NK DINARA Knin

[Milos-Miso Milic]

E vidiš Peky menečudi što netko pronalazi neke nove istine i mene čudi što se puno ljudi ne spominje a trebalo bi jer ponavljam ipak su bili u Dinari na ovaj ili onaj način.Razgovarao sam sa malo mlađom ekipom ,i ostali su zatešeni već‡inom svi jer se njihovo sudjelovanje ne računa,na samoj proslavi neki od njih su rekli da nisu trebali niti ić‡i koliko je to smješno bilo.

[Mirko Milinkovic]

https://plus.google.com/115485483153736291606/posts
Zivi u Zadru gdje su njegovi roditelji Zlatko i Ankica davno prije 90-e napravli kucu i odselili u mirovinu
Stan u Kninu su prodali tek poslije 1995 R. Radulovicu (koliko ja znam!) tj- prodao ga je Mladen jer su oni pokojni
Ispricavam se ako sam nesto pogrijesio
Milko

[Petar-Peky Bukarica]

Milko, hvala na trudu. Pozdrav za Mladena, nadam se da nema nista protiv sto smo ga spomenuli.

[Petar-Peky Bukarica]

Projekcija filma 1oo godina NK Dinara

Danas su opet Kninjani uzivali podsjecajuci se na dane slave njihovog kluba, NK Dinare iz Knina. U sklopu obiljezavanja Sto godina postojanja kluba u Beogradu odigrao se posljednji cin proslave kroz projekciju filma o slavnim danima jos slavnije proslosti. I opet su u jednoj od beogradskih kino dvorana okupili Kninjani, predstavnici nekoliko nogometnih klubova iz Dalmacije, predstavnici nogometnih struktura Beograda, ukratko postovaoci naseg kluba i zivota grada iz onog zemana. Ponovo su ozivjela sjecanja na sve one silne igrace koji su zaduzili i klub i gradjane Knina. Zavrtise se pokretne slike docaravajuci jedno sretnije vrijeme, docaravajuci bezbriznost i sigurnost, vrijeme u kojem nam je najvaznije bilo hoce li nas klub na gostovanju osvojiti oba boda. Za druge brige nije bilo mjesta ni potrebe jer su se one nekako same od sebe rijesavale. Bilo je to vrijeme u kojem je cvalo drugovanje, zajednistvo, uzajamno pomaganje i postovanje. Vrijeme bez materijalnih problema, vrijeme siromasnije ali bezbriznije, sretnije. Vrijeme u kojem smo svi kao jedan zivili za Dinaru, u kojem se jedva cekala nedjelja da se opet okupimo i sa tribina, ako se ono na nasem starom igralistu moglo nazvati tribinama, kao jedan bodrimo svoj klub. Klub koji je zivio za grad i njegove stanovnike kao i ovi za njega. I koliko god su se igraci sportski i fer borili na terenu tako smo se ponasali i mi, navijaci. Huliganstvo, rakete i petarde, tuce i divljastvo su u Kninu biili nepoznat pojam. Imali smo svoj derbi, onaj sa Doskom iz Drnisa, imali smo i mi kliunci pokoji ispad koji se ne uklapa u gore receno, ali sve u svemu Knin je bio jedna familija koja je volila, brinula se i bodrila svoju miljenicu, svoju Dinaru.
Prisjetili su se toga svi oni koji su danas dosli na promociju filma i na zavrsnicu proslave stogodisnjice njhovog kluba.
Na srecu, ovo nije i kraj obiljezavanja postojanja kluba koji je ostavio i te kakvog traga u nogometnoj i sportskoj povijesti Dalmacije. Ta nije sala imati stogodisnjaka sa tako casnom i ponosnom tradicijom. Sa povijescu koja ce jos dugo biti nedostizna i mnogo vaznijim i jacim klubovima. Sam podatak da je Knin jedini grad u bivsoj drzavi koji je u drzavnoj reprezentaciji imao dva igraca, i oba su igrala na Brazilskoj Marakani za oprostajne utakmice cuvenog Pelea. Uz to, Knin je dao brojna imena koja su ostavila i te kakvog traga u jugoslavenskom ali i svjetskom nogometu. Sve to dovoljno govori. O dostignucima Dinare i njenim uspjesima bi se jos mnogo toga moglo reci, ali da se ne ponavljam gotovo sve je receno u njene dvije monografije. A i po tome je nas klub jedinstven, mislim da ne postoji klub kojem su stampane dvije spomen knjige o istoj godisnjici. Uvjeren sam da se na podrucju Dalmacije samo Hajduk moze mjeriti sa onim sto je Dinara ostavila iza sebe.
Organizacioni odbor proslave stogodisnjice NK Dinara, ponukan i veoma velikim interesom Kninjana ali i brojnih Dinarinih prijatelja, odlucio je da se na ovom ne stane. Ubrzano se provode pripreme da se osnuje Klub bivsih Dinarinih igraca i njenih postovalaca. Mozda bi se to moglo reci i jednostavno - Klub Kninjana. Danas su obznanjeni planovi da se u sklopu kluba organizuje nogometna skola Dinara Knin-Beograd, u kojoj ce se nogometnim vjestinama uciti najmladji Kninjani. Pod nadzorom dokazanih znalaca te plemenite igre, bivsih Dinarinih igraca. Osnivanje Udruzenja i sportskog kluba i fondacije koja ce financirati njihov rad, pomoci ce prijatelji sporta i prijatelji Dinare. Osnivackja skupstina je predvidjena na proljece, zadaci su podijeljeni i sva je prilika da ce Dinara nastaviti ziviti i 5oo kilometara daleko od svog maticnog grada. Predvidjena su i redovna okupljanja Kninjana a kao slag na tortu i iduce jeseni je planirana Dinarina Bijela noc.
Dasak Knina, Dalmacije i nekadasnjeg zivota ce od iduce godine biti prisutan medju Kninjanima koji vise ne zive u svom gradu. Bit ce to spona sa njihovim zavicajem, bit ce to ucionica u kojoj ce se najmladji, oni koji su genima Kninjani, uciti kako je to biti Kninjanin i Dinaras, a stariji se podsjecati na nekadasnje vrijeme slave i ponosa.

Napisao : Goran Zelic-Zele

[Drago Kovacevic]

Nismo odavno o Dinari.
Pripremili smo Skupštinu Udruženja za 26. 04. u subotu i očekujemo bar stotinjak do sada učlanjenih. Donosimo neke važne odluke. Osnivanje fondacije iz kojih namjeravamo finansirati fudbalsku školu Dinare i osnivamo veterane koji će se takmičiti u veteranskoj ligi.
Dakle, nastavljamo rad i obilježavanjem stogodišnjice kluba nismo stali.
Imate pozdrave svih članova udruženja na čelu sa Ilijom Petković‡em.

[Goran Zelic-Zele]

I ove godine ce se u Beogradu odrzati manifestacija Dinarina bijela noc, koja ima pretenzije da postane tradicionalna. Dinarina bijela noc ce se ponovo odrzati u restoranu Jezero na beogradskoj Adi ciganliji. Karte i rezervacije se mogu kupiti u kancelariji u Lomin oj 4 u vremenu od 10-16 sati, a informacije se mogu dobiti na telefon 0641802725
U Novom Sadu se karte mogu kupiti kod Sandra Grubica u prodavaonici Pertini koja se nalazi na adresi Suboticka 57.Informacije i rezervacije pitem telefona 063546823.Pozivaju se kninjani i ljubitelji Dinare da se okupe u sto vecem broju i da tako uvelicaju ovo vece.

[Goran Zelic-Zele]

Sinoc su kninjani i prijatelji NK Dinara proslavili 101.rodjendan svog kluba. Opet u restoranu Jezero na beogradskoj Adi ciganliji i opet svecano i dostojanstveno.Stigli su i gosti iz Knina,ali i iz Amerike, Njemacke, Kanade i okolnih zemalja. Pronijeli su kninjani glas o svom nogometnom klubu, o svom mezimcetu sirom svijeta. I uspjeli su u tome, sinoc je uz brojne kninjane proslavu uvelicao i znatan broj njihovih prijatelja koji su dosli i zbog toga da vide to cudo od nogometnog kluba na koje se uspomena njeguje i cuva sa toliko ljubavi i dostojanstva. Naravno, tu su bile i dinarine legende na celu sa nasim Ilom, nasim Ilijom Petkovicem, da ne nabrajam ostale igracine jer mogu nekog izostaviti a to bi bila nepravda. Jer lijepo je opet vidjeti sve te ljude, igracine za koje smo svojevremeno navijali, koje smo uvazavali i uzdizali na pijadestal, jer nije mala stvar imati u svom okruzenju , u svom gradu, igracine od kojih su mnogi bili znacajna imena i na drzavnoj razini. Ti ljudi su ponosno pronosili ime naseg grada i ponosno se borili za njega. Isato kao i sinoc, dostojanstveno su ti nasi mladici nosili dio one slave, pricali o onim svjetlim danima naseg grada i nase Dinare.
Ne samo da je 101.rodjendan respektabilna brojka koja oznacava casnu starost nego je nasa Dinara i stil i nacin zivota, nasa tradicija i obicaji, nase navike. Jer, bolje da nestane sela nego obicaja. Obicaji su sacuvani a i selo je malo po malo svakim danom sve blize cuvarima tradicije.
Prenijeli su kninjani tu svoju ljubav na svoje potomke, djecu i unuke, te svoje obicaje da zive za nedjeljne utakmice i onda citav tjedan o njima pricaju i tako se druze i druguju. Sigurno je da obicaji naseg malog-velikog grada nece zamrijeti, nece se zaboraviti. Mladost koja se sinoc,uz nas starije, okupila na festi, na dinarinoj Bijeloj noci, najbolji je garant tih nasih ocekivanja.
A sinocna festa ko svaka druga koja se nekad odrzavala u nasem gradu. Pjesma nasa dalmatinska se njezno izvijala iznad splavova na Adi. Nasa kninjanka, nasa Nada Negovanovic i ove godine je svojim pjesmama upotpunjavala orkestar koji se svojski trudio. I tako red pjesme, red price, pa tombola, a sve zacinjeno pricom, onom nasom kninskom, drugovanjem i rani jutarnji sati su brzo dosli. Prebrzo. Valjalo se rastajati ali nikom se ne ide. Bas kao nekad, niko nece ustati prvi.
Fali ovakvih druzenja i ovakve tradicije. Dugo je cekati do slijedece godine, do nove Dinarine bijele noci. Predugo, pa neko sinoc rece da smo mi u Kninu imali i lavacke zabave i vatrogasne i kojekave druge pa zasto i to ne bi prenijeli ovdje u dijasporu i nastavili druzenje, ono bar jednom na mjesec. Ko zna mozda ce se i tog dijela posla neko uhvatiti kao sto se uhvatilo Udruzenje bivsih igraca i prijatelja NK Dinara. Mozda se uskoro ponovo kninjani okupe i pridonesu ocuvanju tradicije, ocuvanju gradjanskog zivota nase male varoi. Naseg malog- velikog grada koji ,evo, zivi i prenosi ono lijepo na svoje potomke, od kojih mnogi nikad ni nisu bili u Kninu, gradu svojih roditelja. Nisu, ali pelcovan im je kninski duh,kninski nacin zivota i to je to. Zaista, bolje da nestane sela nego obicaja.

[Petar-Peky Bukarica]

Na youtube.com je postavljen video zapis sa proslave
75. godisnjice postojanja NK Dinara. Video zapis mozete
naci pod naslovom NK Dinara Knin.
Filmski materijal je meni nepoznatog autora i podijeljen
je u pet dijelova (part 1,2,3,4 i 5.).

[Petar-Peky Bukarica]

Predstavljam Vam video zapis Jovana-Repka Urukala, u kojem Repko priča o svojoj nogometnoj karijeri i NK Dinari.
Video ćete naći na youtube.com pod nazivom Jovan-Repko Urukalo. Nadam se da će biti još ovakvih priča od Repka, pa i od drugih.