dobro da se brzo istroe sve emocije.Treba neto i da ostane.S čim ćemo Bogu na istinu.Za taj svečani čin trebaće nam bar malo nečeg to nazivamo dua.
ivot je kao pjesma,svaka ima početak i kraj,a između je uglavnom improvizacija i ima je toliko koliko pjevač ima duha.
-
laka
krnji kolosjek
Dobri moj Colja ovdje uopste nije rjec o nama , vec o nasoj djeci koja se zasigurno radjaju da tako kazem kao kompjuterski cipovi, i radjaju se sa sposobnoscu da vole ili da mrze. Pitanje je koliko smo mi uticali da razviju te svoje emotivne sposobnosti, koliko smo mi ucestvovali u programiranju tog cipa i jesmo li na njih prenjeli svoje emotivne sposobnosti, hocu reci samo djete je u stvari kao ona izreka: Majmun radi sto majmun vidi. Nasa djeca gledaju nas i tako se i ponasaju samo je pitanje kakvi smo mi u stvari, zato sam rekao da se svako pogleda u ogledalo i kaze sam sebi ko je u stvari i neka ne ocekuje od svoje djece da ce biti mnogo drukciji, jer djeca su kao spuzve i sve upijaju. Mozemo do sudnjeg dana da pisemo o ovoj temi, ali dali smo stvarno takvi kako se predstavljamo ili nismo to znamo samo mi. Svaki dan gledam pokvarene roditelje, zavidne, pohlepne, sebicne, samozive itd. i nazalost njihovu djecu koja postaju njihova ogledala a to nisu naucili od mene ili tebe vec od svojih roditelja, zato je tesko pomiriti se sam sa sobom jer smo mi svjesna bica koja jako dobro vide ko smo i sta i koliko imamo sposobnosti da volimo, pomazemo i u sustini da budemo ljudi jer je to po meni jedina velicina , sve ostalo su zivotne trivijalnosti, jer kako ti rece svi mi idemo u jednom pravcu i svi cemo na kraju tamo zavrsiti.
-
lana
Uffff, al ste vi to zakomplicirali!!!
Kad to sve proèitam, ivot izgleda jako kompliciran.
Ja sam bila ubijedjena da je ivot jednostavan ko pasulj.
Ma jo i vie, meni se i dalje èini da je on skroz jednostavan, samo ga mi sami u svojim glavama skroz naskroz zakompliciramo.
Odredimo si neke uzorce, kojima moramo slijediti tokom bivanja na ovom planetu i sataremo se ivi, namjesto da uivamo maksimalno u tom èasu koji nam je dodijeljen.
Kad to sve proèitam, ivot izgleda jako kompliciran.
Ja sam bila ubijedjena da je ivot jednostavan ko pasulj.
Ma jo i vie, meni se i dalje èini da je on skroz jednostavan, samo ga mi sami u svojim glavama skroz naskroz zakompliciramo.
Odredimo si neke uzorce, kojima moramo slijediti tokom bivanja na ovom planetu i sataremo se ivi, namjesto da uivamo maksimalno u tom èasu koji nam je dodijeljen.
-
laka
krnji kolosjek
Nije to Lana toliko komplikovano kao sto izgleda, moramo da zivimo po nekim normama, ali kako god mi to zakomplicirali ti uspijes da pojednostavis a to nemoze svako. U svakom slucaju ova primjedba ti je na mjestu, kao i uvjek ha ha ha .
-
Milenko Seat
zato ivimo
U proteklih dvije godine umrlo je (ili izvrilo suicid,naalost) 13-oro ljudi iz moje kolske generacije (1961-62-63,o.. Narodnih heroja).
Bog ili prema Vaim shvacanjima tko vec je tako izabrao.
Ja se pitam ponekad zato uopce ivimo.
Moj pok. caca ja znao reci;
" i po sprovodu se sine zna ko je kakav covjek,vidi koliko je ljudi dolo nekome na sprovod,taj toliko piza"
Mi ni na sprovod vie jedan drugom ne izlazimo (daleko mi je,danas radim ili ......)
Na to se smo sveli,naalost danas ja i moja generacija ivimo u istom gradu a sretnemo se u mjestu 110 km udaljenom od tog grada i to slucajno. i to jednom godinje ili ako se slucajno sretnemo u Kninu.
Ljudi moji,zemljaci,prijatelji,kolske drugarice i drugovi......
ivi se samo jednom
osvrnite se oko sebe
oko vas ive ljudi
sutra cete pitati zato s njim nisam popricao,popio kavu,pivo,pitao ga ta mu je.....
imam samo jednu elju
elim biti pokopan na Vrbnickom groblju.....
Bog ili prema Vaim shvacanjima tko vec je tako izabrao.
Ja se pitam ponekad zato uopce ivimo.
Moj pok. caca ja znao reci;
" i po sprovodu se sine zna ko je kakav covjek,vidi koliko je ljudi dolo nekome na sprovod,taj toliko piza"
Mi ni na sprovod vie jedan drugom ne izlazimo (daleko mi je,danas radim ili ......)
Na to se smo sveli,naalost danas ja i moja generacija ivimo u istom gradu a sretnemo se u mjestu 110 km udaljenom od tog grada i to slucajno. i to jednom godinje ili ako se slucajno sretnemo u Kninu.
Ljudi moji,zemljaci,prijatelji,kolske drugarice i drugovi......
ivi se samo jednom
osvrnite se oko sebe
oko vas ive ljudi
sutra cete pitati zato s njim nisam popricao,popio kavu,pivo,pitao ga ta mu je.....
imam samo jednu elju
elim biti pokopan na Vrbnickom groblju.....
-
lana
Moja generacija mudro ćuti i nigdje ne ide.Ne ide joj se! Ako neko i ode gore ili dolje (ovisi o zasluzi) na istinu,samo se tiho i bez riječi povuče,pokupi prnje, ćutke uzme kartu u jednom pravcu i...ode.Ali na sreću ili na nesreću jo nisam čuo da je iko od moje generacije (52) otiao,a da se nije javio.Kao da su svi na broju.Ako je tako,super je.
Nisam slučajno rekao ovo "na nesreću" jer svi smo u igri za "nagradno putovanje"i niko ne zna kad je na redu,a svi se boje mućki prilikom izvlačenja redosljeda,a moda su se zato i utiali.
Zato otvaram prozivku generacije 1952 da se evidentira brojno stanj i da vidimo ima li smisla vie patiti za ičim ili nema i da utvrdimo dali je nostalgija kod nekih bezrazlona.to se mene lično tiče ja ne patim od nostalgije i mogu vam reći,ljepo se osjećam.
Ajde generacijo,ako imate briga,brino se evidentirajte,ako nemate briga evidentirajte se bezbrino i tako dalje.Bolje je da znamo za sebe preko galerije nego preko čitulja i novina.
Nisam slučajno rekao ovo "na nesreću" jer svi smo u igri za "nagradno putovanje"i niko ne zna kad je na redu,a svi se boje mućki prilikom izvlačenja redosljeda,a moda su se zato i utiali.
Zato otvaram prozivku generacije 1952 da se evidentira brojno stanj i da vidimo ima li smisla vie patiti za ičim ili nema i da utvrdimo dali je nostalgija kod nekih bezrazlona.to se mene lično tiče ja ne patim od nostalgije i mogu vam reći,ljepo se osjećam.
Ajde generacijo,ako imate briga,brino se evidentirajte,ako nemate briga evidentirajte se bezbrino i tako dalje.Bolje je da znamo za sebe preko galerije nego preko čitulja i novina.
-
laka
krnji kolosjek
Mozda ovaj moj komentar ne spada na ovaj topik ali cini mi se da je prikladan kao kontrakomentar u odnosu na ove gore. Dosao covjek kod doktora, a ovaj mu nakon pregleda kaze, prijatelju vasa jetra je u veoma losem stanju. Oce li ona doktore potrajati dok sam ja ziv, upita pacijent. Toliko hoce, rece doktor. Sta je Kninjani , plasite se smrti, pa smrt je samo pobjeda nad svim nasim porazima u zivotu, i ja malo vedrijih tema.
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
BEZBRIZNO EVIDENTIRANJE
Colja , druze iz davnina , poput one Bajke iz davnina , znas da nisam 52 , ali bih mogao biti , kao sto sam bio i 54 , 55 , 56 , 57 i koje sve nisam , cak su me u jedom skolskom domu oslovljavali sa Vi .
Evo se evidentiram bezbrizno u tvoju briznu prozivku .
Na moju a i vasu srecu (predpostavljam , ako ne zbog mene a ono zbog Galerije) obilazeci ove turisticke agencije jos nisam naisao na ovu koja organizira te ture u jednom pravcu , a ako me ona 4 Jahaca negdje i presretnu i povedu sa sobom , necu inzistirati gdje ce me iskrcati , iako sam uplatio do Melburna (Springvale Cemetrey) .
Takodjer mislim da ne treba patiti za necim lijepim sto je proslo , jer kada bi patili za svim tim stvarima onda ne bi imali vremena da uzivamo u zivotu . Normalno da ne treba zaboraviti sve te stvari , ljude i dogadjaje , naprotiv treba ziviti sa tim uspomenama i da nam one daju snagu a ne da nas bacaju u depresiju . Prema tome .
Evo se evidentiram bezbrizno u tvoju briznu prozivku .
Na moju a i vasu srecu (predpostavljam , ako ne zbog mene a ono zbog Galerije) obilazeci ove turisticke agencije jos nisam naisao na ovu koja organizira te ture u jednom pravcu , a ako me ona 4 Jahaca negdje i presretnu i povedu sa sobom , necu inzistirati gdje ce me iskrcati , iako sam uplatio do Melburna (Springvale Cemetrey) .
Takodjer mislim da ne treba patiti za necim lijepim sto je proslo , jer kada bi patili za svim tim stvarima onda ne bi imali vremena da uzivamo u zivotu . Normalno da ne treba zaboraviti sve te stvari , ljude i dogadjaje , naprotiv treba ziviti sa tim uspomenama i da nam one daju snagu a ne da nas bacaju u depresiju . Prema tome .
Svaka čast Peki na bezbrinom evidentiranju,nadam se da će i ostali sljediti tvoj primjer.Ajde generacijo!Potpuno se slaem s tobom kad kae da ne treba mnogo patiti za prolim vremenima i stvarima,bile one ljepe ili manje ljepe,jer tako samo gubimo drgocijeno vrijeme za uivanje u aktuelnim čarolijama ivota.
Kako ono kae Momo Kapor,ja sam bar od njega čuo,ta je remek djelo?On kae: Remek djelo je "KIČ,STAR 100 GODINA"
E,ja ne elim da mi ivot bude takvo remek djelo,da mi bude ljep samo u sjećanjima.Vie sam za to da mi ivot sad bude ljep,a u sjećanjima neka bude i kič.Osim toga,ko će čekati 100 godina?
to se tiče godita i ja sam Pero,imao slične peripetije.U vojsci su mi davali 4-5 godina vie,Prije desetak godina svrstavali su me u generaciu 60,61..a danas me smjetaju u 45,46..Pokuavaju me zajebati,ali im ne polazi za rukom.Ne mogu mi nita,jer sam upravo izvadio Izvod iz matične knjige rođenih gdje ljepo pie 1952.
Dakle,nema kukanja i ne trudite se da od ivota pravite "Remek djelo"Ovo se odnosi samo na "kukače"ako ih ima.
Kako smo samo preli ta četiri jahača koje spominje Peki.Mi se raselili po svijetu a oni se odmah zbunili,nemaju pojma gdje se mi nalazimo i ne mogu nas pronaći,a da smo ostali na jednom mjestu?! Ko zna?
Neka tako budo i dalje,neka besciljno lutaju.
Kako ono kae Momo Kapor,ja sam bar od njega čuo,ta je remek djelo?On kae: Remek djelo je "KIČ,STAR 100 GODINA"
E,ja ne elim da mi ivot bude takvo remek djelo,da mi bude ljep samo u sjećanjima.Vie sam za to da mi ivot sad bude ljep,a u sjećanjima neka bude i kič.Osim toga,ko će čekati 100 godina?
to se tiče godita i ja sam Pero,imao slične peripetije.U vojsci su mi davali 4-5 godina vie,Prije desetak godina svrstavali su me u generaciu 60,61..a danas me smjetaju u 45,46..Pokuavaju me zajebati,ali im ne polazi za rukom.Ne mogu mi nita,jer sam upravo izvadio Izvod iz matične knjige rođenih gdje ljepo pie 1952.
Dakle,nema kukanja i ne trudite se da od ivota pravite "Remek djelo"Ovo se odnosi samo na "kukače"ako ih ima.
Kako smo samo preli ta četiri jahača koje spominje Peki.Mi se raselili po svijetu a oni se odmah zbunili,nemaju pojma gdje se mi nalazimo i ne mogu nas pronaći,a da smo ostali na jednom mjestu?! Ko zna?
Neka tako budo i dalje,neka besciljno lutaju.