Ozivljavanje grada
Moderator: Gazda
-
- Posts: 322
- Joined: Tue May 06, 2003 2:26 pm
nk dinara
dragi Drago.1.ne radim sa gradom svoju knjigu, veæ dinarinu monografiju.2.sportska enciklopedija tvoj izvor-moj, ljudi koji su bili na osnivaèkoj skuptini u loioni 1922.g i akteri prohujalih godina. 3.yale, hardward i prestone lake je zavriti od kninskog asfaltog fakulteta.e taj faks, kninski, zavrili su svi ondanji kninski fakini, ti to su bili s tobom na sastanku(osim jednog) pa i moja malenkost.tvoje tvrdnje mi lièe na onu."Dali ti Fato vjeruje svojim oèima ili meni"?4.na alost Drago ja i predobro razlikujem politiku od stvarnosti.Izgleda da si zaboravio da si ti autor knjige"Namjeteni rat". proèitao sam je dva puta.5.to se tièe Ile Petkoviæa znam ja vrlo dobro da je to naa najveæa nogometmna veliæina.pa pobogu Draga ja sam skoro odrastao u njegovom dvoritu. a rodio sam se u kvartu(na dnu stare pijace-loe, preko puta sv.Josipa)gdje se prije sto godina rodila ideja , zakuhalo i ostvarilo.kao dijete motao sam se i igrao u svim kuæama osnivaèa dinare i dvoritima ili kuæama prve jedanaestorice iz 1913.g.u jednoj od njih (ante karica) ivio sam est godina.6.eto i iz Pekijeva komentara se vidi da ni on ni ostali dio ekipe koja se rodila i odrasla na izvoru dinarina roðenja nisu znali da me dinara okupirala veoma davno i da sam jo tad poèeo neto zapisivati.kao da sam znao to æe se desiti sa kninom, nama pa tako i Dinarom.7. uostalom dragi moj prijatelju Drago. na galeriji postoji preko 16 000(esnaest hiljada )fotografija kninske povijesti.moram ti reæi , a i ostalim naim kninjanima da sam ja Pekiju poslao 80%(osamdeset posto)tih fotografija.a sve ukupno o kninu i kninjanima posjedujem 22 000(dvadeset dvije hiljade) fotografija.otud crpim znanje o Dinari naem Kninu.8PONAVLJAM DRAGO.PUNO POLITIKE, PREMALO POZNAVANJA POVIJESTI DINARE, OSLANJANJE NA REKLA KAZALA ITD. I OPET PONAVLJAM.NE RADI KOD MENE TATINA VEÆ POMALO LJUTNJA. JER DRAGO I OSTALI.DINARA MI JE SVE TO MI JE OSTALO I JEDINA SVETINJA..9.uostalom veli da krajem drugog mjeseca dolazi pa æemo se dogovoriti. I DA SE RAZUMIJEMO.OVO GORE SAM NAPISAO DA SE RAZJASNIMO PRED OÈIMA I UIMA NAEG GRADA. micko
Dinara
Drago, svaka cast za Dinarin kalendar, monografiju i dokumentarac kao i za tekstove na blogu B92!!!
HNS nije ni postojao kada je Dinara osnovana, prema tome ne znam otkud nekome ideja da je isti relevantniji u ovoj prici od bivsih igraca, clanova uprave itd. Ovo je za ogromnu vecinu Kninjana jedina prilika da se predstave svijetu sa svojim najvecim simbolom, fudbalskim klubom koji su osnovali prije STO godina.
Mobidik, puno srece na kninskom 'asfaltu', ima ga sve vise i sve je autenticniji...a ljudi pogotovo.
HNS nije ni postojao kada je Dinara osnovana, prema tome ne znam otkud nekome ideja da je isti relevantniji u ovoj prici od bivsih igraca, clanova uprave itd. Ovo je za ogromnu vecinu Kninjana jedina prilika da se predstave svijetu sa svojim najvecim simbolom, fudbalskim klubom koji su osnovali prije STO godina.
Mobidik, puno srece na kninskom 'asfaltu', ima ga sve vise i sve je autenticniji...a ljudi pogotovo.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Sto godina od osnivanja NK Dinara
Dinara je nasa ljubav
Niksu Djujica znam iz djetinjstva.To mi posao cini rizicnijim,jer postoji opasnost da budem sklon prijatelju vise nego sto to dopustaju kodeks i gradjanska pristojnost.No imam i olaksavajucu okolnost,posto zaista do sada nisam cuo covjeka,poznanika ili bilo kog naseg zemljaka-a mi Kninjani znamo biti zamjerljiva sorta-koji bi o njemu izgovorio bilo kakvu
dvojbenu rijec.Cim spomenes njegovo ime,ljudima postane nekako drago.Niksa je rodjen 1952. godine.Kada je imao samo deset godina,vec su svi u nasem malom gradu znali da ce biti nogometni as.Mogao je uzeti loptu na vrhu dva kilometra duge glavne ulice,pa da od Kninskog Polja do Atlagica mosta predribla svakog koga sretne.U Dinari je zaigrao kao klinac,uz posebno lijecnicko uvjerenje,a iz nje je otisao sa 17 godina.Postojala je silna "makljaza" izmedju velikih klubova ko ce ga
uzeti,no otisao je u OFK Beograd.Miljan Miljanic,trener Crvene zvezde,tokom 1972. i 1973. panicno je trazio:"Dajte mi Djujica".U medjuvremenu je postao takav centarhalf da mu niko koga god je cuvao nije mogao "pero odbiti".U Atini je samo godinu dana nakon Zvezdinog debakla protiv Panatanaikosa za finale Kupa sampiona,gdje je Zvezda izgubila sa 3:0 i ispala,cuvao Zvezdinog "dzelata" Antonijadisa,centarfora visokog 2,05 metara i sto kilograma teskog,u cetvrtfinalu Kupakupova.Beograd je tu utakmicu dobio 2:1,a sportska javnost ostala je u cudu kako ga je Niksa cuvao.U svakom je duelu bio jaci,brzi,visi i spretniji.OFK Beograd je tada usao u polufinale,sto mu je najveci uspjeh u historiji.Ne postoji ziv covjek koga se Niksa u duelu plasio.U karijeri ima izuzetan kuriozitet.Protiv Zvezde je igrao 15 utakmica i nikada nije izgubio.Ne znam ko to jos moze kazati.Kasnije je otisao u berlinsku Hertu i nakon tri-cetiri sezone zavrsio karijeru.nogomet mu je zivotna ljubav i danas se njime bavi:u OFK-u Beograd je na razlicitim upravnim funkcijama.
Niksa izgleda bar dvdesetak godina mladji nego mu pise u rodnom listu.I uvijek je nasmijan.U Kninu,gdje ima kucu i majku,dolazi kada god moze,a barem nekoliko puta godisnje.
Imali smo mi u Kninu i takve asove kakvi su Ilija Petkovic i Radomir Vukcevic,ljude koji su odigrali Peleovu oprostajnu utakmicu protiv Brazila,u Riju,na punoj Marakani.Pele,najveci od svih koji su ikada obukli kopacke,htio je na oprostaju bas Kninjane,Petka i Vucka.U skladu sa kninskom driblerskom tradicijom,u proljece 1968. godine,u debiju za
reprezentaciju Jugoslavije,Ilija Petkovic driblao je Francuze dok mu nije dosadilo,a onda dao gol.Bio je tek treci minut,iza toga je dao jos jedan gol,a mi dobili sa 5:1.Odigrao je 50 utakmica za reprezentaciju.Vucko je odigrao manje,ali bar hajdukovci znaju kakav je to golman bio i sta je sve mogao da odbrani.
Mnogo je sjajnih igraca odraslo u Kninu.Mogao bih do cutra nabrajati one koji su kvalitetom bili za Prvu ligu i za reprezentaciju,poput braceSkobalj,brace Solaja,brace Bjegovic,ali tada nije postojao profesionalizam,a oni sami svoje su vrijeme posvecivali vise fakultetu i obrazovanju nego nogometu.Nabrojimo samo ljude koji su igrali Prvu ligu,poput Dade Skorica,Momira Milete,Arsena Marijana,Mira Stanica,Sene Bjedova,Ivana Grgica.
U ovoj godini obiljezicemo stogodisnjicu nase Dinare.Osnovao ju je sa grupom prijatelja Milan Amanovic,praski student,izdanak iste skole momaka iz Dalmacije,Splicana,koji su osnovali Hajduk.Prezivjela je Dinara tri rata i cak osam drzavnih oblika i evo je,jos postoji.Nisu ceste stogodisnje institucije niti klubovi na trusnom balkanskom tlu,ali Dinara je tu,postoji,igra i igrace.U Beogradu je grupa bivsih igraca i prijatelja Dinare,na celu sa Ilijom Petkovicem,osnovala udruzenje sa namjerom da obiljezistogodisnjicu.Potpresednik udruzenja je Niksa Djujic.
- Duznost je i obaveza nas bivsih igraca i Kninjana koji danas zive u Beogradu,da obiljezimo jubilej.Knin je nas grad i Dinara je nas klub.Ma gdje bili,gdje god ranije igrali,kakve god sportske domete dostizali,Dinara je nasa ljubav.Igrao sam mnoge velike utakmice,u Beogradu,berlinskoj Herti,razlicitim reprezentativnim selekcijama,ali mi je igranje u Dinari u
najintezivnijem sjecanju i sa tom sportskom emocijom ne mogu nista drugo uporediti.
- Stogodisnjicu treba uraditi sa danasnjim rukovodstvom Dinare i celnistvom grada Knina.To bi onda imalo istinskog smisla
jer je NK Dinara kontinuitet.Drago mi je da postoji volja gradskih struktura u Kninu da to zajedno obiljezimo.Vrijeme je tesko,kako politicki tako i ekonomski,ali ljudi su tu da ga mijenjaju.Sport uvijek spaja ljude,a mi u Dinari od pamtivijeka smo bili najprije Kninjani i sportisti,pa onda sve drugo.U Beogradu je nasa grupa entuzijasta uradila jubilarni kalendar koji cemo odnijeti u Knin,pripremala monografiju i dokumentarni film,spremicemo izlozbu i usaglasiti sve sa celnistvom grada.
Vjerujem da cemo vrlo brzo napraviti zajednicki raspored proslave.Dinara je stara dama i zasluzuje najvece postovanje-
dodaje Djujic.
A hoce li biti vatrometa za stogodisnjicu?Niksa se smije i kaze:
-Volio bih da se taj vatromet vidi bar sa Mjeseca,ako ne moze sa Marsa.I volio bih da svi budemo na Fortici.
'Ajde,nadji Kninjanina da ne voli Dinaru i vatromet!
Napisao : Drago Kovacevic
Preneseno iz : "Novosti" br. 683
Niksu Djujica znam iz djetinjstva.To mi posao cini rizicnijim,jer postoji opasnost da budem sklon prijatelju vise nego sto to dopustaju kodeks i gradjanska pristojnost.No imam i olaksavajucu okolnost,posto zaista do sada nisam cuo covjeka,poznanika ili bilo kog naseg zemljaka-a mi Kninjani znamo biti zamjerljiva sorta-koji bi o njemu izgovorio bilo kakvu
dvojbenu rijec.Cim spomenes njegovo ime,ljudima postane nekako drago.Niksa je rodjen 1952. godine.Kada je imao samo deset godina,vec su svi u nasem malom gradu znali da ce biti nogometni as.Mogao je uzeti loptu na vrhu dva kilometra duge glavne ulice,pa da od Kninskog Polja do Atlagica mosta predribla svakog koga sretne.U Dinari je zaigrao kao klinac,uz posebno lijecnicko uvjerenje,a iz nje je otisao sa 17 godina.Postojala je silna "makljaza" izmedju velikih klubova ko ce ga
uzeti,no otisao je u OFK Beograd.Miljan Miljanic,trener Crvene zvezde,tokom 1972. i 1973. panicno je trazio:"Dajte mi Djujica".U medjuvremenu je postao takav centarhalf da mu niko koga god je cuvao nije mogao "pero odbiti".U Atini je samo godinu dana nakon Zvezdinog debakla protiv Panatanaikosa za finale Kupa sampiona,gdje je Zvezda izgubila sa 3:0 i ispala,cuvao Zvezdinog "dzelata" Antonijadisa,centarfora visokog 2,05 metara i sto kilograma teskog,u cetvrtfinalu Kupakupova.Beograd je tu utakmicu dobio 2:1,a sportska javnost ostala je u cudu kako ga je Niksa cuvao.U svakom je duelu bio jaci,brzi,visi i spretniji.OFK Beograd je tada usao u polufinale,sto mu je najveci uspjeh u historiji.Ne postoji ziv covjek koga se Niksa u duelu plasio.U karijeri ima izuzetan kuriozitet.Protiv Zvezde je igrao 15 utakmica i nikada nije izgubio.Ne znam ko to jos moze kazati.Kasnije je otisao u berlinsku Hertu i nakon tri-cetiri sezone zavrsio karijeru.nogomet mu je zivotna ljubav i danas se njime bavi:u OFK-u Beograd je na razlicitim upravnim funkcijama.
Niksa izgleda bar dvdesetak godina mladji nego mu pise u rodnom listu.I uvijek je nasmijan.U Kninu,gdje ima kucu i majku,dolazi kada god moze,a barem nekoliko puta godisnje.
Imali smo mi u Kninu i takve asove kakvi su Ilija Petkovic i Radomir Vukcevic,ljude koji su odigrali Peleovu oprostajnu utakmicu protiv Brazila,u Riju,na punoj Marakani.Pele,najveci od svih koji su ikada obukli kopacke,htio je na oprostaju bas Kninjane,Petka i Vucka.U skladu sa kninskom driblerskom tradicijom,u proljece 1968. godine,u debiju za
reprezentaciju Jugoslavije,Ilija Petkovic driblao je Francuze dok mu nije dosadilo,a onda dao gol.Bio je tek treci minut,iza toga je dao jos jedan gol,a mi dobili sa 5:1.Odigrao je 50 utakmica za reprezentaciju.Vucko je odigrao manje,ali bar hajdukovci znaju kakav je to golman bio i sta je sve mogao da odbrani.
Mnogo je sjajnih igraca odraslo u Kninu.Mogao bih do cutra nabrajati one koji su kvalitetom bili za Prvu ligu i za reprezentaciju,poput braceSkobalj,brace Solaja,brace Bjegovic,ali tada nije postojao profesionalizam,a oni sami svoje su vrijeme posvecivali vise fakultetu i obrazovanju nego nogometu.Nabrojimo samo ljude koji su igrali Prvu ligu,poput Dade Skorica,Momira Milete,Arsena Marijana,Mira Stanica,Sene Bjedova,Ivana Grgica.
U ovoj godini obiljezicemo stogodisnjicu nase Dinare.Osnovao ju je sa grupom prijatelja Milan Amanovic,praski student,izdanak iste skole momaka iz Dalmacije,Splicana,koji su osnovali Hajduk.Prezivjela je Dinara tri rata i cak osam drzavnih oblika i evo je,jos postoji.Nisu ceste stogodisnje institucije niti klubovi na trusnom balkanskom tlu,ali Dinara je tu,postoji,igra i igrace.U Beogradu je grupa bivsih igraca i prijatelja Dinare,na celu sa Ilijom Petkovicem,osnovala udruzenje sa namjerom da obiljezistogodisnjicu.Potpresednik udruzenja je Niksa Djujic.
- Duznost je i obaveza nas bivsih igraca i Kninjana koji danas zive u Beogradu,da obiljezimo jubilej.Knin je nas grad i Dinara je nas klub.Ma gdje bili,gdje god ranije igrali,kakve god sportske domete dostizali,Dinara je nasa ljubav.Igrao sam mnoge velike utakmice,u Beogradu,berlinskoj Herti,razlicitim reprezentativnim selekcijama,ali mi je igranje u Dinari u
najintezivnijem sjecanju i sa tom sportskom emocijom ne mogu nista drugo uporediti.
- Stogodisnjicu treba uraditi sa danasnjim rukovodstvom Dinare i celnistvom grada Knina.To bi onda imalo istinskog smisla
jer je NK Dinara kontinuitet.Drago mi je da postoji volja gradskih struktura u Kninu da to zajedno obiljezimo.Vrijeme je tesko,kako politicki tako i ekonomski,ali ljudi su tu da ga mijenjaju.Sport uvijek spaja ljude,a mi u Dinari od pamtivijeka smo bili najprije Kninjani i sportisti,pa onda sve drugo.U Beogradu je nasa grupa entuzijasta uradila jubilarni kalendar koji cemo odnijeti u Knin,pripremala monografiju i dokumentarni film,spremicemo izlozbu i usaglasiti sve sa celnistvom grada.
Vjerujem da cemo vrlo brzo napraviti zajednicki raspored proslave.Dinara je stara dama i zasluzuje najvece postovanje-
dodaje Djujic.
A hoce li biti vatrometa za stogodisnjicu?Niksa se smije i kaze:
-Volio bih da se taj vatromet vidi bar sa Mjeseca,ako ne moze sa Marsa.I volio bih da svi budemo na Fortici.
'Ajde,nadji Kninjanina da ne voli Dinaru i vatromet!
Napisao : Drago Kovacevic
Preneseno iz : "Novosti" br. 683
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 28
Grad bez muzeja. Grad bez galerija! to se jo da viditi u jednom takovome mjestu? Prva pomisao kakva slučajna turista, kojega put navede ba kroz takav grad, bila bi naravno grad bez duha i ljepote. To je grad koji nema to pokazati od prolosti, koji svoju svakidanju zbilju, ako je iskazana u kakvu umjetničkom djelu, iz nepoznatog razloga eli skloniti od očiju ljubopitljivih. Kad se u naemu gradu pokrenilo pitanje muzeja, sa odgovornog mjesta poručili su kako grad sadevo ima svoja preča posla od gradnje tamo nekakve zgrade za prolost, koja ionako nije bila ba lijepa. Od onih, manje obojenih zvaničnim duhom doba poleta, moglo se čuti kako je grad bez muzeja time samo ispoljio svoju sklonost prema novome, stojeći tako u rezolutnoj namjeri dalje gradnje novoga. Najposlje, priča oko muzeja u naem gradu zavrila je u crkvi Sv. Barbare i sa uklanjanjem, neznano kud, posmrtnih ostataka iz upravo otkrivena davnanjeg groblja na Spasu.
Za bolje poznavaoce grada, za one koji ga osjećaju pod svojom koom, nema nikakve tajne u vezi sa gradskim muzejom. ta vie, kada misle o svome gradu, njima se pred očima nama ukazuje izniman prizor. Cijeli grad muzej, muzej pod okriljem neba. Pa kad mjetani krenu po spizu ili u gostionu, do općine ili pote, u banku ili kod doktura, oni polaze u pravcatu duhovnu avanturu. Tom zgodom oni su na putu u osoben muzej, u kojemu je sve ivo, sve se miče, buja i bruji, sve mirie jedinstvenim mirisom izravne prirode, a bodri glasovi odjekuju preko ceste dok apat prenosi strasne ili poruke sa značenjem. Sa svakim danom, i starim i mladim, doivljaj ljepote grada i duevni ugođaj, postaje bogatiji i uvijek izniman. Prolazak gradom to je prigoda za susret sa njima samima, koji se potvrđuju u susretu sa drugima, sa susjedima, rijetkim gosparima od prije rata, već u odmaklim godinama, uvaenim slubenim licima općine i suda, pozornikom, kojega osobno poznaju, sa tovanim efom stanice, sa oficirom za vezu iz komande grada, sa mesarima i poslovođama u raznoaznim prodavaonama, čije poznanstvo mijenja kvalitetu svakodnevnog ivota.Takav grad iznova, more samo inspirirati duh i osjetila dok traju etnje u ljetne večeri i tijekom ivih razgovora u bati Balkana i hotela, po bezbrojnim gostionama.
Poput svakog muzeja ili galerije, koji imaju odjel u kojemu su izloeni najbolji i najvrijedniji predmeti i umjetnine, tako i na grad ima svoj najuzbudljiviji dio, koji se često doima tajnovitim. On je smjeten u donjem gradu, počevi od Vatrogasnog doma i dna pijace pa do Atlagića mosta. U dva reda nanizane kuće uz cestu, sa nejednako irokim ivičnjakom, koji prolazi tik uz prozore prizemlja kuća, idući jednom stranom ceste čovjeku se učini kako rukom moe dotaći pročalja kuća sa druge strane. Svaki puta, kada se zađe u taj dio grada, naročito osjećanje i ugođaj obuzimlju čovjeka. I uvijek to biva drugačije. Na proljeće, nedjeljom izjutra, dok su prozori otvoreni da se sobe daju izluftirati, a njigova cakla bljete a zidovi sijaju, toplina koja uspavljuje spokojstvom, mili po insanu i ulazi u srce. Nigdje glasa. Nigdje nikog, a opet ugodno. U veljači mrkli mrak hvata donji grad u sedam. Kad padne magla poslje vlanog dana bez, ona ovlai cestu i trotoar,uhvari se u zlatnom obruču oko ulične svjetiljke, gusta kao koh, skrivajući gornje katove preko ceste, mrak mrak od nje jo gući prema mostu, pa ne da dulje ići nego to jedva pokazuje zadnje svijetlo iznad ceste. U studenom, kad je kino jutro, miriu zapaljena drva cijelim putem pored kuća do mosta. Na povretku, bura baca u lice i tare krupne kapi ledene kie, ne da oku otvoriti. Čudna jeza ulazi pod kosti. U donjem gradu sve zaprto, pusto, muk obvlada. Kuće zatvorenih ponistra, već spavaju od rane ure. Čak i autobusi za ibenik prestali su ići.
Kada Krka plavila svi podrumi donjeg gradai puni su vode. To je sprečilo proirenje već podignutih nastambi i svaku potonju gradnju kuća. Već zatečene su se sve čvrsto zbile jedna uz drugu, uz samu cestu ne bi li zaustavili vodu kad nadođe. Svejedno, taj dio grada ima posebice arma, u atmosferi koja se ćuti u zraku, sa cestom to krivuda i suava prema mostu, na uskom pločniku, i u redu gotovo jednakih kuća jedne uz drugu, čvrsto zbijenih du ceste. Pa opet, tim tjeskobnim, pustim, a intimno toplim dijelom grada, milina je uvijek proći. Zaputiti se prema mostu, zgodno je ivičnjakom s desne strane ceste. Tada blage okuke postaju otrije, otkrivajući najednom put i kuće koje slijede. U povratku od mosta, uputno je ići opet desnom stranom ceste, to je sada druga strana u odnosu prema prijanjem kretanju. Sada hodanje uzanim, uglačanim trotoarom, uzbuđuje na drukčiji način. Svaki korak otvara većma donji grad kojemu se prilazi sa crkvom Sv. Antuna, koja poput kakve krune krasi cijeli vidik. Svaki puta kad se prolazilo tim dijelom grada, u zraku lebdi ičekivanje susreta sa poznatim, prieljkivanje ugođaja slutnje njemog promatranja kroz kure, dugim nepomičnim stajanjem iza prozorskih zastora. Ba tu rađa se čvrsta spoznaja duhovnog zanosa u otkrovenju pripadanja gradu.
Samo po danu čovijek moe dobiti puni doivljaj donjega grada. Kad se prođe pijaca, negdje na po puta prema mostu, sa desne strane, utjenjeno između dvije kuće, ima jedno tajnovito dvorite. Virnuti kroz ogradu, poglavito kad su otvorene vrarnice, opaa se nenadana njegova ljepota, koja neodoljivo podsjeća na raskone renesansne vrtove Italije.Skronjih dimenzija u njima to dvorite nosi jednak ushit. Među ruama, tu stoji u sjeni, skruena djeva Marija u kipu, spokoja. Ili je to, more biti, kakva druga milosna mlada ena, izvajana od bijelog kamena, skoro u prirodnoj veličini. Od davnine ona tu zastala u kretnji, u osami tjeskobnog dvorita, njena skulptura govori o sukladnosti i ljepoti ubonog ivljenja. Za sunčanih dana, kojih na grad ima na pretek, a dvorite sa kipom cijelo izloeno jugu i suncu, dok na nebu dugo stoji iznad vrbničke strane, ta figura, dotrajale skale to se penju na kat, oronule ponistre zatvorenih kura i drvena vrata isprane piture, doimlju se nadnaravno, poput izravne kompozicije kakva biblijskog prizora. Bilo je riječi da je tu svećenikov stan, to je na koncu konca sasma izgledalo prikladno. Neprovjereno, svejedno, doimalo se to dvorite uzvieno u skromnosti unatoč sve suvremenosti i urbe novoga grada na drugoj strani.
Idući prema mostu, odmah na početku, sa lijeve strane ceste, sljeduje susret sa najosobenijom, pa time i najuzbudljivijom obiteljskom kućom, ne samo u tom dijelu grada nego i u cijelome naemu gradu. Riječ je o malenoj kući, ni visokoj ni dugoj, a opet na kat, sa prozorima to idu uz samu cestu. Ograđena sa kapijom od eljeza, ona ima četvornu teracu u visini prvoga kata, ili samo zeru uzdignutu. Okolo terace niska od kamena balustrada. Na njenom udaljenom kraju, otvorenom prema Krki, u kutu sa priviđa bujni oleander, koji natktiva dobar dio terace.Ili je to more biti ispeta loza, koja prizivlje razbokoreni cvijet oleandra. U nekim drugim vremenima, cijela obitelj znala se tu okupiti nedjeljom izjutra. Pila bi se onda bijela kava i jele fritule, čitale novine i ćakulalo. Istom, čuje se među glasovima odzvanjanje bićerini i kućerini, odlaganih o mramorni stol i porculanske tanjure. A uz skale se veru i po njima bauljaju sitna djeca i graje. Ovih dana, prazna teraca prua ugođaj raskoi braneći se od zaborava, rijetkim znacima, koje alje samo znalcima dok je ovi ophode pogledima sa strane. Vraćajući se od mosta, moglo se lako proći i nezamijetiti tu, od buke auta, puste terace i kuće vavijek zatvorenih prozora sa pranjavim cakalima. Samo rijetki, mogu doiviti ljepotu i sklad u proporciji te kuće i terace. Svaki puta kada bi pored njih proli, osjetili bi oni novo uzbuđenje, kojemu je teko bilo dokučiti prava razloga.
Napisao: Aco
oujak / mart 2013. god.
Grad bez muzeja. Grad bez galerija! to se jo da viditi u jednom takovome mjestu? Prva pomisao kakva slučajna turista, kojega put navede ba kroz takav grad, bila bi naravno grad bez duha i ljepote. To je grad koji nema to pokazati od prolosti, koji svoju svakidanju zbilju, ako je iskazana u kakvu umjetničkom djelu, iz nepoznatog razloga eli skloniti od očiju ljubopitljivih. Kad se u naemu gradu pokrenilo pitanje muzeja, sa odgovornog mjesta poručili su kako grad sadevo ima svoja preča posla od gradnje tamo nekakve zgrade za prolost, koja ionako nije bila ba lijepa. Od onih, manje obojenih zvaničnim duhom doba poleta, moglo se čuti kako je grad bez muzeja time samo ispoljio svoju sklonost prema novome, stojeći tako u rezolutnoj namjeri dalje gradnje novoga. Najposlje, priča oko muzeja u naem gradu zavrila je u crkvi Sv. Barbare i sa uklanjanjem, neznano kud, posmrtnih ostataka iz upravo otkrivena davnanjeg groblja na Spasu.
Za bolje poznavaoce grada, za one koji ga osjećaju pod svojom koom, nema nikakve tajne u vezi sa gradskim muzejom. ta vie, kada misle o svome gradu, njima se pred očima nama ukazuje izniman prizor. Cijeli grad muzej, muzej pod okriljem neba. Pa kad mjetani krenu po spizu ili u gostionu, do općine ili pote, u banku ili kod doktura, oni polaze u pravcatu duhovnu avanturu. Tom zgodom oni su na putu u osoben muzej, u kojemu je sve ivo, sve se miče, buja i bruji, sve mirie jedinstvenim mirisom izravne prirode, a bodri glasovi odjekuju preko ceste dok apat prenosi strasne ili poruke sa značenjem. Sa svakim danom, i starim i mladim, doivljaj ljepote grada i duevni ugođaj, postaje bogatiji i uvijek izniman. Prolazak gradom to je prigoda za susret sa njima samima, koji se potvrđuju u susretu sa drugima, sa susjedima, rijetkim gosparima od prije rata, već u odmaklim godinama, uvaenim slubenim licima općine i suda, pozornikom, kojega osobno poznaju, sa tovanim efom stanice, sa oficirom za vezu iz komande grada, sa mesarima i poslovođama u raznoaznim prodavaonama, čije poznanstvo mijenja kvalitetu svakodnevnog ivota.Takav grad iznova, more samo inspirirati duh i osjetila dok traju etnje u ljetne večeri i tijekom ivih razgovora u bati Balkana i hotela, po bezbrojnim gostionama.
Poput svakog muzeja ili galerije, koji imaju odjel u kojemu su izloeni najbolji i najvrijedniji predmeti i umjetnine, tako i na grad ima svoj najuzbudljiviji dio, koji se često doima tajnovitim. On je smjeten u donjem gradu, počevi od Vatrogasnog doma i dna pijace pa do Atlagića mosta. U dva reda nanizane kuće uz cestu, sa nejednako irokim ivičnjakom, koji prolazi tik uz prozore prizemlja kuća, idući jednom stranom ceste čovjeku se učini kako rukom moe dotaći pročalja kuća sa druge strane. Svaki puta, kada se zađe u taj dio grada, naročito osjećanje i ugođaj obuzimlju čovjeka. I uvijek to biva drugačije. Na proljeće, nedjeljom izjutra, dok su prozori otvoreni da se sobe daju izluftirati, a njigova cakla bljete a zidovi sijaju, toplina koja uspavljuje spokojstvom, mili po insanu i ulazi u srce. Nigdje glasa. Nigdje nikog, a opet ugodno. U veljači mrkli mrak hvata donji grad u sedam. Kad padne magla poslje vlanog dana bez, ona ovlai cestu i trotoar,uhvari se u zlatnom obruču oko ulične svjetiljke, gusta kao koh, skrivajući gornje katove preko ceste, mrak mrak od nje jo gući prema mostu, pa ne da dulje ići nego to jedva pokazuje zadnje svijetlo iznad ceste. U studenom, kad je kino jutro, miriu zapaljena drva cijelim putem pored kuća do mosta. Na povretku, bura baca u lice i tare krupne kapi ledene kie, ne da oku otvoriti. Čudna jeza ulazi pod kosti. U donjem gradu sve zaprto, pusto, muk obvlada. Kuće zatvorenih ponistra, već spavaju od rane ure. Čak i autobusi za ibenik prestali su ići.
Kada Krka plavila svi podrumi donjeg gradai puni su vode. To je sprečilo proirenje već podignutih nastambi i svaku potonju gradnju kuća. Već zatečene su se sve čvrsto zbile jedna uz drugu, uz samu cestu ne bi li zaustavili vodu kad nadođe. Svejedno, taj dio grada ima posebice arma, u atmosferi koja se ćuti u zraku, sa cestom to krivuda i suava prema mostu, na uskom pločniku, i u redu gotovo jednakih kuća jedne uz drugu, čvrsto zbijenih du ceste. Pa opet, tim tjeskobnim, pustim, a intimno toplim dijelom grada, milina je uvijek proći. Zaputiti se prema mostu, zgodno je ivičnjakom s desne strane ceste. Tada blage okuke postaju otrije, otkrivajući najednom put i kuće koje slijede. U povratku od mosta, uputno je ići opet desnom stranom ceste, to je sada druga strana u odnosu prema prijanjem kretanju. Sada hodanje uzanim, uglačanim trotoarom, uzbuđuje na drukčiji način. Svaki korak otvara većma donji grad kojemu se prilazi sa crkvom Sv. Antuna, koja poput kakve krune krasi cijeli vidik. Svaki puta kad se prolazilo tim dijelom grada, u zraku lebdi ičekivanje susreta sa poznatim, prieljkivanje ugođaja slutnje njemog promatranja kroz kure, dugim nepomičnim stajanjem iza prozorskih zastora. Ba tu rađa se čvrsta spoznaja duhovnog zanosa u otkrovenju pripadanja gradu.
Samo po danu čovijek moe dobiti puni doivljaj donjega grada. Kad se prođe pijaca, negdje na po puta prema mostu, sa desne strane, utjenjeno između dvije kuće, ima jedno tajnovito dvorite. Virnuti kroz ogradu, poglavito kad su otvorene vrarnice, opaa se nenadana njegova ljepota, koja neodoljivo podsjeća na raskone renesansne vrtove Italije.Skronjih dimenzija u njima to dvorite nosi jednak ushit. Među ruama, tu stoji u sjeni, skruena djeva Marija u kipu, spokoja. Ili je to, more biti, kakva druga milosna mlada ena, izvajana od bijelog kamena, skoro u prirodnoj veličini. Od davnine ona tu zastala u kretnji, u osami tjeskobnog dvorita, njena skulptura govori o sukladnosti i ljepoti ubonog ivljenja. Za sunčanih dana, kojih na grad ima na pretek, a dvorite sa kipom cijelo izloeno jugu i suncu, dok na nebu dugo stoji iznad vrbničke strane, ta figura, dotrajale skale to se penju na kat, oronule ponistre zatvorenih kura i drvena vrata isprane piture, doimlju se nadnaravno, poput izravne kompozicije kakva biblijskog prizora. Bilo je riječi da je tu svećenikov stan, to je na koncu konca sasma izgledalo prikladno. Neprovjereno, svejedno, doimalo se to dvorite uzvieno u skromnosti unatoč sve suvremenosti i urbe novoga grada na drugoj strani.
Idući prema mostu, odmah na početku, sa lijeve strane ceste, sljeduje susret sa najosobenijom, pa time i najuzbudljivijom obiteljskom kućom, ne samo u tom dijelu grada nego i u cijelome naemu gradu. Riječ je o malenoj kući, ni visokoj ni dugoj, a opet na kat, sa prozorima to idu uz samu cestu. Ograđena sa kapijom od eljeza, ona ima četvornu teracu u visini prvoga kata, ili samo zeru uzdignutu. Okolo terace niska od kamena balustrada. Na njenom udaljenom kraju, otvorenom prema Krki, u kutu sa priviđa bujni oleander, koji natktiva dobar dio terace.Ili je to more biti ispeta loza, koja prizivlje razbokoreni cvijet oleandra. U nekim drugim vremenima, cijela obitelj znala se tu okupiti nedjeljom izjutra. Pila bi se onda bijela kava i jele fritule, čitale novine i ćakulalo. Istom, čuje se među glasovima odzvanjanje bićerini i kućerini, odlaganih o mramorni stol i porculanske tanjure. A uz skale se veru i po njima bauljaju sitna djeca i graje. Ovih dana, prazna teraca prua ugođaj raskoi braneći se od zaborava, rijetkim znacima, koje alje samo znalcima dok je ovi ophode pogledima sa strane. Vraćajući se od mosta, moglo se lako proći i nezamijetiti tu, od buke auta, puste terace i kuće vavijek zatvorenih prozora sa pranjavim cakalima. Samo rijetki, mogu doiviti ljepotu i sklad u proporciji te kuće i terace. Svaki puta kada bi pored njih proli, osjetili bi oni novo uzbuđenje, kojemu je teko bilo dokučiti prava razloga.
Napisao: Aco
oujak / mart 2013. god.
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Sat Mar 30, 2013 1:30 pm, edited 1 time in total.
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Ozivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 29
Primaknuvi se malo blie, biva jasno kako zapravo tu vie nije rijeèi o vinjeti, gdje akvarel i tu zaustavlja jedan trenutak, u njegovom nezaustavljivom promicanju. Prije biæe, tu je zapravo rijeè o pravom pravcatom prizoru, nenadano iskrslom pred pogledom. Veæ u narednom trenu èini se to je uistinu posve izbljedila fotografija, uvrnutih, iskrzanih poutjelih rubova, po kojoj su prosute rijeèi. To opet kazuju o potrebi, barem uz risanje rijeèima, zaustaviti neumitnog izmicanja pred osjetilima prostora i vremena. to se utom, ukazuje pred oèima, pa titra i na mahove hlapi iz vidokruga uma i æutila, najednom je vie nalik dopisnoj karti, koju su minule godine liile sjaja i èitkosti, koja usprkos takovom svom stanju, pokuava otktiti i spojiti ono bilo i ovo jeste. Senzacije èula upravo izmamljene jo su slabe, na momente èineæi se lane. Tako, vie nije sasma jasno je li to pred oèima slika sjeæanja ili sjeæanje na sliku, ili to samo blijedi ovaj tren na èas, pa se opet vraæa u punoæi zamaha iva prizora. Svejedno to je po sredi sad, jesu li to misli ili prizor, izvesno rijeè je o strasnom proivljavanju napora zahvatanja iz bezbroja detalja, rasprenih u prostorui vremenu, a sve u nastojanju njihova ponovnog oivljavanja, njihova sjedinjenja u znakovit i prepoznatljiv prikaz.
Pred oèima sad su dvije gostione. Jedva zamjetne. Smjetene uz same rubive nenadano ukazanog prizora, tako da se svaki èas gube iz njega pa onda opet vraæaju u njega. Doimlju se one na silu utisnute u grad, pa ipak ostajuæi po strani od osinjaka izmjeanih kretnji i zvukova. One, gotovo ule use, malene, lako mogu izmaæi prolazniku, èak i namjerniku. Osama u kojoj poèivaju u njihovim prazninama, sa kojima zraèe, èine ih lako podlonim previdu. Povazdan zjape one naputene. Ovakvo njihovo nezavidno stanje poglaviti biva uoèljivo poslije èetvrte ure, kada grad na koncu more zeru odahnuti nakon invazije, silne vreve i gungule od auta, truba, vlakova, zaprega, ðaka, slubenika, ovicira i vodnika, pozornika i potonoa, eljeznièara, i svih drugih to su doli svojim poslom, pa se upravo otpeljali svojim kuæama. Pozornost koju one izazivaju dolazi od na njiove hrabrosti, sa kojom opstoje i opiru se novim navikama mjetana.
Jedna od njih je Sport. Èas se promakne u brzom hodu. Posve neugledan lokal, koji neæe nikako mamiti svoje gostije jerbo oni sami doðu. Jedva se on uspio ugnjezditi izmeðu Bobisa i portuna to vodi Jovinoj zubnoj ordinaciji. S druge strane portuna papirnica Nae novine. Kako gostiona nije posebice prostrana sa time se da objasniti mali broj njenih onih to svate. Èini se njegov muk i praznina, ponajvie plijene u Sportu. Bijeli zidovi, pod poploèan svijetlo sivim vinazom, èetiri mala, crna stola, ba dobra za brikulu. Okolo njih stolice metalnih nogu, koje posve zazveèe kod svakog pomijeranja. Pozadi gol ank i stalaa iza njega, tu i tamo tek pokoja flaa estokog piæa n njoj.. Cijenik na zidu, i on prazan. Do njega ulaz u kuinu. Na visokom stropu dva lustera sa bijelim kuglama o sjajnoj cijevi.Prema cesti veliki prozor vie nalik izlogu, bez zastora, koji takav vie pogoduje pogledima prolaznika nego gostima. U njegovu produetku vrata, sva u caklu. Samo kad pue bura i tuèe kia, ta su vrata zatvorena. A kad god je lijepo vrata su povazdan irom otvorena. Tako se insan sa ceste naðe u nedoumici, stoji li to on pred kakvom galerijom. Jak miris vina, to iznutra dopire, razbija na koncu svaku nedoumicu. To je ono domaæe bijelo, vie roze, ponekad uto, od groða obranog po vinogradima Kninskog polja, Vie od mirisa vina Sport jo jedino ima praznine. Ljeti, pun hladovine a zimi, dobr uukan, mnogima je Sport mjesto u prolazu. Kao i svaka druga gostiona i Sport ima svoje redovite goste, vavijek iste. Tu se naðu susjedi, stari drugovi iz kole se u njemu sretnu neobvezantno, Hajdukovi navijaèi se ba tu isprièaju do mile volje. Za dana ponekad se znade zateæi èovijek u svojim ezdesetim. Sjedi on tako za stolom sa svojom samoæom. Pred njim èaa vina napola ispijena. Umoren od godina i odanja po gradu, more on izdurati samo tu jednu èau. Poslije toga prisebnost ga napuæa pa drijema. Zabaèene ukrivo kape sa frontinom na potiljak, ogrno jaketu preko ramena, ispod nje bijela koulja i hlaèe od samta, on sa smotanom Slobodnom u depu sjedi. Teak mu pogled ispod oka motri, èas u vino, èas na cestu, kojom stalno neta promièe. Dok tako konta svoje ovenzive kroz koje je proa u ivotu, zaborav ga obvlada. U tjeskobi koja u tom nastane, podie on glavu sa vina i gleda na vrata. Reka bi èovjek ièekiva to on nekog. Ali, samo on znade taj koga on èeka ne kani doæi i toga tu nije Dok pribire po sjeæanju ono èega vie nema., ne znade za jalovost posla baviti se onim ta je prolo. Preèe bi mu bilo spremiti se za ono to æe tek doæi, jer ðava nikad ne spava. Primiri se on samo na kratko vrijeme, negdje u Dinari, pa kad mu bude zgodno, eto ti njega opet dolje, meðu ljude, mrsiti im raèune.A kako je i to nadolazeæe sasma neizvjesno, jo je najuputnije gutati tu èau vina, koju sada ima.Tek kad se predveèe upali elektrika, Sport zeru oivi. Tad mladi, u nezajaljivoj potrebi svog potvrðivanja, proleti i kroz ovu gostionu. I to kratko vrijeme dok ona biva u Sportu, dovoljno je za istjerati svu njegovu prazninu i tiinu vanka. ivost, koju u njega unesu veèernji sati, kratko traje, samo dok ne poème kino. Nakon toga u Sport se opet uunjaju praznina i tiina, koje oskudno svijetlo podrobno izmjeri. Najveæa ivost Sporta je u vrijeme kad tu svrate Mariæi. Poslije kratke prozivke u Bobisu, oni odlaze u Sport na svoje zborno mjesto. Tu su oni vavijek u nekakvoj prei. Meðu sobom se neko vrijema progalame i dobro zarumene, prije nego li se uspiju razumiti.Usput, gotovo kriomice, neki nagnu koji dec vina, pripale cigaru, pa nestanu onako iznenada kako su tu i banuli, vrag bi ga zna kuda. Od Bobisa i pred Sportom je svijetlo, kao u po bijela dana, od neona. Kada zavri projekcija od osam, Sport je pred zatvaranjen. Ponekad se u njegovoj kuini ukae prilika, koja namah nestane.Rijetke gomilice zaostalih posjetilaca kina, razilaze se uurbano po gradu. Netko uðe u Sport pozdraviti se. Bljete reklame Doma JNA sa tjednim repertoarom kina. Ubrzo gostiona, sa jedinim svijetlom koje dopire iz kuine, biva zakljuèana i ostane uhiæana u potpunoj nepomiènost. Sve do jutra bude ona pojedena mrakom, i sa gradom utonula u san.
Druga gostiona stoji zaboravljena na suprotnom kraju grada. Smjetena sa donje strane pijace, od Vatrogasnog doma dijeli je pranjavi put prema nasipu Krke. Iz grada do nje ima dosta idæi. Poslije Velebita i pijace, èovjek bi reka nema se zata dalje iæi. I odista, kad je vrijeme runo i kad je donji grad zaspa sa prvim mrakom, na cesti oko gostione nikad nikog. Ako èovjek nije maksuz naumio iæ u ovu gostionu, pa ga nije ni brige kakvo je vrijeme i koje je doba dana i godine, najbolje je zaputiti se tamo tek to sunce zamakne za utvrdu fortice. To je onaj trenutak kad sijenke prolaznika i zgrada pred eljeznièkom se toliko izdulje da im nema kraja. I kao eho kompozicije Tubular Bells, to sa vremenom sve vie nadolazi, zagonetni poriv narasta u tijelu i goni ga prema donjem izlazu iz grada. Tu na samom kraju,iz jednolièno poslaganih kuæa iz cestu, iskrsava gostiona za koju se u prvi mah ne more zasigurno utvrditi to je. Stakleni izlog, karirana uto bijela zavjesa u njemu, koji je prije prozor nego izlog, ali koji ima svoje osvjetljenje te time porièe svaku dvojbu. Neobièno je to mali prozor i uska, uvuèena vrata od ulaza. Iznad njih natpis. Od stakla uokviren metalom, u tonu sa zavjesama, okomito postavljen prema proèelju. Ponoæi svjetli i ujedno obiljeava ulaz u gostionu. Prostorija je uska i duguljasta, sa nikim stropom iznad kojega je drugi kat niske kuæe. Sa stropa vise lusteri obloeni abaurima od platna sa dezenom. I oni u tonu sa materijalom zavjesa. Zidovi piturani u boju sladoleda od vanile. Naspram ulaza, duboko pozadi, maleni ank. I kuina se vidi kroz otvor za dostavu porudbina. Cijeli ambijent potsjeæa na blagovaonicu kod tete. Gostiona se uèini kao mjesto na kojem dolazi obitelj u prigodi ruèka i veèere. Bude u njoj i pravih gostiju. Kuhana marenda za vatrogasce. Svrate tu i oni odocnili, na povratku sa posla iz grada, doma u Potkonje i Topolje. Njima je to prigoda za konaèni oprotaj od grada uz jo jednu. Njihova posljednja stanica prije kuæe. Kao to na pijaci utihne pred prvi sumrak i na njoj prestane svaka kretnja, a prodavci jeftinih igraèaka od plastikr, i robe dopremljene sa strane, poèmu bezglasno pripreme za spavanje pod tezgom, tako jo vie utihne i donji grad, koji se budi narednog dana tek u kasno jutro. Kao da u njemu nikad nema ive due. Tako je i sa gostionom, po svem èovjek bi reka uvjek je zatvorena. Samo kad predveèe unutra gori svijetlo, ili kad je za tmurnih jesenjih dana ono neta ranije upaljeno, pouzdano se more ustvrditi kako untra ima ivota. Tad se idi kako netko jede iz duboka tanjura, ili primjeti dvoje troje gdjestoje pred ankom u sred srede razgovora i ivo rukama neta gestikuliraju. Tada stoljetna stabla poèimaju mrsiti sijeni svojih grana i prodtirati ih meðu tezge te se drugi kraj pijace gubi iz vida. U opæem muku i nepomiènosti, sa kojima je pritisnut plato ispred crkve Sv. Antuna i pijaca sa njim, zapoèinje lelujavi Albinonijev adaðo, uspavanka donjeg grada. Spokoj to se tu æuti tvrd je poput kore visokih stabala pijace, koji sobom natkriljuju svaki pojam vremena.
Ali nije uvijek tako u donjem gradu. Negdje oko polovice kolovoza, valjda dobrovoljna vartogasna postava slavi svoj dan. Ili je pitanju samo dan Velike Gospe, od ranog jutra do duboko u noæ pijaca, dvorite Doma i gostiona neobièno oive. Neopisiva ivost ispuni cijeli taj kraj. . I ne samo na pijaci, nego cijeli donji grad obuz o sveèarski mete. Od ranog jutra taj dio grada sav uzrogometan a sa njim i okolne butige pa i mala gostiona na kraju grada. Djeèini je tada dozvoljeno kvasiti se na èesmi ispred ribarnice. Od njih vriska i piska na sve strane. Svira limena glazba. Pred Domom izvezen vatrogasni kamion, èiji se posa preko ljeta postaje uglavnom prskati cestu protiv omorine i praine. Umiven, ulaten i crven, boje krvi, auto izdaleka pokazuje svu svoju ljepoitu i domet tehnike. Dobrovoljni vatrogasci u izglaèanim uniformama, gologlavi, pritegnuti opasaèi, etaju okolo, a svako malo otrèe do gostione. Samo jedan dugajlija od dva metra, sa sjajnim ljemom na glavi, prosjedih zalizaka, crvenih obraza, isprsio grudi i raskoraèen stoji nasred irokih vrata, braneæi djeèini i neslubenim licima ulaz u Dom. Okolo Doma ivo kao nikad. Vrelina veèeri u kolovozu zapahnjuje tijelo, srce lupa a èelo se znoji. Nita ne mari lijepo je. Pozadi gostione bravèe na ranju mirie. Mrak to pada ne smeta peèenju. Unutra, ima vie svijetla nego li ikad. Mjesta nema za sjesti. Graja i nadvikivanje. Uzbuðenost kulminira kad padne mrak,.a vrelina betona jo ne jenjava, nego mami nogom stati ako ne u Krku a ono u siæ. Istina, veèernji povjetarac sad æarlija, i na mahove zapljuskuje svjeinu sa rijeke, i nanosi miris vrbaka, zelene trstike i vlane zemlje na obali. Nebo se osulo zvijezdama. Po njemu istaknute konture fortice i Konja, a Gajnjaèa zaklonjena visokim kuæama uz cestu spava. U tjelu vrelina, moglo bi se svata èiniti. Malu djecu zovu ukuæu, malo stariji igraju mire oko crkve, njih jo niko ne dira, a oni jo stariji, iskradaju se u mrak, njima je to prilika za prvo ljubakanje.
Skoro æe i mrtva ura. Glasovi na pijaci i ispred Doma utihli. Hor zrikavaca bez broja raspjevan, glasnije ne moe. Zvijezde na dohvat ruke. erava u ognjitu za peèenje iza gostione, pokrivena pepelom, jo tinja. Iz gostione na momente dopire nesiguran glas, koji pokuava zapjevati i drugi koji bi da se uglasi, ali oba ubrzo umuknu. Osmatraènica Doma mraèna, nadvisila donji grad i zagkedan preko glatke povri Krke u kojoj se ogleda pun mjesec, u daleku Dinaru. Mile Paraæ zatvorio svoju gostionu do sljedeæe prigode i otia sa svojima spavati
oujak / mart 2013
Primaknuvi se malo blie, biva jasno kako zapravo tu vie nije rijeèi o vinjeti, gdje akvarel i tu zaustavlja jedan trenutak, u njegovom nezaustavljivom promicanju. Prije biæe, tu je zapravo rijeè o pravom pravcatom prizoru, nenadano iskrslom pred pogledom. Veæ u narednom trenu èini se to je uistinu posve izbljedila fotografija, uvrnutih, iskrzanih poutjelih rubova, po kojoj su prosute rijeèi. To opet kazuju o potrebi, barem uz risanje rijeèima, zaustaviti neumitnog izmicanja pred osjetilima prostora i vremena. to se utom, ukazuje pred oèima, pa titra i na mahove hlapi iz vidokruga uma i æutila, najednom je vie nalik dopisnoj karti, koju su minule godine liile sjaja i èitkosti, koja usprkos takovom svom stanju, pokuava otktiti i spojiti ono bilo i ovo jeste. Senzacije èula upravo izmamljene jo su slabe, na momente èineæi se lane. Tako, vie nije sasma jasno je li to pred oèima slika sjeæanja ili sjeæanje na sliku, ili to samo blijedi ovaj tren na èas, pa se opet vraæa u punoæi zamaha iva prizora. Svejedno to je po sredi sad, jesu li to misli ili prizor, izvesno rijeè je o strasnom proivljavanju napora zahvatanja iz bezbroja detalja, rasprenih u prostorui vremenu, a sve u nastojanju njihova ponovnog oivljavanja, njihova sjedinjenja u znakovit i prepoznatljiv prikaz.
Pred oèima sad su dvije gostione. Jedva zamjetne. Smjetene uz same rubive nenadano ukazanog prizora, tako da se svaki èas gube iz njega pa onda opet vraæaju u njega. Doimlju se one na silu utisnute u grad, pa ipak ostajuæi po strani od osinjaka izmjeanih kretnji i zvukova. One, gotovo ule use, malene, lako mogu izmaæi prolazniku, èak i namjerniku. Osama u kojoj poèivaju u njihovim prazninama, sa kojima zraèe, èine ih lako podlonim previdu. Povazdan zjape one naputene. Ovakvo njihovo nezavidno stanje poglaviti biva uoèljivo poslije èetvrte ure, kada grad na koncu more zeru odahnuti nakon invazije, silne vreve i gungule od auta, truba, vlakova, zaprega, ðaka, slubenika, ovicira i vodnika, pozornika i potonoa, eljeznièara, i svih drugih to su doli svojim poslom, pa se upravo otpeljali svojim kuæama. Pozornost koju one izazivaju dolazi od na njiove hrabrosti, sa kojom opstoje i opiru se novim navikama mjetana.
Jedna od njih je Sport. Èas se promakne u brzom hodu. Posve neugledan lokal, koji neæe nikako mamiti svoje gostije jerbo oni sami doðu. Jedva se on uspio ugnjezditi izmeðu Bobisa i portuna to vodi Jovinoj zubnoj ordinaciji. S druge strane portuna papirnica Nae novine. Kako gostiona nije posebice prostrana sa time se da objasniti mali broj njenih onih to svate. Èini se njegov muk i praznina, ponajvie plijene u Sportu. Bijeli zidovi, pod poploèan svijetlo sivim vinazom, èetiri mala, crna stola, ba dobra za brikulu. Okolo njih stolice metalnih nogu, koje posve zazveèe kod svakog pomijeranja. Pozadi gol ank i stalaa iza njega, tu i tamo tek pokoja flaa estokog piæa n njoj.. Cijenik na zidu, i on prazan. Do njega ulaz u kuinu. Na visokom stropu dva lustera sa bijelim kuglama o sjajnoj cijevi.Prema cesti veliki prozor vie nalik izlogu, bez zastora, koji takav vie pogoduje pogledima prolaznika nego gostima. U njegovu produetku vrata, sva u caklu. Samo kad pue bura i tuèe kia, ta su vrata zatvorena. A kad god je lijepo vrata su povazdan irom otvorena. Tako se insan sa ceste naðe u nedoumici, stoji li to on pred kakvom galerijom. Jak miris vina, to iznutra dopire, razbija na koncu svaku nedoumicu. To je ono domaæe bijelo, vie roze, ponekad uto, od groða obranog po vinogradima Kninskog polja, Vie od mirisa vina Sport jo jedino ima praznine. Ljeti, pun hladovine a zimi, dobr uukan, mnogima je Sport mjesto u prolazu. Kao i svaka druga gostiona i Sport ima svoje redovite goste, vavijek iste. Tu se naðu susjedi, stari drugovi iz kole se u njemu sretnu neobvezantno, Hajdukovi navijaèi se ba tu isprièaju do mile volje. Za dana ponekad se znade zateæi èovijek u svojim ezdesetim. Sjedi on tako za stolom sa svojom samoæom. Pred njim èaa vina napola ispijena. Umoren od godina i odanja po gradu, more on izdurati samo tu jednu èau. Poslije toga prisebnost ga napuæa pa drijema. Zabaèene ukrivo kape sa frontinom na potiljak, ogrno jaketu preko ramena, ispod nje bijela koulja i hlaèe od samta, on sa smotanom Slobodnom u depu sjedi. Teak mu pogled ispod oka motri, èas u vino, èas na cestu, kojom stalno neta promièe. Dok tako konta svoje ovenzive kroz koje je proa u ivotu, zaborav ga obvlada. U tjeskobi koja u tom nastane, podie on glavu sa vina i gleda na vrata. Reka bi èovjek ièekiva to on nekog. Ali, samo on znade taj koga on èeka ne kani doæi i toga tu nije Dok pribire po sjeæanju ono èega vie nema., ne znade za jalovost posla baviti se onim ta je prolo. Preèe bi mu bilo spremiti se za ono to æe tek doæi, jer ðava nikad ne spava. Primiri se on samo na kratko vrijeme, negdje u Dinari, pa kad mu bude zgodno, eto ti njega opet dolje, meðu ljude, mrsiti im raèune.A kako je i to nadolazeæe sasma neizvjesno, jo je najuputnije gutati tu èau vina, koju sada ima.Tek kad se predveèe upali elektrika, Sport zeru oivi. Tad mladi, u nezajaljivoj potrebi svog potvrðivanja, proleti i kroz ovu gostionu. I to kratko vrijeme dok ona biva u Sportu, dovoljno je za istjerati svu njegovu prazninu i tiinu vanka. ivost, koju u njega unesu veèernji sati, kratko traje, samo dok ne poème kino. Nakon toga u Sport se opet uunjaju praznina i tiina, koje oskudno svijetlo podrobno izmjeri. Najveæa ivost Sporta je u vrijeme kad tu svrate Mariæi. Poslije kratke prozivke u Bobisu, oni odlaze u Sport na svoje zborno mjesto. Tu su oni vavijek u nekakvoj prei. Meðu sobom se neko vrijema progalame i dobro zarumene, prije nego li se uspiju razumiti.Usput, gotovo kriomice, neki nagnu koji dec vina, pripale cigaru, pa nestanu onako iznenada kako su tu i banuli, vrag bi ga zna kuda. Od Bobisa i pred Sportom je svijetlo, kao u po bijela dana, od neona. Kada zavri projekcija od osam, Sport je pred zatvaranjen. Ponekad se u njegovoj kuini ukae prilika, koja namah nestane.Rijetke gomilice zaostalih posjetilaca kina, razilaze se uurbano po gradu. Netko uðe u Sport pozdraviti se. Bljete reklame Doma JNA sa tjednim repertoarom kina. Ubrzo gostiona, sa jedinim svijetlom koje dopire iz kuine, biva zakljuèana i ostane uhiæana u potpunoj nepomiènost. Sve do jutra bude ona pojedena mrakom, i sa gradom utonula u san.
Druga gostiona stoji zaboravljena na suprotnom kraju grada. Smjetena sa donje strane pijace, od Vatrogasnog doma dijeli je pranjavi put prema nasipu Krke. Iz grada do nje ima dosta idæi. Poslije Velebita i pijace, èovjek bi reka nema se zata dalje iæi. I odista, kad je vrijeme runo i kad je donji grad zaspa sa prvim mrakom, na cesti oko gostione nikad nikog. Ako èovjek nije maksuz naumio iæ u ovu gostionu, pa ga nije ni brige kakvo je vrijeme i koje je doba dana i godine, najbolje je zaputiti se tamo tek to sunce zamakne za utvrdu fortice. To je onaj trenutak kad sijenke prolaznika i zgrada pred eljeznièkom se toliko izdulje da im nema kraja. I kao eho kompozicije Tubular Bells, to sa vremenom sve vie nadolazi, zagonetni poriv narasta u tijelu i goni ga prema donjem izlazu iz grada. Tu na samom kraju,iz jednolièno poslaganih kuæa iz cestu, iskrsava gostiona za koju se u prvi mah ne more zasigurno utvrditi to je. Stakleni izlog, karirana uto bijela zavjesa u njemu, koji je prije prozor nego izlog, ali koji ima svoje osvjetljenje te time porièe svaku dvojbu. Neobièno je to mali prozor i uska, uvuèena vrata od ulaza. Iznad njih natpis. Od stakla uokviren metalom, u tonu sa zavjesama, okomito postavljen prema proèelju. Ponoæi svjetli i ujedno obiljeava ulaz u gostionu. Prostorija je uska i duguljasta, sa nikim stropom iznad kojega je drugi kat niske kuæe. Sa stropa vise lusteri obloeni abaurima od platna sa dezenom. I oni u tonu sa materijalom zavjesa. Zidovi piturani u boju sladoleda od vanile. Naspram ulaza, duboko pozadi, maleni ank. I kuina se vidi kroz otvor za dostavu porudbina. Cijeli ambijent potsjeæa na blagovaonicu kod tete. Gostiona se uèini kao mjesto na kojem dolazi obitelj u prigodi ruèka i veèere. Bude u njoj i pravih gostiju. Kuhana marenda za vatrogasce. Svrate tu i oni odocnili, na povratku sa posla iz grada, doma u Potkonje i Topolje. Njima je to prigoda za konaèni oprotaj od grada uz jo jednu. Njihova posljednja stanica prije kuæe. Kao to na pijaci utihne pred prvi sumrak i na njoj prestane svaka kretnja, a prodavci jeftinih igraèaka od plastikr, i robe dopremljene sa strane, poèmu bezglasno pripreme za spavanje pod tezgom, tako jo vie utihne i donji grad, koji se budi narednog dana tek u kasno jutro. Kao da u njemu nikad nema ive due. Tako je i sa gostionom, po svem èovjek bi reka uvjek je zatvorena. Samo kad predveèe unutra gori svijetlo, ili kad je za tmurnih jesenjih dana ono neta ranije upaljeno, pouzdano se more ustvrditi kako untra ima ivota. Tad se idi kako netko jede iz duboka tanjura, ili primjeti dvoje troje gdjestoje pred ankom u sred srede razgovora i ivo rukama neta gestikuliraju. Tada stoljetna stabla poèimaju mrsiti sijeni svojih grana i prodtirati ih meðu tezge te se drugi kraj pijace gubi iz vida. U opæem muku i nepomiènosti, sa kojima je pritisnut plato ispred crkve Sv. Antuna i pijaca sa njim, zapoèinje lelujavi Albinonijev adaðo, uspavanka donjeg grada. Spokoj to se tu æuti tvrd je poput kore visokih stabala pijace, koji sobom natkriljuju svaki pojam vremena.
Ali nije uvijek tako u donjem gradu. Negdje oko polovice kolovoza, valjda dobrovoljna vartogasna postava slavi svoj dan. Ili je pitanju samo dan Velike Gospe, od ranog jutra do duboko u noæ pijaca, dvorite Doma i gostiona neobièno oive. Neopisiva ivost ispuni cijeli taj kraj. . I ne samo na pijaci, nego cijeli donji grad obuz o sveèarski mete. Od ranog jutra taj dio grada sav uzrogometan a sa njim i okolne butige pa i mala gostiona na kraju grada. Djeèini je tada dozvoljeno kvasiti se na èesmi ispred ribarnice. Od njih vriska i piska na sve strane. Svira limena glazba. Pred Domom izvezen vatrogasni kamion, èiji se posa preko ljeta postaje uglavnom prskati cestu protiv omorine i praine. Umiven, ulaten i crven, boje krvi, auto izdaleka pokazuje svu svoju ljepoitu i domet tehnike. Dobrovoljni vatrogasci u izglaèanim uniformama, gologlavi, pritegnuti opasaèi, etaju okolo, a svako malo otrèe do gostione. Samo jedan dugajlija od dva metra, sa sjajnim ljemom na glavi, prosjedih zalizaka, crvenih obraza, isprsio grudi i raskoraèen stoji nasred irokih vrata, braneæi djeèini i neslubenim licima ulaz u Dom. Okolo Doma ivo kao nikad. Vrelina veèeri u kolovozu zapahnjuje tijelo, srce lupa a èelo se znoji. Nita ne mari lijepo je. Pozadi gostione bravèe na ranju mirie. Mrak to pada ne smeta peèenju. Unutra, ima vie svijetla nego li ikad. Mjesta nema za sjesti. Graja i nadvikivanje. Uzbuðenost kulminira kad padne mrak,.a vrelina betona jo ne jenjava, nego mami nogom stati ako ne u Krku a ono u siæ. Istina, veèernji povjetarac sad æarlija, i na mahove zapljuskuje svjeinu sa rijeke, i nanosi miris vrbaka, zelene trstike i vlane zemlje na obali. Nebo se osulo zvijezdama. Po njemu istaknute konture fortice i Konja, a Gajnjaèa zaklonjena visokim kuæama uz cestu spava. U tjelu vrelina, moglo bi se svata èiniti. Malu djecu zovu ukuæu, malo stariji igraju mire oko crkve, njih jo niko ne dira, a oni jo stariji, iskradaju se u mrak, njima je to prilika za prvo ljubakanje.
Skoro æe i mrtva ura. Glasovi na pijaci i ispred Doma utihli. Hor zrikavaca bez broja raspjevan, glasnije ne moe. Zvijezde na dohvat ruke. erava u ognjitu za peèenje iza gostione, pokrivena pepelom, jo tinja. Iz gostione na momente dopire nesiguran glas, koji pokuava zapjevati i drugi koji bi da se uglasi, ali oba ubrzo umuknu. Osmatraènica Doma mraèna, nadvisila donji grad i zagkedan preko glatke povri Krke u kojoj se ogleda pun mjesec, u daleku Dinaru. Mile Paraæ zatvorio svoju gostionu do sljedeæe prigode i otia sa svojima spavati
oujak / mart 2013
-
- Posts: 91
- Joined: Tue Jul 24, 2012 8:45 pm
- Location: Beograd
E, svaka èast, Aco.
Ovo ima andriæevske crte i dijelove. Kao da èitam "Travnièku hroniku". Evo, "Sport" sam bio potpuno zaboravio, a svima nam je bio na meti. Toliko prisutan, a opet, toliko nezamjetan. Otvoren je neðe u vrijeme, kad sam izbivao iz Knina i sjeæam ga se iz ljetnih dana i vremena rane mladosti, kad mi nije padalo na pamet da svratim tamo. Samo sam dva puta unutra ulazio. Jednom, po danu, sa pokojnim æaæom i nekim njegovim ortakom iz Puljana, mislim da se Paraæ prezivao, trgovcem konjima. Sjeæam se da sam, dok su oni prièali svoju "pretrglijsku" prièu, grizao nokte, pijuæi bevandu, a taj Paraæ, zajebavajuæi me, pitao æaæu - "ta ti je ovaj mali vako nerozan".
Drugi put sam bio, sa nekim iz gradske ekipe, uveèer, poslije nekog "blejanja" i ne znam uopæe sa kim, i jope, siguran sam, pio bevandu. Ono to je sigurno - apsolutno si vjerno opisao sve, èak i mirise, koji su mi sad od nekuda nahrupili. Evo, da me ubije, ne mogu se sjetiti ko je drao tu gostionu. Ne mogu se sjetiti da su tu dolazili Mariæi, poto su to moje komije, jer bih sigurno onda i ja tamo uao vie od dva puta.
Ovu drugu gostionu, uopæe ne znam, nit sam u njoj ikada bio. To je nama iz Kninskoga Polja daleko i jeste neka "terra incognitta". No sjajan ti je opis.
Bravo, majstore:)
Ovo ima andriæevske crte i dijelove. Kao da èitam "Travnièku hroniku". Evo, "Sport" sam bio potpuno zaboravio, a svima nam je bio na meti. Toliko prisutan, a opet, toliko nezamjetan. Otvoren je neðe u vrijeme, kad sam izbivao iz Knina i sjeæam ga se iz ljetnih dana i vremena rane mladosti, kad mi nije padalo na pamet da svratim tamo. Samo sam dva puta unutra ulazio. Jednom, po danu, sa pokojnim æaæom i nekim njegovim ortakom iz Puljana, mislim da se Paraæ prezivao, trgovcem konjima. Sjeæam se da sam, dok su oni prièali svoju "pretrglijsku" prièu, grizao nokte, pijuæi bevandu, a taj Paraæ, zajebavajuæi me, pitao æaæu - "ta ti je ovaj mali vako nerozan".
Drugi put sam bio, sa nekim iz gradske ekipe, uveèer, poslije nekog "blejanja" i ne znam uopæe sa kim, i jope, siguran sam, pio bevandu. Ono to je sigurno - apsolutno si vjerno opisao sve, èak i mirise, koji su mi sad od nekuda nahrupili. Evo, da me ubije, ne mogu se sjetiti ko je drao tu gostionu. Ne mogu se sjetiti da su tu dolazili Mariæi, poto su to moje komije, jer bih sigurno onda i ja tamo uao vie od dva puta.
Ovu drugu gostionu, uopæe ne znam, nit sam u njoj ikada bio. To je nama iz Kninskoga Polja daleko i jeste neka "terra incognitta". No sjajan ti je opis.
Bravo, majstore:)
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Dopuna
"Sport" je drzao Sime Dujic a Djole se sjeca da se gostiona Mile Paraca zvala "Krka".
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Ozivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA BR. 30
Priviðanja u zaboravu.
Kada ljeti, u naem kraju uee zvijezda, nebo ublijedi, uari se, sve se pocima topiti, i zrak i kamen, oblici predmeta i pojava, i konture likova, dok na koncu, nad Dinarom i u pravcu Splita, ne nestane granica obzora. Zrak postaje nepomican a sa njim i sve ono to gamie, baulja, hoda i kotrlja se.okolo. Dopire daleka, nedefinirana zuka. Pred ocima se prospe gomila sitnih crnih lopti, koje svaki cas nalecu jedna na drugu necujno, od ceg titra, pogled postaje maglovit i glava naraste. Kroz grad zelena Krka mirno tece i ljeska, puna radosti i ivota. U njoj zanosno pleu podvodne trave i migolje ribe. Svaki udisaj zraka ivu vatru mece u grudi. Udari cekica o kotace vlaka. Od zujanja u uima, beskrajnog aganja cvrcaka, covijek nema kud pobjeci osim u neku od konoba, u kojima je uvijek modro, gdje prodoran miris vina i dodir dlanom ledene stare bacve, odmah razgale. U covjeku vanka, bilo jako tuce, uareni bljesak para ocnji vid, pred kojeg nagrcu priviðenja. Njiova zornost na koncu umrtvi insana, jer egi i zaboravu se ovdje ne da uteci.
Za to vrijeme caca nije u opcini, nije u tvornici, nije u koli, ni u ambulanti, nije na eljeznici ni u poti, on zanima sa vojskom u krugu Slavka Rodica To je sezona kad bi sa vojskom otia na Crvenu zemlju u pripremi bojeva gaðanja. Tamo oni izvode takticke vjebe ,, Odeljeljenje u napadu, odjeljenje u obrani (atomske spreda, od pozadi, s desna i lijeva, jo nisu ule u modu). Nekad bi on zna otici i na teren, u Borovacu, sa cijelim korpusom, po mjesec dana. Tamo, govorilo se, vojska priljeno radi na buducoj obrani grada i oslobaðanje domovine od agresora i zavojevaca, do ceg jednog dana, sasma izvjesno, ima doci. ta mater radi za to vrijeme? Ona je doma sama, mlada. Tocnije, nije ba sama. U punom jeku ona podie buduceg pionira. Ona riba pod u stanu, po tri puta zaredom, sve dok pod kao cilibar nepouti i dok koljena ne zabole, to je njojzi tek znak da je cist. Donese ona usput pokoju vidru vode, za pranje i ribanje, iz veeraja i pristavi rucak, vojnicki pasulj brez mesa ili restovane krumpjere. Kad ima vremena ona isto tako krpa carape, u koje prije toga uvuce pecurku, a onda hrani djete kad se probudi, sa kaom od griza, na pinovanom cukru. Eto, kupila mu je i raznobojne drvene frnje, te se on sad po cio dan sa njima frnja po stanu, sve dok one ne zavre ispod kredenca u kzuini ili sasma nestanu ispod politiranog dvokrilnog ormara kombinovane sobe. Dijete se voli igrati ispred kuce. Mater ga spusti kroz prozor i motri na nj. Ali ono voli ici i pozadi. Mater brani, jer tamo je veli porko. Kad je lijepo izvodi mater dijete napolje.Ali, tad ona mora biti stalno uza nj, jer svaki cas moglo bi se ono ubosti na iskrivljenu brokvu, koju odnekud iceprka, ili na kakvo parce, hrðom naèete, bodljikave icetine. Na mjestu prosipanja ðubra, more naci isto tako i komada cakla od razbijenih bica, a na sve strane ima i praznih caka od sardina. Veliki stra je bio naletiti, negdje oko Spasa, na kakvu bombu ili minu ostalu od rata, pa kud ce onda veceg vraga nego imati bogalja u kuci za cijeli svoj ivot.. Kad je u volji mater i dijete idu etati.
U jeku je druga petoljetka.Trst sad vie nije na. Bogme, u se i u svoje kljuse. Grad za svoj razvoj i napredak treba puno struje. Planira se podizanje velike tvornice.Mlinica vec radi. eljeznicki cvor raste, razmilja se o njegovu racvanju. Radni narod uvelike radi i gradi bolju buducnost.Obnova i izgradnja zemlje su u punom jeku. Glavna zadaca novoga drutva postaje elektrificiranje zemlje. Dalekosena politika dravnog rukovodstva priskrbila je velike kredite. Uvozi se svakojaka oprema i maine za tvornicka postrojenja. Zemlja se planski gradi. Na jednom mjestu zna se sveta kome treba. Ne falio ni strucnjaka ni ininjera. Zadesio se tako poneki ruski emigranat, uteka davno pred Boljevicima, od kojeg se pukim slucajem nije ocealo ratno, netom zavreno svakojako komeanje i pogibelj, te je svojim znanjem i iskustvom posta jako uporaban u novom drutvu. Ima tu i nekih Njemaca. To su oni koji su se pokazali u zarobljenitvu i zaradili, ne samo slobodu nego i privilegiran poloaj, oni su sad nadzornici. Njima biva laknje ostatii u novoj dravi nego ici doma u dvoumici ta ih tamo ceka. Istinu govoreci, mnogi od njih, poslije rata, i nisu imali gdje se vratiti.
Djetetu u dvoritu brzo postane dosadno. Ono pocima grintati. Zato mater ponekad vodi u etnju.Izbora nije mnogo. Ili ce u grad gledati izloge. Ili do camca, ili niz Krku prema skladitima, moda na drugu stranu prema drvljaniku. Danas idu oni put Bulne strane. Kad se od Deica raskrsnice krene prema putokazu u pravcu Zagreba, Zadra i Obrovca, tu je blaga nizbrdica i cesta se pocima jedva primjetno sputati. Lijevo trafo stanica, desno niz kuca od kamena i betona, prizemnih i na kat, poredanih jedne uz drugu. Tu je komisiona radnja sa mjeovitom robom, prodavaona kruva, jedna gostiona. Malo nie, sa lijeve strane, nekoliko jo manjih, cucurenih kucica, ka pokisle kokoi pred kapunjerom, ukopanih u podnoje Spasa. Cesta se i dalje lagano sputa i ulazi u okuku, gubeci se iz vida. Poslije tih kuca, sa desne strane mlin i puno sjenovitih mjesta, i vode. Krajem ceste nalegla praina, bijela kao brano, u finim nanosima. Tu i tamo ima i prine, pa dijete dok ide zastaje, moglo bi do mile volje igrati se u njoj. Prilazi ivici ceste gdje ga otra vlasulja umalo posijece kad je proba ubrata ili ga veliki muhar, poput klasa ita, i njena trepua, pomiluju oko koljena kad im priðe uz ivicu. Na putu u etnji igracke su mu razne klipe, koje usput kupi i tice to proljecu povrh glave. Mater ne voli to on sve te stvari dira, ali kako dijete ne obadiva na materino kricanje, ona na koncu prestaje. Na cesti nigdje auta, nigdje mule ni magareta, a nema ni svijeta, samo sunce. Dok oni ostavljaju kuce unica iza sebe, natkrivaju ih kronje visokih stabala uz cestu, cije lice igra i jedva cujno umori na blagom povjetarcu poodmaklog jutra, a debela hladovina borove ume sa padine Spasa, na lijevoj strani ceste, omamljuje miomirisom crnogorice. uborenje vode iz potoka kod malog mlina s desne strane, dobro doðe na dugom putu. To insana zeru osvjei po vrelom suncu. Dijetetu je to preuba od hodanja. Ono gleda za utim, bijelim i plavim leptirima u zraku, zaviruje u travu uz cestu, gdje razliciti kukci i bube gamiu kroz travu. Iza okuke cesta nastavlja u irokom zavoju na desno prema mostu. Tu je odmah i put na lijevo, koji vodi ispod fortice, kroz Marinuu, do Atlagica mosta. Iza tog malog raskrca stoji tabla sa oznakom kraja grada. Naprijed je most. Ispod njega Radljevac brz, umi, hita to prije se, zeru nie, smiri u Krki.
Danas se nece ici uz serpentine Buline strane.. Mater je, umjesto kiklje, koju ljeti po danu nosi, obukla novu bijelu cicanu haljinu, po kojoj su prosuti sitni crveni cvijetici. Obula je sandale. Sin ima tutice i kaiare, zaceljanu i zalizalnu kosu. Lijepo ih je viditi, nema ta. Kad su preli most, odmah poslije mosta, krecu prema agrovicu. Radljevac nasto od Butinice i manjeg potoka, brzo tace, pjeni i umi. Dno rijeke puno je krupnog, braon zelenkastog kamenja, po kojemu rastu podvodne trave. Maleni talasi propinju se, sustiu i preskacu jedan preko drugog. Do ceste obala je gola i strma a sa druge strane poredali se mladi, vitki jablanovi i vrbe, bacajuci svoje sjenke u vodu, sa cime je stvoren vannaravmni, magicni ugoðaj toga mjesta. Poslije kraceg puta uz rijeku, se stie do bace, koja razdvaja cestu od vode. Baca je puna mlade kapule, krastavaca i pomidora. Jo malo puta i kuca. Prizemna, nova, od kamena. Oko kuce kamenom poplocano dvorite, pometeno, sve uredno i na svome mjestu. Pred kucom ispred ulaznih vrata pergola i po njoj loza. Neta dalje, ispod ceste to vodi u agrovic, koja se na tom mjestu malo popela uza stranu usjek. Crvena zemlja puna otrog kamena. Tu je smjetena druga zgrada od betona, sa jednim prozorom. Iz nje dopire nekakvo zujanje, a strmi kanal, ozidan i poplocan, koji vodi ispod te zgrade, odvodi vodu nazad u rijeku. Na drugoj strani, preko bara iznad ratrkanih umaraka ljeske, bazge i starih vrba, crveni krovovi sputajun se prema Deicu. Bila je to, poslije mnogo godina, prva i posljednja posjeta. Sjedi se pred kucom. Mater uzela slatko od treanja i pije jecmenicu. Dijete dobilo svoj malinovac. Mater sjedi, zadigla haljunu do koljena i cakula. Preko puta nje sjedi neta starija osoba, lijepo obucena, uredne ondulacije, gradskih manira. Djete poslije okolo trckara. Svaki cas gleda u nebo puno razapetih ica za koje nije mogucno dokuciti kamo idu.
Na povretku kuci i jo za dugo vrijeme poslje toga, mater spominje posjetu kod Feride, staroj obiteljskoj poznanici, koja stanuje pored centrale. to vrijeme vie prolazi djetetu ta uspomena na posjet centrali sve vie postaje predmetom mate. Ono sada pokuava odgonetnuti tajnu koju samo stvara. Centrale vie nema, lik teta Feride se izgubio. ivotni putovi ove dvije ene, opet i trajno su ih razdvojili, ba onako kako to je i proli rat razdvojio materinu obitelji od teta Feride. Onda, u Golubicu izgraðena je nova, veca centrala. Redljevac i Butinica nastavili su teci a ime materine sve vie zvuci Frida. Ko zna!?
travanj / april 2013
Priviðanja u zaboravu.
Kada ljeti, u naem kraju uee zvijezda, nebo ublijedi, uari se, sve se pocima topiti, i zrak i kamen, oblici predmeta i pojava, i konture likova, dok na koncu, nad Dinarom i u pravcu Splita, ne nestane granica obzora. Zrak postaje nepomican a sa njim i sve ono to gamie, baulja, hoda i kotrlja se.okolo. Dopire daleka, nedefinirana zuka. Pred ocima se prospe gomila sitnih crnih lopti, koje svaki cas nalecu jedna na drugu necujno, od ceg titra, pogled postaje maglovit i glava naraste. Kroz grad zelena Krka mirno tece i ljeska, puna radosti i ivota. U njoj zanosno pleu podvodne trave i migolje ribe. Svaki udisaj zraka ivu vatru mece u grudi. Udari cekica o kotace vlaka. Od zujanja u uima, beskrajnog aganja cvrcaka, covijek nema kud pobjeci osim u neku od konoba, u kojima je uvijek modro, gdje prodoran miris vina i dodir dlanom ledene stare bacve, odmah razgale. U covjeku vanka, bilo jako tuce, uareni bljesak para ocnji vid, pred kojeg nagrcu priviðenja. Njiova zornost na koncu umrtvi insana, jer egi i zaboravu se ovdje ne da uteci.
Za to vrijeme caca nije u opcini, nije u tvornici, nije u koli, ni u ambulanti, nije na eljeznici ni u poti, on zanima sa vojskom u krugu Slavka Rodica To je sezona kad bi sa vojskom otia na Crvenu zemlju u pripremi bojeva gaðanja. Tamo oni izvode takticke vjebe ,, Odeljeljenje u napadu, odjeljenje u obrani (atomske spreda, od pozadi, s desna i lijeva, jo nisu ule u modu). Nekad bi on zna otici i na teren, u Borovacu, sa cijelim korpusom, po mjesec dana. Tamo, govorilo se, vojska priljeno radi na buducoj obrani grada i oslobaðanje domovine od agresora i zavojevaca, do ceg jednog dana, sasma izvjesno, ima doci. ta mater radi za to vrijeme? Ona je doma sama, mlada. Tocnije, nije ba sama. U punom jeku ona podie buduceg pionira. Ona riba pod u stanu, po tri puta zaredom, sve dok pod kao cilibar nepouti i dok koljena ne zabole, to je njojzi tek znak da je cist. Donese ona usput pokoju vidru vode, za pranje i ribanje, iz veeraja i pristavi rucak, vojnicki pasulj brez mesa ili restovane krumpjere. Kad ima vremena ona isto tako krpa carape, u koje prije toga uvuce pecurku, a onda hrani djete kad se probudi, sa kaom od griza, na pinovanom cukru. Eto, kupila mu je i raznobojne drvene frnje, te se on sad po cio dan sa njima frnja po stanu, sve dok one ne zavre ispod kredenca u kzuini ili sasma nestanu ispod politiranog dvokrilnog ormara kombinovane sobe. Dijete se voli igrati ispred kuce. Mater ga spusti kroz prozor i motri na nj. Ali ono voli ici i pozadi. Mater brani, jer tamo je veli porko. Kad je lijepo izvodi mater dijete napolje.Ali, tad ona mora biti stalno uza nj, jer svaki cas moglo bi se ono ubosti na iskrivljenu brokvu, koju odnekud iceprka, ili na kakvo parce, hrðom naèete, bodljikave icetine. Na mjestu prosipanja ðubra, more naci isto tako i komada cakla od razbijenih bica, a na sve strane ima i praznih caka od sardina. Veliki stra je bio naletiti, negdje oko Spasa, na kakvu bombu ili minu ostalu od rata, pa kud ce onda veceg vraga nego imati bogalja u kuci za cijeli svoj ivot.. Kad je u volji mater i dijete idu etati.
U jeku je druga petoljetka.Trst sad vie nije na. Bogme, u se i u svoje kljuse. Grad za svoj razvoj i napredak treba puno struje. Planira se podizanje velike tvornice.Mlinica vec radi. eljeznicki cvor raste, razmilja se o njegovu racvanju. Radni narod uvelike radi i gradi bolju buducnost.Obnova i izgradnja zemlje su u punom jeku. Glavna zadaca novoga drutva postaje elektrificiranje zemlje. Dalekosena politika dravnog rukovodstva priskrbila je velike kredite. Uvozi se svakojaka oprema i maine za tvornicka postrojenja. Zemlja se planski gradi. Na jednom mjestu zna se sveta kome treba. Ne falio ni strucnjaka ni ininjera. Zadesio se tako poneki ruski emigranat, uteka davno pred Boljevicima, od kojeg se pukim slucajem nije ocealo ratno, netom zavreno svakojako komeanje i pogibelj, te je svojim znanjem i iskustvom posta jako uporaban u novom drutvu. Ima tu i nekih Njemaca. To su oni koji su se pokazali u zarobljenitvu i zaradili, ne samo slobodu nego i privilegiran poloaj, oni su sad nadzornici. Njima biva laknje ostatii u novoj dravi nego ici doma u dvoumici ta ih tamo ceka. Istinu govoreci, mnogi od njih, poslije rata, i nisu imali gdje se vratiti.
Djetetu u dvoritu brzo postane dosadno. Ono pocima grintati. Zato mater ponekad vodi u etnju.Izbora nije mnogo. Ili ce u grad gledati izloge. Ili do camca, ili niz Krku prema skladitima, moda na drugu stranu prema drvljaniku. Danas idu oni put Bulne strane. Kad se od Deica raskrsnice krene prema putokazu u pravcu Zagreba, Zadra i Obrovca, tu je blaga nizbrdica i cesta se pocima jedva primjetno sputati. Lijevo trafo stanica, desno niz kuca od kamena i betona, prizemnih i na kat, poredanih jedne uz drugu. Tu je komisiona radnja sa mjeovitom robom, prodavaona kruva, jedna gostiona. Malo nie, sa lijeve strane, nekoliko jo manjih, cucurenih kucica, ka pokisle kokoi pred kapunjerom, ukopanih u podnoje Spasa. Cesta se i dalje lagano sputa i ulazi u okuku, gubeci se iz vida. Poslije tih kuca, sa desne strane mlin i puno sjenovitih mjesta, i vode. Krajem ceste nalegla praina, bijela kao brano, u finim nanosima. Tu i tamo ima i prine, pa dijete dok ide zastaje, moglo bi do mile volje igrati se u njoj. Prilazi ivici ceste gdje ga otra vlasulja umalo posijece kad je proba ubrata ili ga veliki muhar, poput klasa ita, i njena trepua, pomiluju oko koljena kad im priðe uz ivicu. Na putu u etnji igracke su mu razne klipe, koje usput kupi i tice to proljecu povrh glave. Mater ne voli to on sve te stvari dira, ali kako dijete ne obadiva na materino kricanje, ona na koncu prestaje. Na cesti nigdje auta, nigdje mule ni magareta, a nema ni svijeta, samo sunce. Dok oni ostavljaju kuce unica iza sebe, natkrivaju ih kronje visokih stabala uz cestu, cije lice igra i jedva cujno umori na blagom povjetarcu poodmaklog jutra, a debela hladovina borove ume sa padine Spasa, na lijevoj strani ceste, omamljuje miomirisom crnogorice. uborenje vode iz potoka kod malog mlina s desne strane, dobro doðe na dugom putu. To insana zeru osvjei po vrelom suncu. Dijetetu je to preuba od hodanja. Ono gleda za utim, bijelim i plavim leptirima u zraku, zaviruje u travu uz cestu, gdje razliciti kukci i bube gamiu kroz travu. Iza okuke cesta nastavlja u irokom zavoju na desno prema mostu. Tu je odmah i put na lijevo, koji vodi ispod fortice, kroz Marinuu, do Atlagica mosta. Iza tog malog raskrca stoji tabla sa oznakom kraja grada. Naprijed je most. Ispod njega Radljevac brz, umi, hita to prije se, zeru nie, smiri u Krki.
Danas se nece ici uz serpentine Buline strane.. Mater je, umjesto kiklje, koju ljeti po danu nosi, obukla novu bijelu cicanu haljinu, po kojoj su prosuti sitni crveni cvijetici. Obula je sandale. Sin ima tutice i kaiare, zaceljanu i zalizalnu kosu. Lijepo ih je viditi, nema ta. Kad su preli most, odmah poslije mosta, krecu prema agrovicu. Radljevac nasto od Butinice i manjeg potoka, brzo tace, pjeni i umi. Dno rijeke puno je krupnog, braon zelenkastog kamenja, po kojemu rastu podvodne trave. Maleni talasi propinju se, sustiu i preskacu jedan preko drugog. Do ceste obala je gola i strma a sa druge strane poredali se mladi, vitki jablanovi i vrbe, bacajuci svoje sjenke u vodu, sa cime je stvoren vannaravmni, magicni ugoðaj toga mjesta. Poslije kraceg puta uz rijeku, se stie do bace, koja razdvaja cestu od vode. Baca je puna mlade kapule, krastavaca i pomidora. Jo malo puta i kuca. Prizemna, nova, od kamena. Oko kuce kamenom poplocano dvorite, pometeno, sve uredno i na svome mjestu. Pred kucom ispred ulaznih vrata pergola i po njoj loza. Neta dalje, ispod ceste to vodi u agrovic, koja se na tom mjestu malo popela uza stranu usjek. Crvena zemlja puna otrog kamena. Tu je smjetena druga zgrada od betona, sa jednim prozorom. Iz nje dopire nekakvo zujanje, a strmi kanal, ozidan i poplocan, koji vodi ispod te zgrade, odvodi vodu nazad u rijeku. Na drugoj strani, preko bara iznad ratrkanih umaraka ljeske, bazge i starih vrba, crveni krovovi sputajun se prema Deicu. Bila je to, poslije mnogo godina, prva i posljednja posjeta. Sjedi se pred kucom. Mater uzela slatko od treanja i pije jecmenicu. Dijete dobilo svoj malinovac. Mater sjedi, zadigla haljunu do koljena i cakula. Preko puta nje sjedi neta starija osoba, lijepo obucena, uredne ondulacije, gradskih manira. Djete poslije okolo trckara. Svaki cas gleda u nebo puno razapetih ica za koje nije mogucno dokuciti kamo idu.
Na povretku kuci i jo za dugo vrijeme poslje toga, mater spominje posjetu kod Feride, staroj obiteljskoj poznanici, koja stanuje pored centrale. to vrijeme vie prolazi djetetu ta uspomena na posjet centrali sve vie postaje predmetom mate. Ono sada pokuava odgonetnuti tajnu koju samo stvara. Centrale vie nema, lik teta Feride se izgubio. ivotni putovi ove dvije ene, opet i trajno su ih razdvojili, ba onako kako to je i proli rat razdvojio materinu obitelji od teta Feride. Onda, u Golubicu izgraðena je nova, veca centrala. Redljevac i Butinica nastavili su teci a ime materine sve vie zvuci Frida. Ko zna!?
travanj / april 2013
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Ozivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 31
Realnost, poimana kao puki odraz spoljnog u nazoènom, drugi puta kao èista senzacija stvorena u æutilima pri doticaju spoljanjeg, ili je to samo puka subjektova vanjtina. Èovijek svakog èasa stoji pred tom nepoznanicom.
Objektivna realnost. Objektiviziranje pojavnosti u predstavama svjedoka. Neovisan svijet nastao upoljavanjem æutila naspram okruenja. Ili to je pojavnost u slici promiljanja i estetiziranja spoljnosti. Vrijeme u strukturi pojavnog? Nije li to naznaka sa znaèenjem duranja, pojavnosti koja uistinu neprekidno odnekuda nadolazi, pa se èini da uvijek jeste a u stvari nije jer je opet nema, dok bjei u buduænost, pa onda postaje ponovo sada, nova stvarnost, koja se isto tako opet gubi? I sve tako.
Oni koji su tijekom svog ivota proèitali mnogo knjiga, koje znadu zvati filosofima, nemaju naroèitih sklonosti prema æutilima i nazorom koji ona stvaraju. U spoznaji svijeta, vele oni, osjetila poluèuju lane slike. Zato oni pronièu u realnost, u sutinu tvari, angairanjem uma. Oni miljenjem potiskuju osjeæaje, te tako stavljaju na kunju predodbe nastale gledanjem, sluanjem, dodirivanjem, mirisanjem. Oni tek postojanim interveniranjem volje i zahvatima logike, predodbu opaenog konaèno uoblièuju u postojeæu realnodt. Za njih spoljni svijet tako biva sav opedmeæen suhoparnim fenomenima i beivotan. Taj je svijet saèinjen od ideja, koje doslovce prebivaju samo po njihovim glavama poput umiljanja. Oni time vrlo slièe onima, koji, isto tako ive u opredmeæenom svijetu, meðu prisvojenim predmetima prema kojima nisu obvezatni uspostaviti bliskost u njihovu stvaranju i posjedovanju. Prema tomu postoje metafizièari, koji miljenjem prazne svijet od raznovrsnosti njegovih modaliteta, svodeæi ga na ideje, i ovi potonji, koji svijet duhovne praznine pune stvarima ne bi li se nekako obranili od te praznine.
Pitanje i nadalje stoji to sa mirisom rua u svibnju? Odbaciti ga kao lanu predodbu zbiljski prikrivenog, nedokuèivog! Ili, kako doiviti Krku pa i Dinaru ako ne slobodno razigranim èulima, promatranjem, mirisanjem, dodirom, zahvatanjem u pregrt? A kako drukèije osjetiti grad ako ne hodanjem, zagledanjem, udisanjem? Tu je biæe potrebito upoljavanje èula. to na koncu uèiniti sa ushitom poslije toga? Je li moguæno pjesmom ugoditi sliku, doivljaj, i tako zagledati se opet, dosjetiti se iznova u svijet koji to jeste. Ili, more biti.to je sasma drukèije . .
Priviðanje . . . Slikanje . . .Bezazlenost opaanja djeteta.
Jednog jutra iskrsnu u vidokrugu. sunce i plavo nebo. I ona. Iznikla iz golog kamena. Poslije, opet, dugo, dugo tamo nièeg nema. Samo nebo, sunce, kamen i bljesak to udara oto u zenicu. Kao da nièeg nikad i nje bilo. Nakon nekog doba, èini se bi to jedne nedjelje prije podne, doðoe udari zvona, ba otuda. Spori, dugi udari zvona. Brecanje. Zateèen iznenadnim dogaðanjem, pogled trai ali u suncu ne razabira. Dok najednom eto stare kule od kamena. Sva u suncu okupana, bliska istodobno i daleka. Prosto iznikla u dnu kamenitwe strane. To je samo osmatraènica, ona to opstoji na osami. Odatle ona izgleda u pravcu kuda sunce zapada.. Iznenaðena pogledom, reklo bi se zateèena suncem, zastala u njemoj tiini dok mu hita u susret. Poput slike Giorga De Cirica. Samo, ova kula nije na pustome trgu, u redu jednih do drugih zdanja od kamena, sa obe strane promenade. Ona je pred oèima izdignuta, prosto lebdi. Skoro na dohvat ruke, odma iznad pruge, iznad palira od stabala. Ali do nje se mora iæi skroz okolo, tako da nije izvjesno kad æe se uopæe do toga mjesta stiæi. Zato je najbolje, jo prije zapoèinjanja, odustati od jedne takve namjere i zadovoljiti se promatranjem i zamiljanjem. Za oblaènih dana, u ièekivanju pljuska, nosa priljubljenog uz staklo na prozoru, pogled uprt u kulu, koja je tada utopljena u sivo nebo, te se jedva u njemu razaznaje. I dalje ona mami svojom daljinom, koja je u isti mah blizina to se mjeri samo slutnjom. Vjetar i iskoeni udari kie umivaju njeno lice, obujmljeno pogledom to odailje èenju.
U prvim danima ona prua osjeæaj sigurnosti, domaæe pitomine. Ona nadzire svako posrtanje i bdi nad nesigurnom kretnjom. Mnogo kasnije, ona je ta koja je prva tu, poslije buðenja nakon prve noæi i povratka iz bijeloga svijeta, da potvrdi kako se nita u meðuvrijemnu kod nas nije promijenilo, kako smo meðu svojima, i na svome.
Kao uklesana u kamenitu stranu Sinobada glavice, pri njenoj polovici, na izboèenom okrajku prema Bulinoj strani, okrenuta prema gradu, crkva Svetog Georgija, susreæe i ispraæa sve tamo od 1468. godine.
Svijet ovih dana gubi naviku, ili more biti potrebu, za odlaenjem u crkvu. Udove tete, stare bake i pokoji striko, koji pukim sluèajem nije stiga u partizane, dolaze nedjeljom i praznikom u crkvu. To je ujedna njima prigoda za donijeti zejtin u crkvu, kupiti crkveni kalendar za prostu 1954, tamjan i svijeæu za ponijeti doma. One u tiini, dok jo nije poèela sluba, jedva zamjetni u jutarnjoj sijeni zida priprate, sa crnim i bijelim rupcima na glavi, a muki sa beretkom ili kaèketom u ruci, nepomièno u molitvi stoje, pogleda uprtog u pod, dok dogorijevaju svijeæe za ive i pokoj due. Ostali, koji poradi svog èlanstva u partiji sve èeæe zaboravljaju na crkvu. Pa ipak, oko gostiona, oni na kartama i balotaqma ili ako ne ide kako treba namah pominju ,, svijetu neðelju, ,, krv Isusovu, Antu i ostale svece, ,, Krista Boga i djevu Mariju.
Opet u mislima, crkva Svetog Georgija jo stoji na istom mjestu, isto onako kao to stoji i u stvarnosti. Ovih dana ona pazi novu nejaè, straari nad novima to dolaze i prolaze. Iz daljine opet nejasnih kontura pod suncem ljeta, prikrivena mrakom u noæima punim bure, ali ipak ona i nadalje ostaje tu gdje je, opet kraseæi novi vidik..
svibanj / maj 2013
Realnost, poimana kao puki odraz spoljnog u nazoènom, drugi puta kao èista senzacija stvorena u æutilima pri doticaju spoljanjeg, ili je to samo puka subjektova vanjtina. Èovijek svakog èasa stoji pred tom nepoznanicom.
Objektivna realnost. Objektiviziranje pojavnosti u predstavama svjedoka. Neovisan svijet nastao upoljavanjem æutila naspram okruenja. Ili to je pojavnost u slici promiljanja i estetiziranja spoljnosti. Vrijeme u strukturi pojavnog? Nije li to naznaka sa znaèenjem duranja, pojavnosti koja uistinu neprekidno odnekuda nadolazi, pa se èini da uvijek jeste a u stvari nije jer je opet nema, dok bjei u buduænost, pa onda postaje ponovo sada, nova stvarnost, koja se isto tako opet gubi? I sve tako.
Oni koji su tijekom svog ivota proèitali mnogo knjiga, koje znadu zvati filosofima, nemaju naroèitih sklonosti prema æutilima i nazorom koji ona stvaraju. U spoznaji svijeta, vele oni, osjetila poluèuju lane slike. Zato oni pronièu u realnost, u sutinu tvari, angairanjem uma. Oni miljenjem potiskuju osjeæaje, te tako stavljaju na kunju predodbe nastale gledanjem, sluanjem, dodirivanjem, mirisanjem. Oni tek postojanim interveniranjem volje i zahvatima logike, predodbu opaenog konaèno uoblièuju u postojeæu realnodt. Za njih spoljni svijet tako biva sav opedmeæen suhoparnim fenomenima i beivotan. Taj je svijet saèinjen od ideja, koje doslovce prebivaju samo po njihovim glavama poput umiljanja. Oni time vrlo slièe onima, koji, isto tako ive u opredmeæenom svijetu, meðu prisvojenim predmetima prema kojima nisu obvezatni uspostaviti bliskost u njihovu stvaranju i posjedovanju. Prema tomu postoje metafizièari, koji miljenjem prazne svijet od raznovrsnosti njegovih modaliteta, svodeæi ga na ideje, i ovi potonji, koji svijet duhovne praznine pune stvarima ne bi li se nekako obranili od te praznine.
Pitanje i nadalje stoji to sa mirisom rua u svibnju? Odbaciti ga kao lanu predodbu zbiljski prikrivenog, nedokuèivog! Ili, kako doiviti Krku pa i Dinaru ako ne slobodno razigranim èulima, promatranjem, mirisanjem, dodirom, zahvatanjem u pregrt? A kako drukèije osjetiti grad ako ne hodanjem, zagledanjem, udisanjem? Tu je biæe potrebito upoljavanje èula. to na koncu uèiniti sa ushitom poslije toga? Je li moguæno pjesmom ugoditi sliku, doivljaj, i tako zagledati se opet, dosjetiti se iznova u svijet koji to jeste. Ili, more biti.to je sasma drukèije . .
Priviðanje . . . Slikanje . . .Bezazlenost opaanja djeteta.
Jednog jutra iskrsnu u vidokrugu. sunce i plavo nebo. I ona. Iznikla iz golog kamena. Poslije, opet, dugo, dugo tamo nièeg nema. Samo nebo, sunce, kamen i bljesak to udara oto u zenicu. Kao da nièeg nikad i nje bilo. Nakon nekog doba, èini se bi to jedne nedjelje prije podne, doðoe udari zvona, ba otuda. Spori, dugi udari zvona. Brecanje. Zateèen iznenadnim dogaðanjem, pogled trai ali u suncu ne razabira. Dok najednom eto stare kule od kamena. Sva u suncu okupana, bliska istodobno i daleka. Prosto iznikla u dnu kamenitwe strane. To je samo osmatraènica, ona to opstoji na osami. Odatle ona izgleda u pravcu kuda sunce zapada.. Iznenaðena pogledom, reklo bi se zateèena suncem, zastala u njemoj tiini dok mu hita u susret. Poput slike Giorga De Cirica. Samo, ova kula nije na pustome trgu, u redu jednih do drugih zdanja od kamena, sa obe strane promenade. Ona je pred oèima izdignuta, prosto lebdi. Skoro na dohvat ruke, odma iznad pruge, iznad palira od stabala. Ali do nje se mora iæi skroz okolo, tako da nije izvjesno kad æe se uopæe do toga mjesta stiæi. Zato je najbolje, jo prije zapoèinjanja, odustati od jedne takve namjere i zadovoljiti se promatranjem i zamiljanjem. Za oblaènih dana, u ièekivanju pljuska, nosa priljubljenog uz staklo na prozoru, pogled uprt u kulu, koja je tada utopljena u sivo nebo, te se jedva u njemu razaznaje. I dalje ona mami svojom daljinom, koja je u isti mah blizina to se mjeri samo slutnjom. Vjetar i iskoeni udari kie umivaju njeno lice, obujmljeno pogledom to odailje èenju.
U prvim danima ona prua osjeæaj sigurnosti, domaæe pitomine. Ona nadzire svako posrtanje i bdi nad nesigurnom kretnjom. Mnogo kasnije, ona je ta koja je prva tu, poslije buðenja nakon prve noæi i povratka iz bijeloga svijeta, da potvrdi kako se nita u meðuvrijemnu kod nas nije promijenilo, kako smo meðu svojima, i na svome.
Kao uklesana u kamenitu stranu Sinobada glavice, pri njenoj polovici, na izboèenom okrajku prema Bulinoj strani, okrenuta prema gradu, crkva Svetog Georgija, susreæe i ispraæa sve tamo od 1468. godine.
Svijet ovih dana gubi naviku, ili more biti potrebu, za odlaenjem u crkvu. Udove tete, stare bake i pokoji striko, koji pukim sluèajem nije stiga u partizane, dolaze nedjeljom i praznikom u crkvu. To je ujedna njima prigoda za donijeti zejtin u crkvu, kupiti crkveni kalendar za prostu 1954, tamjan i svijeæu za ponijeti doma. One u tiini, dok jo nije poèela sluba, jedva zamjetni u jutarnjoj sijeni zida priprate, sa crnim i bijelim rupcima na glavi, a muki sa beretkom ili kaèketom u ruci, nepomièno u molitvi stoje, pogleda uprtog u pod, dok dogorijevaju svijeæe za ive i pokoj due. Ostali, koji poradi svog èlanstva u partiji sve èeæe zaboravljaju na crkvu. Pa ipak, oko gostiona, oni na kartama i balotaqma ili ako ne ide kako treba namah pominju ,, svijetu neðelju, ,, krv Isusovu, Antu i ostale svece, ,, Krista Boga i djevu Mariju.
Opet u mislima, crkva Svetog Georgija jo stoji na istom mjestu, isto onako kao to stoji i u stvarnosti. Ovih dana ona pazi novu nejaè, straari nad novima to dolaze i prolaze. Iz daljine opet nejasnih kontura pod suncem ljeta, prikrivena mrakom u noæima punim bure, ali ipak ona i nadalje ostaje tu gdje je, opet kraseæi novi vidik..
svibanj / maj 2013
-
- Posts: 91
- Joined: Tue Jul 24, 2012 8:45 pm
- Location: Beograd
neto razmiljam o Galeriji i nama
Ponekad izgubimo osjecaj za cas i prostor, kao putnik namjernik kad izgubi kompas, pa tetura ko pijan po umi traeci izlaz i u ocaju i panici zapada u sve veci gusti ide mi na ivce kad ustanovim da u naucenom -sticajem okolnosti- jeziku imam vie izraza za neki pojam nego u svom vlastitom maternjem jeziku.
Kao da neki vrag uðe u nas, neko prokletstvo, pijani od pohlepa, zavisti, izvjebani u niskim udarcima koje uci ulica, eljni te kratkotrajne verbalne pobjede- zaboravljamo na nau prolaznost, na na krto odmjereni èas na tom planetu.....napunjeni mrnjom i zamjerama da ljudi mrzimo, zapravo, sami sebe.
Nita nije potpuno crno ni potpuno bijelo. i u bijeloj boji je malo crne, i u crnoj je bijele, tako dobijemo razlicite nijanse iste boje.
I covjek ima svoju svijetlu i tamnu polovicu.
Koja ce biti dominantnija odlucuje naa svijest i podsvijest-to su naa nagomilana slaba i dobra ivotna iskustva.
Lijeva strana naega mozga nam kae: "Cuj, to mora biti tako i nikako drugacije, to je ocito, to znamo svi."
Ali naa desna strana mozga nam kae: " Opusti se, covjece, ne moe ivjeti u jucer i sutra......ima samo danas i sad, to je to.... juce ti je prolo, a sutra moda i ne doðe.....
Na alost, naa lijeva polovica je triput aktivnija i glasnija nego desna....
i teko je utiati......ali ne i nemoguce.......
....treba potraiti onaj izgubljeni kompas sa pocetka ove price....
budite mi dobro i zdravo
Kao da neki vrag uðe u nas, neko prokletstvo, pijani od pohlepa, zavisti, izvjebani u niskim udarcima koje uci ulica, eljni te kratkotrajne verbalne pobjede- zaboravljamo na nau prolaznost, na na krto odmjereni èas na tom planetu.....napunjeni mrnjom i zamjerama da ljudi mrzimo, zapravo, sami sebe.
Nita nije potpuno crno ni potpuno bijelo. i u bijeloj boji je malo crne, i u crnoj je bijele, tako dobijemo razlicite nijanse iste boje.
I covjek ima svoju svijetlu i tamnu polovicu.
Koja ce biti dominantnija odlucuje naa svijest i podsvijest-to su naa nagomilana slaba i dobra ivotna iskustva.
Lijeva strana naega mozga nam kae: "Cuj, to mora biti tako i nikako drugacije, to je ocito, to znamo svi."
Ali naa desna strana mozga nam kae: " Opusti se, covjece, ne moe ivjeti u jucer i sutra......ima samo danas i sad, to je to.... juce ti je prolo, a sutra moda i ne doðe.....
Na alost, naa lijeva polovica je triput aktivnija i glasnija nego desna....
i teko je utiati......ali ne i nemoguce.......
....treba potraiti onaj izgubljeni kompas sa pocetka ove price....
budite mi dobro i zdravo
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Re: Ozivljavanje grada
aco wrote:LITERARNA VINJETA GRADA Br. 32
Vecer puna hrutova.
Proðe i srpanj. Evo lipnja. To ti je kod nas najljepi mjesec u godini. Istina ljeto jo nije cestito ni odmaklo a nekima je sunca vec preko svake mjere. Za njih tu nema spasa.
Pali su prvi otkosi. Potom je dva-tri dana sjeno vilama prevrtano prije nego li se uplastilo. Prolazeci pored pokoenih livada Boe, kojeg li miomirisa! Narocito s veceri kad se neta vlage s okolnijeh brda spusti na te pokoene livade i omeka zrak. Tad osueno sijeno pusti pomijeane mirise djetoline, i svih travana; nadute puine, vije, ute zlatice, krasuljice, busike, zobike, èestoslavice, ubnjaka, kostrii, trupca, kiselice, pirike, ai, vlasnjace i koje li jo ne. Èim sunce zaðe i jara zeru popusti, miris svjee pokoenih livada ispuni cijeli kraj. Prozori soba ostanu otvoreni i slatki snovi u tom mirisu omamljeni poèimaju teæi. U krajevima puta, uz ivicu, gdje kosa nije stigla, pokoji cvijet maka prkosi crveno. U naem kraju taj cvijet poznamo po imenu boliglava. Jedanput je teta objasnila, to je prije lièilo na upozorenje, koko je taj cvijet dobio svoje ime po tomu to ako se insan neta due zagleda u taj cvijet, ili ga proba ubrati i omirisati, odmah dobija glavobolju. Istina cvijet maka je toliko njean pa èim se otra odmah opadne latica ili dvi. Moe biti iz toga razloga taj cvijet nikak se nije moga naæi u vazama sa cvijeæem po kuæama. Ima tu jo i cvijeta kamomile to suho medno mirie, sa uækastim lopticama nabubrelih glavica, okrunjenih bijelim vjencem latica, tu i tamo iskrzanih.
Kako veèer odmièe konture obzora postaju jasnije. Nebo isprva dobiva svoju dubinu. Ali ubrzo, pot se tinta noæi poène prelivari preko planinskih vrhova, sa kojima je okruena dolina Brzice, brzo se razlivajuæi po cijelome nebu, pale se prve sitne aruljice po njemu. I povjetarac poène pirkati mrseæi se sa umorom listova na vitkim jablanovima uz rijeku Dok odjekuju udaljeni glasovi èobana koji vraæaju krave kuæama, praæen laveom od noæi ustraenik pasa, pred oèima se dogaða èudo. Odnekud se u travi poèima buditi nekakvo komeanje. Najpre poskakuju i odmah padaju nazad u travu, trome bubice opnastih, utih krila. Zatim, jedno due vrijeme njih nema da izaðu iz trave. Kad najpslije uzlete, svaki predmet, svaka grana postaju za njih prepreka koju ne mogu izbjeæi. Udarivi u nju padaju nazad u travu. Dugo se koprcaju na leðima prije nego li se nekako opet stave na noge. Onda proðe jo neko vrijeme prije nego li ponovo polete. Sda veæ u mnotvu, u talasima njenih, neèujnig tmastih oblaèaka, jedva metar iznad zemlje. Ponekad, naletivi na neèiju ruku uspiju se nekako prihvatiti njenim svojim noicama i pogolicati kou ruke. Onda ponovo probaju uzletiti i na koncu odu do prve sliène prepreke. Djeca su ih volila udariti dlanom kako bi ih prizemljila. Hrutova meðutim, toliko ima da jes vaki pokuaj odbraniti se od toga mnotva bezuspjean..Igra traje sve dok se potpuno ne smraèi i dok hrutovi ne prestanu letiti. Sledeæeg dana, veèeri, njih vie nema. I neæe ih vie biti sve do sljedeæeg ljeta, te iste, jedne ili dvije veèeri.
Pod prozorom potok ubori. Miris procvale lipe ispunjava sobu. Utonuo u ukanje slamarice, pogleda uprtog u zid, po kojemu svjetiljka sa ceste ocrtava sjeni lozova liæa oko prozora, koje igra na blagom povjetarcu noæi, odsanja u prostore daleke vjeènosti, u koju æe te noæi stiæi, za koju je jo vjerova samo njemu, na ovome svijetu, je tajnovito dostupna.
lipanj / juli 2013
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Oivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br. 33
Jo jedno ljeto. Dan poèima ka i obièno. Vojska postrojena za smotru, komandant puka prima raport deurnog oficira. U stanici javne sigurnosti komandir pregledava izvjeæa pozornika iz noæne smjene. Pero proveo cijelu noæ na motoru. Na cestama nije bilo prometnih nezgoda. U gradu sve je bilo na svojemu mjestu. Ðaci i studenti na ferijama. Radni ljudi na godinjem. Murter i Pakotani puni, na Rokom. Kod Krèiæa po vada friko. Svjesni omladinci o li na ORA Sava. Oni ta se spremaju za kadrove poslati u Kumrovec, u ljetnju kolu samoupravljanja. Ono ta je u gradu preteklo po vazda zuji od Balkana do Trefa i natrag. Na satu eljeznièke stanice podne prolo kvarat.
U ovu uru grad se primirio i ispraznio. Sa ploènika uteklo sve to je bilo kadro, nigdje ive due. Grad posta èista replika slike Salvadora Dalija ,,Istrajnost sjeæanja. Iz kuina zvecka suðe, mirie ala. Odnekud glasovi djece. Ovdje se nikad nita neæe dogoditi. Doèim, ima skrivenih mjesta na kojima ivost ne zamire, na kojima se zbivaju èudnovate stvari. To su oni sjenoviti prolazi izmeðu zgrada, portuni koji i po najeæem suncu imaju priguena svijetla, koji u sebi èvrsto dre hladovinu i kroz koje propuh neprestano vuèe. Taka su i uzana dvorita kuæa na sjevernoj strani, pa onda nai vrtovi a jo ponajprije bate. Ovih ima svakojake vrste. U donjem gradu, to su dvorita po kojima su razgranati oleandri.a uza zidove poredani vai od marmelade sa divljim èenjakom, rumarinom, asparagusima i crvenim peralgonijama u njima zasaðenim. Poðe li se od Deiæa put tvrðave, oèi se ne mogu zasititi uzbuðenja malih vrtova oko kuæa. U njima ima rua i iblja jorgovana koji poslije pljuska prekrivaju ograde i kapije. U drugim se opet sreæu krizanteme, razbokoren prkosi uz betonsku stazu pred kuæom, a ima i cvijetova kokotiæa i zijevalica u svim bojama. Neki vole te vrtove nazivati batama. Ali, prave bate su u Kninskom polju. One su najèeæe iskombinirane sa lozom koja pravi dobru hladovinu oko kuæe. Tu je nama èesma, ozidana ciglom, pa jo i omalterisana, u kojoj se najbolje hlade lubenice. U kutu pored kuæe stol, prekriven kariranom muemom. Kad æaæa ustane posli spavanja iza ruèka, tu mu mater iznese kavu ili bocu bevande. Tako on sjedne, nako u bijeloj maji, pa pui duvan. Èas neta brontula sebi u bradu, èas divani sa svojima. Na domaku su mlada stabla trenje, vinje, a brez jabuka i oraha ne bi nikako moglo. Ipak najuzbudljivije su one bate koje pored cvijeæa i voæki imaju jo i povrtnjak. U njemu su leje sa pomidorama, graom, kapulom, krastavcima i zelenom salatom, karotama, petrusimom i miriljavim bosiljem. Milina stati pa gledati.
Ima jedna bata u gradu najneobiènija od sviju. Otvorila se u nebo poput kamenice, sva u kamenu potsjeæa na dekor u bajci ,,Kameni cvijet. To je bata Doma JNA. Veèeras je u bati koncert Bijelog dugmeta. To je za na grad dogaðaj povijesnog znaèenja, najveæi poslije tafete i posjete Druga Tita. ,,Ko bi molim te reka da æe ove èupavce pustiti da sviraju nigdje drugo nego ba u Domu?!. U gradu je jo tiho, ulice gotovo prazne, u Bobisu nikoga nema. Kako sunce nastavlja lagano se kloniti iza bedema fortice, u dijelu grada oko Doma ivost na ulici raste. Ya to vrijeme po ku'ama nastala je velika jagma. Trae se dinsice, farmerice od samta, uske maje u svim bojama i slièni rekviziti bey kojih ulaznica nema prave va\nosti. Pegla se, Namijetaju se friyure. Kume se i mole roditelji ne bi li se dobilo doputenje za izlazak u grad, makar samo veeras pa onda vie nikada. Obeæava se ubuduæe popraviti svaku dvicu kako bi se pridobilo doputanje. Momcima je puno laknje, oni ne pitaju za izlazak. Njiova je muka kako da im kose izgledaju dulje. Naposljetku podiu kragne od koulja kako bi barem bili flegmani. U depu paklo cigara. Veèeras je pitanje bit il ne bit! Ima i takih koji bi volili otiæi na koncert ali im to brane godine i funkcije. Rukovodioci omladinske organizacije se provlaèe, njima je koncert dio radne obaveze. Uveèe, sve mlado sjatilo se u batu. Ko veèeras nije doa na koncert Bijelog dugmeta, e taj ili nije mlad ili je papak, ili je i jedno i drugo.
Sad je bata puna svijetla i mladosti. Pred oèima titra igri svijetlosti i kretnji. Bljeti kamen sa sviju strana. Proðe li se ulaz sa ulice, poslije kratkog labirinta, sa kojim je bata skrivena od pogleda sa ulice, stupa se na skale do prostora bate u kaskadama. Za imperatorevu palaèu samo jo fale kolonade i plame. Bata Doma lako bi mogla biti kazalini amfiteatar za igru antièkih tragedija.. Nad glavama tamni svod bez kraja, pun treperavih zvijezda. Sa tvrðave, na mahove, preplanula tijela i lica prelije blagi povjetarac, koji nije dovoljan rashladiti usplahirenost to raste. Pod svijetlima, u amoru gomile, u stisci, bata postaje nadnaravni prostor. Koncert poèima. Uzbuðenje prisutnih kulminira. Dah zastaje. Je li ovo san ili zbilja. Prosto se ne da izdrati. Na koncu izlazeèlanovi benda, Rediæ pa Ipe. Ristovski. A onda dolaze njih dvojica zajedno, Bebek i Bregoviæ. Zvuènici zagrmie. Poèee se tresti i tlo i zidovi u bati, stijenje i kamenje u mraku iznad bate, savkog èasa se mogu sruèiti na glave. Topla veèer lagano ulazi u noæ, ispunjenu ubrzanim lupanjem srca. Tutnji sa sviju strana: ,,Kad bi bio bijelo dugme, ,, Da sam pekar, ,,Eto ba hoæu, ,,Dede bona sjeti se, de tako ti svega, ,, Selma, ,, Ne gledaj me tako i ne ljubi me vie, ,,ta bi dao da si na mom mjestu, ,,Ne spavaj mala moja. marci podilaze. I muzika, i noæ, i tijela koja s dodiruju, stvaraju ugoðaj nesvakidanje bliskosti, svi su jedno poneseno romantiènom bosanskom nostalgijom, buntovnim inatom i prkosom mladosti. U nastalom grotlu emocija oèju obnevidjelih, uiju ogluvilih, glasova zanijemilih, teèko je vratiti se u realnost. E, kad se veèeras tvrðava nije sruila, nikad i neæe!
kolovoz /avgust 2013
Jo jedno ljeto. Dan poèima ka i obièno. Vojska postrojena za smotru, komandant puka prima raport deurnog oficira. U stanici javne sigurnosti komandir pregledava izvjeæa pozornika iz noæne smjene. Pero proveo cijelu noæ na motoru. Na cestama nije bilo prometnih nezgoda. U gradu sve je bilo na svojemu mjestu. Ðaci i studenti na ferijama. Radni ljudi na godinjem. Murter i Pakotani puni, na Rokom. Kod Krèiæa po vada friko. Svjesni omladinci o li na ORA Sava. Oni ta se spremaju za kadrove poslati u Kumrovec, u ljetnju kolu samoupravljanja. Ono ta je u gradu preteklo po vazda zuji od Balkana do Trefa i natrag. Na satu eljeznièke stanice podne prolo kvarat.
U ovu uru grad se primirio i ispraznio. Sa ploènika uteklo sve to je bilo kadro, nigdje ive due. Grad posta èista replika slike Salvadora Dalija ,,Istrajnost sjeæanja. Iz kuina zvecka suðe, mirie ala. Odnekud glasovi djece. Ovdje se nikad nita neæe dogoditi. Doèim, ima skrivenih mjesta na kojima ivost ne zamire, na kojima se zbivaju èudnovate stvari. To su oni sjenoviti prolazi izmeðu zgrada, portuni koji i po najeæem suncu imaju priguena svijetla, koji u sebi èvrsto dre hladovinu i kroz koje propuh neprestano vuèe. Taka su i uzana dvorita kuæa na sjevernoj strani, pa onda nai vrtovi a jo ponajprije bate. Ovih ima svakojake vrste. U donjem gradu, to su dvorita po kojima su razgranati oleandri.a uza zidove poredani vai od marmelade sa divljim èenjakom, rumarinom, asparagusima i crvenim peralgonijama u njima zasaðenim. Poðe li se od Deiæa put tvrðave, oèi se ne mogu zasititi uzbuðenja malih vrtova oko kuæa. U njima ima rua i iblja jorgovana koji poslije pljuska prekrivaju ograde i kapije. U drugim se opet sreæu krizanteme, razbokoren prkosi uz betonsku stazu pred kuæom, a ima i cvijetova kokotiæa i zijevalica u svim bojama. Neki vole te vrtove nazivati batama. Ali, prave bate su u Kninskom polju. One su najèeæe iskombinirane sa lozom koja pravi dobru hladovinu oko kuæe. Tu je nama èesma, ozidana ciglom, pa jo i omalterisana, u kojoj se najbolje hlade lubenice. U kutu pored kuæe stol, prekriven kariranom muemom. Kad æaæa ustane posli spavanja iza ruèka, tu mu mater iznese kavu ili bocu bevande. Tako on sjedne, nako u bijeloj maji, pa pui duvan. Èas neta brontula sebi u bradu, èas divani sa svojima. Na domaku su mlada stabla trenje, vinje, a brez jabuka i oraha ne bi nikako moglo. Ipak najuzbudljivije su one bate koje pored cvijeæa i voæki imaju jo i povrtnjak. U njemu su leje sa pomidorama, graom, kapulom, krastavcima i zelenom salatom, karotama, petrusimom i miriljavim bosiljem. Milina stati pa gledati.
Ima jedna bata u gradu najneobiènija od sviju. Otvorila se u nebo poput kamenice, sva u kamenu potsjeæa na dekor u bajci ,,Kameni cvijet. To je bata Doma JNA. Veèeras je u bati koncert Bijelog dugmeta. To je za na grad dogaðaj povijesnog znaèenja, najveæi poslije tafete i posjete Druga Tita. ,,Ko bi molim te reka da æe ove èupavce pustiti da sviraju nigdje drugo nego ba u Domu?!. U gradu je jo tiho, ulice gotovo prazne, u Bobisu nikoga nema. Kako sunce nastavlja lagano se kloniti iza bedema fortice, u dijelu grada oko Doma ivost na ulici raste. Ya to vrijeme po ku'ama nastala je velika jagma. Trae se dinsice, farmerice od samta, uske maje u svim bojama i slièni rekviziti bey kojih ulaznica nema prave va\nosti. Pegla se, Namijetaju se friyure. Kume se i mole roditelji ne bi li se dobilo doputenje za izlazak u grad, makar samo veeras pa onda vie nikada. Obeæava se ubuduæe popraviti svaku dvicu kako bi se pridobilo doputanje. Momcima je puno laknje, oni ne pitaju za izlazak. Njiova je muka kako da im kose izgledaju dulje. Naposljetku podiu kragne od koulja kako bi barem bili flegmani. U depu paklo cigara. Veèeras je pitanje bit il ne bit! Ima i takih koji bi volili otiæi na koncert ali im to brane godine i funkcije. Rukovodioci omladinske organizacije se provlaèe, njima je koncert dio radne obaveze. Uveèe, sve mlado sjatilo se u batu. Ko veèeras nije doa na koncert Bijelog dugmeta, e taj ili nije mlad ili je papak, ili je i jedno i drugo.
Sad je bata puna svijetla i mladosti. Pred oèima titra igri svijetlosti i kretnji. Bljeti kamen sa sviju strana. Proðe li se ulaz sa ulice, poslije kratkog labirinta, sa kojim je bata skrivena od pogleda sa ulice, stupa se na skale do prostora bate u kaskadama. Za imperatorevu palaèu samo jo fale kolonade i plame. Bata Doma lako bi mogla biti kazalini amfiteatar za igru antièkih tragedija.. Nad glavama tamni svod bez kraja, pun treperavih zvijezda. Sa tvrðave, na mahove, preplanula tijela i lica prelije blagi povjetarac, koji nije dovoljan rashladiti usplahirenost to raste. Pod svijetlima, u amoru gomile, u stisci, bata postaje nadnaravni prostor. Koncert poèima. Uzbuðenje prisutnih kulminira. Dah zastaje. Je li ovo san ili zbilja. Prosto se ne da izdrati. Na koncu izlazeèlanovi benda, Rediæ pa Ipe. Ristovski. A onda dolaze njih dvojica zajedno, Bebek i Bregoviæ. Zvuènici zagrmie. Poèee se tresti i tlo i zidovi u bati, stijenje i kamenje u mraku iznad bate, savkog èasa se mogu sruèiti na glave. Topla veèer lagano ulazi u noæ, ispunjenu ubrzanim lupanjem srca. Tutnji sa sviju strana: ,,Kad bi bio bijelo dugme, ,, Da sam pekar, ,,Eto ba hoæu, ,,Dede bona sjeti se, de tako ti svega, ,, Selma, ,, Ne gledaj me tako i ne ljubi me vie, ,,ta bi dao da si na mom mjestu, ,,Ne spavaj mala moja. marci podilaze. I muzika, i noæ, i tijela koja s dodiruju, stvaraju ugoðaj nesvakidanje bliskosti, svi su jedno poneseno romantiènom bosanskom nostalgijom, buntovnim inatom i prkosom mladosti. U nastalom grotlu emocija oèju obnevidjelih, uiju ogluvilih, glasova zanijemilih, teèko je vratiti se u realnost. E, kad se veèeras tvrðava nije sruila, nikad i neæe!
kolovoz /avgust 2013
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Ozivljavanje grada
LITERARNA VINJETA GRADA Br.34
Nema mnogo prizora na ovome svijetu koji, kad se čovijek sa njima suoči, znadu zaustaviti mu dah. Riječ je o prizorima koji to izvode svojom ljepotom. Jedan od njih je bez sumnje pun mjesec u noći na vedrome nebu. A nema, niti boljeg mjesta niti prigode za takovo iskustvo nego to to znade biti u naem kraju u kolovozu mjesecu.
Ba u dane praznika Preobraenja Gospodnjeg, koje pada 19. kolovoza, zbiva se taj prizor o kojemu je sada riječ. Počne on rano, s prvim večernjim satima i traje do pred zoru, dok nebo sasma ne ublijedi od svitanja. Sa ruba obzora, na istoku, u jo prikrivenoj namjeri prikradanja na nebo, ukae se tanki uti ulomak mjeseca, iznenada. Tad je jote nezamjetljiv u svojoj grandioznosti. A kad se dobro ispne prema sredini neba zagospodari krasotom. Tek tu on zasija punim sjajem, nako okrugao, velik i svijetao. Od tog momenta on počima hipnotizirati, svojom nazočnom blizinom u beskraju nebesa. I sve do konca noći, ostaje skrivena njegova tajna I tako iz noći u noć tih dana. Snagom svoga sjaja zaustavlja svaku kretnju, čak i noć pred njim stoji, kao ne misli svanuti.
U tim noćima zrak ostaje topal kad je ponoć već odavna minula. Zvuci utiavaju tek u sitnu uru. Najposlje sve se umiri, samo mjesec nebom jezdi, hita tajne prirode razgolititi. To je ono doba kad kuruzi preko noći stiu. Brade im se osue a svele liske krepko zaukaju kad pirne noćnik. Grane pune ljiva pune svijene do zemlje a grođe samo to nije stiglo za berbu. Spreni bokorići trave po livadama vrelim suncem iscrpljeni, noću miriu na zrelu jesen. Grad se danju počima buditi od ljetne fjake, svijeta u njemu sve vie.
Na raznim stranama pun mjesec jednako se javlja u te dane. Ali bez dvojbe nigdje ljepi nego li kad se protegne nebom razapetim Dinarom i Prominom. U te noći kolovoza, vie nego ikad, vie nego igdje, tu je pun omame, zrači slutnjom i neizvjesnoću, koja nemirno tijelom luta u traganju za svojim ispunjenjem. To je vrijeme kad se ljeto, naočigled i bez stida, bezbrino presvlači u ruho početka blage jeseni.
S rane večeri mjesec se budi na rubu vrha Dinare. Rumen je, stidan, od noći i njene moći. Nikako se ne bi od nje razdvojiti. Prilegao uz njene bokove, zanesen oblim vapnencem, mekotom krtih polja, dubokim vrtačama i skrapama, po njoj iaranim, on tu čeka bolje vrijeme za uteći preko neba. A kad nebo dobro zgasne i ospe se sitnim zvijezdicama, treperavim, utim i blijedim, sazrijeva njegova odvanost i on polazi. Odvojivi se od ruba Dinare on kreće visoko u nebo i počima sijati uto, nečujno. Poto se otisne po modrom barunu, gospodin u bijelom, ćuti nebo cijelo. Kako nastavlja svoje putovanje on postaje manji, u bijelom sjaju. Njegov mlječni sjaj ocrtava obzor na vrhovima Pljeevice, Surdupa, Kozjaka, Promine, u beskrajnoj vrleti Bukovice. Pod njim, u pitomoj dolini, uz krivudave obale Krke, leđima oduprt o okomito stijenje pod forticom, ćućuren na grad. I dok stoji na sredini neba, mjesec svojim sjajem obnauje ljepotu grada, u osvijetljenim izlozima, u prozorima zaspalih kuća, u jedva slunom umoru lića.
Poto zagospodari nebom mjesec prilazi gradu. Na tom putu on najprije njeno pomiluje bujnu Gajnjaču i po njoj prospe aku biserja. A ona? Samo nemarno zadigne kragnu, sa pelicom crna astragana, te u trenu ugasi sjaj svih tih bisera. Mjesec ostavlja Gajnjaču straga, u utnji, bez kretnji. Do grada mu ima, preko rijeke i tračnica, samo koji korak. Sve on to preskače u hipu i zatiče glavnu ulicu praznu. Načičkane kuće i zgrade jedna povrh druge, sa obe strane, pospale. Sad mjesec stoji u ičekivanju onih ta su okasnili, to su se zaljubili. Biti će on njima jedini svjedok kod toplih zagrljaja, kod utnje i bojaljivih dodira, kod iznuđenih rastanaka. U portunima gustinu mraka mogućno je prstima opipati: Na skalama prema koli kao po bijela dana. A one puste. Sad bez auta i prolaznika ulice ire svoju ljepotu. Dvorita ute. Bače očarane u koru zrikavaca i mnoinom sjena, koje po njima na mjesečini lelujaju. Za grad sad u takvoj noći, nema zapreka i on raste. Ide niz cestu u susret Radljevcu. Hita bačama iz Vrpolja u čvrst zagrljaj. Zastajkuje pred ogradama kuća Rakovića, umori se i ne more dalje. Onda se povrati pa skrene za Biskupiju i dospije u krug Preparandije, gdje je koji čas prije okončan rad druge smjene u tvornici konfekcije. Ba sad i tamo nikog vie nema. Poa' bi grad zauzvrat i dalje, cestom, čini se samo kad moga za Sinj ili ibenik! Ipak odlučio je ostati tu gdje je i pretvarati se malim, jer tu mu je i onako sve po mjeri.
A mjesec, za to vrijeme, visoko, jo na sredini neba zastao i ne pomijera se. Poneki prozor u gradu osta jo osvijetljen. Cio grad usnio. U noći punog mjeseca. U noći kolovoza, punoj uspomena. Dvoje se bude iz zanosa mladosti. U mraku, sjenama parka uukani, na skalama u kutu sporednog ulaza općine, jedno drugom jako primaknuti. Sjede tu, oko njih noć stoji, mjesec gore stoji. apat ne prestaje. Uplaeni od elje njihova tijela neobuzdano drhte. Nemaju kuda iz te noći. Mjesec upetljan u granje, gleda na njih dobroćudno.
Zgrada pote sva u svjetlu, pa opet spava. Preko puta, s kraja gradskoga trga, eljeznička se umirila u osobnoj ponoćnoj otsutnosti. Rijetki putnici pospali u čekaoni drugog razreda. Zadnji domaći gosti napustili davno Putnik. Spavaju i autobusi, koje noć zateče u praini improviziranog kolodvora, pored prvog kolosijeka, koji je tu napustio stanicu. Bobis prazan, blista magičnim sjajem neona u ogledalima iza vitrina izvjeenih o zid pozadi anka. U ponekoj sobi hotela, kroz napola navučene zastore nazire se svijetlo. Iznad stolova u bati, među lipama, gore priguena uta svijetla svu noć. Kad sve to vidi, mjesec krene dalje i pokuca redom kod Tri lovca, proviri kod Deića, potom baci uzgred pogled u Rio-bar, pa nastavi do arića i Oegovića, gdje se dugo zagledava, i krene jo nie, sve do Slavije. Najposlje proviri on i u Krku. Kad tamo, netko spava za stolom pokrj vrata. Jo se obazrije na Spas i spomenik ucrtan u nebo dok nadzire prilaze gradu, sa strane Pađena, od Plavna i Golubića, iz Kijeva, i pravca Tepljuha, Kosova i Oklaja. Dok tako nastavlja svoju plovidbu nebom, mjesec otkriva nekakav mamutski brod nasukan u stijenju pod forticom. Uklet, bez posade. Na krmi mu utisnuto pročelje komande garnizona a u pramcu zgrada gimnazije.Truplo između njih, prepolovljeno, potonulo u dubinu tame .
Noć je ovu uru već duboko zala. Poneko odocnio kradom, kao to je izia iz kuće, poto su ostali poljegali, sad evo isto tako kradom hita natrag. Otvoreni prozor sobe sad je tajni ulaz. U svojoj etnji gradom mjesec se leerno prikrada u prazna dvorita, mugne preko uskih prolaza između visokih onih kuća kod pijace, zastane na njihovim teracama i namah zamakne za krovom u susjedstvu..
Jedva čujno brujanje lokomotive iz pravca stanice remeti duboku tiinu. To na četvrtom kolosijeku, teretni vlak spreman za polazak u pravcu Splita. Prometnik stoji na ivici praznog perona, podie svoj zeleni fenjer. U sljedećem trenu čuje se kratko itanje pare među kotačima, koji potom zakripe, kočnice popuste i kompozicija lagano krene, dok vagoni udaraju jedan o drugi sve dok lokomotiva ne uhvati snagu. Grad mirno spava.
Neta nie od stanice, iza kuća pored ceste, uz obale Krke, kroz vrbake, stigavi nad rijekom sa Dinare, počinje se osjećati val jutarnje svjeine zraka. Ona obujima lice, jei kou po rukama i tijelu. To jedva osjetno pirkanje sobom kupi i posljednje ostatke dnevne sparine, pa ih odnosi niz rijeku, ostavljajući iza u tragu frikinu, koja se sa rijeke lagano protee prema gradu. Sa obale, iz vrbaka, povremeno stie kreket aba. Kroz otvorene prozore soba u prizemlju, na kućama pored Krke, u donjem gradu, dopire nečije disanje zaspale čeljadi.
Kad dobro obasja grad, mjesec sjeda u gondolu od srebra, sto ga čeka na obali Krke. Njegov titravi odsjaj zaplovi niz Krku. Spretno prođe ispod Atlagića mosta pa kad se ukae sa druge strane, posvijetli onima koji su poli svoju sreću traiti po Marinui. Potom se mjesec uzvere uz liticu i stane iznad naeg Elsinora. Onda produi dalje, preko Buline strane, kako bi, prije odlaska na svoj počinak, poslje duga puta, protego se zeru po Bukovici, sve tamo do Mordina Sela. A poslije se samo okrene na drugu stranu i utone u Jadran, iza Ravnih Kotara, iza Karina, Zadra i Kornata, gdje pronalazi sebi smiraj na početku novoga dana s konca ljeta.
Na koncu, poslije svih lutanja i dalekih putovanja proteklih godina, odlazaka i povrataka, jedan čovijek moe spokojno otić spati. Nigdje mu to ne polazi tako lako za rukom kao ovdje. Nigdje ne sanja odsanjano kao ovdje. Dok on tako mirno spava, mjesec tiho ulazi kroz prozor njegove sobe pa ga miluje po licu njeno svojim sjajem ljetnje noći kolovoza. A čovijek mu se u snu smijulji. Kao da zna, vječnost je već sa njime.
prosinac/decembar 2013
Nema mnogo prizora na ovome svijetu koji, kad se čovijek sa njima suoči, znadu zaustaviti mu dah. Riječ je o prizorima koji to izvode svojom ljepotom. Jedan od njih je bez sumnje pun mjesec u noći na vedrome nebu. A nema, niti boljeg mjesta niti prigode za takovo iskustvo nego to to znade biti u naem kraju u kolovozu mjesecu.
Ba u dane praznika Preobraenja Gospodnjeg, koje pada 19. kolovoza, zbiva se taj prizor o kojemu je sada riječ. Počne on rano, s prvim večernjim satima i traje do pred zoru, dok nebo sasma ne ublijedi od svitanja. Sa ruba obzora, na istoku, u jo prikrivenoj namjeri prikradanja na nebo, ukae se tanki uti ulomak mjeseca, iznenada. Tad je jote nezamjetljiv u svojoj grandioznosti. A kad se dobro ispne prema sredini neba zagospodari krasotom. Tek tu on zasija punim sjajem, nako okrugao, velik i svijetao. Od tog momenta on počima hipnotizirati, svojom nazočnom blizinom u beskraju nebesa. I sve do konca noći, ostaje skrivena njegova tajna I tako iz noći u noć tih dana. Snagom svoga sjaja zaustavlja svaku kretnju, čak i noć pred njim stoji, kao ne misli svanuti.
U tim noćima zrak ostaje topal kad je ponoć već odavna minula. Zvuci utiavaju tek u sitnu uru. Najposlje sve se umiri, samo mjesec nebom jezdi, hita tajne prirode razgolititi. To je ono doba kad kuruzi preko noći stiu. Brade im se osue a svele liske krepko zaukaju kad pirne noćnik. Grane pune ljiva pune svijene do zemlje a grođe samo to nije stiglo za berbu. Spreni bokorići trave po livadama vrelim suncem iscrpljeni, noću miriu na zrelu jesen. Grad se danju počima buditi od ljetne fjake, svijeta u njemu sve vie.
Na raznim stranama pun mjesec jednako se javlja u te dane. Ali bez dvojbe nigdje ljepi nego li kad se protegne nebom razapetim Dinarom i Prominom. U te noći kolovoza, vie nego ikad, vie nego igdje, tu je pun omame, zrači slutnjom i neizvjesnoću, koja nemirno tijelom luta u traganju za svojim ispunjenjem. To je vrijeme kad se ljeto, naočigled i bez stida, bezbrino presvlači u ruho početka blage jeseni.
S rane večeri mjesec se budi na rubu vrha Dinare. Rumen je, stidan, od noći i njene moći. Nikako se ne bi od nje razdvojiti. Prilegao uz njene bokove, zanesen oblim vapnencem, mekotom krtih polja, dubokim vrtačama i skrapama, po njoj iaranim, on tu čeka bolje vrijeme za uteći preko neba. A kad nebo dobro zgasne i ospe se sitnim zvijezdicama, treperavim, utim i blijedim, sazrijeva njegova odvanost i on polazi. Odvojivi se od ruba Dinare on kreće visoko u nebo i počima sijati uto, nečujno. Poto se otisne po modrom barunu, gospodin u bijelom, ćuti nebo cijelo. Kako nastavlja svoje putovanje on postaje manji, u bijelom sjaju. Njegov mlječni sjaj ocrtava obzor na vrhovima Pljeevice, Surdupa, Kozjaka, Promine, u beskrajnoj vrleti Bukovice. Pod njim, u pitomoj dolini, uz krivudave obale Krke, leđima oduprt o okomito stijenje pod forticom, ćućuren na grad. I dok stoji na sredini neba, mjesec svojim sjajem obnauje ljepotu grada, u osvijetljenim izlozima, u prozorima zaspalih kuća, u jedva slunom umoru lića.
Poto zagospodari nebom mjesec prilazi gradu. Na tom putu on najprije njeno pomiluje bujnu Gajnjaču i po njoj prospe aku biserja. A ona? Samo nemarno zadigne kragnu, sa pelicom crna astragana, te u trenu ugasi sjaj svih tih bisera. Mjesec ostavlja Gajnjaču straga, u utnji, bez kretnji. Do grada mu ima, preko rijeke i tračnica, samo koji korak. Sve on to preskače u hipu i zatiče glavnu ulicu praznu. Načičkane kuće i zgrade jedna povrh druge, sa obe strane, pospale. Sad mjesec stoji u ičekivanju onih ta su okasnili, to su se zaljubili. Biti će on njima jedini svjedok kod toplih zagrljaja, kod utnje i bojaljivih dodira, kod iznuđenih rastanaka. U portunima gustinu mraka mogućno je prstima opipati: Na skalama prema koli kao po bijela dana. A one puste. Sad bez auta i prolaznika ulice ire svoju ljepotu. Dvorita ute. Bače očarane u koru zrikavaca i mnoinom sjena, koje po njima na mjesečini lelujaju. Za grad sad u takvoj noći, nema zapreka i on raste. Ide niz cestu u susret Radljevcu. Hita bačama iz Vrpolja u čvrst zagrljaj. Zastajkuje pred ogradama kuća Rakovića, umori se i ne more dalje. Onda se povrati pa skrene za Biskupiju i dospije u krug Preparandije, gdje je koji čas prije okončan rad druge smjene u tvornici konfekcije. Ba sad i tamo nikog vie nema. Poa' bi grad zauzvrat i dalje, cestom, čini se samo kad moga za Sinj ili ibenik! Ipak odlučio je ostati tu gdje je i pretvarati se malim, jer tu mu je i onako sve po mjeri.
A mjesec, za to vrijeme, visoko, jo na sredini neba zastao i ne pomijera se. Poneki prozor u gradu osta jo osvijetljen. Cio grad usnio. U noći punog mjeseca. U noći kolovoza, punoj uspomena. Dvoje se bude iz zanosa mladosti. U mraku, sjenama parka uukani, na skalama u kutu sporednog ulaza općine, jedno drugom jako primaknuti. Sjede tu, oko njih noć stoji, mjesec gore stoji. apat ne prestaje. Uplaeni od elje njihova tijela neobuzdano drhte. Nemaju kuda iz te noći. Mjesec upetljan u granje, gleda na njih dobroćudno.
Zgrada pote sva u svjetlu, pa opet spava. Preko puta, s kraja gradskoga trga, eljeznička se umirila u osobnoj ponoćnoj otsutnosti. Rijetki putnici pospali u čekaoni drugog razreda. Zadnji domaći gosti napustili davno Putnik. Spavaju i autobusi, koje noć zateče u praini improviziranog kolodvora, pored prvog kolosijeka, koji je tu napustio stanicu. Bobis prazan, blista magičnim sjajem neona u ogledalima iza vitrina izvjeenih o zid pozadi anka. U ponekoj sobi hotela, kroz napola navučene zastore nazire se svijetlo. Iznad stolova u bati, među lipama, gore priguena uta svijetla svu noć. Kad sve to vidi, mjesec krene dalje i pokuca redom kod Tri lovca, proviri kod Deića, potom baci uzgred pogled u Rio-bar, pa nastavi do arića i Oegovića, gdje se dugo zagledava, i krene jo nie, sve do Slavije. Najposlje proviri on i u Krku. Kad tamo, netko spava za stolom pokrj vrata. Jo se obazrije na Spas i spomenik ucrtan u nebo dok nadzire prilaze gradu, sa strane Pađena, od Plavna i Golubića, iz Kijeva, i pravca Tepljuha, Kosova i Oklaja. Dok tako nastavlja svoju plovidbu nebom, mjesec otkriva nekakav mamutski brod nasukan u stijenju pod forticom. Uklet, bez posade. Na krmi mu utisnuto pročelje komande garnizona a u pramcu zgrada gimnazije.Truplo između njih, prepolovljeno, potonulo u dubinu tame .
Noć je ovu uru već duboko zala. Poneko odocnio kradom, kao to je izia iz kuće, poto su ostali poljegali, sad evo isto tako kradom hita natrag. Otvoreni prozor sobe sad je tajni ulaz. U svojoj etnji gradom mjesec se leerno prikrada u prazna dvorita, mugne preko uskih prolaza između visokih onih kuća kod pijace, zastane na njihovim teracama i namah zamakne za krovom u susjedstvu..
Jedva čujno brujanje lokomotive iz pravca stanice remeti duboku tiinu. To na četvrtom kolosijeku, teretni vlak spreman za polazak u pravcu Splita. Prometnik stoji na ivici praznog perona, podie svoj zeleni fenjer. U sljedećem trenu čuje se kratko itanje pare među kotačima, koji potom zakripe, kočnice popuste i kompozicija lagano krene, dok vagoni udaraju jedan o drugi sve dok lokomotiva ne uhvati snagu. Grad mirno spava.
Neta nie od stanice, iza kuća pored ceste, uz obale Krke, kroz vrbake, stigavi nad rijekom sa Dinare, počinje se osjećati val jutarnje svjeine zraka. Ona obujima lice, jei kou po rukama i tijelu. To jedva osjetno pirkanje sobom kupi i posljednje ostatke dnevne sparine, pa ih odnosi niz rijeku, ostavljajući iza u tragu frikinu, koja se sa rijeke lagano protee prema gradu. Sa obale, iz vrbaka, povremeno stie kreket aba. Kroz otvorene prozore soba u prizemlju, na kućama pored Krke, u donjem gradu, dopire nečije disanje zaspale čeljadi.
Kad dobro obasja grad, mjesec sjeda u gondolu od srebra, sto ga čeka na obali Krke. Njegov titravi odsjaj zaplovi niz Krku. Spretno prođe ispod Atlagića mosta pa kad se ukae sa druge strane, posvijetli onima koji su poli svoju sreću traiti po Marinui. Potom se mjesec uzvere uz liticu i stane iznad naeg Elsinora. Onda produi dalje, preko Buline strane, kako bi, prije odlaska na svoj počinak, poslje duga puta, protego se zeru po Bukovici, sve tamo do Mordina Sela. A poslije se samo okrene na drugu stranu i utone u Jadran, iza Ravnih Kotara, iza Karina, Zadra i Kornata, gdje pronalazi sebi smiraj na početku novoga dana s konca ljeta.
Na koncu, poslije svih lutanja i dalekih putovanja proteklih godina, odlazaka i povrataka, jedan čovijek moe spokojno otić spati. Nigdje mu to ne polazi tako lako za rukom kao ovdje. Nigdje ne sanja odsanjano kao ovdje. Dok on tako mirno spava, mjesec tiho ulazi kroz prozor njegove sobe pa ga miluje po licu njeno svojim sjajem ljetnje noći kolovoza. A čovijek mu se u snu smijulji. Kao da zna, vječnost je već sa njime.
prosinac/decembar 2013
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tekst Drage Kovacevica
Tekst Drage Kovacevica objavljen 22.02.2014. god. na "blog.b92.net" :
Zavicajni roman
Zavrio sam roman. Ostalo je jo da ga malo "utegnem" i moe pred čitaoce. Radnja počinje 1806. u Dalmaciji a zavrava se 2006. na Međunarodnoj izlobi karikature u Japanu. U periodu kroz dva veka pratim sudbinu dve generacije iz jedne dalmatinske porodice, preplitanje pojedinačnih sudbina i njihovu vezanost.
MARMONT NA MAOVICAMA
I
Bijae, ljeto, 1806. godine, oko Petrovdana, kad se iz Splita, preko Lećevice i Petrovoga polja,
ka Vrlici sa pratnjom uputio francuski Guverner Dalmacije, general Marmont.
U Split je stigao nekako sredinom zime sa osnovnom i jasnom misijom da ovu
zaostalu pokrajinu, to je dodirivala granice Osmanskoga carsta civilizuje i dovede u red.
General je tada imao 30 godina.. Vojnik po pozivu,iz oficirske kole u alonu, sa
Napoleonom je počeo sarađivati od opsade Tulona, 1798.
Hrabar,efikasan, odan i posvećen Napoleonovim idejama, otiao je sa njim putevima revolucije u Egipat, a po zauzimanju Malte, Bonaparte ga je unapredio u čin brigadnoga generala.
Nakon pobjede nad zdruenom austro- ruskom vojskom kod Austerlitza, Napoleon je, mirom u
Pounu 26. decembra 1805. dobio Venciju, Istru, Dalmaciju i Mletačku Albaniju. Te su zemlje neto ranije priključene talijanskom kraljevstvu s Eugeneom Beauharnaisom na čelu. Pod zapovjednitvom generala Molitora i Lauristona, francuske su trupe ule 1806. u Dalmaciju koja je Napoleonu bila vana zbog rata s Englezima i Rusima, kao i zbog veze s prijateljskom mu Turskom.
Marmont je osim modernizatorske misije u Dalmaciji dobio jo jedan krupan zadatak.
Trebalo je iz Dalmacije, Dubrovnika i Boke, potpuno izbaciti ruske mornare i pripojiti Dubrovačku republiku Ilirskim provincijama. To je i obavio ali dvije godine kasnije, 1808, kad ga je car nagradio maralskim zvanjem i proglasio Vojvodom od Dubrovnika..
Njegovi savremenici ga opisuju kao dimačina, ivahna i pomalo častoljubiva čovjeka, ali i kao velikodunu, pa i prostodunu osobu. Kau da je bio otar na riječima, prodoran u zaključcima, a angaovan uvjek vatreno i matovito.Nisu ga svi ti savremenici mogli svrstavati u grupu uvjek i potpuno hladno razumnih ljudi jer se o njemu pričalo da nikada nije krio ta misli, pa ga zato obični vojnici vole, a oficiri od njega zaziru.
Bijae Marmont naočit, fizički veoma pojavan lik, crne kose i obrva, a plavih, izraajnih očiju.
Kad je stigao, organizirana je uprava Dalmacije na čijem je čelu stajao generalni providur i
uz njega providurija (la proveditoria generale) sa est odijeljenja:- za unutranje poslove, za
pravosuđe, za financije, za javnu nastavu, vojne poslove i računovodstvo. Cijela Dalmacija
bila je podijeljena u četiri okruja: zadarsko, ibensko, splitsko i makarsko. Okrujima su
upravljali delegati. Okruja su se dijelila na kantone s vicedelegatima na čelu, a kantoni su
se dijelili na općine kojima je upravljala Općinska uprava (Amministrazione Comunale) s
načelnikom (Podestà) na čelu. Selima su upravljali starjeine (anziani).
Sudstvo i kazne bili su u razdoblju francuske vladavine humaniji nego za vrijeme prijanje
austrijske i mletačke vlasti. Francuzi su imali načelo da su pred sudom svi jednaki dok su
prema starim zakonima i prema mletačkim propisima pučani bili stroe kanjavani nego
plemići..Crkva i svećenstvo u Dalmaciji nije blagonaklono gledalo na Francuze, ali im je
prostalo samo da gunđaju.
Svi zapisi s početka 19. vijeka govore o Dalmaciji kao o zaostaloj pokrajini u kojoj se ivilo krajnje siromano.
Uoči dolaska Francuza zaputeni gradovi na obali tavorili su u izoliranosti dok je između njih i turske Bosne bilo zaleđe ekstremne zaostalosti, bijede i gladi Dalmatinska Zagora..
U gradićima na obali i otocima, bilo je po neto ivota, no zbog nedostatka puteva i prirodne zatvorenosti, to je bilo tek malo vie od nita. Čisto nita vrijedilo je potpuno za Zagoru gdje se ivjelo u endemskoj autarhiji bijede.
U dalmatinskom zaleđu, varoi su tada imale jedva po stotinjak kuća s prolaznim lazaretima za turske karavane i - nita drugo.
U ibeniku, kad je general stigao, bila su samo dva para zaprenih kola, a to je bio treći dalmatinski grad po značaju i veličini.
Prvo to je Guverner krupno odlučio, bila je gradnja cesta. Jo dok se spremao na put za Dalmaciju, Napoleon mu je, da mu ilustruje gdje ga alje, dao izvjetaj civilnog Providura Dalmacije Vićenca Dondola iz koga se moglo jasno vidjeti ta je sve tamo problem.
Kako u Dalmaciji nije bilo cesta, nije bilo ni gostionica i konačita. Providur Dondolo u tom izvjetaju po preuzimanju dalmatinske adminstracije 1805. godine, izvjećuje cara -: Ne smijem prećutati nepriliku, koja samo u Dalmaciji postoji. U cijeloj Dalmaciji nema ni jedne jedine gostionice za putnike, uz koju bi bila tala, koliba za kola, kočije, konje, volove i drva.
General je stigavi u Split procjenio prioritete. Morala se iz vojnih razloga odmah graditi cesta kroz unutranjost.
Ona je vodila od Knina dolinom Cetine na Sinj, te preko mosta kod Trilja i prijevoja Turije, pustom dolinom to vodi u Vrgorac, prolazeći iza Vruje i Biokova do Neretve.
Trasa ceste ila je dalje od Metkovića do Trstenog, a kasnije je djelomično izgrađen i njen nastavak preko područja Dubrovačke republike prema Herceg-Novom, Kotoru i Budvi.
Cesta je brzo odmicala u gradnji, jer je Guverner bez pardona mobilisao mlade mukarce i upućivao ih na rad, to je pogotovo u nekim selima pored Splita izazivalo nezadovoljstvo, pa se i crkva opirala.
Sredio je taj otpor tako to je uputio crkvi, jasno upozorenje da njiohovo gunđanje neće trpiti. Biskup splitski se umirio jer je znao da je Bonaparta i papu drao zatočenoga, pa zato to ne bi i njegov Guverner učinio sa jednim biskupom.
Efikasnost u gradnji Marmontovih cesta bila je fantastična i potpuno izvan iskustva stanovnitva Dalmatinske Zagore, tako da se u njihovoj kolektivnoj memoriji dugo zadrala slika francuskog generala i prenosila s narataja na narataj.
Govorilo se među dalmatinskim Vlajima - Marmont uzjae konja i naredi - "Neka budu cesta!" Kada sjai cesta gotova!
U svojim memoarima on je zapisao da je austrijski Car Franjo I, posjetio Dalmaciju 1818 godine, poto je ona vraćena pod suverenitet Beča. Zadivljen cestama u ali je kazao knezu Metternichu, svom ministru spoljnih poslova, koji je to kasnije ispričao njemu -: "Velika je teta to maral Marmont nije ostao u Dalmaciji dvije-tri godine due".
Krenuo je, dakle, tog ljetnog dana, 1806. Marmont put Knina, da vidi dokle je stigla njegova prva cesta u Dalmaciji.
U pratnji je imao sve ta mu treba, no kapetan - komornik je napravio previd. Nije poveo potkivača, računajući da su konji svjee potkovani i da imaju sa sobom nekoliko dodatnih grla u rezervi.
Put nije bio lak, ali nisu imali većih tekoća, jaući utabanom uskom stazom od Petrova Polja, uz
kamenite obronke Svilaje. Potrajalo je to sve do Lemea, odakle se trebalo spustati ka
Maovicama, pa onda u Vrliku.. Osjetio je,general,polako i ne odjednom, da mu sa konjem nije neto u redu i da mu je kas neobičan i nesiguran.
Zaustavio je kolonu, sjahao i vidio da mu je at gotovo obosio. Ploča na prednjoj lijevoj kopiti mogla je otpasti vrlo brzo.
Znao je od polaska da u pratnji nema potkivača, ali mu to nije smetalo da izgrdi kapetana komornika.
Sa mjesta gdje su sjahali i stali, pucao je pogled na Vrličko polje, preliveno arkim ljetnim suncem.
Činilo se tako većim, jer modrikasta maglica sakrivala je očima breuljke i glavice prema planini Dinari.
Sve je mirovalo u podnevnom aru, a kamena planina jače se modrila, nadvisujući nepomično nisku i tanku izmaglicu. Činilo se da je sve to ispod utonolu u ljetni drijeme.
Krajem polja vukla se rijeka, s koje je sunce dizalo onu magličastu plavet, i kroz nju se nadmoćno poigravalo svojim tracima. To je Cetina, uz koju će ići Marmontova cesta.
Ispod se vidjelo stotinjak kuća i popločana ulica između njih.
Marmont kao za sebe prozbori da u toj varoi mora biti neki potkivač i naredi da se skine ploča sa konjskoga kopita i da pođu komornik i trojica vojnika u varo, općinskom načelniku, ne bi li nali sigurnog potkivača koji će napraviti istu takvu potkovu i doći da potkuje njegova obosilog ata.
General vjerovatno nije pretpostavljao da je kovački zanat u toj varoi, iznad svakoga drugoga, i da se radi o kraju gdje se gajio kult konja zbog vjekovnih vojevanja na granici carstava.
On sigurno nije znao epske pjesme pune konja, to spominju Kraljicu Peja, silno vlače, od Vrlike bana, pa onu to pominje ajan Ali agu, vrličkog imama, niti pak Mustaj - bega i bojali kulu.U svakoj od tih pjesama je bio bar jedan konj ravan njegovu.
No, da nije bilo nezgode sa potkovom i prisilnog zaustavljanja njegove kolone, ne bi bilo ni ove priče, koja će ba toj nezgodi zahvaljući, dobiti svoj zanimljiv tok.
Generalov komornik u pratnji trojice vojnika siao je u varo i zaputio se u zgradu općine, gdje ga je sačekao zbunjeni načelnik. Kad je čuo ta komornik trai i za koga treba obaviti posao, pravo se uplaio i na loem francuskom, uz pomoć italijanskoga, objasnio da nita ne brinu, da će on odmah narediti da se ista takva potkova napravi, a da će potkivač najbre ta moe otići sa njima da general dugo ne čeka.
Izaao je iz sobe sa otećenom potkovom u ruci i glasno dao naređenje dvojici sebi podređenih.činovnika Jednom da odmah ode do kovača arca i napravi istu takvu, te da ga sa alatom dovede u općinu, kako bi mogao otići na Maovice da potkuje generalova konja, a drugom da opremi njihova konja na kojem će kovač sa Francuzima odjahati na Maovice.
Vratio se načelnik i uz probleme probao komorniku objasniti kako cesta i radovi uz
Krčić, nedaleko odatle napreduju, i kako je on uvjek na raspolaganju da bude sve kako treba.
Bojaljivo je pripitivao treba li im jo kakva usluga, no nije znao reći koliko će trajati to sa potkovicom, a nije se usuđivao pitati koliko se general namjerava zadrati u Kninu, mada ga je to jako zanimalo.
Nakon nekog vremena pojavio se kovač sa potkovom i alatom i krenuo sa komornikom i pratnjom da potkuje generalova ata. Kovač bijae mlad čovjek, niskoga rasta i temeljne građe..
Kad su stigli, general je odmarao u hladovini gledajući ka dolini uglavljenoj među dvije planine. Konj je bio nedaleko od njega, svezan za mladi hrast, maući repom i zabavljen odbranom od muva..
Komornik je raportirao i general od njega zatrai da vidi novu potkovicu, začuđeno gledajući potkivača..Potom mu je vrati,a ovaj je prui kovaču. General je neprekidno svojim plavim očima, piljio u arca kao da vidi duha.
- Gospode boe, obratio se komorniku, - Ovaj toliko liči na naega cara, da sam na ovoj egi pomislio kako je lično on doao u inspekciju, preruen u kovača.
Tek tada komornik zagleda potkivača, ali kako cara nikada nije vidio iz bliza nije znao ta da misli o generalovoj impresiji.
Petar arac, tako se potkivač zvao, osmotri konja, paljivo mu priđe, pogladi ga po sapima i pređe mu dlanom preko kičme. Bio je niskog rasta, ali temeljne građe, snanog vrata i nogu, smeđih očiju i povijenog nosa.
Konj se samo malo stresao i nije pokazao netrpeljivost. Pogladio ga je i po grivi, pa
po vratu, i plemenita ivotinja ga je pogledao prijateljski svojim velikim konjskim očima. Kako je lijep rekao je vie za sebe, i gladeći ga ponavljao dragi, dragi, budi dobar -.Odmakao se do vunene torbe sa alatom, uzeo ta mu treba, spustio na travu i njeno dohvati prednju, desnu konjsku nogu, previjajući je u zglobu..
Naslonio je kopito na koljeno i paljivo, lagano ga obrezao..
Drugom rukom je dohvatio potkovu, odmjerio je na kopitu, i iz tobolca dohvatio čekić
i zakivke, sigurnom rukom ih zakucavajući. Sam, a da se konj nije ni pomjerio, potkovao ga je
brzo i elegantno.
General je sve to paljivo gledao i kazao komorniku da odmah po silasku u varo ode kod načelnika općine i mobilie kovača u njihovu komoru.
- Zna li francuski ili italijanski, pitao je?
- Ne, gospodine generale.
- Nita, naučićemo ga. Ovakav nam čovjek treba.
II
Civljane i Cetina su sela to su se smjestila između dvije najvie dalmatinske planine. Na tome mjestu su se Svilaja i Dinara sasvim jedna drugoj pribliile..Civljanci su vie bili okrenuti Svilaji a Cetinjani Dinari, mada se radi o samo nekoliko kilometara razdaljine..
Na zapadnom rubu sela Cetine, na obroncima Dinare gdje je i prvi izvor istoimene rijeke, nalazi se utvrđenje Glava. To su kamene kule, sasvim nalik planini,,koje su tu vijekovima stajale kao granična postaja prema Bosni, i razmeđe carstava.
Na Dinari nema nadzemnih voda, osim to na bosanskoj strani postoji čudesno lijepo planinsko jezero, nalik na oko, a zove se ator.
Vode poniru i kreću se podzemnim putevima. Na dalmatinskoj strani izlaze na povrinu na vie mjesta u okolini Knina, a rijeku Cetinu čine i tvore izvori u selima Civljane i Cetina.
Najprije vrelo Glava, potom Vukovića Vrelo, dva vrela u Kotlui, Slavičino vrelo koje po nekad presui, Milaevo vrelo,pa Četnikovo jezero koje zovu i Veliko vrelo.Postoji i Batiničino vrelo, i jo niz manjih iz kojih se voda slijeva u polje i čini rijeku.
Dinara je po svemu čarobno lijepa planina. Inspirisala je pisce, putopisce i pjesnike, o njoj postoje mnoge legende a oni rođeni na njoj ili pod njom nose je u sebi, ma gdje otili. Jer vizure i iskustvo koje čovjek ponese iveći u njenom okrilju su istinski jedinstveni.
Čak i Civljanci koji su od Svilaje imali koristi, nisu je smatrali ravnoj Dinari. Dinara je za njih bila planina, a Svilaju su vie smatrali mjestom gdje idu u drva,imaju livade i stočnu pau.
Postoji na jugozapadnom dijelu Dinare, jedna ogromna i od svuda vidljiva bačvasta stijena, po kojoj je sasvim moguće mjeriti vrijeme, za sunčana dana. Kad se baci pogled i sunce obasja zapadni greben do bačvaste stijene, potpuno je sigurno da je 7 sati. Kad obasja vrh stijene onda je 8. Devet je sati kad sunce obasja cijelu istočnu stranu, stijene, a 10 kad je pola junog dijela pod suncem, a pola u sijenci. U podne, na bačvastoj stijeni i grebenima, lijevo i desno od nje nije bilo nikakvih sjenki.
I tako se moglo računati do zalaska sunca, bez izgleda da se pogrijei.
Svilaja na kojoj su Civljanci imali livade, ograde i stočarske staje, izgledala je drugačije. Suvi i poloeni jugozapadni obronci prema Drniu i kosovskoj dolini su mozaično pokriveni ikarama crnog grabića i niskim kamenitim travnjacima koji slue za ispau. Nedaleko je greben Kozijak sjeverni nastavak Svilaje, od koga je ona odvojena niim sedlom Leme iznad sela Maovice preko koga je guverner Marmont siao u Vrliku na putu obilaska graditelja svoje prve ceste. Svilaja je u svom najvećem dijelu krki greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava, kao i nizom rasutih krkih jama i pilja..
Pred samom Vrlikom, na kilometar, dva, uz trasu stare Napoleonove ceste, nalazio se zaseok arci, rodna kuća i kovačija Petra arca, to onomad, u ljeto 1806, oko Petrovdana na Maovicama potkovao konja generalu Marmontu, a ovaj ga potom uzeo u francusku carsku vojsku i dao mu slubu i čin narednika.
Stotinu četrdeset jednu godinu iza toga događaja, na istom kućitu rodilo se muko dijete.
Čudan bijae porođaj, jer se dijete rodilo u kouljici, to se događa rijetko, ali od kada je ljudi i
rađanja to je poznat i prirodan fenomen.
Među dalmatinskim Srbima odvajkada je postojala praznovjerica da je to znak sa đavolje strane i da po prosjecanju prirodnog omota to je dijete donijelo na svijet iz majčine utrobe, a odmah poto zaplače, najstarije ensko čeljade iz rodbine mora izaći na vis iznad kuće i odatle tri puta glasno objaviti Puče, rodilo se dijete u kouljici.
Takav čin je po toj praznovjerici osiguravao da ono neće biti vjetica ili vjetac, odnosno da ga đavo neće uzeti pod svoje.
No, takva djeca su se smatrala obiljeenom i prema njima je, uvjek bilo nekakve rezerve i nepovjerenja, to je dolazilo iz straha da imaju neobične sposobnosti sa kojima mogu izazivati razne nevolje.
Bio je već u selu stariji čovjek, Stevan mu je bilo ime, a Pria su ga svi zvali, koji se rodio u kouljici ezdesetak godina ranije. Pria je bio iz zaseoka Dragići, a većinu svoga ivota provodio je u Svilaji, kod ovaca i koza, rijetko silazeći u selo.
Bijae smjeran,mudar, dobroćudan i tih, ali su ga se ene pribojavale, jer se pričalo kako Pria imao čudnu sposobnost da nanese tetu onome ko mu se zamjeri, bez obzira to je i u njegovom slučaju, pri rođenju, neka baba izala na Dragića glavicu i tri puta viknula ono to se viče da bi se đavolje osobine otjerale.
Mogao je, klele su se u međusobnim pretresanjima i tiho babe, ako se na nekog naljuti, da mu prebroji glasno piliće, tučiće i drugu pernatu ivinu, od jedan pa koliko ih ima, i onda unazad, i da sutradan ni jedno ne ostane ivo nego se samo izvrnu na avliji ili u kokoinjcu.
U seoskim mudrovanjima i nabacivanjima, kad se nekome prognozira teta ili u ali ona poeli, znalo se kazati Dabogda ti Pria prebrojo ivinu.
Bijae, dakle, ljeto 1947. godine.Otac dijeteta Duan arac je u trenutku sinova rođenja radio na
zgradi doma kulture, nedaleko od kuće. Kao i svi arci bio je majstor, kamenoklesar.
Te zgrade domova kulture, to su se, po Titovu naumu, masovno podizale u većim selima, rađene su po istom projektu, imale iste kamene fasade, isti krov i jednak unutranji raspored.
Grubi radovi su bili pri kraju i upravo su majstori i aktivisti spajali drvenu krovnu konstrukciju. Na podignutom čeonom zidu, stajao je veliki transparent, bijelo dugačko platno na kome su crnim tuem bili ispisani velikim latiničnim slovima stihovi nepoznatog autora Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni, ujedinite se -.
Duan arac je često pogledao prema kući jer je očekivao da mu se ena porodi, ali niko nije dolazio da mu javi rezultat. Tek kad je čuo strinu Boju kako sa uzvienja iznad kuće viče puče rodilo se dijete u kouljuci skočio je sa skele i urno, ne govoreći nita, krenuo ka svojoj avliji.
Dok je tamo stigao, strina Boja ga je već čekala i obavjestila ga o događaju i da je dobio sina
- Ne sikiraj se, rekla mu je - ja sam sve napravila kako bog zapovjeda. Lijepo i rumeno ti je dijete.
Duan se, vidno uzbuđen, zaputio u konobu, uzeo u ruke već pripremljenu domianu od deset litara vina i zobnicu u kojoj su bile tri litarske flae lozovače, pometno ih na kamenu ploču u avliji i uao u kuću da izda uputstva oko dočeka gostiju i rodbine kad dođu na čestitanje.
U sobu gdje su mu bili novorođenče, ena i oni to su o njima brinuli, nije ulazio.Kao u stampasu, krenuo je noseći u rukama vino i rakiju na gradilite, da počasti ljude.
Dočekali su ga ljubopitljivo i kad im je kazao da je dobio sina, svi poskakae i sjatie se, čestitajući, galameći srdačno i grleći ga.
Partijski sekretar u selu bio mu je vjenčani kum, dodue u općini, a u crkvi je imao druge kumove.U optoj graji već je bilo pitanje ko će dijete drati na krstu i kako će mu biti ime. Pade pogodba, da ime odredi sekretar, a da će krteni kum biti Mitar Dragić jer su stari kumovi a nije pratija. Ime su odredili odma.
Neka se zove Milan, lijepo je ime i toliko od mene, a sad idem po prut, red je, reče sekretar, otresajući ruke od već pranjave pantalone, i krenu po obećano.
E, a ja kaem da ga krstimo za Ilindan, prvi veliki svetac to dolazi, i idem i ja po čast - dodade Mitar Dragić, nominovani krteni kum.
Cio ostatak dana na gradilitu se slavilo. Dolazili su i drugi ljudi, svraćali prolaznici, pjevalo se i
veselilo.Neko je bacio i desetak ćiketa dinamita da se i pucnjavom oglasi rođenje maloga Bone, tradicionalnog nadimka svake muke glave koja se rodi u arčevoj kući.
Ali, ne lezi vrae, ipak se dogodilo neto to je pokvarilo veselje. Ne tu na gradilitu, nego kasnije kad su se razili.
Dok je trajalo čaćenje na gradilitu doma kulture, odnekud je prispio Ilija . momak od tridesetak godina.
Ilija bijae krupne građe, često glasniji nego to to prilike nalau, no iz dobre kuće i najmlađi od četiri brata. U djetinjstvu je preleao neku teku bolest i to je ostavilo na njega traga, mada se nije vidjelo uvjek i golim okom. Povremeno je imao neke nerazumljive ispade i bio nepredvidiv. Govorilo se da je zdrav, ali da nije ba najzdraviji.
Mada se znalo da je dohvaćen mokrom krpom, nije loe stajao kod ena. Pričalo se da je tokom rata, dok su mnogi iz sela bili po raznim vojskama, snaama često zavirivao pod vutan. Čitav rat je zahvaljujući tome ali i okolnosti da nije sluio vojske uspio izbjeći, jer ga nisu htjeli sebi ni četnici ni partizani.
Jednom prilikom, pred kraj 1942. četnici su vrili mobilizaciju za neku akciju i u selo su uli tabovci, lična pratnja vojvode Đujića, kupeći mlađe ljude.
Ilija ih je primjetio i bojeći se da ga ne mobiliu brzo obukao staru đedovu odjeću, turio na glavu crvenu ličku kapu,stavio čak i debele naočare za vid i dohvatio tap.
Dočekao ih je potpuno namakaran na avlijskim vratima. Izgledao je zaista smjeno, momak od dvdesetpet godina, tako kostimiran i tabovci ga odmah dohvate psovati i tući misleći da se sa njima sprda.
Dvojica ga odvedoe uz amare do seoske kole, gdje mu je ekspresno izrečena kazna od 25 batina goveđom ilom po golom turu. Tekog batinanja ga je spasio neki Kneević,četnik iz Cetine, objasnivi komandiru Nonkoviću da se radi o beni i da ga je greh dalje tući, jer se po njegovu licu vidjelo da je već primio dobru porciju batina.
-Iz dobre je familije i nije najzdraviji. Ni u vojsku ga prije rata njesu primili, rekao je.
Nonković je povukao kaznu, ali tjerajući ga kući, ipak mu je za svaki slučaj zavalio estok amar.
- Mr, i da ti vako neto ne padne vie na pamet, budalino.
.
Ilija je dakle prispio na slavlje priređeno povodom rođenja maloga arca i dohvatio se pruta i vina, kao i ostali.Nije se tu po ničemu izdvajao, nije bilo nikakvoga manitanja pa se na njega nije ni obraćala naročita panj..Na tim vrstama mukoga zabavljanja i manitanja u unutranjosti Dalmacije, niko nikoga ne slua nego svi govore, podvriskuju zapjevaju i prazne se, jer ko zna kad će opet to raditi. Nije se to događalo često.
Kad su se rastali, ostao je sam ispijajući do kraja vino ostalo u bukari sa gradilita i potom krenuo kući u svoj zaseok. Sam bog zna kako mu je odjednom na pamet pao stih sa transparent na domskom zidu, onaj Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni ujedinite se-. Motalo mu se to po glavi, i nekim nesaznatljivim psihičkim i misaonim procesom on spjeva svoju verziju Staljin kliče sva se zemlja trese, braćo Srbi, zajebali ste se -.
Od doma do kuće je pjevao tu pjesmu, i bilo ga je nemoguće ne čuti. Čulo se do Vrlike. Kad je stigao kući njegovi su zanjemili od muke i molili boga da sutra ujutru milicija ne dođe po njega.
Već u svitanje, narednog dana, stigla su pred avliju dva udbaa i odveli ga sobom u Sinj. Osuđen je na godinu dana zatvora, ekspresno..Bilo je uzalud pozivanje njegove familije na loe zdravlje i Ilijinu sumnjivu uračunjivost. Izloio je poruzi druga Staljina, sa antidravnih, četničkih pozicija, pisalo je u obrazloenju presude.
Nisu nevolje sa Ilijinim političkim pjevanjem tu stale. Odleao je on godinu dana u ibenskom zatvoru i vratio se kući. Taman, tada, počinje rasprava oko Rezolucije IB,svuda, u svakom selu. Ljudi su bili zbunjeni i uplaeni. Ilija, taman svjee prispio iz zatvora, zato to je toboe vrijeđao Staljina, mislio je da ga mora u budućnosti hvaliti i da neće imati problema.U kući su ga upozorili da zuba ne bijeli i o politici vie nigdje nita ne priča. Otac mu je strogo priprjetio.
- Da me vie ne bruka, jer ću te se odreći pa ti vidi kako će. Man se politike, nego radi ono ta zna. Dr se enska i motike ni rječi ti neću reći.
- Oću ćaća, ne sikiraj se.
Ali, đavo ima svoje puteve. U Domu kulture, koji je bio zavren ubrzo po Ilijinu odlasku na jednogodinju robiju, zakazan je desetak dana kasnije zbor građana na kome se imalo razgovarati o Rezoluciji IB i Staljinu. Teko je znati kako je Ilija prispio u salu prepunu naroda. Govorili su neki ljudi iz Sinja i Vrlike, a sa njima je za stolom na bini sjedio sekretar iz sela, kum maloga Milana arca.
Nije Ilija mogao dobro ni čuti o čemu se sve govori. Gledao je rasijano po sali, i trznu ga kad je neko iz sredine sale viknuo ivio drug Tito -. Svi su za njim to gromko uzviknuli. To ga je razbudilo i aktiviralo mu glavu. Pomislio je - moga bi i ja sad viknuti ivio drug Staljin. Da vide ljudi kako sam se promjenio. I koliko ga grlo ponese dreknu:
- ivio drug Staljin
Samo je nekoliko glasova, po automatizmu to ponovilo za njim. Nasta komeanje, ljudi su se okretali da vide koja to bena viče, a iz vrha sale, nekoliko partijskih aktivista krenu ka njemu. On se zbuni nesvjestan situacije i dreknu jo jednom u slavu Staljinu. Narednog momenta su ga dohvatili aktivisti i izbacili iz sale. I oni su bili zbunjeni. Ostavili su ga napolju i vratili se unutra. Kad je ostao sam, Ilija se naglo razbjesni. Krenu ponovo ka ulazu, ali pjevajući onu pjesmu o Staljinu, ba onako kako je pisala na trasparentu, prije nego će u zatvor. Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni ujedinite se
-Vodite ga u kancelariju iza, na ona vrata - zapovjedio je neko od onih ljudi to su sjedili za stolom.
Odveli su ga, svezali i čekali. Ilija je vidio da je neto krupno zabrljao.
- Zato me veete ljudi, ta njesam vo, ta sam skrivio?
- Vidiće ti ta si skrivio,jebo te Staljin, reče mu jedan od čuvara.
Za pola sata iz Vrlike je stigla kampanjola. Ubacili su ga unutra i odvezli. Sljedeće tri godine, proveo je u zatvoru, od toga dvije godine na Golom Otoku. Bio je u prvom transport iskrcanom na otok 1949. godine.
Kad se vratio kući, 1951. mali Milan arac je imao pune četiri godine. Kad bi ga vidio i sreo, Ilija bi ga pomazio po glavi i kao za sebe prozborio.
- E, mali Bono, cijelog ću se ivota sjećati dana kad si se rodio, jebem ti mene i moju pamet.
Zavicajni roman
Zavrio sam roman. Ostalo je jo da ga malo "utegnem" i moe pred čitaoce. Radnja počinje 1806. u Dalmaciji a zavrava se 2006. na Međunarodnoj izlobi karikature u Japanu. U periodu kroz dva veka pratim sudbinu dve generacije iz jedne dalmatinske porodice, preplitanje pojedinačnih sudbina i njihovu vezanost.
MARMONT NA MAOVICAMA
I
Bijae, ljeto, 1806. godine, oko Petrovdana, kad se iz Splita, preko Lećevice i Petrovoga polja,
ka Vrlici sa pratnjom uputio francuski Guverner Dalmacije, general Marmont.
U Split je stigao nekako sredinom zime sa osnovnom i jasnom misijom da ovu
zaostalu pokrajinu, to je dodirivala granice Osmanskoga carsta civilizuje i dovede u red.
General je tada imao 30 godina.. Vojnik po pozivu,iz oficirske kole u alonu, sa
Napoleonom je počeo sarađivati od opsade Tulona, 1798.
Hrabar,efikasan, odan i posvećen Napoleonovim idejama, otiao je sa njim putevima revolucije u Egipat, a po zauzimanju Malte, Bonaparte ga je unapredio u čin brigadnoga generala.
Nakon pobjede nad zdruenom austro- ruskom vojskom kod Austerlitza, Napoleon je, mirom u
Pounu 26. decembra 1805. dobio Venciju, Istru, Dalmaciju i Mletačku Albaniju. Te su zemlje neto ranije priključene talijanskom kraljevstvu s Eugeneom Beauharnaisom na čelu. Pod zapovjednitvom generala Molitora i Lauristona, francuske su trupe ule 1806. u Dalmaciju koja je Napoleonu bila vana zbog rata s Englezima i Rusima, kao i zbog veze s prijateljskom mu Turskom.
Marmont je osim modernizatorske misije u Dalmaciji dobio jo jedan krupan zadatak.
Trebalo je iz Dalmacije, Dubrovnika i Boke, potpuno izbaciti ruske mornare i pripojiti Dubrovačku republiku Ilirskim provincijama. To je i obavio ali dvije godine kasnije, 1808, kad ga je car nagradio maralskim zvanjem i proglasio Vojvodom od Dubrovnika..
Njegovi savremenici ga opisuju kao dimačina, ivahna i pomalo častoljubiva čovjeka, ali i kao velikodunu, pa i prostodunu osobu. Kau da je bio otar na riječima, prodoran u zaključcima, a angaovan uvjek vatreno i matovito.Nisu ga svi ti savremenici mogli svrstavati u grupu uvjek i potpuno hladno razumnih ljudi jer se o njemu pričalo da nikada nije krio ta misli, pa ga zato obični vojnici vole, a oficiri od njega zaziru.
Bijae Marmont naočit, fizički veoma pojavan lik, crne kose i obrva, a plavih, izraajnih očiju.
Kad je stigao, organizirana je uprava Dalmacije na čijem je čelu stajao generalni providur i
uz njega providurija (la proveditoria generale) sa est odijeljenja:- za unutranje poslove, za
pravosuđe, za financije, za javnu nastavu, vojne poslove i računovodstvo. Cijela Dalmacija
bila je podijeljena u četiri okruja: zadarsko, ibensko, splitsko i makarsko. Okrujima su
upravljali delegati. Okruja su se dijelila na kantone s vicedelegatima na čelu, a kantoni su
se dijelili na općine kojima je upravljala Općinska uprava (Amministrazione Comunale) s
načelnikom (Podestà) na čelu. Selima su upravljali starjeine (anziani).
Sudstvo i kazne bili su u razdoblju francuske vladavine humaniji nego za vrijeme prijanje
austrijske i mletačke vlasti. Francuzi su imali načelo da su pred sudom svi jednaki dok su
prema starim zakonima i prema mletačkim propisima pučani bili stroe kanjavani nego
plemići..Crkva i svećenstvo u Dalmaciji nije blagonaklono gledalo na Francuze, ali im je
prostalo samo da gunđaju.
Svi zapisi s početka 19. vijeka govore o Dalmaciji kao o zaostaloj pokrajini u kojoj se ivilo krajnje siromano.
Uoči dolaska Francuza zaputeni gradovi na obali tavorili su u izoliranosti dok je između njih i turske Bosne bilo zaleđe ekstremne zaostalosti, bijede i gladi Dalmatinska Zagora..
U gradićima na obali i otocima, bilo je po neto ivota, no zbog nedostatka puteva i prirodne zatvorenosti, to je bilo tek malo vie od nita. Čisto nita vrijedilo je potpuno za Zagoru gdje se ivjelo u endemskoj autarhiji bijede.
U dalmatinskom zaleđu, varoi su tada imale jedva po stotinjak kuća s prolaznim lazaretima za turske karavane i - nita drugo.
U ibeniku, kad je general stigao, bila su samo dva para zaprenih kola, a to je bio treći dalmatinski grad po značaju i veličini.
Prvo to je Guverner krupno odlučio, bila je gradnja cesta. Jo dok se spremao na put za Dalmaciju, Napoleon mu je, da mu ilustruje gdje ga alje, dao izvjetaj civilnog Providura Dalmacije Vićenca Dondola iz koga se moglo jasno vidjeti ta je sve tamo problem.
Kako u Dalmaciji nije bilo cesta, nije bilo ni gostionica i konačita. Providur Dondolo u tom izvjetaju po preuzimanju dalmatinske adminstracije 1805. godine, izvjećuje cara -: Ne smijem prećutati nepriliku, koja samo u Dalmaciji postoji. U cijeloj Dalmaciji nema ni jedne jedine gostionice za putnike, uz koju bi bila tala, koliba za kola, kočije, konje, volove i drva.
General je stigavi u Split procjenio prioritete. Morala se iz vojnih razloga odmah graditi cesta kroz unutranjost.
Ona je vodila od Knina dolinom Cetine na Sinj, te preko mosta kod Trilja i prijevoja Turije, pustom dolinom to vodi u Vrgorac, prolazeći iza Vruje i Biokova do Neretve.
Trasa ceste ila je dalje od Metkovića do Trstenog, a kasnije je djelomično izgrađen i njen nastavak preko područja Dubrovačke republike prema Herceg-Novom, Kotoru i Budvi.
Cesta je brzo odmicala u gradnji, jer je Guverner bez pardona mobilisao mlade mukarce i upućivao ih na rad, to je pogotovo u nekim selima pored Splita izazivalo nezadovoljstvo, pa se i crkva opirala.
Sredio je taj otpor tako to je uputio crkvi, jasno upozorenje da njiohovo gunđanje neće trpiti. Biskup splitski se umirio jer je znao da je Bonaparta i papu drao zatočenoga, pa zato to ne bi i njegov Guverner učinio sa jednim biskupom.
Efikasnost u gradnji Marmontovih cesta bila je fantastična i potpuno izvan iskustva stanovnitva Dalmatinske Zagore, tako da se u njihovoj kolektivnoj memoriji dugo zadrala slika francuskog generala i prenosila s narataja na narataj.
Govorilo se među dalmatinskim Vlajima - Marmont uzjae konja i naredi - "Neka budu cesta!" Kada sjai cesta gotova!
U svojim memoarima on je zapisao da je austrijski Car Franjo I, posjetio Dalmaciju 1818 godine, poto je ona vraćena pod suverenitet Beča. Zadivljen cestama u ali je kazao knezu Metternichu, svom ministru spoljnih poslova, koji je to kasnije ispričao njemu -: "Velika je teta to maral Marmont nije ostao u Dalmaciji dvije-tri godine due".
Krenuo je, dakle, tog ljetnog dana, 1806. Marmont put Knina, da vidi dokle je stigla njegova prva cesta u Dalmaciji.
U pratnji je imao sve ta mu treba, no kapetan - komornik je napravio previd. Nije poveo potkivača, računajući da su konji svjee potkovani i da imaju sa sobom nekoliko dodatnih grla u rezervi.
Put nije bio lak, ali nisu imali većih tekoća, jaući utabanom uskom stazom od Petrova Polja, uz
kamenite obronke Svilaje. Potrajalo je to sve do Lemea, odakle se trebalo spustati ka
Maovicama, pa onda u Vrliku.. Osjetio je,general,polako i ne odjednom, da mu sa konjem nije neto u redu i da mu je kas neobičan i nesiguran.
Zaustavio je kolonu, sjahao i vidio da mu je at gotovo obosio. Ploča na prednjoj lijevoj kopiti mogla je otpasti vrlo brzo.
Znao je od polaska da u pratnji nema potkivača, ali mu to nije smetalo da izgrdi kapetana komornika.
Sa mjesta gdje su sjahali i stali, pucao je pogled na Vrličko polje, preliveno arkim ljetnim suncem.
Činilo se tako većim, jer modrikasta maglica sakrivala je očima breuljke i glavice prema planini Dinari.
Sve je mirovalo u podnevnom aru, a kamena planina jače se modrila, nadvisujući nepomično nisku i tanku izmaglicu. Činilo se da je sve to ispod utonolu u ljetni drijeme.
Krajem polja vukla se rijeka, s koje je sunce dizalo onu magličastu plavet, i kroz nju se nadmoćno poigravalo svojim tracima. To je Cetina, uz koju će ići Marmontova cesta.
Ispod se vidjelo stotinjak kuća i popločana ulica između njih.
Marmont kao za sebe prozbori da u toj varoi mora biti neki potkivač i naredi da se skine ploča sa konjskoga kopita i da pođu komornik i trojica vojnika u varo, općinskom načelniku, ne bi li nali sigurnog potkivača koji će napraviti istu takvu potkovu i doći da potkuje njegova obosilog ata.
General vjerovatno nije pretpostavljao da je kovački zanat u toj varoi, iznad svakoga drugoga, i da se radi o kraju gdje se gajio kult konja zbog vjekovnih vojevanja na granici carstava.
On sigurno nije znao epske pjesme pune konja, to spominju Kraljicu Peja, silno vlače, od Vrlike bana, pa onu to pominje ajan Ali agu, vrličkog imama, niti pak Mustaj - bega i bojali kulu.U svakoj od tih pjesama je bio bar jedan konj ravan njegovu.
No, da nije bilo nezgode sa potkovom i prisilnog zaustavljanja njegove kolone, ne bi bilo ni ove priče, koja će ba toj nezgodi zahvaljući, dobiti svoj zanimljiv tok.
Generalov komornik u pratnji trojice vojnika siao je u varo i zaputio se u zgradu općine, gdje ga je sačekao zbunjeni načelnik. Kad je čuo ta komornik trai i za koga treba obaviti posao, pravo se uplaio i na loem francuskom, uz pomoć italijanskoga, objasnio da nita ne brinu, da će on odmah narediti da se ista takva potkova napravi, a da će potkivač najbre ta moe otići sa njima da general dugo ne čeka.
Izaao je iz sobe sa otećenom potkovom u ruci i glasno dao naređenje dvojici sebi podređenih.činovnika Jednom da odmah ode do kovača arca i napravi istu takvu, te da ga sa alatom dovede u općinu, kako bi mogao otići na Maovice da potkuje generalova konja, a drugom da opremi njihova konja na kojem će kovač sa Francuzima odjahati na Maovice.
Vratio se načelnik i uz probleme probao komorniku objasniti kako cesta i radovi uz
Krčić, nedaleko odatle napreduju, i kako je on uvjek na raspolaganju da bude sve kako treba.
Bojaljivo je pripitivao treba li im jo kakva usluga, no nije znao reći koliko će trajati to sa potkovicom, a nije se usuđivao pitati koliko se general namjerava zadrati u Kninu, mada ga je to jako zanimalo.
Nakon nekog vremena pojavio se kovač sa potkovom i alatom i krenuo sa komornikom i pratnjom da potkuje generalova ata. Kovač bijae mlad čovjek, niskoga rasta i temeljne građe..
Kad su stigli, general je odmarao u hladovini gledajući ka dolini uglavljenoj među dvije planine. Konj je bio nedaleko od njega, svezan za mladi hrast, maući repom i zabavljen odbranom od muva..
Komornik je raportirao i general od njega zatrai da vidi novu potkovicu, začuđeno gledajući potkivača..Potom mu je vrati,a ovaj je prui kovaču. General je neprekidno svojim plavim očima, piljio u arca kao da vidi duha.
- Gospode boe, obratio se komorniku, - Ovaj toliko liči na naega cara, da sam na ovoj egi pomislio kako je lično on doao u inspekciju, preruen u kovača.
Tek tada komornik zagleda potkivača, ali kako cara nikada nije vidio iz bliza nije znao ta da misli o generalovoj impresiji.
Petar arac, tako se potkivač zvao, osmotri konja, paljivo mu priđe, pogladi ga po sapima i pređe mu dlanom preko kičme. Bio je niskog rasta, ali temeljne građe, snanog vrata i nogu, smeđih očiju i povijenog nosa.
Konj se samo malo stresao i nije pokazao netrpeljivost. Pogladio ga je i po grivi, pa
po vratu, i plemenita ivotinja ga je pogledao prijateljski svojim velikim konjskim očima. Kako je lijep rekao je vie za sebe, i gladeći ga ponavljao dragi, dragi, budi dobar -.Odmakao se do vunene torbe sa alatom, uzeo ta mu treba, spustio na travu i njeno dohvati prednju, desnu konjsku nogu, previjajući je u zglobu..
Naslonio je kopito na koljeno i paljivo, lagano ga obrezao..
Drugom rukom je dohvatio potkovu, odmjerio je na kopitu, i iz tobolca dohvatio čekić
i zakivke, sigurnom rukom ih zakucavajući. Sam, a da se konj nije ni pomjerio, potkovao ga je
brzo i elegantno.
General je sve to paljivo gledao i kazao komorniku da odmah po silasku u varo ode kod načelnika općine i mobilie kovača u njihovu komoru.
- Zna li francuski ili italijanski, pitao je?
- Ne, gospodine generale.
- Nita, naučićemo ga. Ovakav nam čovjek treba.
II
Civljane i Cetina su sela to su se smjestila između dvije najvie dalmatinske planine. Na tome mjestu su se Svilaja i Dinara sasvim jedna drugoj pribliile..Civljanci su vie bili okrenuti Svilaji a Cetinjani Dinari, mada se radi o samo nekoliko kilometara razdaljine..
Na zapadnom rubu sela Cetine, na obroncima Dinare gdje je i prvi izvor istoimene rijeke, nalazi se utvrđenje Glava. To su kamene kule, sasvim nalik planini,,koje su tu vijekovima stajale kao granična postaja prema Bosni, i razmeđe carstava.
Na Dinari nema nadzemnih voda, osim to na bosanskoj strani postoji čudesno lijepo planinsko jezero, nalik na oko, a zove se ator.
Vode poniru i kreću se podzemnim putevima. Na dalmatinskoj strani izlaze na povrinu na vie mjesta u okolini Knina, a rijeku Cetinu čine i tvore izvori u selima Civljane i Cetina.
Najprije vrelo Glava, potom Vukovića Vrelo, dva vrela u Kotlui, Slavičino vrelo koje po nekad presui, Milaevo vrelo,pa Četnikovo jezero koje zovu i Veliko vrelo.Postoji i Batiničino vrelo, i jo niz manjih iz kojih se voda slijeva u polje i čini rijeku.
Dinara je po svemu čarobno lijepa planina. Inspirisala je pisce, putopisce i pjesnike, o njoj postoje mnoge legende a oni rođeni na njoj ili pod njom nose je u sebi, ma gdje otili. Jer vizure i iskustvo koje čovjek ponese iveći u njenom okrilju su istinski jedinstveni.
Čak i Civljanci koji su od Svilaje imali koristi, nisu je smatrali ravnoj Dinari. Dinara je za njih bila planina, a Svilaju su vie smatrali mjestom gdje idu u drva,imaju livade i stočnu pau.
Postoji na jugozapadnom dijelu Dinare, jedna ogromna i od svuda vidljiva bačvasta stijena, po kojoj je sasvim moguće mjeriti vrijeme, za sunčana dana. Kad se baci pogled i sunce obasja zapadni greben do bačvaste stijene, potpuno je sigurno da je 7 sati. Kad obasja vrh stijene onda je 8. Devet je sati kad sunce obasja cijelu istočnu stranu, stijene, a 10 kad je pola junog dijela pod suncem, a pola u sijenci. U podne, na bačvastoj stijeni i grebenima, lijevo i desno od nje nije bilo nikakvih sjenki.
I tako se moglo računati do zalaska sunca, bez izgleda da se pogrijei.
Svilaja na kojoj su Civljanci imali livade, ograde i stočarske staje, izgledala je drugačije. Suvi i poloeni jugozapadni obronci prema Drniu i kosovskoj dolini su mozaično pokriveni ikarama crnog grabića i niskim kamenitim travnjacima koji slue za ispau. Nedaleko je greben Kozijak sjeverni nastavak Svilaje, od koga je ona odvojena niim sedlom Leme iznad sela Maovice preko koga je guverner Marmont siao u Vrliku na putu obilaska graditelja svoje prve ceste. Svilaja je u svom najvećem dijelu krki greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava, kao i nizom rasutih krkih jama i pilja..
Pred samom Vrlikom, na kilometar, dva, uz trasu stare Napoleonove ceste, nalazio se zaseok arci, rodna kuća i kovačija Petra arca, to onomad, u ljeto 1806, oko Petrovdana na Maovicama potkovao konja generalu Marmontu, a ovaj ga potom uzeo u francusku carsku vojsku i dao mu slubu i čin narednika.
Stotinu četrdeset jednu godinu iza toga događaja, na istom kućitu rodilo se muko dijete.
Čudan bijae porođaj, jer se dijete rodilo u kouljici, to se događa rijetko, ali od kada je ljudi i
rađanja to je poznat i prirodan fenomen.
Među dalmatinskim Srbima odvajkada je postojala praznovjerica da je to znak sa đavolje strane i da po prosjecanju prirodnog omota to je dijete donijelo na svijet iz majčine utrobe, a odmah poto zaplače, najstarije ensko čeljade iz rodbine mora izaći na vis iznad kuće i odatle tri puta glasno objaviti Puče, rodilo se dijete u kouljici.
Takav čin je po toj praznovjerici osiguravao da ono neće biti vjetica ili vjetac, odnosno da ga đavo neće uzeti pod svoje.
No, takva djeca su se smatrala obiljeenom i prema njima je, uvjek bilo nekakve rezerve i nepovjerenja, to je dolazilo iz straha da imaju neobične sposobnosti sa kojima mogu izazivati razne nevolje.
Bio je već u selu stariji čovjek, Stevan mu je bilo ime, a Pria su ga svi zvali, koji se rodio u kouljici ezdesetak godina ranije. Pria je bio iz zaseoka Dragići, a većinu svoga ivota provodio je u Svilaji, kod ovaca i koza, rijetko silazeći u selo.
Bijae smjeran,mudar, dobroćudan i tih, ali su ga se ene pribojavale, jer se pričalo kako Pria imao čudnu sposobnost da nanese tetu onome ko mu se zamjeri, bez obzira to je i u njegovom slučaju, pri rođenju, neka baba izala na Dragića glavicu i tri puta viknula ono to se viče da bi se đavolje osobine otjerale.
Mogao je, klele su se u međusobnim pretresanjima i tiho babe, ako se na nekog naljuti, da mu prebroji glasno piliće, tučiće i drugu pernatu ivinu, od jedan pa koliko ih ima, i onda unazad, i da sutradan ni jedno ne ostane ivo nego se samo izvrnu na avliji ili u kokoinjcu.
U seoskim mudrovanjima i nabacivanjima, kad se nekome prognozira teta ili u ali ona poeli, znalo se kazati Dabogda ti Pria prebrojo ivinu.
Bijae, dakle, ljeto 1947. godine.Otac dijeteta Duan arac je u trenutku sinova rođenja radio na
zgradi doma kulture, nedaleko od kuće. Kao i svi arci bio je majstor, kamenoklesar.
Te zgrade domova kulture, to su se, po Titovu naumu, masovno podizale u većim selima, rađene su po istom projektu, imale iste kamene fasade, isti krov i jednak unutranji raspored.
Grubi radovi su bili pri kraju i upravo su majstori i aktivisti spajali drvenu krovnu konstrukciju. Na podignutom čeonom zidu, stajao je veliki transparent, bijelo dugačko platno na kome su crnim tuem bili ispisani velikim latiničnim slovima stihovi nepoznatog autora Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni, ujedinite se -.
Duan arac je često pogledao prema kući jer je očekivao da mu se ena porodi, ali niko nije dolazio da mu javi rezultat. Tek kad je čuo strinu Boju kako sa uzvienja iznad kuće viče puče rodilo se dijete u kouljuci skočio je sa skele i urno, ne govoreći nita, krenuo ka svojoj avliji.
Dok je tamo stigao, strina Boja ga je već čekala i obavjestila ga o događaju i da je dobio sina
- Ne sikiraj se, rekla mu je - ja sam sve napravila kako bog zapovjeda. Lijepo i rumeno ti je dijete.
Duan se, vidno uzbuđen, zaputio u konobu, uzeo u ruke već pripremljenu domianu od deset litara vina i zobnicu u kojoj su bile tri litarske flae lozovače, pometno ih na kamenu ploču u avliji i uao u kuću da izda uputstva oko dočeka gostiju i rodbine kad dođu na čestitanje.
U sobu gdje su mu bili novorođenče, ena i oni to su o njima brinuli, nije ulazio.Kao u stampasu, krenuo je noseći u rukama vino i rakiju na gradilite, da počasti ljude.
Dočekali su ga ljubopitljivo i kad im je kazao da je dobio sina, svi poskakae i sjatie se, čestitajući, galameći srdačno i grleći ga.
Partijski sekretar u selu bio mu je vjenčani kum, dodue u općini, a u crkvi je imao druge kumove.U optoj graji već je bilo pitanje ko će dijete drati na krstu i kako će mu biti ime. Pade pogodba, da ime odredi sekretar, a da će krteni kum biti Mitar Dragić jer su stari kumovi a nije pratija. Ime su odredili odma.
Neka se zove Milan, lijepo je ime i toliko od mene, a sad idem po prut, red je, reče sekretar, otresajući ruke od već pranjave pantalone, i krenu po obećano.
E, a ja kaem da ga krstimo za Ilindan, prvi veliki svetac to dolazi, i idem i ja po čast - dodade Mitar Dragić, nominovani krteni kum.
Cio ostatak dana na gradilitu se slavilo. Dolazili su i drugi ljudi, svraćali prolaznici, pjevalo se i
veselilo.Neko je bacio i desetak ćiketa dinamita da se i pucnjavom oglasi rođenje maloga Bone, tradicionalnog nadimka svake muke glave koja se rodi u arčevoj kući.
Ali, ne lezi vrae, ipak se dogodilo neto to je pokvarilo veselje. Ne tu na gradilitu, nego kasnije kad su se razili.
Dok je trajalo čaćenje na gradilitu doma kulture, odnekud je prispio Ilija . momak od tridesetak godina.
Ilija bijae krupne građe, često glasniji nego to to prilike nalau, no iz dobre kuće i najmlađi od četiri brata. U djetinjstvu je preleao neku teku bolest i to je ostavilo na njega traga, mada se nije vidjelo uvjek i golim okom. Povremeno je imao neke nerazumljive ispade i bio nepredvidiv. Govorilo se da je zdrav, ali da nije ba najzdraviji.
Mada se znalo da je dohvaćen mokrom krpom, nije loe stajao kod ena. Pričalo se da je tokom rata, dok su mnogi iz sela bili po raznim vojskama, snaama često zavirivao pod vutan. Čitav rat je zahvaljujući tome ali i okolnosti da nije sluio vojske uspio izbjeći, jer ga nisu htjeli sebi ni četnici ni partizani.
Jednom prilikom, pred kraj 1942. četnici su vrili mobilizaciju za neku akciju i u selo su uli tabovci, lična pratnja vojvode Đujića, kupeći mlađe ljude.
Ilija ih je primjetio i bojeći se da ga ne mobiliu brzo obukao staru đedovu odjeću, turio na glavu crvenu ličku kapu,stavio čak i debele naočare za vid i dohvatio tap.
Dočekao ih je potpuno namakaran na avlijskim vratima. Izgledao je zaista smjeno, momak od dvdesetpet godina, tako kostimiran i tabovci ga odmah dohvate psovati i tući misleći da se sa njima sprda.
Dvojica ga odvedoe uz amare do seoske kole, gdje mu je ekspresno izrečena kazna od 25 batina goveđom ilom po golom turu. Tekog batinanja ga je spasio neki Kneević,četnik iz Cetine, objasnivi komandiru Nonkoviću da se radi o beni i da ga je greh dalje tući, jer se po njegovu licu vidjelo da je već primio dobru porciju batina.
-Iz dobre je familije i nije najzdraviji. Ni u vojsku ga prije rata njesu primili, rekao je.
Nonković je povukao kaznu, ali tjerajući ga kući, ipak mu je za svaki slučaj zavalio estok amar.
- Mr, i da ti vako neto ne padne vie na pamet, budalino.
.
Ilija je dakle prispio na slavlje priređeno povodom rođenja maloga arca i dohvatio se pruta i vina, kao i ostali.Nije se tu po ničemu izdvajao, nije bilo nikakvoga manitanja pa se na njega nije ni obraćala naročita panj..Na tim vrstama mukoga zabavljanja i manitanja u unutranjosti Dalmacije, niko nikoga ne slua nego svi govore, podvriskuju zapjevaju i prazne se, jer ko zna kad će opet to raditi. Nije se to događalo često.
Kad su se rastali, ostao je sam ispijajući do kraja vino ostalo u bukari sa gradilita i potom krenuo kući u svoj zaseok. Sam bog zna kako mu je odjednom na pamet pao stih sa transparent na domskom zidu, onaj Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni ujedinite se-. Motalo mu se to po glavi, i nekim nesaznatljivim psihičkim i misaonim procesom on spjeva svoju verziju Staljin kliče sva se zemlja trese, braćo Srbi, zajebali ste se -.
Od doma do kuće je pjevao tu pjesmu, i bilo ga je nemoguće ne čuti. Čulo se do Vrlike. Kad je stigao kući njegovi su zanjemili od muke i molili boga da sutra ujutru milicija ne dođe po njega.
Već u svitanje, narednog dana, stigla su pred avliju dva udbaa i odveli ga sobom u Sinj. Osuđen je na godinu dana zatvora, ekspresno..Bilo je uzalud pozivanje njegove familije na loe zdravlje i Ilijinu sumnjivu uračunjivost. Izloio je poruzi druga Staljina, sa antidravnih, četničkih pozicija, pisalo je u obrazloenju presude.
Nisu nevolje sa Ilijinim političkim pjevanjem tu stale. Odleao je on godinu dana u ibenskom zatvoru i vratio se kući. Taman, tada, počinje rasprava oko Rezolucije IB,svuda, u svakom selu. Ljudi su bili zbunjeni i uplaeni. Ilija, taman svjee prispio iz zatvora, zato to je toboe vrijeđao Staljina, mislio je da ga mora u budućnosti hvaliti i da neće imati problema.U kući su ga upozorili da zuba ne bijeli i o politici vie nigdje nita ne priča. Otac mu je strogo priprjetio.
- Da me vie ne bruka, jer ću te se odreći pa ti vidi kako će. Man se politike, nego radi ono ta zna. Dr se enska i motike ni rječi ti neću reći.
- Oću ćaća, ne sikiraj se.
Ali, đavo ima svoje puteve. U Domu kulture, koji je bio zavren ubrzo po Ilijinu odlasku na jednogodinju robiju, zakazan je desetak dana kasnije zbor građana na kome se imalo razgovarati o Rezoluciji IB i Staljinu. Teko je znati kako je Ilija prispio u salu prepunu naroda. Govorili su neki ljudi iz Sinja i Vrlike, a sa njima je za stolom na bini sjedio sekretar iz sela, kum maloga Milana arca.
Nije Ilija mogao dobro ni čuti o čemu se sve govori. Gledao je rasijano po sali, i trznu ga kad je neko iz sredine sale viknuo ivio drug Tito -. Svi su za njim to gromko uzviknuli. To ga je razbudilo i aktiviralo mu glavu. Pomislio je - moga bi i ja sad viknuti ivio drug Staljin. Da vide ljudi kako sam se promjenio. I koliko ga grlo ponese dreknu:
- ivio drug Staljin
Samo je nekoliko glasova, po automatizmu to ponovilo za njim. Nasta komeanje, ljudi su se okretali da vide koja to bena viče, a iz vrha sale, nekoliko partijskih aktivista krenu ka njemu. On se zbuni nesvjestan situacije i dreknu jo jednom u slavu Staljinu. Narednog momenta su ga dohvatili aktivisti i izbacili iz sale. I oni su bili zbunjeni. Ostavili su ga napolju i vratili se unutra. Kad je ostao sam, Ilija se naglo razbjesni. Krenu ponovo ka ulazu, ali pjevajući onu pjesmu o Staljinu, ba onako kako je pisala na trasparentu, prije nego će u zatvor. Staljin kliče sva se zemlja trese, oj Slaveni ujedinite se
-Vodite ga u kancelariju iza, na ona vrata - zapovjedio je neko od onih ljudi to su sjedili za stolom.
Odveli su ga, svezali i čekali. Ilija je vidio da je neto krupno zabrljao.
- Zato me veete ljudi, ta njesam vo, ta sam skrivio?
- Vidiće ti ta si skrivio,jebo te Staljin, reče mu jedan od čuvara.
Za pola sata iz Vrlike je stigla kampanjola. Ubacili su ga unutra i odvezli. Sljedeće tri godine, proveo je u zatvoru, od toga dvije godine na Golom Otoku. Bio je u prvom transport iskrcanom na otok 1949. godine.
Kad se vratio kući, 1951. mali Milan arac je imao pune četiri godine. Kad bi ga vidio i sreo, Ilija bi ga pomazio po glavi i kao za sebe prozborio.
- E, mali Bono, cijelog ću se ivota sjećati dana kad si se rodio, jebem ti mene i moju pamet.