Koji san!!!
Sanjam nocas Cipu, vozimo se u nekom karavan starom autu (licilo na Ladu karavan) i Cipe ga parkira tacno preko puta ulaza u staru bolnicu. Cekamo njegovu staru, ona se ukrca u auto i idemo negdje. Odjednom, auto pun raznoraznih stakora (smedjih, sivih, bijelih, crno-bijelih k'o dalmatinci...)

, a Cipe mi kaze: "Ima ih ovdje puno, ja volim zivotinje, mozes li ih nekako istrpiti".

Ja zazmirim i pokusam ignorirati sto hodaju po meni i skacu po cijelom autu, misleci, ako moze Cipe, valjda mogu i ja. Zacudo, i ne osjetih ja neku osobitu nelagodu... Istovarimo mi negdje Cipinu mater i parkiramo se preko puta nekadasnje Hitne pomoci (kod centralnog vrtica) i tu ugledamo Cipinu zenu. A ona prekrasna, kao sa one slike na galeriji, samo sto je imala svijetliju kosu sa plavim pramenovima i neku sarenu ljetnu haljinu zivih boja. I tu se probudim. Pa, vi sad to protumacite? Cini mi se da bi psiholozi ovdje bas imali posla.....
Vrlo vjerovatno da sam ovo sanjala jer sam jucer, po 'ko zna koji put, ponovo gledala slike na galeriji, i vidjela Cipu na vjencanju, pa Cipinu staru u nekom zenskom drustvu..... Stakore je ocito dodala moja "sumnjiva" podsvijest...
Cijelo jutro intenzivno razmisljam o tom snu (?!), pa sam se sjetila i svog prvog susreta s Cipom! Bilo je to na Jadriji, negdje oko 1975-76. godine, bas onih godina kada se u kninskim osnovnim skolama masovno skupljala lova za gladnu djecu svijeta. Ja sam sa starcima bila u vikendici Vuletica, tik do Cipine. A Cipe bio mrrrrrrrrrsav, kupace gace (bile su svijetlo zelene, cini mi se) bi mu spale da nije onih koscina od zdjelice izmedju kojih je bila praznina do stomaka...

Uglavnom, kad sam ga ugledala, prvo sam pomislila: "E, ovako mora da izgledaju ona gladna djeca za koju mi dajemo dobrovoljne priloge...."
Cipe, ne ljutis se?
