Strah od smrti,èemu,glupo je o tome uopæe razmiljati,kad ti doðe,doæi æe.... i tu se nita ne moe,zato dok ne doðe treba sebi u realnim okvirima priutiti sve to se moe,a veseli te,s tim da pri tom drugom ne nanosi b
ol..................
Ovo je interesantno ! Često čujem ovako neto. Nikad nisam čuo da je neko rekao- "čemu strah od visine ?" ili "čemu strah od lifta ?" ili "čemu strah od ose ?". Nema tu rasprave, on se boji visine a znamo da je zajebano kad se blebne sa neke visine, mi se tu moemo slikati ! Ili se ona boji ose i "morejejebati". Ili, on prpa od lifta i to ti je. Moe se desiti da nikad u ivotu ne padne sa neke visine, da nikad ne propadne liftom 9 spratova, da te nikad ne ujede osa, ali se ne moe desiti da te nikad u ivotu ne stigne smrt (obično na kraju). Ima li neko da nije svjestan toga ? Moda se nismo razumjeli, ja sam mislio na strah od prerane, bolne, ili ne znam kakve smrti. Ako će te reći da je i ovakva negdje zapisana, onda nema smisla govoriti djetetu da ne pretrčava ulicu, ili vozaču da uspori malo. Sve je to strah od smrti, i to svakodnevni. Prisjetite se nekog događaja kad vam je bila "glava u torbi", ta ste pomislili ? "ta će, sudbina !" Malo morgen, svi se useru od straha-neko ovako a neko onako. IVJELI
strah
Moderator: Gazda
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Strah-ovi
Na posao idem biciklom ( oko 5 km. ) i glava mi je u torbi , svakodnevno , svjestan sam . Na primjer u zimskom periodu dok vozim do mjesta gdje radim jos ne svane , vozi se pod svjetlima , od auta prozori zamagljeni ( jedan od stotine obrise prozore prije nego krene ) , vozaci neispavani , mamurnih mali milion , zene , muzevi i djeca ih iznervirali , mrzi posao i jos nije odlucio hoce li napred ili u rikverc , ma svega na cesti i izmedju njih ja sa onim malim zmigavim svjetlom na mojoj bicikli .
Svaki od tih moze biti potencijalni ubica ili lovac bas na moju glavu . Kad bih tako mislio ne bih ni izlazio iz kuce . Bolje je misliti da je zapisano i da je taj datum negdje u drugoj polovici 21 stoljeca , sto se mene tice .
Kad se neko zaljepi u banderu pored koje si upravo prosao dozivis sok a tek onda nadolazi strah , sam ga kreiras ( jer ga osoba bez sluha i vida tada nebi dozivila ) i on raste i prevladava tvojim umom i tijelom .
Normalno je da u covjeku postoje strahovi ali ako su veliki onda su fobije , bolest ( vjerovatno psihe ) koji se mogu ljeciti .
Kod mene postoji strah od visine ali ne fobija . Jedne godine ( mozda '89 ) smo isli ( planinari ) na Tulove grede ( Velebit ) .E pa ja ti se djiletnem na jednu od njih , ne razmisljajuci puno prije nego sam to uradio . Kad sam se nasao na vrhu te stijene , grede , i kad sam osjetio vjetar koji je bio prilicno jak a ja nisam imao nikakvo mjesto da se uhvatim niti da se nogama poduprem shvatio sam kakvu sam glupost napravio . Trebalo mi je par dugih minuta da isplaniram kako da se bacim nazad na " kopno " prije nego me vjetar baci u provaliju . Uspio sam u svemu tome i tek poslije me je uhvatio strah sta se sve moglo dogoditi . I danas kad mi padne na pamet ta avanturica samo kazem hmmm i rasirim ruke .
Ma druga polovica , vjeruj mi , bice lakse i meni vjerovati .
Svaki od tih moze biti potencijalni ubica ili lovac bas na moju glavu . Kad bih tako mislio ne bih ni izlazio iz kuce . Bolje je misliti da je zapisano i da je taj datum negdje u drugoj polovici 21 stoljeca , sto se mene tice .
Kad se neko zaljepi u banderu pored koje si upravo prosao dozivis sok a tek onda nadolazi strah , sam ga kreiras ( jer ga osoba bez sluha i vida tada nebi dozivila ) i on raste i prevladava tvojim umom i tijelom .
Normalno je da u covjeku postoje strahovi ali ako su veliki onda su fobije , bolest ( vjerovatno psihe ) koji se mogu ljeciti .
Kod mene postoji strah od visine ali ne fobija . Jedne godine ( mozda '89 ) smo isli ( planinari ) na Tulove grede ( Velebit ) .E pa ja ti se djiletnem na jednu od njih , ne razmisljajuci puno prije nego sam to uradio . Kad sam se nasao na vrhu te stijene , grede , i kad sam osjetio vjetar koji je bio prilicno jak a ja nisam imao nikakvo mjesto da se uhvatim niti da se nogama poduprem shvatio sam kakvu sam glupost napravio . Trebalo mi je par dugih minuta da isplaniram kako da se bacim nazad na " kopno " prije nego me vjetar baci u provaliju . Uspio sam u svemu tome i tek poslije me je uhvatio strah sta se sve moglo dogoditi . I danas kad mi padne na pamet ta avanturica samo kazem hmmm i rasirim ruke .
Ma druga polovica , vjeruj mi , bice lakse i meni vjerovati .
-
Jadra Matkovic
- Posts: 106
- Joined: Sun May 14, 2006 11:02 pm
strah
Hrabrost nije odsutnost straha,već procjena da je neto puno vanije od straha...
-
detenene
STRAH
Kad sam isao u osnovnu skolu cesto sam na skolskim zadacama nesto prepisivao od boljih ucenika i uvijek me je bio strah da cu biti uhvacen, da ce me izbaciti iz skole i da nikad necu uspjeti u zivotu. Kad se prisjetim tih dana smijem se sam sebi zbog nerazloznog straha. Neki od onih koji su bili odlikasi nisu bas uspjeli u zivotu, premda vecine jeste ovisno o tome sto se podrazumjeva pod pojmom: uspijeh u zivotu. Neki od losijih ucenika su isto tako uspjeli u zivotu, premda ne svi. Uvijek sam bio negdje na sredini, nikad hvaljen, nikad istican kao los primjer. Vjerujem da sam uspio u zivotu jer radim sto volim i dovoljno mi je za osnovne potrebe i male luksuze. Ne mogu kupiti kucu na planini ili na otoku, a tamo mi se niti ne ide. Auto ima znatno vecu upotrebnu vrijednost od stvarne prodajne (vrlo malo, star je, dobro odrzan). Jedina ovisnost je ona o pekaru, neda mi se peci kruh, a i ne treba mi puno.
Sad se vracam na onaj strah iz osnovne skole. Da sam i bio uhvacen vjerojatno bih i danas bio isti i ivio isto, samo mi onda kao malom nitko to nije razjasnio.
U osnovnoj skoli sam se bojao zenskih. Kad sam isao u srednju skolu, najprije sam se bojao ozbiljnije veze jer nisam znao sta treba, kasnije sam se bojao veze da ne postane ozbiljna, jos kasnije me bilo strah da ozbiljna veza ne postane neozbiljna.
Opet se vracam na onaj strah iz osnovne skole. Meni onda kao malom nitko to nije razjasnio.
Zasto ovo pisem? Da mi je netko u osnovnoj skoli sve razjasnio o zenskim, prepisivanju, o ostalim stvarima od kojih sam onda strahovao, odmah me nebi bilo strah. Sad shvacam da strah dolazi od nerazjasnjenih stvari. Ni to mi nisu objasnili u osnovnoj skoli.
Sad se vracam na onaj strah iz osnovne skole. Da sam i bio uhvacen vjerojatno bih i danas bio isti i ivio isto, samo mi onda kao malom nitko to nije razjasnio.
U osnovnoj skoli sam se bojao zenskih. Kad sam isao u srednju skolu, najprije sam se bojao ozbiljnije veze jer nisam znao sta treba, kasnije sam se bojao veze da ne postane ozbiljna, jos kasnije me bilo strah da ozbiljna veza ne postane neozbiljna.
Opet se vracam na onaj strah iz osnovne skole. Meni onda kao malom nitko to nije razjasnio.
Zasto ovo pisem? Da mi je netko u osnovnoj skoli sve razjasnio o zenskim, prepisivanju, o ostalim stvarima od kojih sam onda strahovao, odmah me nebi bilo strah. Sad shvacam da strah dolazi od nerazjasnjenih stvari. Ni to mi nisu objasnili u osnovnoj skoli.
-
Aco Dimitrijevic
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
strah
S T R A H
Čovjek ne moe, kad posjeti Galeriju Knina, a da ne pogodi na temu « Strah». Tu logično biva uvučen u temu i sledstveno treba dati osobni doprinos dotičnoj problematici.
Otkud toliko mnogo straha u Kninu u zadnje vrijeme? Moda straha nema u Kninu ali ga svakako često ima kod Kninjana.
U raspredanju ovoga fenomena najprije treba utvrditi ta je to uopće strah! Odnosno, na koji način strah postoji, kako se manifestira?
Jadra je iznijela zanimljivu konstataciju. Ja bih samo da zera produim.
Strah je emocija. Kao i sve druge emocije, strah se uči. Eksperimenti su pokazali da do pojave osjećaja straha dolazi nakon gubitka sigurnosti, to moe da bude izjednačeno sa gubitkom zatite.
U traganju za odgovorom ta je to strah, otkrivamo da je on je sličan osjećaju nelagode. Izraavanje straha imamo u stanju nečije uplaenosti. Pitanje je sada, ta je kvalitet straha: imanje ili nemanje, gubitak ili posedovanje? Na primjer, kako stanje straha korespondira sa osjećajem posjedovanja odnosno neposjedovanja sposobnosti odbrane podleganja osjećaju straha? Ili, jo interesantnije, da li je strah nedostatak hrabrosti, ili je on samo izraz vrijednost za hrabrost, koj e kod nekih ima a kod drugih nema u dovoljnom obimu?
Sama neodređenost pojma straha dovodi u pitanje njegovo postojanje u čistom vidu. Ono to pojedinac osjeća i izraava, za jedne moe da predstavlja strah a za druge neku osobenu formu psihičkog, odnosno emotivnog stanja, izraenu drugojačijom terminologijom: na primjer tjeskobom.
Evidentno je da strah prebiva u nama i ako njegov poticaj dolazi spolja. Idealna odbrana od straha stoga bi bilo odbijanje da učimo strah, ili trud u izbjegavanju da učimo druge strahu, onako kao to su nas nekada učili strahu.
Kau, strah je najbolji zatitnik od nesreće, od opasne povrede, od moguće izloenosti stradanju. Poznato je da su novorođenčad u stanju da plivaju bez da ih je itko prije toga ucio plivanju. To samim tim znači da je čovjeku urođeno raspolaganje sa izvjesnim sposobnostima opstanka i preivljavanja, tako da mu učenje i posjedovanje straha u tom smislu nije neophodno. To nikako ne znači da čovjek ne treba da uči i nove vjetine kako bi njegova odbrana, tj. borba za opstanak, bila to uspjenija. Mudrost je jedna od njih. Pa ipak, dvije osobine, miljenja smo, mogu isto tako da budu efikasne u borbi protivu straha, kao to su efikasne i u stvaranju pogodnih uslova za preivljavanje. Najprije, to je vjera, a zatim, slijedi ljubav. Posjedovanje vjera rađa nadnaravnu snagu u čovjeku sa kojom ovaj istrajava i opstoji. To je prije svega spoznaja istine o ivotu. Osjećanje ljubavi, davanja i primanja, postaje zalog harmonije i zadovoljstva. Harmonije sa okolicom, sa prirodom, sa svijetom u kojemu ivimo. Stanje zadovoljstva nastupa onda kada čovjek uspije sa pronalaenjem i ispunjavanjem smisla svog ivota i vlastitog postojanja. Ovi mogu biti vrlo različiti i variraju od pojedinca do pojedinca, od ličnosti do ličnosti.
Interesantno je napomenuti otkriće da medju kavkadijama, pa i onima koji slove za jake i hrabre, ima popriličan broj kukavica. Oni udaraju prvi upravo iz straha i zato često «pobjeđuju». Ovo samim tim minimizira ulogu i značaj tzv. Hrabrosti u borbi protivu straha. Tu je riječ svakako o nečemu sasvim drugome.
Zato se meni lično neobično dopada strah Klapca da piro ne obrije brke, pa bih da ga posudim od njega za neko vrijeme. I Repkov strah od toga da neće imati to za pročitati jednog dana na Galeriji je vrlo ozbiljan i ja ga već sada dijelim sa njim. Međutim, ima jedan strah od kojega podilaze marci. Sliči onomu osjećaju koji je Peky imao kada je zapjevao pjesmu «Ruse kose curo ima». Ja znam dobro, i svi mi bliski toj generaciji, znademo dobro, od čega je taj strah. Strah kad grlo zadrhti... Nije samo od nostalgije...
Čovjek ne moe, kad posjeti Galeriju Knina, a da ne pogodi na temu « Strah». Tu logično biva uvučen u temu i sledstveno treba dati osobni doprinos dotičnoj problematici.
Otkud toliko mnogo straha u Kninu u zadnje vrijeme? Moda straha nema u Kninu ali ga svakako često ima kod Kninjana.
U raspredanju ovoga fenomena najprije treba utvrditi ta je to uopće strah! Odnosno, na koji način strah postoji, kako se manifestira?
Jadra je iznijela zanimljivu konstataciju. Ja bih samo da zera produim.
Strah je emocija. Kao i sve druge emocije, strah se uči. Eksperimenti su pokazali da do pojave osjećaja straha dolazi nakon gubitka sigurnosti, to moe da bude izjednačeno sa gubitkom zatite.
U traganju za odgovorom ta je to strah, otkrivamo da je on je sličan osjećaju nelagode. Izraavanje straha imamo u stanju nečije uplaenosti. Pitanje je sada, ta je kvalitet straha: imanje ili nemanje, gubitak ili posedovanje? Na primjer, kako stanje straha korespondira sa osjećajem posjedovanja odnosno neposjedovanja sposobnosti odbrane podleganja osjećaju straha? Ili, jo interesantnije, da li je strah nedostatak hrabrosti, ili je on samo izraz vrijednost za hrabrost, koj e kod nekih ima a kod drugih nema u dovoljnom obimu?
Sama neodređenost pojma straha dovodi u pitanje njegovo postojanje u čistom vidu. Ono to pojedinac osjeća i izraava, za jedne moe da predstavlja strah a za druge neku osobenu formu psihičkog, odnosno emotivnog stanja, izraenu drugojačijom terminologijom: na primjer tjeskobom.
Evidentno je da strah prebiva u nama i ako njegov poticaj dolazi spolja. Idealna odbrana od straha stoga bi bilo odbijanje da učimo strah, ili trud u izbjegavanju da učimo druge strahu, onako kao to su nas nekada učili strahu.
Kau, strah je najbolji zatitnik od nesreće, od opasne povrede, od moguće izloenosti stradanju. Poznato je da su novorođenčad u stanju da plivaju bez da ih je itko prije toga ucio plivanju. To samim tim znači da je čovjeku urođeno raspolaganje sa izvjesnim sposobnostima opstanka i preivljavanja, tako da mu učenje i posjedovanje straha u tom smislu nije neophodno. To nikako ne znači da čovjek ne treba da uči i nove vjetine kako bi njegova odbrana, tj. borba za opstanak, bila to uspjenija. Mudrost je jedna od njih. Pa ipak, dvije osobine, miljenja smo, mogu isto tako da budu efikasne u borbi protivu straha, kao to su efikasne i u stvaranju pogodnih uslova za preivljavanje. Najprije, to je vjera, a zatim, slijedi ljubav. Posjedovanje vjera rađa nadnaravnu snagu u čovjeku sa kojom ovaj istrajava i opstoji. To je prije svega spoznaja istine o ivotu. Osjećanje ljubavi, davanja i primanja, postaje zalog harmonije i zadovoljstva. Harmonije sa okolicom, sa prirodom, sa svijetom u kojemu ivimo. Stanje zadovoljstva nastupa onda kada čovjek uspije sa pronalaenjem i ispunjavanjem smisla svog ivota i vlastitog postojanja. Ovi mogu biti vrlo različiti i variraju od pojedinca do pojedinca, od ličnosti do ličnosti.
Interesantno je napomenuti otkriće da medju kavkadijama, pa i onima koji slove za jake i hrabre, ima popriličan broj kukavica. Oni udaraju prvi upravo iz straha i zato često «pobjeđuju». Ovo samim tim minimizira ulogu i značaj tzv. Hrabrosti u borbi protivu straha. Tu je riječ svakako o nečemu sasvim drugome.
Zato se meni lično neobično dopada strah Klapca da piro ne obrije brke, pa bih da ga posudim od njega za neko vrijeme. I Repkov strah od toga da neće imati to za pročitati jednog dana na Galeriji je vrlo ozbiljan i ja ga već sada dijelim sa njim. Međutim, ima jedan strah od kojega podilaze marci. Sliči onomu osjećaju koji je Peky imao kada je zapjevao pjesmu «Ruse kose curo ima». Ja znam dobro, i svi mi bliski toj generaciji, znademo dobro, od čega je taj strah. Strah kad grlo zadrhti... Nije samo od nostalgije...
-
PALE
Ponovo sam pročitao sve tekstove sa ovog topica, svih pet strana i ... prep'o sam se ! Neke tekstove kao da vidim prvi put. Da li je počelo pamćenje da mi poputa? Sve se nadam da nisam pritisnuo MEMORY kad sam prvi put čitao. Nije me strah zbog toga, samo se ne sjećam zbog čega. R me oduevila kad je napisala da joj se slika "skučila" ! ao mi je to rijetko pročitam takav izraz. Valjda nas je gramatika odvikla od "lokalnih nepravilnosti" a i ivljenje u drugim krajevima gdje nas ne bi razumjeli. Koliko sam puta skučio icu ili neku granu da uberem trenju ! Granu je prvo trebalo dokučiti !
-
Milica Bukarica Racunica
- Posts: 13
- Joined: Thu Apr 24, 2003 11:23 am
- Location: Melbourne
Nisam procitala svih pet strana pa ne znam da li je neko vec citirao Mesu Selimovica o STRAHU.
"Najgori je bezrazloni strah. Strah koji ima svoj razlog i korijen moe da primi, ma kakav da je, moe se izmjeriti ljudskom mjerom, moe mu se odrediti domet i uvir. A moda i nije bezrazloan, samo ne moe da mu nađe razlog. Zato postaje opasan, jer je svuda,u svakom pokretu, u svakom glasu, u svemu to ivi i umire, i srce neprestano strepi pred nečim stranim, svemoćnim, sveunitavajućim.
Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeća strah pred onim to ga čeka, pred nepoznatim to već kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.
Straan je strah od smrti, ali kad vidi ta je to, kad digne ruke od elje da bude bog zadovoIji se da bude smrtni čovjek, sve dođe na svoje.
Nasmijao sam se veselo, osloboden straha i nelagodnosti, izlijecen njegovim strahom. A ustraile su ga moje neozbiljne rijeci, kojima sam prkosio i sebi i njima, ne znajuci zapravo ni od cega se branim, pa je, smeten, udario nogama o stepenice, jedva savijajuci ukocena koljena. I gledao me kao palikucu, zacuden i ogorcen zbog moje jadne pobune. Badava, s takvim strahom ne vrijedi ivjeti, i ne bih ni ivio, kad bi me jednom savladao. Jer, drugo je uplaiti se kad ima razloga, u nesreci, ili ratu, to mora svako, a drugo je plaiti se uvijek, od svega. Snani Mehmed Pecitava, govorio je, nekad, u hocinskim mocvarama: Boj se ovna, boj se govna, a kad cu ivjeti?
Ostaje strah u čovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu mogućnost u neku vradbinu, u neku tajnu silu iblisovu.
Ubistvo ne moe biti uzor i podstrek, izaziva osudu i gađenje, a deava se iznenada, kad se zaboravi strah i savjest, neprijatno je, kao runo podsjećanje na trajnost niskih nagona kojih se ljudi stide, kao to se stide nedostojnih predaka i prestupnih rođaka.
Ne znam zato, moda to je patio, to je u mukama stekao iskustvo, to ga je pobuna oslobodila naviknutog miljenja koje vee, to nema predrasuda, to je račistio sa strahovima, to je poao putem koji nema izlaza, to je već osuđen i samo junački odgađa smrt. Takvi ljudi mnogo znaju, vie nego mi koji klecamo od naučenog pravila do straha od grijeha, od navike do strepnje pred uvijek mogućom krivicom.
Odricanje svih obzira je prastari strah, davna sutina ljudskog bića koje eli moć, jer se boji.
Nisam se sjetio ni tada ni dugo poslije, da je ljudska misao nesiguran talas to ga podie ili smiruje ćudljivi vjetar straha ili elje.
Potapa me strah, kao voda."
Mea Selimović
"Najgori je bezrazloni strah. Strah koji ima svoj razlog i korijen moe da primi, ma kakav da je, moe se izmjeriti ljudskom mjerom, moe mu se odrediti domet i uvir. A moda i nije bezrazloan, samo ne moe da mu nađe razlog. Zato postaje opasan, jer je svuda,u svakom pokretu, u svakom glasu, u svemu to ivi i umire, i srce neprestano strepi pred nečim stranim, svemoćnim, sveunitavajućim.
Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeća strah pred onim to ga čeka, pred nepoznatim to već kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.
Straan je strah od smrti, ali kad vidi ta je to, kad digne ruke od elje da bude bog zadovoIji se da bude smrtni čovjek, sve dođe na svoje.
Nasmijao sam se veselo, osloboden straha i nelagodnosti, izlijecen njegovim strahom. A ustraile su ga moje neozbiljne rijeci, kojima sam prkosio i sebi i njima, ne znajuci zapravo ni od cega se branim, pa je, smeten, udario nogama o stepenice, jedva savijajuci ukocena koljena. I gledao me kao palikucu, zacuden i ogorcen zbog moje jadne pobune. Badava, s takvim strahom ne vrijedi ivjeti, i ne bih ni ivio, kad bi me jednom savladao. Jer, drugo je uplaiti se kad ima razloga, u nesreci, ili ratu, to mora svako, a drugo je plaiti se uvijek, od svega. Snani Mehmed Pecitava, govorio je, nekad, u hocinskim mocvarama: Boj se ovna, boj se govna, a kad cu ivjeti?
Ostaje strah u čovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu mogućnost u neku vradbinu, u neku tajnu silu iblisovu.
Ubistvo ne moe biti uzor i podstrek, izaziva osudu i gađenje, a deava se iznenada, kad se zaboravi strah i savjest, neprijatno je, kao runo podsjećanje na trajnost niskih nagona kojih se ljudi stide, kao to se stide nedostojnih predaka i prestupnih rođaka.
Ne znam zato, moda to je patio, to je u mukama stekao iskustvo, to ga je pobuna oslobodila naviknutog miljenja koje vee, to nema predrasuda, to je račistio sa strahovima, to je poao putem koji nema izlaza, to je već osuđen i samo junački odgađa smrt. Takvi ljudi mnogo znaju, vie nego mi koji klecamo od naučenog pravila do straha od grijeha, od navike do strepnje pred uvijek mogućom krivicom.
Odricanje svih obzira je prastari strah, davna sutina ljudskog bića koje eli moć, jer se boji.
Nisam se sjetio ni tada ni dugo poslije, da je ljudska misao nesiguran talas to ga podie ili smiruje ćudljivi vjetar straha ili elje.
Potapa me strah, kao voda."
Mea Selimović
-
Milica Bukarica Racunica
- Posts: 13
- Joined: Thu Apr 24, 2003 11:23 am
- Location: Melbourne
I jos nesto vezano za strah u smislu ogranicenja.
kolstvo nas uči ta se moe uraditi i ponekad nas takođe uči nepostojećim ograničenjima. Uči nas onome to moemo ostvariti, ali i o onome to ne moemo ostvariti. Pogledajte samo primjer Feliksa Baumgartnera koji je oborio nevjerovatan rekord skočivi sa 39 kilometara. Pored Feliksa postoji jo jedan heroj o kojem se malo manje zna. Taj heroj se zove:
BUMBAR
Prema naučnicima, tijelo bumbara je preteko i razmak njegovih krila premali za veličinu tijela. U aerodinamičkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Međutim, bumbar ne zna za ova naučna otkrića i prosto: leti.
Kada ne zna za svoja ograničenja, moe samog sebe iznenaditi onim to postie. A kada savlada jedno ograničenje, zapita se da li uopte postoje ikakva ograničenja. Jedina ograničenja koja postoje su ona koja sami sebi namećemo. Ne dozvolite da vam sistem nameće bilo kakva ograničenja.
kolstvo nas uči ta se moe uraditi i ponekad nas takođe uči nepostojećim ograničenjima. Uči nas onome to moemo ostvariti, ali i o onome to ne moemo ostvariti. Pogledajte samo primjer Feliksa Baumgartnera koji je oborio nevjerovatan rekord skočivi sa 39 kilometara. Pored Feliksa postoji jo jedan heroj o kojem se malo manje zna. Taj heroj se zove:
BUMBAR
Prema naučnicima, tijelo bumbara je preteko i razmak njegovih krila premali za veličinu tijela. U aerodinamičkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Međutim, bumbar ne zna za ova naučna otkrića i prosto: leti.
Kada ne zna za svoja ograničenja, moe samog sebe iznenaditi onim to postie. A kada savlada jedno ograničenje, zapita se da li uopte postoje ikakva ograničenja. Jedina ograničenja koja postoje su ona koja sami sebi namećemo. Ne dozvolite da vam sistem nameće bilo kakva ograničenja.
-
lana
EFT i strahovi
Da, jedina ogranièenja su ona to ih samo sebi nameæemo.Proplanak wrote:I jos nesto vezano za strah u smislu ogranicenja.
BUMBAR
Prema nauènicima, tijelo bumbara je preteko i razmak njegovih krila premali za velièinu tijela. U aerodinamièkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Meðutim, bumbar ne zna za ova nauèna otkriæa i prosto: leti.
Kada ne zna za svoja ogranièenja, moe samog sebe iznenaditi onim to postie. A kada savlada jedno ogranièenje, zapita se da li uopte postoje ikakva ogranièenja. Jedina ogranièenja koja postoje su ona koja sami sebi nameæemo. Ne dozvolite da vam sistem nameæe bilo kakva ogranièenja.
Da li neko od Kninjana "efta" (emotional freedom tehnique), da napie koju rijeè na tu temu.
-
lana
neto na temu straha.....
Oèito da ili niko ne "efta" ili niko se ne eli izpostavljati na tu temu. Ovo je moj komentar na moj prethodni post.
Inaèe kad se izvodi ta tehnika, èovjek izgleda manje vie blesavo , za vidjeti je kao neka kombinacija ludaka i psa punog buva.
Sama eft tehnika je neka vrsta akupunkture bez igala, samo da alat imamo stalno sa sobom i besplatan je. Sastoji se iz tapkanja prstima (taping) po odreðenim meridijanskim taèkama na tijelu, odreðenim postupcima za uravnavanje desne i lijeve strane naega mozga ( koji meðu nama reèeno kad gleda neko sa strane, bi reko da je èovjek "cikno"- kruenje oèima i jo par "bedastoæa"). Tehnika ima neke veze sa NLP (neolingvistièno programiranje), ali je u principu energijska tehnika, uravnava protok elektrike po tijelu. Tehnika povezuje istoèna i zapadna medicinska iskustva.
Ukratko, ta tehnika je jako uspjena u odstranjivanju raznih strahova i fobija ( npr. od paukova, zmija, strah od visine, strah od letenja...itd.)
Ja sam imala neki blesavi strah od visine na stepenicama skijakih skakaonica.
Sad vas neæu puno daviti sa objanjenjima kad i kako je nastao taj strah, ali nastao je zbog dogaðaja koji se nije uopæe desio meni ali desio se na olimpijskoj skakaonici u Planici. Bila je to moja kolska ekskurzija, oni koji su bili sa mnom, moda æe se i sjetiti dogaðaja i osobe koja se otkotrljala niz Planicu ...nije sad to ni vano ali JA SAM dobila strah od skakaonica... ako to nije aavo totalno ali tako je.
Jedne godine sam ila sa djecom penjati se na jednu skakaonicu u gradskom parku i meni se odjednom negdje na treæini puta poèelo vrtiti pred oèima, koljena klecaju, hladni znoj me obliva, pritisak u grudima...umreæu na mjestu.....a moja djeca se penju na vrh skakaonice i nita im nije jasno ta je sa mnom....eto do tad nisam ni znala kako to izgleda kad ima fobiju.... glupo ali to je to...sve ti je jasno a ne moe si pomagati...
I normalno kad sam se dokopala ove nove tehnike (Eft) sam ila "odtapkati" taj strah i konaèno juèer naðem vremena i krenem ja sa muem, da provjerim, koliko vredi to tapkanje na strah.
Neæu sad moriti o aspektima fobije ali kad sam krenula po stepenicama prema vrhu, gledam dolje preko ograde, gledam pod noge, kroz eljezne ipke se vidi zemlja...ide, malo mi nelagodno ali ide.... i pred vrhom sjednem i pogledam dolje u smjeru skakaonice i krene meni onaj balon u pluæima rasti....uffff....ako neko ima kakav strah od neèega, znaæe taèno o èemu govorim... i krenem ja "tapkati" jo na taj aspekt...moj mu pored mene ( jadan ti je on sa mnom...) i veli on meni: "Zamisli, sad odnekud se ovdje pojavi skrita kamera i nas lijepo uslika pa s nama na prvi program RTV..."
krepala sam od smijeha i osjetim u momentu...moj strah je nestao, gledam skakaonicu i nita, sve normalno....zaaaakon!!!
Inaèe kad se izvodi ta tehnika, èovjek izgleda manje vie blesavo , za vidjeti je kao neka kombinacija ludaka i psa punog buva.
Sama eft tehnika je neka vrsta akupunkture bez igala, samo da alat imamo stalno sa sobom i besplatan je. Sastoji se iz tapkanja prstima (taping) po odreðenim meridijanskim taèkama na tijelu, odreðenim postupcima za uravnavanje desne i lijeve strane naega mozga ( koji meðu nama reèeno kad gleda neko sa strane, bi reko da je èovjek "cikno"- kruenje oèima i jo par "bedastoæa"). Tehnika ima neke veze sa NLP (neolingvistièno programiranje), ali je u principu energijska tehnika, uravnava protok elektrike po tijelu. Tehnika povezuje istoèna i zapadna medicinska iskustva.
Ukratko, ta tehnika je jako uspjena u odstranjivanju raznih strahova i fobija ( npr. od paukova, zmija, strah od visine, strah od letenja...itd.)
Ja sam imala neki blesavi strah od visine na stepenicama skijakih skakaonica.
Sad vas neæu puno daviti sa objanjenjima kad i kako je nastao taj strah, ali nastao je zbog dogaðaja koji se nije uopæe desio meni ali desio se na olimpijskoj skakaonici u Planici. Bila je to moja kolska ekskurzija, oni koji su bili sa mnom, moda æe se i sjetiti dogaðaja i osobe koja se otkotrljala niz Planicu ...nije sad to ni vano ali JA SAM dobila strah od skakaonica... ako to nije aavo totalno ali tako je.
Jedne godine sam ila sa djecom penjati se na jednu skakaonicu u gradskom parku i meni se odjednom negdje na treæini puta poèelo vrtiti pred oèima, koljena klecaju, hladni znoj me obliva, pritisak u grudima...umreæu na mjestu.....a moja djeca se penju na vrh skakaonice i nita im nije jasno ta je sa mnom....eto do tad nisam ni znala kako to izgleda kad ima fobiju.... glupo ali to je to...sve ti je jasno a ne moe si pomagati...
I normalno kad sam se dokopala ove nove tehnike (Eft) sam ila "odtapkati" taj strah i konaèno juèer naðem vremena i krenem ja sa muem, da provjerim, koliko vredi to tapkanje na strah.
Neæu sad moriti o aspektima fobije ali kad sam krenula po stepenicama prema vrhu, gledam dolje preko ograde, gledam pod noge, kroz eljezne ipke se vidi zemlja...ide, malo mi nelagodno ali ide.... i pred vrhom sjednem i pogledam dolje u smjeru skakaonice i krene meni onaj balon u pluæima rasti....uffff....ako neko ima kakav strah od neèega, znaæe taèno o èemu govorim... i krenem ja "tapkati" jo na taj aspekt...moj mu pored mene ( jadan ti je on sa mnom...) i veli on meni: "Zamisli, sad odnekud se ovdje pojavi skrita kamera i nas lijepo uslika pa s nama na prvi program RTV..."
krepala sam od smijeha i osjetim u momentu...moj strah je nestao, gledam skakaonicu i nita, sve normalno....zaaaakon!!!
-
branka.pupavac
- Posts: 27
- Joined: Sun Oct 06, 2013 9:27 am
ogranièenja
lana wrote:Ba na tu temu bi isprièala svoje iskustvo.Proplanak wrote:I jos nesto vezano za strah u smislu ogranicenja.
BUMBAR
Prema nauènicima, tijelo bumbara je preteko i razmak njegovih krila premali za velièinu tijela. U aerodinamièkom smislu, bumbari ne mogu letjeti. Meðutim, bumbar ne zna za ova nauèna otkriæa i prosto: leti.
Kada ne zna za svoja ogranièenja, moe samog sebe iznenaditi onim to postie. A kada savlada jedno ogranièenje, zapita se da li uopte postoje ikakva ogranièenja. Jedina ogranièenja koja postoje su ona koja sami sebi nameæemo. Ne dozvolite da vam sistem nameæe bilo kakva ogranièenja.
Ja nisam neki sportski tip, trèkaram 200-300 metara, dosta hodam, tu i tamo se popnem na kakvo brdo ali to je to.
Poto sam veæ neko vrijeme u jednom ðiru duhovne znatielje,
ispitivala sam na sebi u kolikoj mjeri na nas i na ivot utièu nae misli - nae ogranièavajuæe misli.
Kao to rekoh, to se trèanja tièe, ako gledam od roðenja, kad sam bila u najboljoj formi,
a to je recimo bilo prije 35-40 godinica, pretræavala sam moda kilometar u komadu, a i u to nisam stoposto sigurna.
Kad sam puila, trèala sam 100 metara i puvala ko ona naa parnjaèa pred eljeznièkom stanicom.
Sad kad vie ne puim ( malo su mi se pluæa zventilirala ovih godina) pretrèim 300 metara, jednom sam uspjela otrèati i 400 metara, ali sam duu spustila.
I sad da ne duim, idemo na dogaðaj.
Preklopila sama kod sebe, treba poèeti trèati, etnja je za penzionere, a ja jo nemam te sreæe, ko na Mico, da sam u penziji.
I krenem ja, ide prvih sto metara, glava jo èista.
Drugih sto metara, glava èista.
Treæih sto metara i veæ mene glava poèela kljuckati: "Dobra si, tristo metara ti je dosta, ionako ne mo ti vie, zna tvoje godine...."
I TAD krenem ja sa dubokim disanjem i uspijem se spraviti u medijalno stanje bez misli i ibam dalje.
Nakon nekog vremena samo za momenat postanem svjesna rada nogu i nita vie.
Pretrèala sam dva kilometra, zavrila trèanje bez da bi bila zapuhana, oznojena ali umorna.
Samo radost i polet sam osjeæala i puno, puno energije u sebi.
To je postao moj naèin trèanja i svaki put je razdalja veæa.
Nae tijelo nema granica, sva ogranièenja dolaze iz naeg uma.
Ako dovoljno dugo ponavljamo da ne moemo neto napraviti u ivotu, neæemo ni moæi, nema ansi.
Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren.
-
branka.pupavac
- Posts: 27
- Joined: Sun Oct 06, 2013 9:27 am
tehnièki problemi
Peky,
mislim da æe me morati jedno tri puta obrisati, ovu zadnju kopiju pusti jer me zanima ta mi to ovaj tvoj majkan poruèuje, ta on meni DEBUG, daæu ja njemu debuge i druge bube. Valjda æe Mico opaziti moje pitanje pa mi odgovoriti.
mislim da æe me morati jedno tri puta obrisati, ovu zadnju kopiju pusti jer me zanima ta mi to ovaj tvoj majkan poruèuje, ta on meni DEBUG, daæu ja njemu debuge i druge bube. Valjda æe Mico opaziti moje pitanje pa mi odgovoriti.
Um je kao padobran, najbolje djeluje kad je otvoren.
-
Petar-Peky Bukarica
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
problem
Lana,uredno obrisano,kao redar plocu.
-
Stevan-Stiv Biserko
- Posts: 96
- Joined: Mon Apr 11, 2011 11:47 am