NOVI ZIVOT

[Petar-Peky Bukarica]

Akrasok je predlozila da se otvori novi topik u kojem bi se govorilo o nasem "novom zivotu" , o tome kako smo se snasli , kako zivimo , kakva su nam iskustva . Da pisemo o nasoj svakodnevnici i kakvi su nam planovi za buducnost . Ovaj topik je otvoren za sve koji zele da pisu na ovu temu , bez obzira kada su napustili rodni kraj ili su jos uvijek u njemu .

[Nada-Naca Jaramaz]

A ja se vec obradovala da je neko rodio. J...ga! Pisacu drugom prilikom kako sam se snasla ili nesnasla u Beogradu. Sad sam bas nesto u ...necu da lajem . Pozdrav svima i dobar topic.

[Hayda Blazic]

Peky, ti nas zezas s ovim naslovima. Mislila sam da si dobio unuce!

[lana]

Mislim da je topik odlican, mogao bi biti i koristan kad bi se razvio u diskusiju.
Oni koji su se dobro snašli u novoj okolini, mogli bi dati koji dobar recept onima koji se nisu baš idealno snašli, malo opisati glavne karakteristike nove sredine, mentalitet ljudi, standard, navike......pogotovo oni koji žive negdje izvan granica zajednicke države.
Svi smo imali svoje storije, neplanirane a uzbudljive nacisto.
E sad, nekima nije bilo do uzbudjenja, ali opet najvažnije je da se niko nije dosadjivao ovih godina.
Ja recimo crkoh od radoznalosti, kako su se neki od nas odlucili preko oceana do novog života, cemu su se tad nadali i što su sad dostigli od toga, da li je to san snova ili je samo crncenje gdje god bilo ili nešto trece, kakav standard su dosegli, što im to omogucava, što su od svojih sposobnosti i znanja najlakše prodali u kapitalizmu, kako im se snalaze djecica koja sad odrastaju u novoj okolini i skoro da nemaju onih slika odprije.
Kako je sa jezickom barijerama (mislim na onaj tudji akcent kojeg se necemo nikad otresti i koliko su domacini osjetljivi na te nijanse).
Kao što rekoh, crkavam od radoznalosti a nezgodno mi ispitivati ljude, ako nece sami vec da pricaju.
Jednog znanca koji je otišao daleko,sam pitala kako mu je tamo. Kaže odlicno je. A kako si se snašao:Super!??????
Dobila sam signal, ne ispituj više i u redu.
Onaj ko ne želi pisati i radije bi sjedio u zapecku i gledo druge, ne treba pisati.Al svejedno bi mogao.
Svi dijelimo neki život od prije, povezali smo se preko Pekyjeve galerije i možemo i dalje ostati povezani. A ako svi cutimo, imamo cutionu a ne galeriju likova, sudbina i kojecega još....

[R]

Moj svakodnevni posao
U opštem haosu na Balkanu, naći stalan i siguran posao mnogima ,a posebno ženama predstavlja stvarno veliki problem. Mene je ,eto, zapao posao u firmi za fizičko obezbjeđenje i protupožarnu zaštitu. Da bi dobila taj posao morala sam postati "ispitani vatrogasac sa položenim državnim ispitom iz protupožarne zaštite", kao i svladati rukovanje i imati dozvolu za oružje . I danas sam u obavezi, iako već godinama unazad radim pravno-administrativne poslove za tu firmu, da u slučaju veće intervencije (ako ne daj bože dogori do nokata), preuzmem rad na centrali naše industrijske vatrogasne jedinice ili da zamjenim nekog kolegu vatrogasca na dežurstvu. Eto , da mi je neko '78 god. kad sam maturirala predskazao da ću biti vatrogasac, rekla bi mu da nije normalan!!!

[mikikas]

Slazem se sa Lanom -dobar i praktican topik za savete
Evo ja i moj muz smo u Rimu .......
ali nekako sam vaspitana cudno pa sam od pocetka u recimo drugoj dimenziji ...uvek sam insistirala da smo izbor napravili sami i da po tome ne mozemo sebi dozvoliti LUKSUZ da se ovde osecamo kao stranci ...
Kapiram da je tesko razumeti ovu teoriju ,ali je napravljena samo iz prakticnosti
Naime .... po meni dosli smo ovde u potrazi za nekom boljom buducnosti i osecati se kao stranac po meni je luksuz ,izgovor i gubljenje vremena kako i prilika ...
A i ova teorija je isto tako prakticna da se dobije hrabrost i puca na neke vise ciljeve ..
Mi smo se snasli dobro ,tj. onako mislim isto kako bismo ziveli i u Beogradu ( svi znate da sam ja iz bgda ) ..
Otkad smo ovde evo 10 godina trazili smo iste one poslove koje smo ostavili iza nas ...i posle duzeg vremena i vrlo dugacke liste zrtvi i odricanja danas se bavimo istim poslom kao i u bgdu ...
sve to zato sto sam uvek od prvog dana insistirala na mojoj teoriji jednakosti ...i mogucnosti izbora
Ne znam da li se razume ....
Tu spada sve pa i jezicka barijera ...
Od prvog dana smo ucili jezik vrlo intenzivno i cak prepisivali sve sto nam padne pod ruku da bismo naucili pravilno da pisemo
hehehehehe
suludo ali deluje ....

[lana]

Mikikas, morala sam te dvaput proèitati da mi sjedne teza.
Nekako ovako, bili ste stranci ali ste se pravili da niste i da ste izjednaèeni sa svima drugima koji su došli u Rim po bolju buduænost. Hoæeš reæi, da ste zanemarili jezièku barijeru odnosno se potrudili da je što prije skenslate. Niste sebe sažaljevali, po sistemu " uf, što mi je teško, pa ja sam stranac za razliku od ostalih".
Treba puno hrabrosti i odricanja da se to dostigne za nekoliko godina. To je tempo na kvadrat.

[mikikas]

Jaooo Lano ,
tako nekako ,ali moram priznati malo skromnije
Jbga i meni zvuci nekako preterano pompezno .......
skromnije ..
Uh Uh -kad se vako cita zvuci mi ( mislim na moj post ,naravno ) nekako neljudski i plasticno , ali jbga tako je ...
Kad nemozes na glas reci ku ku meni cutis ,trpis i guras napred ...
jbga-po sistemu jesi hteo bicikl -PEDALAJ

[lana]

Ne možemo se vratiti u prošlost i poèeti opet od poèetka, ali možemo poèeti sad i sa novim iskustvima doæi do drugaèijeg, boljeg kraja!
Ako ti stalno ide sve slabije, znaj: negdje je dno i onda odatle sve ide samo na bolje.
Život nije cilj nego put po kojem idemo.

Za minutu ljutnje potrošimo 60 sek. sreæe.

[majanb]

Da, tesko je zeni na Balkanu. Ja ne mogu da se zalim, moji su poprilicno imucni, tako, i kad smo izbjegli, nakon prvog soka, krenuli smo dalje. Moji roditelji pomazu i dan-danas, muz radi, sto bi on rekao- samo on i semafori -... Dosla su i djeca, i moj Dalmatinac je smatrao da je najbolje da se neko vrijeme primirim kod kuce, sa djecom...
Ja, domacica?! Prvu godinu sam uzivala, drugu se dosadjivala, a trece mi je doslo da se ubijem od dosade...
Pregovori - dugi i mucni, i na kraju - pobjeda... Ali to se meni samo ucinilo da je pobjeda, jer bjese pobjeda samo u mojoj kuci...
Krenula sam da trazim posao kakav sam radila i prije, od jedne do druge televizije, radio-stanica, novina... Prica uvijek ista; koliko djece imate, da li ste udati, kolika su vam djeca, javicemo se mi vama... I u krug...
I tako se ja "ubacim" u politiku, godinama vec plivam, i sve u svemu, nije lose... Najteze je u doba izbora (a njih u ovoj zemlji cuda ima najvise), tada se radi od jutra - do sutra... Nekada ne znam ni gdje gostujem, ni koji je dan, ni grad u kom sam se probudila...
Ali drugacije ne znam zivjeti...
I kad sve sagledam, dobro smo se snasli...
Ali, ostala je tuga, za onim nasim kamenjarom, za onim planinama, rijekama, za onim ljudima koji su ostavili neki utisak... I sada se trazimo preko neta, pruzamo ruke jedni drugima, i cesto je to "pucanj u prazno"...
Ali i to je zivot. Za sada ne primjecujem u tolikoj mjeri okruzenje (ubi me ravnica), jer radim po cijele dane, ali ne mogu sebe zamisliti da ostarim u ovom dijelu Vojvodine...u Backoj...

[lana]

Onaj ko ne zeli pisati i radije bi sjedio u zapecku i gledo druge, ne treba pisati.Al svejedno bi mogao.
A ako svi cutimo, imamo cutionu a ne galeriju likova, sudbina i kojecega jos....

Ljudi moji, pozna se ljeto i lijepo vrijeme. Sve manje sjedimo za raèunalnikom, sve vise setamo.

[Dean Beric]

Na ovom topicu bih trebao napisati kako sam se snasao u novom zivotu, ali kako sam jos uvijek u starom zivotu stavicu par crtica da vidite kako izgleda jedan pravi novi zivot.
Sve je pocelo kad je moj otac ozenio makedonku. Da odrzi ravnotezu brat je ozenio slovenku. Doduse, lako ju je pronasao, zivjela je s roditeljima u vojnim zgradama odmah kraj kasarne na Sinobadima. Tako su oni po logici slijeda otisli ziviti u Crnu goru. Tamo je moj brat seljakao administrativno. Ostavsi u svom stanu iz Trga Edvarda Kardelja u Titogradu preselio je u Vijence Danila Kisa u Podgorici. Kraj price pogadjate. Njegov sin je odselio u Prag i ozenio cehinju, imaju sina Adama Berica, kojem jednog dana ja trebam objasnjavati da je Kninjanin.
Zato sam svojim sinovima predlagao da ne kompliciraju pa je starijem supruga hvarsko-rijecko-crikvenicko-austro-madjarka rodjena u Zagrebu, a mladji se koprca bespomocno i ozenice jednu istocnohercegovacko-licko-goranku rodjenu u Splitu.
Vidite kako je novi zivot jednostavan.

[PALE]

Novi život, stari život, kako si se snaša', super sam se snaša', nabrojite mi jednog (na prste lijeve ruke) koji vam je nekad rekao " nisam se nikako snašao i skroz mi je loše" ? Ljudi, i kad misle tako, to nikad ne govore. To bi bilo priznanje poraza. A volimo se pohvaliti da nam je dobro tj. super ! Sve i da nije tako, koji su kriterijumi uzeti u obzir kad neko tvrdi da se dobro snašao ?
Ako neko nije imao ni jednu ovcu a sad ima deset komada i umjesto petrolejke ima akumulator, znači li da se dobro snašao ?
Možda sam se tvrdoglavo uhvatio za ovo "snalaženje" ali jedino pitanje koje je dobro koncipirano je " KAKO SE OSJEĆAŠ ?" Dalje ne bi ni trebalo kopati po tuđim životima. Naravno da ne želim nikoga uvrijediti .

[lana]

Sandra bre, Miki je naša kninska snajka i ekavica je njen domaæi dijalekt. Kužiš stari!????
Æa ti gospe, vse sem zamešala.
Pozdrav

[Petar-Peky Bukarica]

Snajka (mikikas) vise ne navraca , nazalost , obaveze je stigle , vjerujem da bi ti ona to ljepo i nasiroko objasnila .
A ja jedino da te pitam , uz duzno postovanje , da ti nisi pogresila topik ili ne daj boze website ?