STA DA SE CITA
Moderator: Gazda
-
- Posts: 91
- Joined: Tue Jul 24, 2012 8:45 pm
- Location: Beograd
Evo, Aco se sjetio silne stvari, koja od ljepote u sebe ne da gledati. Crnjanski, jebi ga. Da to malo razblaimo jednom kninskom stvari. Èovjeka koji je napisao ovu pjesmu nisam vidio od 1972. Moja je generacija iz gimnazije, kasnije sam èuo da je u knjievnosti i da pie, al ga nikada nisam kasnije ni èuo ni vidio. Zove se Stefan Prijiæ. Mi smo ga svi zvali Stevo. Pjesma, po mom, èini mi se, nesumnjivom sjeæanju, ide ovako:
" Ako te uhvatim, ako te uhvatim, u mreu svojih lutanja, u mreu svojih æutanja.
Ako te uhvatim, pazi da te ne uhvatim. Biæe zajebano i za lutanja i za æutanja". Ima jo, dobar je ritam,onako rokerski, al sam zaboravio:)
Ako Stevo ovo èita neka popravi il potvrdi, al se toga rado sjetim.
" Ako te uhvatim, ako te uhvatim, u mreu svojih lutanja, u mreu svojih æutanja.
Ako te uhvatim, pazi da te ne uhvatim. Biæe zajebano i za lutanja i za æutanja". Ima jo, dobar je ritam,onako rokerski, al sam zaboravio:)
Ako Stevo ovo èita neka popravi il potvrdi, al se toga rado sjetim.
Za Dragu
Ne vjerujem da Prijic Stevo ovdje dolazi, ali nadjoh par Stevinih pjesama na nasem forumu:DragoKovacevic wrote:Evo, Aco se sjetio silne stvari, koja od ljepote u sebe ne da gledati. Crnjanski, jebi ga. Da to malo razblaimo jednom kninskom stvari. Èovjeka koji je napisao ovu pjesmu nisam vidio od 1972. Moja je generacija iz gimnazije, kasnije sam èuo da je u knjievnosti i da pie, al ga nikada nisam kasnije ni èuo ni vidio. Zove se Stefan Prijiæ. Mi smo ga svi zvali Stevo. Pjesma, po mom, èini mi se, nesumnjivom sjeæanju, ide ovako:
" Ako te uhvatim, ako te uhvatim, u mreu svojih lutanja, u mreu svojih æutanja.
Ako te uhvatim, pazi da te ne uhvatim. Biæe zajebano i za lutanja i za æutanja". Ima jo, dobar je ritam,onako rokerski, al sam zaboravio:)
Ako Stevo ovo èita neka popravi il potvrdi, al se toga rado sjetim.
http://galerijaknina.com/forumGalerije/ ... ight=#3220
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Ovdje i tamo.
Sastavci,da si rekao "Sumljam da Prijic Stevo ovdje dolazi" pa da kazem,dobro mozda i ne dolazi,ali ono "Ne vjerujem da Prijic Stevo ovdje dolazi" djeluje nekako kategoricki.Postoji li neki razlog da ti znas a ja ne znamo zasto Stevo ne dolazi ovdje?
Re: Ovdje i tamo.
U pravu si, "sumnjam da gospodin Prijić Stevo ovdje dolazi", ali imajuci neke (polu)informacije o gospodinu Stevi i dalje ne vjerujem da on posjećuje forumePetar-Peky Bukarica wrote:Sastavci,da si rekao "Sumljam da Prijic Stevo ovdje dolazi" pa da kazem,dobro mozda i ne dolazi,ali ono "Ne vjerujem da Prijic Stevo ovdje dolazi" djeluje nekako kategoricki.Postoji li neki razlog da ti znas a ja ne znamo zasto Stevo ne dolazi ovdje?
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Hvala ali me zanima ...
Hvala na odgovoru iako ne dajes objasnjenje zasto g. S. Prijic ne dolazi na Galeriju.
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Sta da se cita
Covijeku opremiti se za avanturu zvanu ivot, preporuca se najprije spoznati sredinu iz koje on potjece, njenu prirodu, ljude, kulturu, povijest, drugim rijecima spoznati svoj zavicaj. Poslje toga moe sa a i puno je lake otisnuti se u svijet, razumjeti taj ogromni svijet u kojemu ivimo. Naravno, nekako naporedo sa tim spoznavanjem krece se spoznaja sebe samog pa time i drugoga covjeka.
Zato je vrijedno, ako vec to nije ucinjeno, vratiti se barem na trenutak svojim korijenima. U tome poslu od velike pomoci mogu biti pojedinci od umjetnosti, narocito knjievnici. Naravno, prirodno je zaviriti malo preko granica zavicaja a ipak ostati na izvjestan nacin u njemu. Za tren ostavljamo Ranka Marinkovica na miru, zagledajmo se u Vladana Desnicu. Ovoga puta ne kroz kolsku lektiru nego u dokolici pred godinje doba koje obicno dovlaci melankolicna raspoloenja. Desnica u Proljeca Ivana Galeba kae:
,, Da bi se covjek radovao, da bi se radovao u pravom, cistom smislu te rijeci, treba da za jedan casak opet postane dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom rjecju nazivaju neto sasvim drugo, sasvim razlicito.Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, cistu radost. Prava je radost u stvari bezrazlona. U tome i jeste njena cudesna ljepota.
Vladan Desnica, SKZ, Beograd 1967. str. 352
Zato je vrijedno, ako vec to nije ucinjeno, vratiti se barem na trenutak svojim korijenima. U tome poslu od velike pomoci mogu biti pojedinci od umjetnosti, narocito knjievnici. Naravno, prirodno je zaviriti malo preko granica zavicaja a ipak ostati na izvjestan nacin u njemu. Za tren ostavljamo Ranka Marinkovica na miru, zagledajmo se u Vladana Desnicu. Ovoga puta ne kroz kolsku lektiru nego u dokolici pred godinje doba koje obicno dovlaci melankolicna raspoloenja. Desnica u Proljeca Ivana Galeba kae:
,, Da bi se covjek radovao, da bi se radovao u pravom, cistom smislu te rijeci, treba da za jedan casak opet postane dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom rjecju nazivaju neto sasvim drugo, sasvim razlicito.Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, cistu radost. Prava je radost u stvari bezrazlona. U tome i jeste njena cudesna ljepota.
Vladan Desnica, SKZ, Beograd 1967. str. 352
-
- Posts: 109
- Joined: Thu Apr 30, 2009 4:43 am
Milovan Danojlić, Dobro jeste iveti, Albatros, 2010
Naputam ga jednog sunčanog nedaljnog popodneva, u trenutku odravanja velike fudbalske utakmice, negde na severu Evrope. Grad drhti i dahće u ritmu akcije nae navalne trojke. Susret, iz sekunde u sekundu, prati proslavljeni spiker Radivoje-Raća Marković. Njegov se glas, sa mojsijevskom estinom, razlee po ulicama, kafanama, raskrćima i čekaonicama, dopire kroz otvoreme prozore, cepa membrane zvučnika. Marković je jedno od znamenja ovog podneblja,bariton epohe, glas iz utrobe naroda, oduak zajednice. Oni koji nemaju radioaparat u kući, pokorno stoje ispred uličnih razglesnih uređaja i navijaju za reprezentaciju drave u kojoj nisu u stanju da kupe ni običan tranzistor. Prenos sluaju polusklopljenih očiju, tako lake zamiljaju ono to se deava na terenu. Poskakuju, zvide, uzdiu, premiru od straha i neizvesnosti, čupaju se za kosu zbog neiskorićenih (stopostotnih) ansi, iskolačenih očiju i napetih ivaca, kao da im od rezultata utakmice zavisi uspeh u poslu i porodična sreća. Udesilo se da nam protivnik bude neprijatelj iz nedavno zavrenog rata, pa se pored sportskog umeća tu račićavaju i neki zaostali računi istorije. A Radivoje Marković, kao prvosvetenik svenarodnog obreda, predvodi nedeljnu liturgiju, određuje joj uzlete i zastoje, upravlja je prema konačnom uznesenju. Ratrkani po selima i varoicama, na nogama i kad su u svojim kućama, vernici univerzalne religije lupanja u praznu okruglinu odgovaraju načelniku pjevačkom na tačno predviđenim mestima, svi kao jedan, kao uveban hor. Kroz vazduh proleću osvetana imena Mitića, Bobeka, Vukasa, Beare i Čajkovskog. Ovom poslednjem su iz milote, dali nadimak Čik.Kulja izvorno rodoljublje, svedeno na svoju sutinu, na elju da nai pobede njihove, i zauzmu malo bolje mesto pod suncem. Fudbal me ( očito) ne zanima, on je strategija preputanja nogama onoga sa čime glava nije znala da izađe na kraj, geometrija slepog sudaranja i padanja, zbrka proizvoljnih kretnji koja se tek povremeno račičava i usmerava, prema ciljnosti. Iz priguenog hučanja na prostoru celokupne dravne teritorije najednom se izdvaja gromoviti povik Radivoja Markovića, goool, goool, gooool!, na ta milionski hor uzvraća sa plavi, plavi, plavi!, čemu se pridruuje klicanje srećnika koji su imali para da otputuju u Malme, i na licu mesta prisustvuju istorijskom događaju.
Naputam ga jednog sunčanog nedaljnog popodneva, u trenutku odravanja velike fudbalske utakmice, negde na severu Evrope. Grad drhti i dahće u ritmu akcije nae navalne trojke. Susret, iz sekunde u sekundu, prati proslavljeni spiker Radivoje-Raća Marković. Njegov se glas, sa mojsijevskom estinom, razlee po ulicama, kafanama, raskrćima i čekaonicama, dopire kroz otvoreme prozore, cepa membrane zvučnika. Marković je jedno od znamenja ovog podneblja,bariton epohe, glas iz utrobe naroda, oduak zajednice. Oni koji nemaju radioaparat u kući, pokorno stoje ispred uličnih razglesnih uređaja i navijaju za reprezentaciju drave u kojoj nisu u stanju da kupe ni običan tranzistor. Prenos sluaju polusklopljenih očiju, tako lake zamiljaju ono to se deava na terenu. Poskakuju, zvide, uzdiu, premiru od straha i neizvesnosti, čupaju se za kosu zbog neiskorićenih (stopostotnih) ansi, iskolačenih očiju i napetih ivaca, kao da im od rezultata utakmice zavisi uspeh u poslu i porodična sreća. Udesilo se da nam protivnik bude neprijatelj iz nedavno zavrenog rata, pa se pored sportskog umeća tu račićavaju i neki zaostali računi istorije. A Radivoje Marković, kao prvosvetenik svenarodnog obreda, predvodi nedeljnu liturgiju, određuje joj uzlete i zastoje, upravlja je prema konačnom uznesenju. Ratrkani po selima i varoicama, na nogama i kad su u svojim kućama, vernici univerzalne religije lupanja u praznu okruglinu odgovaraju načelniku pjevačkom na tačno predviđenim mestima, svi kao jedan, kao uveban hor. Kroz vazduh proleću osvetana imena Mitića, Bobeka, Vukasa, Beare i Čajkovskog. Ovom poslednjem su iz milote, dali nadimak Čik.Kulja izvorno rodoljublje, svedeno na svoju sutinu, na elju da nai pobede njihove, i zauzmu malo bolje mesto pod suncem. Fudbal me ( očito) ne zanima, on je strategija preputanja nogama onoga sa čime glava nije znala da izađe na kraj, geometrija slepog sudaranja i padanja, zbrka proizvoljnih kretnji koja se tek povremeno račičava i usmerava, prema ciljnosti. Iz priguenog hučanja na prostoru celokupne dravne teritorije najednom se izdvaja gromoviti povik Radivoja Markovića, goool, goool, gooool!, na ta milionski hor uzvraća sa plavi, plavi, plavi!, čemu se pridruuje klicanje srećnika koji su imali para da otputuju u Malme, i na licu mesta prisustvuju istorijskom događaju.