tko se sjeca
Moderator: Gazda
Zele u pravu si, kalendari su se uglavnom stampali u Mladosti. Tata mi je tamo radio pa bi uoci Nove Godine donjeo nekoliko razlicitih kalendara, a onda mi je najteze bilo donjeti odluku koji mi se najvise svidja jer je ostale trebalo dati rodbini i prijateljima. Ako bi se desilo da donese 1-2 rokovnika, kalendari bi automatski izgubili na privlacnosti. A sjecam se, slike su bile preljepe. Uglavnom pejzazi Knina i okolice, ili motivi tvrdjave.
Cini mi se kao da vise nema tako ljepih kalendara...
Cini mi se kao da vise nema tako ljepih kalendara...
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
odgovor na paèju kolu
uèio ih uèio od petka do srijede
pa je onda prestao,
nestalo mu krede
pa je onda prestao,
nestalo mu krede
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
o staroj oranici
Stara Oranica je proticala uz samo nogometno igralite tada postavljeno ukoso uz zapadni zid. Cesto bi u igri lopta upala u oranicu i izvlacili su je necim to je licilo na purtil. Tada je Dinaru trenirao neki podoficir, cini mi se migic.Sjecam se kad je jedne prilike kad je lopta upala, a Buce je izvadio tom prilikom zablatio postole i iao ih oprati, a migic kao stari iskusni cistac armijeskih cipela rece "ne, prvo se osue pa se iscetkaju i onda namau" sve pokazujuci rukama, a utakmica je i dalje trajala.
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
stara mljekara i oko nje
Stara mljekara je bila u Ljubicica lokalu, a u Berica kuci su bile brijacnica do ulaza i parfimerija do mljekare. U parfimeriji je radio Nenad Petojevic, otac moje koilegice Cedne, a ivili su preko puta starog skladita na Krki, blizu Atlagica. Cesto se ekipa igrala pogaðanja cijena. To se igra tako da jedan naðe neku cijenu u izlogu, a drugi je trae. Naravno, najbolje je bilo naci cijenu dva artikla, pa bi se tee otkrila. Tu smo igrali mi iz ulice Buce, Novak i ja, a i ostali. Jo da dodam da su se u brijacnici odigravali razni dogaðaji. Mirko (necu napisati prezime da ga Novica ne prepozna) bi doveo djecu na ianje kad bi zavrila kola, platio i otiao do Tode Loncara na cakule, a njih dvojica ne bi docekali ianje jer se igrao noni tenis u Katalinica dvoritu. Tako danas, tako sutra, a Mirku dosadi, dovede ih uze mainicu (rucnu, tad nije bilo elektricnih) povuce svakom prugu preko glave i onda ih ostavi. Morali su jadni sacekati ianje do kraja. To mom prijatelju nije pomoglo kosa je polako netragom nestala kao da ih je brico po ko zna koji put oiao do glave.
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
zabranjeno voæe (Zeli i ostalim)
Mi u susjedstvu smo imali strogi kodeks gdje cemo krasti voce i tako bi svaki vocnjak samo jednom godinje doao na red. Moje su smokve jednom brali bez mene pa sam bio ljut. Jedno vece smo se skupili i ne znamo kuda cemo a Tref ce "Ajmo kod mene u jagode, tamo jo nismo bili". Sjecam se kukuruzita prema Raljevcu gdje smo ili po kukuruz za ispec. Kasnije kad sam se oenio otkrio sam tajnu nastanka kukuruza, prije sam samo znao kad se bere mladi. Tu sam bio u prednosti je sam imao staru Rog biciklu i kad bi neko zajmio za poc u kukuruz redovno bih dobio klip za najam.
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
odgovor Vijeki
Sjecam se , kako ne. Ovo je forum za sjecanja, a zidic je za cakule. U staru kolu sam iao do petog razreda, u estom sam bio u gimnaziji, a u sedmom se otvorila nova osnovna, samo donje krilo. Kad je naputena stara kola, mi blizu smo upadali dizali daske s poda i nalazili, sitni, gumise, estare i slicno. Sjecam se jednom u petom naki je nastavnik bio bolestan pa ga je mijenjala Milka Babic (poslije Jelic). Ona nije znala za rupu u podu, a neko je pokrio samo kartonom. Oni iz "a" ispod se sjecaju da su vidjeli jednu dobru nogu u najlonci kako viri sa plafona. Kad smo vec kod stare kole, bio je jedan V jako nestaan i malo je smetao nastavnicima. Prije sata bi se sakrio u ormar, onda doðe Dobricka, redar kae koga nema, a ona protrlja ruke i kae, ba dobro. Kad odjednom iz ormara "Maa ovdje". Isto tako bi se sakrio i iza geografske karte sa istim rezultatom. Nama je tad razrednik bio Tode ea, kasnije direktor, a razrednica Katica Cacic. Sjecam se mnogo toga, ali malo po malo.
Ako se V. prepozna nek ide na zidic.
Ako se V. prepozna nek ide na zidic.
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
sjetio sam se
mjesto dogaðaja - varo, stara pina, ne radi
vrijeme dogaðaja - rano ljeto negdje u naem djetinjstvu
lica - Stevo Manojloviæ, mi
Poslije nastupa nekog hipnotizera Stevo se samouvjereno upustio u hipnotiziranje dobrovoljaca. "Magija, ti spava" dobrovoljac spava. "Digni desnu ruku" poslunost, "Digni lijevu ruku" poslunost, "Digni lijevu nogu" opet poslunost, "Digni desnu nogu". "J...i ga Stevo, paæu." "Dobro, onda prvo spusti lijevu nogu".
To je bilo tamo ezdeset i koje, nas malo ima, malo nema, Steve vie nema. èujem. Ostala je slavna: "Magija, ti spava". Puno, puno poslije neko mi je pokuao objasniti prepreke u labirintima njegovog ivota, vrlo sliène mojim, a na kraju je pokuao biti mudar "E da mi bilo je sve to prespavati", a meni se kao jeka oko grla i pomalo oko oèiju zaplelo "Magija, ti spava".
vrijeme dogaðaja - rano ljeto negdje u naem djetinjstvu
lica - Stevo Manojloviæ, mi
Poslije nastupa nekog hipnotizera Stevo se samouvjereno upustio u hipnotiziranje dobrovoljaca. "Magija, ti spava" dobrovoljac spava. "Digni desnu ruku" poslunost, "Digni lijevu ruku" poslunost, "Digni lijevu nogu" opet poslunost, "Digni desnu nogu". "J...i ga Stevo, paæu." "Dobro, onda prvo spusti lijevu nogu".
To je bilo tamo ezdeset i koje, nas malo ima, malo nema, Steve vie nema. èujem. Ostala je slavna: "Magija, ti spava". Puno, puno poslije neko mi je pokuao objasniti prepreke u labirintima njegovog ivota, vrlo sliène mojim, a na kraju je pokuao biti mudar "E da mi bilo je sve to prespavati", a meni se kao jeka oko grla i pomalo oko oèiju zaplelo "Magija, ti spava".
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
ta mi sad fali
Katkad proetam subotom kroz Knin. Ujutro je pun kninjana i pogotovo kninjanki. Svi neto kupuju. Popodne obiðem groblja. Uglavnom isto. Uvece proðem ðirom hotel-varo-Atlagic-Deic-zidic. Nigdje kninjana, pogotovo kninjanki.
U "Istri" sam zadnji put bio 68. U "Putniku" sam zadnji gula pojeo 88. Kraj ekipe na Grgica vratima sam zadnji put zastao 89. Na zidic sam zadnji put sjeo 72.
Da je sad sve tamo, nebih ulazio u "Istru", u "Putnik" moda, kraj "Bobe" bih moda zastao, ali na zidic nebih jer moje klape ionako ima vie u TV-foteljama nego po zidicima. Da je sve tamo ne bi mi falilo, ali kad nema, onda fali.
Katkad proetam subotom kroz Knin. Svaki put ostavim djelic radosti. Teko mi je etati po Kninu. Jedino bi bilo tee - ne proetati
U "Istri" sam zadnji put bio 68. U "Putniku" sam zadnji gula pojeo 88. Kraj ekipe na Grgica vratima sam zadnji put zastao 89. Na zidic sam zadnji put sjeo 72.
Da je sad sve tamo, nebih ulazio u "Istru", u "Putnik" moda, kraj "Bobe" bih moda zastao, ali na zidic nebih jer moje klape ionako ima vie u TV-foteljama nego po zidicima. Da je sve tamo ne bi mi falilo, ali kad nema, onda fali.
Katkad proetam subotom kroz Knin. Svaki put ostavim djelic radosti. Teko mi je etati po Kninu. Jedino bi bilo tee - ne proetati
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
Soda-voda
Soda-voda je gazirana voda, a slui za pricer(vino sa sodom), malinovac sa sodom, a mogla se piti i sama. Debela staklena boca sa mehanizmom na vrhu za pricanje-isputanje. pric je uvijek pratilo uzbudljivo itanje mlaza i klokotanje tekucine u cai. Jo je moj djed Jovo Beric imao sodaru i snabdijevao ire podrucje. I dan-danas ga se sjecaju neki stariji cak u Dicmu. Aparat za sodu je radio tako da se trebalo vrtiti veliko kolo, a najpoznatiji radnik je bio Tode-soda, to je jedna druga prica. Moj je otac Vladan preuzeo sodaru i zatvorio je tek iza rata (IIww) . Kasnije je bila jedna sodara blizu pijace, otac im je dao boce za CO2, velicine i oblika kao dananje za zavarivanje. Uz soda-vodu radili su se i gazirani sokovi, klakeri, abeze i ostalo. Ostalo je puno boca, od kojih su one za klakere imale staklenu kuglicu kao zatvarac, pa smo Buce, Novak i ja dosta porazbijali vadeci staklenke. Jo uvijek imam nekoliko boca za sodu sa natpisom firme, a imao sam prilike piti crni pricer, puno bolji od gemita jer ostaje pravi okus vina sa mjehuricima koji golicaju kroz nos. Soda-voda je zajedno sa jo mnogo stvari iz mog djetinjstva ostala negdje na dnu sjecanja, a izvukao je Zele neki dan na zidicu.Zele, hvala ti, opet mi je malo sode izalo kroz nos.
-
- Posts: 159
- Joined: Thu Mar 22, 2007 11:26 pm
ko se sjeca
Ja se sjecam sodare od tvog pok djeda Jove Berica odlicno,posto sam puno puta okretao onaj veliki kotac i punio sinfone i naravno u ono doba pasarete(osvezujuca pica)Imao je trokolicu i sanduke u njoj i onda bi mi to ptodavali po Kninu i oda kada doddjes nazad nema plata u parama,nego pi orandzade koliko god hoces.Ja i Bokse smo tamo danjivali i nocivali ljeti i da samo znas koliko smo puta obrali onu bijelu sljivu u vrtu vasemu.Kada Berici nisu vise bavili sa sodarom onda je preseljena iz trgovine cipela Planika u jednoj baraci i to je bilo ugostiteljskog poduzeca,a glavni je bio Maksim i Tode Orlovic.To su bila ljepa vremena nase mladosti u onom nezaboravnom Kninu.
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
KAKO SE KNIN IRIO I DUIO
Kad sam bio mlaði, 1-2 osnovne, tabla "Knin" je stajala u parku ispred opcine i vidjela se sa raskrca Deica, dananji kruni tok. Sjecam se kad su je prebacili preko mosta Gaparevica, a sjecam se i kad je raðen novi most pa se ilo na noge preko drvenog, 50 metara nie. Poslije je
postavljena malo dalje od ulaza u sjevernu kasarnu, a jo kasnije iza Marica.Prema Krcicu je isto iao u etapama, najprije kod Senjaka, pa izmeðu Tvika i veterinarske, da bi na kraju dospio na raskrce skretanja iz Splita, gdje je i danas. Prema Drniu se malo micao. Prve table se sjecam odmah iza Atlagica, a kasnije na ulazu s Vrbnika, gdje je i sad.
Tako smo se na biciklama vozali po Kninu od table do table (opcina - most Atlagica), a i onda mi je smetalo to neko iz Zadra kad skrene na tvrðavu nezna kad je uao u Knin.
postavljena malo dalje od ulaza u sjevernu kasarnu, a jo kasnije iza Marica.Prema Krcicu je isto iao u etapama, najprije kod Senjaka, pa izmeðu Tvika i veterinarske, da bi na kraju dospio na raskrce skretanja iz Splita, gdje je i danas. Prema Drniu se malo micao. Prve table se sjecam odmah iza Atlagica, a kasnije na ulazu s Vrbnika, gdje je i sad.
Tako smo se na biciklama vozali po Kninu od table do table (opcina - most Atlagica), a i onda mi je smetalo to neko iz Zadra kad skrene na tvrðavu nezna kad je uao u Knin.
-
- Posts: 128
- Joined: Sat Dec 30, 2006 5:29 pm
franjice
Omiljena igra naseg djetinjsta su bile franjice.igrali smo obicno na zidicu na dvije ili tri rupe., a igrali smo redovno i ispred nove skole.Postojale su staklenke,one su bile najcjenjenije,a dijelile su se na troperke i cetvoroperke,pa gvozdjenke,plastenke i ciglenke,Ove zadnje smo sami radili od komada cigle.Bilo je majstora i velemajstora u ovoj igri.
Igralo se mnogo i na banice,to je stari novcic kojim se lupalo o kakav zid i tako pokusavalo udariti u protivnicku banicu. Najbolji poligon za ovu igru je bio iza kuce Rade Radulovica,jer je na njoj bilo nekoliko lijepih kamenja o koja se udarala banica. Igrali smo banice dugo i na placu gdje je kasnije obnovljena crkva Bogorodicni pokrov.Postojale su banice dvobe i jednobe,orlici,talijanasi i ko bi sve nabrojao razne monete koje su ostajale u kucama nasih baka poslije prolaska inih gospodara i okupatora.
Igralo se mnogo i na banice,to je stari novcic kojim se lupalo o kakav zid i tako pokusavalo udariti u protivnicku banicu. Najbolji poligon za ovu igru je bio iza kuce Rade Radulovica,jer je na njoj bilo nekoliko lijepih kamenja o koja se udarala banica. Igrali smo banice dugo i na placu gdje je kasnije obnovljena crkva Bogorodicni pokrov.Postojale su banice dvobe i jednobe,orlici,talijanasi i ko bi sve nabrojao razne monete koje su ostajale u kucama nasih baka poslije prolaska inih gospodara i okupatora.
-
- Posts: 235
- Joined: Mon Jan 05, 2009 8:51 pm
Dopuna Zeli
Zato su zaboravljene porculanke, one su bile krasnih boja i preljeva i milo su kvrckale u depu. Za ove mlaðe; nisu sve franje bili istih punata. Recimo staklenke 3 do pet, porculanke isro, gvozdenke 2 do 3, a glinenke jedan. Osim toga postojala je i procjena prije igre,pogotovo za porculanke i staklenke, jer su mogle imati ogrebotine i napuknuæa. Katkad bi se igralo s jednom franjom, a druga se zalagala. Jedino niko nije htio igrati staklenkom protiv gvozdenke da je nebi otetio. Iz tog vremena je i izraz "kasta", nemam pojma kako se stvorio, a koristili smo ga kao pravo za micanje smetnji. Jo bi bilo rasprava o duljini pedlja (hendikep) i ima li "s koljena". Mi smo èesto igralu u Kataliniæa dvoritu. To je bilo i Novakoviæa dvorite, ali naziv duguje Bucinoj baki Ani muc koja je donkihotovski pokuava posaditi neko cvijeæe, koje bi jo nekako bortalo do 14.6., a od 15. nadalje netragom nestalo . Poèeo bi raspust, poèelo bi divljanje