tko se sjeca

[Vjeko]

u ova doba kad bi stara orasnica zaledila i barice onda smo isli na barice i igrati hokey .
obucemo cokule djon od cokula bio je pun zweka . islismo kod sustera Radka Lovrica ili kod Jose MArteica da nam nabije cokule puno zweka.
Onda po cjeli dan ili je bio -20 ili -30 igralismo hokey na baricama.Kad smo prelazili staru orasnicu znao je led da pukne onda je bio simsko kupanje

[Dean Beric]

Negdje na ljeto svako nekoliko godina bila bi sezona hrušta, malih smeðih bezopasnih letecih buba. Mi smo ih hvatali na duzine, spremali ih u kutijice gdje bi tiho grepkali i šuškali ili smo ih držali u ruci pa bi lagano škakljuckali dlanove. Osnovni cilj lova bio je bacanje u kosu ili za vrat. Ženske su tada po posljednjoj modi tapirale kosu, pramen po pramen bi se cešljao naopako pa bi glava izgledala ogromna. U tu kosu bi se hrušti zavukli kao u travu, onda bi ženske vrištale a cijeli se ZIDIC smijao. Katkad bismo ih ponijeli u kino i kad bi Joža pustio film, cešce žurnal kao predigru filmu, onda bismo bacali hrušte u zrak. Oni bi letjeli kroz snop svjetla kao male iskre u mraku. Ante vatrogasac sa reflektorkom ("gasi cigaru") bi vikao na nekog neodreðenog spominjuci i roditelje. cešce ženske.
Napomena za puno mlaðe - Ante se prezivao Jelovina i cesto nas je zabavljao pricama o tvrðavi, no to je jedna posebna tema.

[Dean Beric]

"STRUJE" se igra tako da se podijelimo u dvije grupe. Svaka grupa ima svoj stup (ili drvo, ili slièno) što je baza ekipe. U dodiru dvojice iz suprotnih ekipa pobjeðuje onaj ko je kasnije takao (dodirnuo) svoju bazu, odnosno ima "više struje". Tako igraèi oko svoje baze dodirujuæi stup može braniti bazu od dodira suprotnih igraèa što bi znaèilo pobjedu.
Kad bi trèanjem neko sa "jaèom strujom"dotakao slabijeg viknuo bi ROBIJA i odveo zarobljenog do svoje baze. Taj zarobljeni se drži za protivnièki stup do kraja igre ili do osloboðenja. Iduæi robija bi se držao za prvog i tako redom. Postojale su dvije varijante oslobaðanja. jedan po jedan ili svi skupa sa strujom, odnosno pobjedom. Kad bi se dotaklo protivnièki stup viknulo bi se STRUJA èime bi igra završila.
Ovdje nabrojana pravila nisu bila potpuno èvrsta i uvijek bi se izmišljali dodaci, a sve se svodilo na bjesomuèno trèanje i vikanje, najèešæe i svaðe dok nas roditelj s balkona nebi pozvali u kuæu. Mi smo najèešæe igrali ispred Gimnazije jer je bio jedan bagrem i stup gradske rasvjete ispred današnje Janjiæa kuæe (Izmeðu Prpiæa i Tonkoviæa). Taj stup je imao obiènu jaèu žarulju zaštiæenu od kiše limenim pjatom.Tada ta ulica nije bila asfaltirana, a nije bilo ni auta, osim što bi koji put Slavko Laæa provezao svog tristaæa.
Možda ovo èitatelju izgleda zapetljano, ali mi smo na struju provodili sate i sate. Osim naših igara mogli smo iæi u kino ili kuæi slušati radio tako da nam je izbor bio lak. Išli bi se igrati.

[Dean Beric]

Kao djeca smo, kad god smo mogli, izlazili vanka i ponavljali ili izmišljali razne igre.
Vatale, struje, žmire, tragova, maèevanja (francuskog i rimskog), poklape, na banice (odbitka, kotrlja i na crtu), na franje, kule, trule kobile, drvene marije 1,2,3, nožnog tenisa, pogaðanja cijena, penja, pikuæe i pale.Na baricama smo ljeti igrali gaðale sa i bez štita, a zimi klize i bicikle po ledu. Uz to su bila danas neshvatljiva natjecanja ko æe jaèe rutat, ko æe se dalje pomokriti (a po nekom zidu i ko æe više uvis), èija æe strela dalje letiti s Bandjere preko Krke, a meni je najdraža bila igra zuje (od glagola: zujati). Kad smo malo odrasli igrali smo se i šulje, ali to je druga prièa.
Zuje se igra tako da neko stavi jednu ruku ispod ruke na rame, a drugu ruku kraj oka da ne vidi iza. Onda bi neko od ostalih, nakon dogovora na mote, prišao i iz sve snage odalamio ovoga, i svi skupa bi èinili "Zzzzzzzzz" i dizali kažiprst. Otuda ime "Zuje". Udareni bi onda pogaðao ko ga je tresnuo i ako bi pogodio onda bi uhvaæeni stao pod udarac, a ako ne onda opet onaj isti. Koji put bi se ekipa dogovorila i lagala onog što prima udarac pa nikad nebi pogodio i stajao bi i dobijao prilièno jake udarce dok mu nebi dosadilo, a uz smijeh ostalih igraèa i navijaèa. Zato je bilo dobro imati saveznika ili meðu igraèima ili sa strane.
Osim odalamiti, tresnuti ima i opauèiti,opièiti, krknuti, zviznuti, zveknuti i još bezbroj naziva ovisno od jaèine i stila jednoruènog ili dvoruènog udarca.

[Vjeko]

Sada su maskare pame posjeti na 50 godina u KNINU
Prije su stari kninjani iz staroga knina odrzavali maskare ali su morali uvjek da pazu da nevidi policija jer to onda u ta doba nije odgovaralo knin je bijo garnizonski grad pun vojske pa komunistama nije se svidalo da ljudi obuku austriske uniforme inosili staro oruzje
Zadnj povorka je bila 1957 godine od ulazni vrata tvrdave pa do slavije di su isli na pice i ice idi su stare pjesme padale ucesnici zadni maskara u starom kninu su bili Ratko Lovric Drago Sevac kninski gardelin jer kad Drago zapjeva drugi su se topili Ferde Zivkovic Dusan Simic Ante Anic
Rusman .Podrug .Duvanin i jos par stari kninjana
To je bila subota popodne oko 5 sati kada su krenili od ulazni vrata pa prema Romicevoj kuci pa dole prema svetom josipu pa do gostjone slavije
I za vrijeme stare Jugoslavije stari su knjinjani slavili maskare
Te iste subote mladi knjinjani togeneracija Vinka Grgica su slavili maskare Vinko Grgic Vilena Novakovic danas zena od Vinka Rade Cinbura Ante Crnogorac Zarko Curko Maca Retel i jos mladi kninjana iz donjeg grada
Oni su poceli da slave navece ali nisu mogli dugo jer je policija vec pocela dai gona po rivi ipo starom kninu
Tako to su bile zadnje maskare pravistari kninjana

[Dean Beric]

Svakog 30.4. uveèe bile bi bakljade. Po zidovima fortice bi se palile vatre, tako da je cijela fortica imala vatreni rub, a po ulici bi išla povorka s bakljama. To su bile konzerve prikucane na klipu i u njih bi se stavila pilotina umoèena u naftu. To bi se zapalilo i davalo srednji plamen, taman da se vidi. Mogo se i presipati kad bi nekom izgorilo, jer bi drugi ugasili poklapanjem, za kasnije. Tada bi bacali i rakete s bandijere. To su bili obièni kartonski tuljci na letvi koji bi zviždali uzrak, pukli i poslije padali na zemlju, uglavnom oko gimnazije.
Kad sam bio manji, gledao bi vatromet i bakljadu s balkona, kasnije sam poèeo nositi baklje, a onda je to prestalo, a vatromet je bio moderniji i nije više bilo klipa sa okorenim tuljcima.

[Dean Beric]

Zbog moguce zanimljivosti tekst clanka cu prepisati u cijelosti:

Malo ima kotara i okolice kao sto je kotar Knin i njegova sela u kojima je omladina zivo zainteresirana za sahovsku igru. Ovih dana odrzan je sahovski dvokruzni dvoboj izmedju omladinaca iz sela Vrbnika i Golubica.
Dvoboj je odrzan u Golubicu, u zadruznom domu na 9 ploca. Omladinci iz Vrbnika prebacili su se u Golubic sa zadruznim kolima uz pjesmu i veselo raspolozenje. Nakon bolje igre pobijedili su omladinci Vrbnika sa 12,5 : 5,5 bodova.
Ovaj je dvoboj dao potstreka i ostalim omladincima iz okolnih sela, koj ce potaknuti sahovsku igru na selu, jer je do sada omladina bila sklona raznim drugim igrama kao na primjer igranju karata i slicno, sto nije nimalo odgojno za nasu omladinu.

(dopisao rukom Vladan Beric) Ovaj dvoboj sam (organiz.) priredio radi propag.saha u selima g.1948.

[Dean Beric]

SAHOVSKO DRUŠTVO KNIN osnovano 1924. (izvor: arhiva Beric)
SAHOVSKO DRUSTVO KNIN osnovano 1946. (izvor: arhiva Beric)
SAHOVSKI KLUB KNIN osnovan 1997. (izvor:WWW grad Knin-Sport)

Sahovsko društvo Knin osnovano je 1924. godine pod rukovodstvom tada najboljeg kninskog sahiste (i poznatog kninjanina) Mile Monti, to je ujedno i prvi registrirani klub u èlanstvu Sahovskog saveza Jugoslavije sa sjedištem u Zagrebu. U upravi su bili Mile Monti, Toni Sladic, Fedor Bjedov, prof.Arkadije Severinov. Odmah je odrzano prvo prvenstvo Knina (ujedno i turnir) u kavani "Radonic", a prvo mjesto je zauzeo tada cetrnaestogodisnji Vladan Beric, kasnije prvak Splita 1945, visestruki prvak Dalmacije, i prvak Hrvatske 1947. (clanci iz novina u osobnom arhivu)

Sahovsko drustvo Knin osnovano je 1946. godine a u upravu su usli Rafael Bat, Ivo Bumber, Vladan Beric, Jandre Jelic i jos pet odbornika. Na Sahovskom prvernstvu Hrvatske, 1947. Vladan Beric i Rudolf Horvat imaju jednak broj bodova, a nakon razigravanja u 5 pratija pobjedjuje Vladan Beric sa 3,5:1,5 i postaje prvak Hrvatske. (clanci iz novina u osobnom arhivu)

U Kninu su kasnije osnovani i Sahovski klub Zeljeznicar i Sahovski klub TVIK. U svim tim klubovima mnogi su poceli ozbiljnije igrati sah, a pojedinacni i ekipni uspjesi kninskih sahista zauvijek su na Sahovskoj geografskoj karti naznacili Knin kao znacajan izvor sahovskih talenata.

[zbogcegatevolim]

Sjeca li se netko ove lijepe pjesme koja se cesto pjevala u drustvu uz gitaru? I uz logorsku vatru...
Nadjite je na adresi:

http://www.youtube.com/watch?v=Z84WyTXx8xw

[zbogcegatevolim]

[quote="dean beric"]Kao djeca smo, kad god smo mogli, izlazili vanka i ponavljali ili izmišljali razne igre.
Vatale, struje, žmire, tragova, maèevanja (francuskog i rimskog), poklape, na banice (odbitka, kotrlja i na crtu), na franje, kule, trule kobile, drvene marije 1,2,3, nožnog tenisa, pogaðanja cijena, penja, pikuæe i pale.[quote]


Tra, tra, djendarina pasara...

[Nada-Naca Jaramaz]

Kako smo ono igrali tra, tra djendarina pasara? Slabo se sjecam, nesto kao dvoje stave jednom drugom ruke na ramena, a mi prolazimo izmedju i ne znam sta se desava. Vata li tu ko koga? Kaznjava ili, pojma nemam, ali mi tako drago da mi hespera ozivi sjecanja.

[Sretenka D]

Da li to Naco ima veze sa onim ..."sami sebe zaplicemo..sami sebe preplicemo....."??
Cini mi se da se igra tako da se prolazi izmedju dve osobe i jedna od tih ispod cijih ruku se prolazi ostane "zapletena"...a lanac nastavlja dok svi ne prodju.Onda ide "otplitanje"..."sami sebe otplicemo"...
Ili je to mozda potpuno druga igra?!
Pozdrav

[Dean Beric]

Dvojica koji vode igru se izdvoje i tajno dogovore nazive, jedan npr. odabere lav, drugi orao, ili Winetoo i Buffalo Bill, bilo koja dva da su slicna. Ostali se uhvate jedan drugom za ramena i odaju okolo kao sumanuti vristeci nerazumljivu tradicionalnu pjesmu "tra, tra, Djendarina pasara" i prolaze u koloni izmedju ove dvojice koji se drze za ruke uzdignuto i zadnjeg u redu zarobe, ostali prodju. Onda ovome uhvacenom postave pitanje jesi li za a) ili b). Tu je bilo vazno odabrati bolje ime. Ovaj uhvaceni bira i zatim ide iza onoga kojeg je neznajuci odabrao. Tako redom jedan po jedan i stvore se dva reda. Zadnjem se pitanje postavlja glasno a svi vriste na svoju stranu. Poslije se ova dvojica uhvate rukama, svi drugi za njima i vuku se ko ce odvuci na svoju stranu. Naravno da uvijek pobijedi onaj koji je privukao vise igraca, odnosno odabrao bolje ime. Kad jedni prevuku zbog brojnosti i/ili snage opet se uhvate i hodaju okolo urlajuci "Nasa pobjeda, nasa pobjeda", pa opet ispocetka.
Jednom sam tako uspio odvuci sve na svoju stranu jer sam prevario xxx da izabere krivo ime. Sad znam da nisam sportski pobijedio, a onda sam urlao "NASA POBJEDA". Smisao igre je bio najmanje u vucenju na svoju stranu, nego u urlanju oko tri i po popodne kad smo ljutili susjede.

[Dean Beric]

EEEEEEEEE, TO CE BITI ZA PAR DANA, UZIVAJTE U CEKANJU

[Ile Cenic]

ni na kraj pameti mi nebi palo da se radi o Kemal Pasi i jedne noci u decembru, a ja sam mislio da se radi o pjesmi suve sljive i orasi, mismo Milko si
romasi,mi smo Milko siromasi,,,!!!!!!!!!! pozdrav svima od ile!!!!!!!!