samo onako bezveze

[PALE]

Dobro je ! Niko ne piše . Znači da nema nostalgije. Ako je nostalgija neki blagi oblik bolesti onda je već‡ina "forumaša" izlječena. Ako nije bolest onda su zauzeti drugim radostima (problemima). Svejedno, bezveze.

[Dean Beric]

Ja sam nostalgicar, priznajem, i to u kategorijama mladonostalgicar, gimnazonostalgicar, praznikonostalgicar .....
Najcesca nostalgija koja me hvata je zal za mladim vremenima kad mi je sve bilo lakse i ljepse. Uhvati me svaki put kad otvaram postu i nalazim samo racune i reklame. Nema cestitki, razglednica, pisama... Onda su pisma stizala nakon strpljivog ocekivanja, sa treptanjem otvarana i procitana u jednom dahu, skrivena za ponovno citanje nekoliko puta, dok nebi doslo novo, a stara su zavrsavala slozena, zavezana nekom trakicom, spremljena ispod majica u skafetinu. Razglednice s ljetovanja, zimovanja, izleta, ekskurzija, slozene u kutiju od cipela, suveniri na tudje dozivljaje ili svoje, ako sam ih ja poslao roditeljima. Cestitke su bile posebna prica, pazljivo odabrane, obavezno razlicite bez obzira sto idu u Makedoniju, Sloveniju, Srbiju, u razne gradove u Hrvatskoj. Ni u istom gradu rodjaci i prijatelji sigurno nisu jedan drugom pokazivali nase cestitke da bi ustanovili razlicitost. Primljene cestitke su se ostavljale za dogodine zbog obaveze odgovora, pa tako godinama. Pregled, dopunjavanje i ispravljanje adresa (mali se ozenio, treba li posebna cestitka..). Pisma rodjaka iz dalekih gradova, puna znacajnih novosti, iskrenih poziva u posjet, obecanja skorog dolaska koja su unaprijed donijela veselje.
Nekim redom se javi nostalgicno sjecanje na vremena u gimnaziji, sastanke na zidicu, odlaske u Dom na ples. Onda se cak plesalo po dvoje i moglo se pricati za vrijeme plesanja. Moglo se bez treceg dogovarati dali cemo se, gdje i kad naci sutra, prekosutra ... U tim vremenima bile su i zabave, vatrogasna, lovacka, pune sadrzaja, duha onog vremena... Svaki dan u Gimnaziji je bio divan. I oni asevi, kolci, jedinicine, sve me to danas vuce natrag. Mali odmori, veeeliki odmor, curice iz razreda ispod, cak dva razreda ispod. Planovi, podplanovi, razrade, propali planovi, opet novi planovi... Odlazak na dosadni film samo zbog ''slucajnog'' mjesta odmah do nje. Njena prijateljica jos lijevo, meni prijatelj malo desno, a kad pocne film, dodir ruke pun opreza da mozda neko ne primijeti.
Praznici su u vrijeme, imali neku puninu, ocekivali su se s nestrpljenjem, intenzivno prozivljavali. Najduzi praznici su bili ljetni (ovdje ubaciti roman), pa zimski. Ondasnji drzavni praznici (bez ikakve ideologije) bili su krasni, najcesce povezani s nedjeljom. Pogotovo 1. Maja, jer se slavilo dva dana, 2. maja se islo na Burum, mladji u kolonama po dvoje, stariji, dvoje po dvoje ili u grupama. Lijep je bio i Dan republike, opet dva dana, a vezano za hrpe mesa na zaru i svi su se crvenili i veselili (osim pokojnih svinja - njih ionako niko nije pitao zele li ucestvovati svojim djelovima). Nova Godina opet dva dana, dogovori i pripreme za doceke, ples, prilika za poljubac od one koja se inace nebi dala poljubiti, pa novogodisnji rucak (juha,sarma, peceno)uz Becku filharmoniju, pa posjeti po kucama, kolaca, kolaca, napitaka svih vrsta i jacina. Uvece ponovo na ples i sutra opet spavanje, posjeti, kolaci, kolaci .....
Siguran sam da se ljudi u mojim godinama dijele na dvije vrste, one koji priznaju da je nekad bilo ljepse i lazove.

[Nada-Naca Jaramaz]

Jeste Deane, bilo je ljepse i ostaje nam da zivimo od tih uspomena.

[alepav]

Ne sjeć‡am se više ni kada je to bilo. Znam da se svjetiljka ispred JŽ-9, povijala i ljuljala sa burom. Ali ono što je tada bilo najvažnije, pod svjetlom je provijavalo hiljade pahulja bijelih ("a samo jedna nada"). Padao je snijeg, a tada je to za djecu oko male pijace značilo puno više nego dobitak na lotu. Danas, kad su ta djeca poodrasla, ova dva navedena pojma (snijeg, i dobitak na lotu) značajno su promijenili mjesta, ali to nije bitno za ovu priču, to se ne važi. Idemo dalje.
Gledam sa prozora, snijega je već‡ napadalo dosta i djeca iz okolnih zgrada izlaze vani iako je već‡ kasno veče. Kujetina, Šljivetina, Stari, odnekud i Strajo, Gajo, Pajo, Sale, Grbić‡i, Cibić‡i, Đjujić‡i, Grkovići, Ležajič‡ić Gledam i mislim se: pa šta ja radim ovdje sam? Htjedoh da upitam mamu smijem li i ja, ali ona mi nekako pročita pitanje prije nego što sam i zaustio i reče: Pa naravno, tata će ti iz šupe iznijeti sanke
Cika, vriska, graja, klizanje, grudanje, sankanje potrajali su do kasno u noć‡. A kad sam se konačno umoran , mokar i promrzao, ali srećan, vratio kuć‡i dočeka me miris vruć‡ih krofni sa pekmezom, posutih šeć‡erom u prahu i vanilijom. Još mi mama kaže: ma, nisu mi baš najbolje ni uspjele - ima ih dosta da im je iscurio pekmez.
E, pa sad, nakom četrdeset i kusur godina, mogu da priznam, da su mi to najslađi kolači, koje sam u životu jeo, i da su naravno uspjeli. Bilo je i boljih i gorih, ali mirisnijih i ukusnijih ne. Nešto zbog bure, nešto zbog snijega, a najviše zbog čitave atmosfere i onog nečega što je zauvjek ostalo u srcu.

[Dean Beric]

Nisam vam cestitao 8. marta, medjunarodni dan zena. Necu ni cestitati. Sta ce vam taj dan. Ako se ne osjecate voljene, mazene i pazene cijelu godinu ne nasjedajte cestitkama i izrazima postovanja na koje cete opet cekati cijelu godinu. Nekad davno po radnim organizacijama naveliko se slavio taj dan, a sastojao se u prigodnoj zakusci na kojoj se koristila prilika poljbiti neku za kojom se cijelu godinu gledalo kako prolazi hodnikom. Nakon zakuske zene su mogle ranije kuci samo ako pospreme i operu sav nered iza zakuske ili bi to ostavile jadnim cistacicama, isto zenama. Trcale bi kuci muzu napraviti bolji rucak u znak zahvalnosti na ocekivani cvjetic. Muskarci bi bi ostali na poslu ne radeci nista, malo veseliji, a malo kukajuci zasto i oni nemaju svoj dan u godini, sigurni u to da i njih ceka zena sa boljim ruckom. Neki od tih obicaja su se i danas odrzali.
Ja svojoj zeni nisam kupio poklon. Vjerujem da joj je dovoljno cvijece koje kupujem za njen rodjendan, za rodjendan djece, za godisnjicu braka, za godisnjicu poznanstva i za jos neke prilike ili bez nekog povoda, ali nikad 8. marta. Uostalom, prosle godne je bilo puno veselijih dana od samog doceka Nove Godine. Siguran sam da ste imale puno zenskijih dana od proslogodisnjeg 8. marta. Ipak, povodom 8.marta, ali samo povodom, zelim vam iskreno jos mnogo vasih dana da ih provedete u sreci i veselju.

[Biljana#1]

Ljepo li si ovo napiso .... o Dejane ... ma nije vise nista kaoo nekada ... svi li su nas zaboravili mislim nas zenski pol i kada trebamo i kada netrebamo .... sta ces imali smo samo taj jedan dan u godini izgleda da smo i njega izgubili ......idem cha ... a mogla sam neku moju poeziju priljepiti ... nemogu sade vec je kasno idem spavati ,a vama svim dobro jutro sa druge strane okeana ....

[Nada-Naca Jaramaz]

"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."

(D.Maksimovic)

[Dean Beric]

Odlucio sam na ovoj''bezvezici' krenuti sa bezvezicama. Za danas evo prva:
Ako dvije potpuno iste case stavite jednu do druge mozete ih razlikovati po tome sto je jedna lijeva, a druga desna.
Naoko jednostavno, ali sam se prvi sjetio.

[Dean Beric]

Malo vlage, malo juga, malo mi se nesto prevrce u glavi vezano za Galeriju Knina, za ovaj Forum, za Kninjane i forumaše.
Pomalo sam prelistao stare postove usput slucajno gledajuci ko je, kad i o cemu pisao. Pocelo je dobro, ozivljavanje grada, građana, klubova (od Dinare preko Loptaša, Lovaca, Domaš‡a, Zidićara). Ne mogu se oteti utisku da lici na neku modu koja se pojavi, preplavi i ode, dodje nešto drugo. Kome je danas do klik-klaka ili šibica. Doduse obraduje kad se neko rodi, rastuzi kad neko ode, najave okupljanja su obecavajuce, ali polako presusuju postovi o ''Kninu nekad'' kao da je vec sve receno. Neki su u prednosti (stariji iz starog grada) jer pamte nesto vise, drugi malo manje pamte (mladji su, rano odselili). Jedni ne zele jer misle da nikome ne treba, a treba, jedni misle da ne mogu, a mogli bi samo nece.
U svakom gradu, gradić‡u, selu na svijetu neko je vrijeme proslo, neki su dogadjaji bivsi, nekih ljudi nema privremeno, najcesce zauvijek. Ni mi kninjani nemozemo vratiti vrijeme, dogadjaje, ljude, ali mozemo njihov trag u nasim sjecanjima ostaviti na Forumu. Nekad ce neko nesto procitati.
Shvatitite ovo kao poticaj, kao apel, kao provokaciju, kao kritiku, shvatite kako hocete, bas me briga. Samo pisite.

[PALE]

A sad, onako, bezveze, a i nije. Gledam poslednji topic ( najnoviji) i mislim se, ko li je dobio unuka ili unuku ? Pitam se, onako retorički, ne zanima me. "Ladno" ne ulazim na "novorođene", bez griže savjesti. Sasvim je druga priča kad neko umre, sa takvom osobom sam možda i imao nešto zajedničko.
Na Galeriji sam isključivo zbog prošlosti. Buduć‡nost je tuđ‘a a prošlost je i moja. Nostalgija uvijek gleda unazad. Više me zanima šta je porušeno u Kninu nego šta je sagrađ‘eno. Ono što je srušeno ili od davnina ostalo je dio mene a siguran sam da neć‡u uživati u novoizgrađ‘enim zdanjima.
Ovo će nekom izgledati sebično i ružno ali me baš briga, ionako ć‡e ovaj tekst pročitati nekoliko ljudi a možda i manje.
Imao sam prijatelja koji je govorio da je Knin najljepši grad i da nikad iz njega neć‡e otić‡i. Nije uzeo sve u obzir prilikom izjave, otišao je i sigurno se neće u njega vratiti.
Milevin otac je rekao zetu u jednom razgovoru-"E moj Alberte, sve je relativno", zet je kasnije postao poznat po nekoj teoriji.

[Petar-Peky Bukarica]

Kontakt sa ljudima sam zapustio , izgubio volju ( eno sam i mobilni zakuca na drvo ) ali svaku vijest pratim , bilo iz novina ili kompjutera .
Mene licno veseli kada cujem da je neko dobio prinovu u familiji .
Pale kao sto ti rece sa onima koji su otisli mozda si nesto i imao , tako ces mozda i sa novorodjenima nesto imati ili sa njihovim familijama .
Evo jedan stari vic , nije od Kapora , ide prica kako je jedan tip isao posuditi od komsije biciklu pa je usput analizirao moguce odgovore koje ce mu komsija reci , te pukla guma , te nema zvona , te puka timun , te ovo te ono . Na kraju se tip toliko naljutio na komsiju da kad mu je ovaj otvorio vrata odma ga posla u PM i njega i njegovu biciklu .
Ja bih reka da je i proslost a i buducnost nasa , u nasim rukama , mi smo je krojili i mi je krojimo . Mi smo gospodari , samo sto nas ima svakojakih pa to ispane i ovako i onako , sareno .

[MuMi]

Bravo Pale,ma ko da si,odlicno si ovo napisao,samo ako nisi prepisivao od druga iz klupe.Sa malo vise gorcine,a kako i ne bi.Ali proslost ne mozamo promeniti,a buducnost predvideti,zato ne propustajmo sadasnji trenutak.
Udji na yutube i otkucaj Crni panter-Ja nemam prava,pa poslusaj tu pesmu,puna je emocija.
Ne znam zasto mi ta pesma pade na pamet,ucini mi se da ide uz tebe,namam pojma zasto,mozda tek onako.....
Veliki pozdrav!

[PALE]

Normalno je da se ne slažemo, pogotovo kad se ne razumijemo. Nemam ništa protiv buduć‡nosti samo sam napisao svoj odnos prema Galeriji. Mnogi pamte, a Peki sigurno, koliko puta je Joža pustio sasvim deseti film od onoga koji je bio najavljen plakatom ! Malo zviždanja i bukanja, neki napuste kino a već‡ina ostane gledati, grickaju sjemenke, dobacuju. E sad, kad idem na pijacu, očekujem neke babe koje prodaju paradajz, mrkvu, krompir, jaja. Hoć‡u reć‡i da već‡ znamo šta očekujemo i zbog čega idemo na pojedina mjesta. Nekada je Joža mogao da nas prevari ali ne želim varati sam sebe. Kad mi je do prošlosti, znam gdje da idem. Imam mnogo mjesta za otić‡i i kad mi je do buduć‡nosti a to nije Galerija. Mislim da je ovo lako shvatljivo. Tako razmišljam i niko mi ne može osporiti pravo na to. Sreća da je tako.
A tebi Miro, da li sam "zazvučao" toliko čemerno da si me povezala sa onom pjesmom ? Ja sam ti "veseljak-futurista" u običnom životu, ne znam šta mi bude kad uhvatim tastaturu ? Pozdrav svima

[MuMi]

Slazem se sa svim onim sto si rekao,osim da znamo sta nas ocekuje,to niko ne zna.I secam se onoga o cemu pises.Ali takva secanja izazivaju u meni bujicu negativnih osecanja,ljutnju,bes,ojadjenost,nemoc i cemer,sto ti rece,a ne zelim da me takva osecanja obuzimaju i truju dusu.
Ali pamtim jos,opet jedna pesma.Ne znam sta mi je,ali mi je jako izrazeno asocijativno misljenje,te me uvek nesto asocira na neku pesmu.
Pozdrav!

[Petar-Peky Bukarica]

Galerija je zamisljena kao stranica za nostalgicare ili one koji bi da se ne zaboravi ono sta je bilo . E , onda malo po malo i pao sam pod utjecaj nasih Knjinana , njihove zelje da se stranica prosiri i da se ubace nove slike i neke sadasnje teme . Cisto objasnjenje zasto je Galerija izisla iz svojih zamisljenih okvira .
Topici koje su postavili clanovi ili ja sam imaju naslove tako da ne moras lutati (premda se dogodi da ima po neki promasaj u temama ) , iliti ako zelis kupiti kiselog kupusa neces ici u ribarnicu .
Ipak mislim da ti i ja ne lutamo po magli i da se razumijemo . Postujem i pozdravljam tvoju zelju za pisanjem i rado citam tvoje postove .
Dobro dosla Miro , hvala na javljanju ( premda nije moje da vam se zahvaljujem na javljanju i ucestvovanju , sve ovo radite zbog sebe ) .
Miro cetri misa sam stuka dok nisam otkrio da to nisu "Crni panter" nego "Blek Panters" , nije mi za , ljepa muzika , necu ti ispostaviti racun .