samo onako bezveze

[Nada-Naca Jaramaz]

Cao Lana, pa ja radim neku simulaciju rada. Pozicija mi kao ozbiljna (ili je tako drugi smatraju), a za moj pojam, ne radim bas nesto bog zna sta. Dobro je dok placaju, muci, necu se zaliti. Cim ja mogu opet na galeriju, znas da je dobro. Jeste da na ovom poslu ne mogu kuvati, ali zato mogu jesti (ima gotovo) pa opet dobro. Drago mi nekako biti s vama, jebi ga (sad bi ovdje trebalo biti biiiiiiiiip), ali ja ne mogu nego ovako.
Poljubac svima

[laka]

Lana vrati nazad ono svoje: Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren!
I da ne zaboravim, dobro nam dosla!

[lana]

Hvala prijatelju,
ti si ko melem na dušu. Evo ti jedan cvjetić‡ za to.

[laka]

Sad mi je vec lakse.
Hvala ti za cvjetic.

[Nada-Naca Jaramaz]

Trenuci

Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim,
pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen,
opustio bih se više.

Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
bio bih manji čistunac,
više bih se izlagao opasnostima,više putovao,
više sutona posmatrao,
na više planina popeo,
više reka preplivao.

Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda,
imao više stvarnih a manje izmišljenih problema.

Ja sam bio od onih što razumno
i plodno prožive svaki minut svog života,
imao sam, jasno, i časaka radosti.

Ali kad bih mogao nazad da se vratim,
težio bih samo dobrim trenucima.

Jer ako ne znate život je od toga sačinjen,
od trenova samo, nemoj propuštati sada.

Kada bih ponovo mogao da živim,
s'proleć‡a bih počeo bosonog da hodam,
i tako išao do kraja jeseni.

Više bih se na vrtešci okretao,
više sutona posmatrao i sa više dece igrao,
kada bih život ponovo pred sobom imao...

Horhe Luis Borhes

[bezbro]

NA GROBU OCA I MAJKE

Sedim na klupici maloj
pored grobova oca i majke.
Gledam upaljene svece,
gledam ih kakao dogorevaju
kao sto i zivot
dogoreva i nestaje.
Plamicak se povija
i na tihom povetarcu
kao i titraji duse coveka
pred nedacama sveta.

Sam sam na grobovima.
Tisina je
cak i povetarca nema.
Pomislih da i on stade
da u tisini
s roditeljima razgovaram.

Secanje me u detinjstvo vrati.
Zazmurih i u svesti
vidim sliku i oca i majke,a i reci im cujem,
odzvanjaju tu oko mene.

Bilo je,secam se
lepih i toplih reci,
ali bogme
i sibanja preko tura.

Snagom uprtog pogleda
slike na smomenu gledam
zelim da njihove likove ozivim
i da im osmeh spazim.

Cutimo.
Mozda zbog zanosa mu cutnji
setih se ocevih reci,
ili mi njegov duh
koji oko groba lebdi,
rece:
-Sine,govorio sam
da u zivotu nije samo lepo.
I nezgode primi kao dar bozji
i zato nauci i da trpis,
a i kad trpis ne mrzi.

U zivotu oci ne zatvaraj
i dok gledas
ispred sebe gledaj.
Ponekada i sa strane osmotri.
Sve posmatraj,ali
i proteklo pamti.

ZIVKO A. DJORDJEVIC

_____________________________________

Da u poeziji Naca nebi bila sama

[Nada-Naca Jaramaz]

Već‡ sam ti pričao to

Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
nekada...
Prašnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
Pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
Pričam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
čežnjiva pisma... Pacifik od tuge i sjećanja...
kažu sudbina...
Ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion priča, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
A znam da ne znaš niti ćeš ikada shvatiti...
a i zašto bi...
Oprosti, to gorka tečnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
To je romantično, nevino čedo, spram ovih stanja...
neću da spominjem, rat i užase,
politiku, i slična sranja...
Neću da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
Hoć‡u da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
Kasno je, znam... curi noć‡...
svaka je mala vječnost za mene.
da, znam, moraš poć‡,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
ah, već sam ti pričao to.

Rade Serbedžija

[Nijema]

Devetnaest divnih oktobarskuh dana u " prosirenom "dvoristu mog djetinjstva...vjerovatno je ovo za vecinu iskrivljen nacin shvatanja pojma "dvoriste " ali trenutno odgovara stanju i poretku stvari kako ih ja vidim i dozivljavam i ako ovakvo shvatanje zaudara pomalo na surrealizam...nije do mene....
I bas mi je bilo lijepo i bas sam se potrudila da uzivam u svakom trenutku i bas neka sam!.....grintat cu ovdje i za ono sto treba i za ono sto ne treba.
I cak sam srela jednu skolsku drugaricu, M. Kasum , onako cisto slucajno, a kad se to desi u gotovo dvomilionskom gradu onda moje poimanje rijeci " dvoriste" i nije tako blesavo.
I nisam srela onu prijateljicu sa digackim trepavicama. A nadala sam se ! Dobro je sto uvijek ima drugi put!
Pozdrav

[Nada-Naca Jaramaz]

Poznata ulica mi korake broji.
Hodam lagano, a kao da me nema,
Kiša se prosipa, asfalt tugom boji
Dok oluja nemira u meni se sprema.

Sve je isto drvoredi , kuć‡e.
Ista lica što prolaze kraj mene,
Srce kao ludo u grudima tuče
Uzdah u grudima ko lavina krene.

Godine otišle u neka vremena
Koja nikad više vratiti se neć‡e
Zabluda da sam čvrsta ko stena.
Jer sjeć‡anje u meni ponovo kreć‡e.

Proljeć‡e naše ovo sad nije
Druge ljubavi cvjetaju u njemu
U meni se tajna i dalje krije
Zaboravljena negde u vremenu.

Sa procvalih krošnji miris opija
Okupan kišom proljećnoga jutra
Ovaj trenutak je samo kopija
Jer juče nije nikad kao sutra.

Ponekad sjeta oživi u duši
Na neko vreme za kojim se žali
U trenu kao da svet nam se ruši
A onda krenemo, tu gdje smo stali.

Život je bitka bez završetka rata
I u njemu pobjednik ne postoji
I kad otkuca vreme sa njegovog sata
Shvatiš da neko drugi za nas ga kroji.

Zato ne krivim ni mene , ni tebe,
Što nas jedino jos sjećanje spaja.
Sačuvać‡u ovo jutro za sebe
U ovom trenu bez početka i kraja.

[Petar-Peky Bukarica]

Evo sam nasao jedan zanimljiv tekst za Milicu i Nikolu i ostale mame i njihove bebe .

Anđ‘eo jednog dijeteta !

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet .
Jednog dana ono upita Boga :
- "Gospode , rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet , ali ja sam tako sitan I nemoć‡an , kako ć‡u živjeti tamo ?"
Bog odgovori :
- "Od svih anđ‘ela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan ć‡e ti pjevati i smiješiti se. Tako ć‡eš ti osjetiti njegovu ljubav i bićeš sretan."
- "Dobro, kako ć‡u ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđ‘eo ć‡e ti govoriti najljepše i najslađ‘e riječi koje ćeš moć‡i čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučić‡eš pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj ć‡e te anđ‘eo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i moleć‡ivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neć‡u moć‡i vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ić‡i, pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospode, ako sad moram ić‡i, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmijehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ć‡eš ga zvati MAMA .

[Andrea Pavkovic]

Bravo Peky, svaka cast za ovaj tekst. Jos jedan novi da ga ispricam mojoj cerkici.

[Nada-Naca Jaramaz]

Jebem mu majku, ja nisam niciji andjeo. Ma ja sam Mladjin andjeo, jebi ga!
Text je fenomenalan!

[Andrea Pavkovic]

Ma ajde Naco, ti si Mladjin andjeo, on je tvoj, imate jdno drugo i hvala Bogu.

[Milenko Seat]

Ja sam sjeban,sinoć sam bio u k****,sve urušilo
Kome ja uopće trebam
Mislim nikome
Svima će vam biti ljepše bez mene
Vrbnik me čeka,to je jedino sigurno
Sinoć mi je kroz glavu proššlo djetinjstvo,moje najljepšše sirotinjsko gnjezdo
Bilo je svega u mom žživotu ali najmanje ljepih stvari
Izuzev mog djeteta,neššto je lijepo ostalo iza mene
Nadam se da me se neće sramiti
Uvijek sam davao,nisam znao zahtijevati
Branio se arogancijom,a plakao bi,nisam imao gdje
Bio mek u dušši,samo kome ona treba
Zatvorio sam se opet u sebe i pucam po svim ššavovima
Daj Božže da nekome usput ne učinim zlo
Otići ću je didu i babi na Vrbničko groblje
Oprostite ako sam vam učinio kakvo zlo

[Nada-Naca Jaramaz]

Tene, koji su to vrazi? 'el ovo zaozbilje? Ja sam danas super raspolozena i to zelim svima vama. 25 stepeni vanka + jos 25 od klimaksa, doruckovala, radim i sta jos da pozelis. Dakle, ako ste zdravi i imate sta pojesti, sta vam drugo treba? Samo zerka dobre volje.
U p... m............., boli me kurje oko